Slijedite nas:
No, na tome nije i ne misli stati pa ovih dana čitatelji imaju prilike prolistati Hodakovu novu knjigu “Lijevom našom”. “To je anegdotalna situacija. Ja se volim često praviti duhovit, iako nisam duhovit niti sam rođen na Duhove. Na tribinama na koje me često pozivaju dobivao sam pitanja kako to da je moja knjiga “Lijevom našom” rasprodana u roku od 28 dana, a ja, da bih se pokazao kako imam duha, odgovarao sam: “Odat ću vam tajnu zašto je rasprodana samo za 28 dana, to je zbog toga što je izašla u nakladi od samo deset primjeraka”.
Onda bi se svi na to nasmijali! Zatim se javila gospođa Petra Peter i rekla mi da bi jedan nakladnik izdao još jednu knjigu. Rekao sam: “Nema nikakvih problema, to me ništa ne košta”, u
svome stilu objašnjava Hodak, dodajući da se sve njegove kolumne objavljuju na nekoliko portala te ih je bilo lako presnimiti i uobličiti u knjigu.
“Kriptokomunisti” i ja
“Tako razmišljaju lijenčine, a ja sam jedna velika lijenčina pa sam rekao da nemam ništa protiv, a onda je ona pitala kako bi se knjiga zvala, a ja sam rekao da bi se knjiga trebala zvati “Još uvijek Lijevom našom, na što je ona rekla dobro. Ona je shvatila ono “još uvijek”, da se knjiga još uvijek treba zvati Lijevom našom, tako da se knjiga opet zove Lijevom našom;. Već sada taj nakladnik iz Varaždina planira izdati još jednu knjigu pa sam htio da se treća knjiga zove “Još uvijek, uvijek Lijevom našom”. Tako da je sada ispalo da imamo isti naslov, a različite knjige. To su moje kolumne
negdje od 2018., jedan dio iz 2017., posljednjih par mjeseci, dok 2019. upravo spremam”, nabraja Hodak, priznajući da je zapravo u knjizi koju predstavlja objedinjen pregled društveno -političkih zbivanja u posljednjih nekoliko godina, ali iz njegova kuta gledišta. “Ja društveno-politička događanja pratim, rekao bih, na dnevnoj bazi, o svemu onome što se u tjednu događa pišem u subotu navečer, dobronamjerno, naravno, želeći svima koje spominjem sve najbolje, pa makar to bilo u Remetincu, ali uvijek sve najbolje”, šali se Hodak, svjestan da njegove kolumne nerijetko izazivaju buru u javnosti. No, kao svaki profesionalac s godinama iskustva, on se s time uspijeva nositi.
“S time se nosim rutinirano, pišem već deset godina, na početku sam padao u jednu klasičnu pogrešku – čitao bih komentare ispod tekstova. Kad se netko potpiše imenom i prezimenom i kaže: to što ste napisali nije činjenično točno, niste u pravu i tako dalje, to je sve u redu. To je poželjno. Međutim, imate tih ljudi… Moja kolumna u ponedjeljak ujutro izlazi na pet portala, ja ponedjeljkom ujutro na pet portala čitam pseudonime, recimo, tip se zove Hrvoje Hrvatić i vrijeđa me na sve moguće načine., da sam glup, da sam neznalica, da sam bivša komunjara… Tada sam ja padao na taj lijepak pa bih mu odgovarao još gore nego što je on pisao meni, a onda sam shvatio da je jedini pravi lijek uopće se ne javljati. Ništa”, naglašava odvjetnik te se prisjeća da je na početku zahtijevao da se ispod njegovih kolumni isključe komentari, ali je s vremenom uvidio da to nema smisla. “Zašto? Neka ljudi pljuju, neka pljuckaju i tako dalje. Važno je da se piše o meni, pa makar i dobro”, uz smijeh priča Hodak koji se naučio nositi s kritikama, ali i s “kriptokomunistima”.
“To su oni koji su zaostali u ovoj državi, ima ih toliko da je Tuđman napravio kardinalnu grešku kada je rekao da ih ima 20 posto, ja kažem da ih ima 40 posto. Razmnožavaju se kao komarci u ljeto u Slavoniji i najbolje ih je ignorirati. Naravno da me zanimaju komentari koji su činjenični, utemeljeni i komentari ljudi koji se s punim demokratskim pravom ne slažu sa mnom. Onih koji se slažu sa mnom ima, rekao bih, 90 posto, ako ne i više, a ovima koji se ne slažu svaka čast, samo nemojte vrijeđati, pljuckati, sami sebe dovesti u fazu shizofrenije. Ja sam uvijek nastojao biti činjenično
utemeljen, to mi je bit svega", otkriva.
Stranke-lišajevi
“Kada sam počeo pisati, inspiracija su mi bile dnevne novine koje još svaki dan kupujem – da se razumijemo, svaka luda ima svoje veselje. Netko puši, netko pije, ja kupujem dnevne novine. Ali u zadnje dvije, tri godine glavni su mi izvor društvene mreže Facebook, Twitter. Otvorim svoj Facebook i vidim što se sve događa, ali i kako ljudi komentiraju. To je za kolumnista pravi raj, od ljudske gluposti do vrlo pametnih članaka, do vrlo pametnih reagiranja i komentara, od određenih shvaćanja onoga gdje se mi danas nalazimo do krajnje vulgarnih, primitivnih, partizanskih – dok je bio drug Tito, imali smo svega, dok je bio drug Tito, svi smo išli na more, osobito na Goli otok. To su ovi zaostali kriptokomunisti koje može istrijebiti samo protok vremena, nekakva vremenska distanca, pa što se ide dalje, to ih ima manje", smatra Hodak pa napominje da u svijetu danas ima 17 tisuća ljudi koji su bili aktivni sudionici Drugog svjetskog rata.
“Od toga je samo u Hrvatskoj 50 tisuća, to je točno, samo Hrvatska ima 50 tisuća antifašista, imamo čak i predsjednika Antifašističkog saveza boraca koji je rođen 1950. godine. Drug Habulin”, ironičan je Hodak s kojim smo se, dakako, dotaknuli i aktualne politike te nadolazećih parlamentarnih izbora. Naš se sugovornik osvrnuo na Domovinski pokret Miroslava Škore, o kojemu je ponudio originalno stajalište ” Ono što mislim o Škori to znamo samo ja i moja supruga. Međutim, ja kao svaki pravi muškarac uvijek imam mišljenje svoje supruge, što ona misli, to i ja mislim. To je irelevantno. To je potpuno nevažno. Gospodin Škoro i sve ono što se o njemu piše, i što znamo o njemu kao o svakoj drugoj javnoj osobi, ima jedan veliki kapital, to je gotovo 500 tisuća ljudi s predsjedničkih izbora koji su dali glas njemu. Ja ne vidim nikoga ni sa sto tisuća iz tih predsjedničkih izbora koji se danas kandidira. Prema tome, moj je stav da, što god ja mislio o njemu, što god ljudi mislili o njemu, svi ostali trebaju metnuti svoja jaja u njegovu košaru, i ako košara padne, ostali su svi bez jaja, ali je činjenica da jedini on ulazi u parlamentarne izbore s nekakvim kapitalom.
Pa nećete mi reći da ovi iz Restart koalicije nešto predstavljaju u ovome društvu heterogenome gdje svatko vuče na svoju stranu. Anka Mrak-Taritaš i Beljak, to je sve smiješno.
Bitno je da Škoro sa svojih 500 tisuća i vjerojatno po mojoj mprocjeni još 200 tisuća, napravi jednu kritičnu masu desnice koja može napokon razbiti ovaj duopol između SDP-a i HDZ-a”.
kaže Hodak. Plenkovićevu poruku da je glas za Škoru zapravo glas za SDP naš sugovornik naziva predizbornom porukom. “U uređenim zemljama na zapadu ne postoje predizborne koalicije, svatko na izbore izlazi sam, za sebe i svoju stranku, i nakon toga se stvaraju postizborne koalicije prema afinitetima, ideologiji i prema karizmatici određenih ličnosti, kao što imate u Njemačkoj koaliciju između kršćana i socijaldemokrata. To sve štima bez obzira na njihove ideološke razlike, kod nas koaliraju jedni s drugima jer imate ove “velike” stranke kao što je Hrvatska narodna stranka, HSS, HSLS koje uvijek izlaze iz Sabora na velika vrata, a u Sabor ne mogu ući. Oni su kao lišaj, prikrpaju se nekoj velikoj stranci i odjednom imaju pet, šest saborskih zastupnika, a da
sami izađu na izbore, ne bi imali ni jednog”, ocjenjuje odvjetnik koji se referirao na lik i djelo hrvatskog premijera.
Plenković najsposobniji
“Plenković je bez konkurencije najsposobniji političar u Hrvatskoj. Bez ikakve konkurencije! Nitko mu nije ni do koljena ni po elokvenciji ni po znanju jezika ni po diplomaciji. Ima samo jedan jedini feler – nije hrvatski orijentiran. Da je hrvatski orijentiran, on bi sad već bio na nivou Stipe Mesića, ali on je tako odgojen, to je njegovo shvaćanje, međutim, on ima sve elemente, osnovne postulate koje političar mora imati, osim nacionalne osviještenosti koja je kod njega vrlo slaba. Ali zamislite sad da recimo predsjednikom Vlade postane ni kriv ni dužan Bernardić sa svojim talentom za politiku, kako bi to izgledalo”, kaže naš sugovornik, dodajući da je taj scenarij realan jer je rascjep u društvu ogroman.
“Nekad je bilo SDP, HDZ, ovi drugi su se švercali, osim 2002. godine, kad je HSLS imao 26 zastupnika, i onda je to sve propalo s Budišom i njegovim predsjedničkim izborima. Kandidat SDP-a na predsjedničkim izborima bio je Budiša, a svi SDP-ovci su glasali za Stipu Mesića. I to je taj nož u leđa, i od onda je ta jedna zbilja respektabilna stranka nestala. Danas je na nivou statističke pogreške, ali uopće ne bih pao u nesvijest da se stvori određena koalicija kojoj će prijeći Pupovac i manjinci i da oni u jednom trenutku sastave sa SDP-om hrvatsku Vladu umjesto HDZ-a. I to je moguće”, smatra Hodak te napominje da bi se princip s predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Zoran Milanović mogao preliti i na parlamentarne izbore.
“Lako se može dogoditi da cijela ova ekipa koja je vladala uz pomoć Sauche, Pupovca, Ivana Vrdoljaka, svih tih ljudi koji se ne bi smjeli ni približiti Tuđmanovu HDZ-u, zbog negativne percepcije u javnosti i toga načina sklapanja Vlade, da se sve to okrene i vrati HDZ-u kao bumerang. To je taj bumerang koji bi nas sve mogao iznenaditi, a onda ćemo imati Beljaka kao ministra znanosti, Marasa kao ministra kulture i tako dalje”, šali se Hodak.
Poznatog odvjetnika nije previše impresionirao ni predsjednik Zoran Milanović. “U predsjedničkoj kampanji analizirao sam kandidate i došao sam do njega, rekao sam sve što mislim o njemu u svojoj kolumni, ali sam između ostaloga rekao i to da je on jedini predsjednik Vlade u Hrvatskoj koji je Srbima rekao da su šaka jada, jedini predsjednik Vlade u Hrvatskoj koji je otišao u BiH kada se “narod” tamo pobunio pa krenuo na hrvatske kuće, on je otišao u Mostar, gdje mu je ona čuvena redateljica rekla: “Marš u Hrvatsku! Naveo sam neke stvari koje sam smatrao da su plus, nakon toga me je jedna poznata gospođa koja ima svoj portal i na njemu objavljuje javno prozvala na Facebooku i rekla: Gospodine Hodak, hvala vam što ste doveli Milanovića na vlast, dobro ste se trudili i uspio vam je trud. Znači, nisam smio spomenuti čak ni dvije stvari koje kod njega smatram potpuno pozitivnima. On je takav, s nizom gafova, i percepcija javnosti je takva kakva je. Činjenica je da predsjednik države poziva građane da ne idu na izbore jer on neće ići, činjenica je da je potpuno smetnuo s uma da je HOS-ov pozdrav “Za dom spremni” legalizirao Ivica Račan pa i
njegovo ministarstvo uprave. Zaboravio je, kao što zaboravljaju manje-više svi ljevičari, da se pozdrav “Za dom spremni” upotrebljavao u borbi s onima koji su klali po Vukovaru, na Ovčari, ubijali djecu, granatirali Dubrovnik, Škabrnju. Ovi drugi su imali crvenu zvijezdu na kapama i ramenima, ali nikada se nitko nije sjetio zabraniti crvenu zvijezdu, no čim čuju “Za dom spremni”, grakću kao vrane. Milanović je onda, prema jednoj ekipi, jednoj formaciji iz Domovinskog rata, postupio potpuno neprijateljski kao da su na nišanu puške. Tražio je da se ta ploča negdje baci, a onda su
se pojavila i ta dvojica s legalnim znakom HOS-a… On kao predsjednik države mora imati pravne savjetnike. Netko mu je morao iščitati je li taj znak zabranjen, postoji li negdje zabrana. Nema u hrvatskim zakonima nigdje ni propisa ni iz prekršajne ni iz kaznenopravne sfere u kojem bi pisalo da je ZDS zabranjen i da je za taj znak zapriječena novčana ili zatvorska kazna. Imamo onaj Plenkovićev savjet mudraca s akademikom Kusićem na čelu koji su rekli da se u određenim momentima, proslavama, evociranjem nekakvih epopeja može upotrijebiti, ali to nije zakon. A kao u svakoj normalnoj zemlji, ali i abnormalnoj poput Hrvatske, ono što nije zakonom zabranjeno – dopušteno je", iscrpno tumači Hodak, dodajući da je Milanović tu činjenicu posve zanemario, postupivši diletantski te povrijedivši mnoge ljude. “On je nizom gafova doveo sebe u poziciju da je danas popularan kao Mesić u najboljim vremenima”, šali se Hodak.
Vrijeđanje predsjednika
Premda politički analitičar Žarko Puhovski smatra da Milanović svojim istupima koristi Plenkovićevu HDZ-u u kampanji, naš sugovornik je prema tim analizama rezerviran. “Puhovski je doživotni politički komentator, a rekao je, uz ostalo, da je vidio puno idiota u hrvatskoj politici, ali da takvog kao Milanović nije vidio. Međutim, on time nije nikoga uvrijedio jer je Ustavni sud još prije par mjeseci potpuno legalizirao naziv idiot, misleći valjda na Dostojevskog koji je napisao”Idiota”. Ja sam u jednoj kolumni predložio našoj vladi da Puhovskog imenuje doživotnim svjedokom, on je još 1971. svjedočio protiv studenata, pa i protiv moje supruge koja je tada imala 18 godina, ali je proglašena državnim neprijateljem. Već je tada Puhovski bio visokokvalificirani svjedok koji je poslije s Čičkom Haškom sudu poslao neku knjigu koja im je trebala služiti kao podložak za ispitivanje svjedoka, opisujući činjenično stanje kakvo je bilo za vrijeme Domovinskog rata. Haški sud, ozbiljan i studiozan kakav je pod navodnicima bio, tu je knjigu odmah bacio u smeće i rekao da je potpuno neupotrebljiva, njegove analize su na nivou Kreše Beljaka koji bi mogao biti ministar elektrotehnike s obzirom na to da je stručnjak za elektrotehniku i kazetofone. Ali njegove analize Milanovića govore o njemu: bez obzira na sve, nikad se ne bih usudio predsjednika svoje države nazvati idiotom iz respekta prema toj državi. Država je država, predsjednik je predsjednik, ali u Hrvatskoj je to malo drugačije, Hrvatska je jedina država na svijetu koja je surađivala s Hitlerom i zbog toga prestala biti država, s njim su surađivali Japanci, Rumunji, Talijani, Srbi. Svi, ali jedino je Hrvatska prestala biti država. Zlatno je pravilo: sve prolazi, vlade, političari, ali država ostaje i kad netko kaže: “Je… ti ovu državu&”, govori gluposti. Prema tome, suzdržao sam se od reakcija na Puhovskog o Milanoviću i bolje da sam se suzdržao”, zaključuje Hodak.
Izvor: dnevno.hr