Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Zašto Republika Srpska ne liči na NDH

Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrebljenju Jevreja…

Online:

/ Datum objave:

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu

Izjava visokog predstavnika Valentina Incka u kojoj je uporedio obeležavanje Dana Republike Srpske sa potencijalnim slavljenjem 10. aprila, kad je osnovana Nezavisna država Hrvatska, izazvalo je pravu buru u javnosti. Vladi Republike Srpske stigao je zahtev od brojnih organizacija da se Incko “izvini srpskom narodu zbog izrečenih uvreda”. Potom je Vlada RS prekinula sve komunikacije i odnose s Inckom i Uredom visokog predstavnika (OHR). Nakon toga, članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida izrazili su podršku Valentinu Incku. Javio se i potpredsednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Miro Lazović koji smatra da je Inckova izjava neprimerena, ali istinita. Mediji i društvene mreže su se usijali od zapaljivih komentara, na sve strane uvređenost i zgražavanje zbog Inckove stilske figure.

A šta je zapravo Valentin Incko rekao? “Ako bismo mi počeli slaviti ovakve praznike, onda bi se mogli neki sjetiti, a to je već bilo po novinama, da se slavi 10. april, odnosno travanj. To je bilo osnivanje NDH-a i ja mislim da to nikome ne pada na pamet. Treba gledati više u budućnost, a ne u prošlost”, neoprezno je bubnuo visoki predstavnik i otvorio Pandorinu kutiju iz koje nas je zaskočila potisnuta prošlost.

RS I NDH: KOMPARATIVNA ANALIZA

Neistini za volju, Inckovo poređenje zaista je neprimereno. Ogromna je razlika između NDH i Republike Srpske, nije čudo što su se duhovi toliko uzbudili zbog verbalne nepravde visokog predstavnika. Nezavisna država Hrvatska bila je marionetska tvorevina data ustašama na upravljanje u okviru Trećeg Rajha, u kojoj je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Za razliku od NDH, u Republici Srpskoj tokom rata 1992-1995. izvršen je genocid nad Bošnjacima, što je potvrđeno presudama Haškog tribunala u procesima protiv Radislava Krstića i Radovana Karadžića. Cilj režima Ante Pavelića bila je etnički čista Hrvatska, dok je cilj režima Radovana Karadžića bio potpuno drugačiji – etnički čista Republika Srpska.

Ustaše su otvarale konc-logore poput Jasenovca i Stare Gradiške u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente, za razliku od srpskih snaga koje su otvarale konc-logore poput Omarske i Trnopolja u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente. Ustaše i njihovi saradnici klali su kamama i streljali nevine civile, dok su pripadnici Vojske RS i paravojne formacije postupali potpuno obrnuto: streljali su i klali nevine civile. U NDH masovno su ubijani komunisti, levičari i ostali borci protiv fašističke okupacije, bez obzira na nacionalnost; nasuprot tome, Ratko Mladić i njegove horde su tokom opsade Sarajeva granatirali i snajperisali sve Sarajlije redom, bez obzira na nacionalnost. Ogavni fašistički ustaški režim pljačkao je Srbe, dok su naši heroji u Bosni pljačkali Bošnjake.

Kad ubija Maks Luburić, to je potpuno drugačije nego kad ubija Milan Lukić, nije svako klanje i mučenje nevinih žrtava isto. Moguće da se žrtve ne bi složile sa ovom konstatacijom, ali srećom nisu u mogućnosti da išta kažu, jer mrtva usta ne govore. Kad su ustaše silovale zarobljenice da bi ih potom odvele u Glinu, to uopšte nije isto kao kad su naši div-junaci silovali Bošnjakinje u hotelu Vilina Vlas kod Višegrada. Masovni pokolji u NDH odvijali su se pod blagoslovom Hitlera i nacističkog režima, za razliku od Republike Srpske gde su se masovni pokolji odvijali pod blagoslovom i uz logističku podršku Slobodana Miloševića i režima iz Srbije. Iz navedenih primera jasno je kao dan da je svako poređenje Republike Srpske sa Nezavisnom državom Hrvatskom krajnje neutemeljeno, sasvim neosnovano, potpuno zlonamerno i apsolutno neprihvatljivo svakom ko se iole razume u genocid.

ČETNIČKO ČIŠĆENJE NEKAD I SAD

Međutim, nije NDH jedina marionetska paradržana tvorevina na koju Republika Srpska uopšte ne podseća, kako iz koljačkog anfasa, tako ni iz genocidnog profila. Recimo, Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrebljenju Jevreja, nego što su srpske snage bile u istrebljenju Bošnjaka. Takođe, program etničkog čišćenja koji su sprovodili osnivači Republike Srpske u delo ni izdaleka ne nalikuje na program etničkog čišćenja koji su sprovodili četnici Draže Mihailovića.

Četnički pokolji muslimana na području Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče u Drugom svetskom ratu ne mogu se porediti sa, primera radi, pokoljima Bošnjaka u istočnoj Bosni u ratu devedesetih godina prošlog veka. Instrukcija Dragoljuba Mihailovića poslata Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine nimalo ne liči na planove Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Koljevića, Dobrice Ćosića i ostalih akademika za stvaranje Velike Srbije.

U narečenoj instrukciji Mihailović piše da su ciljevi četničkih odreda, između ostalog, “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije”, kao i “čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”. To uopšte ne može da se poredi sa instrukcijama Miloševićevih nacionalističkih intelektualaca po kojima bi svi Srbi trebalo da žive u jednoj državi, a sve ostale treba pobiti i proterati.

Program četničkog pokreta iz septembra 1941. godine, upućen Vladi u Londonu, takođe nema svoj pandan u novijoj istoriji. Program predlaže, između ostalog, i sledeće akcije: “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom” i “izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice”. Svakom dobronamernom je jasno da ove tačke četničkog programa nimalo ne liče na predloge Dobrice Ćosića o humanom preseljenju i razmeni stanovništva.

NACIZAM MALIH RAZLIKA

Moglo bi se ovako nabrajati do sutra na šta sve Republika Srpska ne podseća, ali bi onda zlobnici mogli zaključiti da je reč o entitetu koji ni na šta ne liči. Dovoljno je Inckovo neprimereno poređenje, nećemo da dolivamo ulje na već rasplamsalu vatru. Osnovni problem visokog predstavnika je što on uopšte ne razume lokalne tradicije, običaje i shvatanja, pa mu se onda lako omaknu nespretne stilske figure. Sreća da se zadržao na komparaciji, zlo bi bilo da je dogurao do neke neprikladne metafore.

Prvo i osnovno pravilo domaće etike glasi: Ne postoje univerzalna etička merila. Ubistvo, pokolj, masakr, etničko čišćenje, silovanje, proterivanje, genocid, pljačka – nisu sami po sebi zločini, niti predstavljaju prekršaj nepisanog prava. Kad pripadnici drugih naroda ubijaju Srbe, onda je to definitivno genocid; ali kad Srbi masovno ubijaju pripadnike drugih naroda, onda je to ili junačko delo, ili je reč o samoodbrani, ili se radi o preventivnom delovanju, ili je to u najgorem slučaju običan zločinčić koji može svakom da se omakne, pa oko toga ne treba dizati dževu, a i u tada ćemo poricati da se bilo šta desilo, ali kako god bilo – nije u pitanju genocid ili bilo kakvo kršenje nepisanih etičkih i pravnih regula.

Naše ubice su uvek junaci, narodni heroji, najveći sinovi nacije kojima priređujemo svečane dočeke, štampamo njihove likove na majicama i ukazujemo im najviše, gotovo religiozne počasti, i to na državnom nivou. S druge strane, njihove ubice su najobičniji zločinci, šljam, bašibozluk, krvoloci, koljači, okoreli kriminalci i ljudski otpad. Kad dvojica čine isto, to nije isto – tako glasi naš bazični etički princip, pogotovo ako je jedan od te dvojice Srbin, a drugi Hrvat.

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu. Jednojajčani blizanci više liče na bilo koju osobu na svetu nego jedan na drugog.

ZAROBLJENI U ZLOČINAČKOM BUDŽAKU

Možda ovo liči na logiku nekog naopakog, paralelnog sveta koji nimalo ne liči na ovaj koji poznajemo, ali to i jeste bio cilj nacionalističke kontrarevolucije. Nacionalisti su ostvarili svoj san. Stvorili su Republiku Zasebnicu (da se poslužim izrazom pesnika Miodraga Stanisavljevića), odvojili se od sveta i civilizacije i napravili poseban mikrosvet u kojem sami određuju pravila, ne obazirući se na zdrav razum i logiku, a još manje na druga ljudska bića.

Zločini u koje su nacionalisti gurnuli taj “svoj narod” koji, navodno, toliko vole – za svrhu upravo imaju otcepljenje od sveta. To je ono što Dostojevski kaže za Raskoljnikova u “Zločinu i kazni”, nakon ubistva starice: “Učinilo mu se u tom trenutku kao da je makazama sam sebe odsekao od svih i od svakog na svetu”.

Kad jednom počiniš zločin, nema povratka, osim putem priznanja, pokajanja i prihvatanja pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku zajednicu, ali to je ovde veća fikcija od svakog romana. Pošto od tog posla koji se vodi pod kodnim imenom “suočavanje s prošlošću” nema ništa, ostajemo zarobljeni u zločinačkom budžaku koji smo stvorili sopstvenim okrvavljenim rukama. U tom mračnom brlogu sve je obrnuto naglavce: nacija je boginja kojoj prinosimo ljudske žrtve, ubice su žreci nacionalističke religije, crno je belo, ljubav je mržnja, zlo je dobro, a poređenje jedne genocidne tvorevine sa drugom je sramna uvreda – kad već ne možemo da ga zabranimo zakonom.

Izvor: tacno.net

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

LATINKA PEROVIĆ: U Srbiji je na dijelu pritisak “užasnog primitivizma”

Mi smo jedno autokratsko društvo, po tradiciji, društvo koje je uvijek računalo sa vojnom silom, društvo koje je imalo pretenziju da se širi… Srbija nema duboku liberalnu tradiciju, ona nije htjela Evropu, ona neće kapitalizam, neće liberalizam pa morate onda da birate neke patrijarhalne varijante nekakve zadružne države

Online:

/ Datum objave:

“Šta je još potrebno da kvalifikujete taj zločin onako kako ga kvalifikuje cijeli civilizovani svijet!? Nakon toliko sudskih presuda, toliko napisanih knjiga, toliko naučnih radova, dokumentarnih i umjetničkih filmova… vi i dalje negirate očigledne činjenice”, kazala je povijesničarka Latinka Perović u intervjuu za portal građanske Srbije Forum.

“Također, ovdje se ne postavlja pitanje uzroka ratova. Došla su na dnevni red pitanja bilansa, šta se dogodilo, kakva je naša odgovornost. Izbjegavanje odgovora na ta pitanja nam se vraća na način koiji vodi našem daljem propadanju”, kazala je Latinka Perović.

Dodala je da ne vjeruje da neko ko je prosječne građanske pameti i kulture može da kaže da nije bio genocid, već “strašan zločin”.

“Ali, šta znači strašan zločin? Vi imate tamo ogromnu grobnicu zasijanu maloljetnicima… Pa ko je to proizveo? Pa kako mi možemo da se zaklanjamo iza toga? Niko neće da prihvati odgovornost za takve zločine, ali to je neizbježno ako želimo da opstanemo kao civilizovan i demokratski narod, i kao humani ljudi”, kazala je Latinka Perović.

Prema njenim riječima, odavde se šalju poruke kojima se ne daju uvjerenja da je Srbija spremna na mirno susjedstvo i da se može koncentrisati na sebe i sopstveni razvoj.

“Jer, pazite, ako su Srbi van Srbije bili razlog za promjenu etničkih granica, pa oprostite, ali kakva je sudbina tih Srba van Srbije bila u ratu u Hrvatskoj, u Bosni… To su bila ogromna demografska pomjeranja koja su se polako slivala u Srbiju a iz Srbije dalje. To je jedna ozbiljna historijska regresija”, navela je Latinka Perović.

“Šešeljizacija” Srbije

Ocijenila je da je u Srbiji na dijelu pritisak “tog užasnog primitivizma”.

“Prije neki dan je govorio bivši predsjednik Demokratske stranke i Srbije Boris Tadić i govorio je o ‘šešeljizaciji’ Srbije. I to je tačno. Ako imate osnivača Radikalne stranke koji je govorio užasne stvari, učestvovao u zaista krvavim sukobima, osuđen u Hagu, vratio se, pojavljuje se na ključnim medijima. Pa gdje smo mi onda? Ovde se ne toleriše nikakva primjedba niti pritisak na vlast. Ako ste građanin koji plaća porez, glasa, stiče penziju – po kojoj onda osnovi nemate pravo da utječete na politiku”, upitala je Latinka Perović.

Ocijenila je da je zabluda dobronamjernih ljudi koji očekuju nekog Mesiju, jednog čovjeka koji će da napravi neki kopernikanski obrt.

“Ja to ne očekujem jer imam uvide u ono što je naša tradicija. Mi smo jedno autokratsko društvo, po tradiciji, društvo koje je uvijek računalo sa vojnom silom, društvo koje je imalo pretenziju da se širi… Srbija nema duboku liberalnu tradiciju, ona nije htjela Evropu, ona neće kapitalizam, neće liberalizam pa morate onda da birate neke patrijarhalne varijante nekakve zadružne države, sa nekim autokratom koji u vaše ime govori, i to je ono što parališe Srbiju”, ocijenila je ona.

“Srbija i dalje ima tu nahijsku dušu, imala je to i u vrijeme socijalističkog perioda, svaki region je imao svog čovjeka, on je kadrirao, utjecao na investicije… Ali, ona danas to također ima. To nisu samoupravne jedinice, to su feudi, u kojima jedan čovjek može sve da radi: da obezbjeđuje sredstva, da razvija jedan grad kao državu… To su neka dubinska sistemska pitanja o kojima treba govoriti”, istakla je Latinka Perović.

Dominacija autokratije

Prema njenim riječima, u Srbiji imamo dominaciju autokratije, ali konkurencija autokratiji nije bitno različita.

“Ona opet traži nekog novog čovjeka, novog vođu koji bi personalizovao njenu struju. Ja ne kažem da to može da se promjeni preko noći, ali je važno da – za promjenu – to bude jasno i da društvo o tome razgovara”, poručila je Latinka Perović.

Ocijenila je da je poslije američkih izbora jasno da će se SAD sve više angažovati ovdje i dodala da je to važno, ali da mi moramo maksimalno angažovati sopstvene potencijale.

“Ne treba imati prevelika očekivanja od Zapada, takva očekivanja su umrtvila naše društvo. I mislim da ovde ima ljudi koji razmišljaju, koji postavljaju sebi pitanja. Postoji dijalog, izlaze vrlo važne knjige, naučni poduhvati. To je jedan proces”, kazala je Latinka Perović.

Ona je dodala da srpska historiografija nije unisona, već je jako podijeljena.

“Jedan dio ima državnu pomoć, i to nije tako naivno. Ipak mislim da je istovremeno prisutna generacija koja radi temeljnije i postavlja pitanja. Mislim da je tako i u drugim strukama. Ima ljudi koji su visoko dorasli svojim profesionalnim dužnostima, ali se žale da ne mogu da utječu na donošenje odluka”, navela je Latinka Perović.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Karolina Vidović Krišto poručila Plenkoviću: Žulja vas izmišljeni hrvatski ekstremizam, a prešućujete majke svih afera

Zastupnica Karolina Vidović Krišto komentirala je izvješće Europske komisije u stanju u hrvatskom pravosuđu. Njezinu izjavu prenosimo u cijelosti.

Online:

/ Datum objave:

“Europska komisija je 20. srpnja 2021. objavila izvješće o vladavini prava u svim članicama Europske unije.Hrvatska je zauzela čvrsto zadnje mjesto po neovisnosti pravosuđa, a po svim segmentima koji su analizirani, stanje se pogoršava, a ne popravlja. Ovo jest trenutak u kojem svi u Hrvatskoj, koji misle demokratski, moraju dignuti glas protiv vladajućih struktura s jasnim pozivom na korjenite promjene. I umjesto da se Vlada i Plenković o tome očituju, on jučer daje sugestiju – možemo reći naredbu – DORH-u da utvrdi motive zašto je pokojni Danijel Bezuk pucao na zgradu Vlade.

Taj Plenković je očito u nekom posebnom duhovnom stanju, ili se potpuno pogubio. Jer, kad predsjednik Vlade daje jasan naputak pravosudnom tijelu, onda je to javna demonstracija zlouporabe i utjecaja na pravosuđe.Nejednakost koja proizlazi iz utjecaja na pravosuđe vidljiva je, kao što vidimo, cijeloj Europi, ali nije vidljiva Plenkoviću i drugim političkim čimbenicima u Hrvatskoj.Jer, posljedice nefunkcionalnog pravosuđa jesu korupcija i nepotizam, a posljedice korupcije i nepotizma jesu siromaštvo i iseljavanje hrvatskih građana iz svoje Domovine.

U pet godina vladavine Andreja Plenkovića (suho zlato Milorada Pupovca), hrvatski pravni poredak se dodatno srozao – bogati su postali bogatiji, a tisuće su postale siromašniji.Plenković i njegovi suradnici, osim što njihova Vlada sudjeluje u korupciji i štiti ju, oni u zadnje vrijeme i otvoreno po starom jugo-udbaškom modelu vrijeđaju hrvatski narod.Jer, spominjanje Danijela Bezuka i navodnih organizatora tog bezumnog čina jest svojevrsna kolektivna optužba protiv hrvatskog naroda koji se stalno mora braniti od nekakvog nacionalizma i velikih grijeha.Jer, Plenković ne spominje slučaj kada je abolirani četnik bacio bombu na trojicu djelatnika HEP-a – tu po Plenkoviću nema organizatora, i djelatnici HEP-a su očito za njega nebitni i nemaju svoja prava.Plenković nije pozvao DORH da istraži kriminal u slučaju Krš-Pađene, u slučaju Tesla Banke, ni u slučaju Borg-grupe, već Plenkovića očito „žulja“ izmišljeni i nepostojeći hrvatski ekstremizam.

Gospodin se ponaša kao da je reinkarnacija Vladimira Bakarića. Svaki predsjednik Vlade bilo koje države pokušava poboljšati imidž vlastitog naroda i pridonijeti napretku vlastite države. Sada imamo potvrdu Europske komisije da je Plenković u proteklih pet godina radio protiv interesa vlastite države, jer onaj koji utječe na pravosuđe, a to Plenković radi, na taj način devastira pravni poredak i radi protiv vlastite države.Ovo je još jedan dokaz da vladajuća struktura, koju u velikoj većini čine djeca komunističkih funkcionera, jest – gledajući u operativnom smislu – u potpunosti nesposobna. Osim ovih vidljivih, negativnih rezultata, Plenković je posljednjih dana ušao u polemiku – ni manje ni više – nego s guvernerkom Narodne banke Srbije.Kad ulazite s nekim u polemiku, podrazumijeva se da mu dajete i na važnosti. Realno gledajući, guvernerka tamošnje Narodne banke je za Hrvatsku bitna kao i sudar dvaju bicikala u Pekingu.

Ali kada je premijer komentira, time joj daje na važnosti, ali isto tako srozava i derogira funkciju hrvatskog premijera.To navodim samo kao ilustraciju deficitarnosti u pogledu upravljanja i reprezentiranja države. Zamislite da je Franjo Tuđman polemizirao s nekakvim dužnosnikom Miloševićevog režima – nemoguće. Postoje norme ponašanja u međunarodnoj politici, i zna se tko koga demantira, komentira ili kritizira.Ova Vlada ima stalnu potrebu vrijeđati hrvatski narod i umanjivati njegov utjecaj. Odličnu vijest o odluci Valentina Inzka, visokog predstavnika u BiH, po kojem je zabranjeno negiranje genocida u Srebrenici, Plenković nije pozdravio.

Zar se Plenković ne usudi osuditi genocid kojega su počinili srpski vojnici? Za koga on radi? Koji su njegovi moralni kriteriji?Doista, hrvatski građani od ove Vlade ne mogu očekivati ništa dobro.Hrvatskoj trebaju korijenite promjene, Hrvatska treba europske standarde, vladavinu prava i jednakost svih svojih građana.To pravo smo dobili od Svemogućeg Boga svojim rođenjem, i zato ćemo uspjeti. A Plenković i vladajuća garnitura u Hrvatskoj će završiti onako kako završavaju svi koji nacionalne interese podrede svojim osobnim – neslavno i jadno”, zaključuje Karolina Vidović Krišto.

Izvor: teleskop.hr

3 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Čović kao i Izetbegović uopće ne želi izmjene Izbornog zakona

Dragan Čović se još prije nekoliko godina pred svjedocima povjerio tadašnjoj predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović da mu je misija promijeniti Izborni zakon i da će se tada povući iz politike. Ponuđeni prijedlog je produženje njegovog političkog vijeka.

Online:

/ Datum objave:

Izetbegović Čović

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović još dugo se ne namjerava povući iz stresnog političkog života. Jer, da to namjerava ponudio bi izbalansirane promjene Izbornog zakona koje bi imale kakvu takvu šansu dobiti potrebnu parlamentarnu potporu.

Ponuđeni prijedlog izmjena sudbonosnog dokumenta za HDZ BiH, barem što se  tiče sarajevskih stranaka, je unaprijed osuđen na propast, a to onda dalje znači nastavak kontroverzne stožernikove karijere utemeljene na hrvatskom nacionalnom homogeniziranju i zbijanju redova pred vrlo mogućim, za Čovića i poželjnim, novim pohodom Željka Komšića na Predsjedništvio BiH.

Čovićev i Komšić

Podsjećamo, Dragan Čović se još prije nekoliko godina pred svjedocima povjerio tadašnjoj predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović da mu je misija promijeniti Izborni zakon i da će se tada povući iz politike. Ponuđeni prijedlog  je produženje njegovog političkog vijeka.

Interresorna radna skupina Parlamenta BiH je dobila na uvid od ranije poznati dokument izmjena Izbornog zakona u kojem HDZ BiH predlaže uvođenje novih tzv. Ad hoc izbornih područja za izbor članova državnog Predsjedništva i izaslanika u federalni Dom naroda utemljen dominantno na nacionalnoj odrednici.

Dakle, Dragan Čović zagovara idalje izravni model izbora članova Predsjedništva BiH i odbacuje svaku opciju neposrednog  izbora u državnim parlamentarnim domovima što je nekada zagovarao Božo Ljubić dok je vodio HDZ 1990.

-Za potrebe izbora članova Predsjedništva BiH koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine formiraju se tri ad hoc izborna područja: A, B i C. U izborno područje A se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima s posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 bošnjačkog naroda. U izborno područje B se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 hrvatskog naroda. Sve ostale osnovne izborne jedinice se ubrajaju u izborno područje C, navodi se.

-Za izborno područje C, HDZ je namijenio ćoravu kutiju, gdje 400 tisuća glasača glasa tek formalno, a njihovi glasovi ne utječu na ishod, što je sumrak demokracije. Rješenje je u ukidanju etničkog prefiksa kako to sugeriraju i presude Europskog suda, a ne u dodatnoj etničkoj diskriminaciji, žustro i očekivano je reagirao šef DF-a Željko Komšić.

-Dojma sam da njima nije do rješenja i da ni sami nisu ozbiljni s ovim prijedlogom, jer imaju namjeru blokirati sljedeće izbore, prepoznaje zavjeru famozni politički parazit.

Brojke i reakcije

Hrvata u Sarajevu ili primjerice u Zenici nema na Čovićevoj mapi, Vitez, Novi Travnik, Kiseljak, Busovača, Žepče, Tuzla su u fantomskoj izbornoj jedinici “C”.  Jesu li se možda Hrvati u tim sredinama otrijeznili i promislili kakva im je to dugoročno i ustavna pozicija namjenjena od nacionalnog poglavice ako je za  pretpostaviti da su nova izborna područja probni balon i mogući uvod u  ustavne promjene.

U kom bi to entitetu živjeli i kakva bi prava imali? Brojke su neumoljive. Ako bi se ostvario Čovićev plan, izvan hrvatskog entiteta bi ostalo više od 400 tisuća živućih Hrvata s osobnim iskaznicama BiH. A, sve samo da bi on bio hrvatski član Predsjedništva BiH.

-HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH je za SDP BiH neprihvatljiv jer je suprotan presudama Europskog suda za ljudska prava i europskoj demokratskoj praksi pošto se opet svodi na ‘brojanje krvnih zrnca’, antidemokratsku praksu etničkog ekskluziviteta, a uz to uvodi nove podjele, odnosno ad hoc treći entitet, poručio je šef SDP-a Nermin Nikšić.

I HNV će dati prijedlog

Novi predsjednik Hrvatskoga narodnog vijeća Stipe Prlić vrlo jasno otkriva kako  se njegove zamjerke odnose na izračune od strane HDZ-a po kojima pravo na izbor u domove naroda nemaju Hrvati u izbornim jedinicama u kojima je njihov udio u ukupnoj strukturi stanovništva ispod 5.8%. Poglavito je ogorčen činjenicom da prijedlog ne spominje Hrvate u Republici Srpskoj koji ne postoje u računicama HDZ-a i odavno su žrtvovani.

-Moje osobno stajalište je da se ne smije narušavati princip po kojem se uskraćuje temeljno pravo da svaki građanin ima pravo da bira i da bude biran, a s druge strane ne smije se narušiti ni princip proporcionalne zastupljenosti koja se navodi u presudi Ustavnog suda po apelaciji Ljubić. Prijedlozi za izbor članova Predsjedništva bi po mom mišljenju trebala ići u smjeru relaksacije odnosa na način da bi se izbor vršio kroz parlamentarnu proceduru jer se taj izbor onda ne bi negativno koristio kao sredstvo podizanja nacionalnih tenzija, poručio je Prlić i najavio kako će HNV imati svoj prijedlog koji će uskoro biti proslijeđen svim političkim strankama ali i međunarodnim organizacijama i veleposlanstvima najznačajnijih zemalja sa željom pomoći u pravljenju balansa između nacionalnog i građanskog.

Dragan Čović i najjača hrvatska stranka su formalnu i reduciranu raspravu obavili unutar kontroliranog HNS-a. Ozbiljnijih primjedbi nije niti bilo i upravo je glavna zamjerka mnogih neutralnih hrvatskih intelektualaca pa i crkvenih velikodostojnika ignoriranje mišljenja i stajališta obrazovanih i iskusnih ljudi izvan političkih stranaka iz velikih sredina poput Sarajeva, Zenice, Tuzle, Banja luke, Mostara.

Pojedinci idu toliko daleko u sumornim kritikama i ocjenama pa smatraju kako je prijedlog izmjena Izbornog Zakona bestidan i hrvatosuicidan, jer pokopava politička, ustavna i demokratska prava Hrvata u RS-u, ali i sve više u  mješovitim sredinama u Bosni i u onim područjima gdje su Hrvati manjina.

Bakirova politika

Političkom avanturizmu HDZ-a BiH svakako doprinosi i smutljiva politika Bakira Izetbegovića i njegove nacionalističke SDA. Ta stranka ispod stola šuruje s HDZ-om BIH i svojim isključivo nacionalnih prohtijevima hrani Čovićevu stranku, a onda preko tzv. građanskih stranaka izigrava očigledne dogovore.

Podsjećamo, SDA je predložila da se problem izbora članova Predsjedništva BiH riješi tako što će se iz ustava i odrednica izbornog zakona jednostavno brisati etnički prefiks, odnosno odredba po kojoj se iz Republike Srpske u državni vrh bira Srbin a iz Federacije BiH Hrvat i Bošnjak. Ostavili su mogućnost da se izbor članova Predsjedništva BiH ubuduće obavlja izravno kao do sada ili neizravno, odnosno imenovanjem u parlamentu BiH, ali da to bude rješenje koje će vrijediti za oba entiteta.
S tim se pak ne slažu u Republici Srpskoj jer žele isključivo izravan način biranja, a za HDZ BiH bitno je jedino da model jamči legitimnog predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH.
SDA je predložila i da se u Dom naroda državnog parlamenta uvede klub zastupnika pripadnika ostalih, odnosno nacionalnih manjina, ukoliko će to tijelo imati zakonodavnu ulogu kao i sada ili da se njegova uloga reducira isključivo na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, a onda ne bi bilo potrebe za uvođenjem novog kluba. Slično rješenje predlažu i za Dom naroda parlamenta Federacije BiH.
Predsjednik HDZ BiH Čović otvorenim pismom Izetbegoviću potvrdio je kako je dobio prijedloge iz središnjice SDA, istaknuvši kako su ga oni neugodno iznenadili jer sve ukazuje na plan da se od Federacije BiH napravi “bošnjački entitet”.

Ne žele rješenje

Nakon iznesenih prijedloga i HDZ BIH i SDA nemoguće je drugačije zaključiti  nego da niti Dragan Čović, a niti Bakir Izetbegović ne podmeću previše leđa niti ulažu energije i pameti da BIH dobije europski Izborni zakon.

Njima odgovara sadašnje nedorečeno, mutno, stanje. Za birače bi barem bilo dovoljno da se izborni proces u tehničkom smislu usavrši kako bi se spriječile izborne krađe. Sve drugo su zablude, dok je ovih vođa u političkom brlogu.

Izvor: Dnevni list

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x