Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Zašto Republika Srpska ne liči na NDH

Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrebljenju Jevreja…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu

Izjava visokog predstavnika Valentina Incka u kojoj je uporedio obeležavanje Dana Republike Srpske sa potencijalnim slavljenjem 10. aprila, kad je osnovana Nezavisna država Hrvatska, izazvalo je pravu buru u javnosti. Vladi Republike Srpske stigao je zahtev od brojnih organizacija da se Incko “izvini srpskom narodu zbog izrečenih uvreda”. Potom je Vlada RS prekinula sve komunikacije i odnose s Inckom i Uredom visokog predstavnika (OHR). Nakon toga, članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida izrazili su podršku Valentinu Incku. Javio se i potpredsednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Miro Lazović koji smatra da je Inckova izjava neprimerena, ali istinita. Mediji i društvene mreže su se usijali od zapaljivih komentara, na sve strane uvređenost i zgražavanje zbog Inckove stilske figure.

A šta je zapravo Valentin Incko rekao? “Ako bismo mi počeli slaviti ovakve praznike, onda bi se mogli neki sjetiti, a to je već bilo po novinama, da se slavi 10. april, odnosno travanj. To je bilo osnivanje NDH-a i ja mislim da to nikome ne pada na pamet. Treba gledati više u budućnost, a ne u prošlost”, neoprezno je bubnuo visoki predstavnik i otvorio Pandorinu kutiju iz koje nas je zaskočila potisnuta prošlost.

RS I NDH: KOMPARATIVNA ANALIZA

Neistini za volju, Inckovo poređenje zaista je neprimereno. Ogromna je razlika između NDH i Republike Srpske, nije čudo što su se duhovi toliko uzbudili zbog verbalne nepravde visokog predstavnika. Nezavisna država Hrvatska bila je marionetska tvorevina data ustašama na upravljanje u okviru Trećeg Rajha, u kojoj je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Za razliku od NDH, u Republici Srpskoj tokom rata 1992-1995. izvršen je genocid nad Bošnjacima, što je potvrđeno presudama Haškog tribunala u procesima protiv Radislava Krstića i Radovana Karadžića. Cilj režima Ante Pavelića bila je etnički čista Hrvatska, dok je cilj režima Radovana Karadžića bio potpuno drugačiji – etnički čista Republika Srpska.

Ustaše su otvarale konc-logore poput Jasenovca i Stare Gradiške u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente, za razliku od srpskih snaga koje su otvarale konc-logore poput Omarske i Trnopolja u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente. Ustaše i njihovi saradnici klali su kamama i streljali nevine civile, dok su pripadnici Vojske RS i paravojne formacije postupali potpuno obrnuto: streljali su i klali nevine civile. U NDH masovno su ubijani komunisti, levičari i ostali borci protiv fašističke okupacije, bez obzira na nacionalnost; nasuprot tome, Ratko Mladić i njegove horde su tokom opsade Sarajeva granatirali i snajperisali sve Sarajlije redom, bez obzira na nacionalnost. Ogavni fašistički ustaški režim pljačkao je Srbe, dok su naši heroji u Bosni pljačkali Bošnjake.

Kad ubija Maks Luburić, to je potpuno drugačije nego kad ubija Milan Lukić, nije svako klanje i mučenje nevinih žrtava isto. Moguće da se žrtve ne bi složile sa ovom konstatacijom, ali srećom nisu u mogućnosti da išta kažu, jer mrtva usta ne govore. Kad su ustaše silovale zarobljenice da bi ih potom odvele u Glinu, to uopšte nije isto kao kad su naši div-junaci silovali Bošnjakinje u hotelu Vilina Vlas kod Višegrada. Masovni pokolji u NDH odvijali su se pod blagoslovom Hitlera i nacističkog režima, za razliku od Republike Srpske gde su se masovni pokolji odvijali pod blagoslovom i uz logističku podršku Slobodana Miloševića i režima iz Srbije. Iz navedenih primera jasno je kao dan da je svako poređenje Republike Srpske sa Nezavisnom državom Hrvatskom krajnje neutemeljeno, sasvim neosnovano, potpuno zlonamerno i apsolutno neprihvatljivo svakom ko se iole razume u genocid.

ČETNIČKO ČIŠĆENJE NEKAD I SAD

Međutim, nije NDH jedina marionetska paradržana tvorevina na koju Republika Srpska uopšte ne podseća, kako iz koljačkog anfasa, tako ni iz genocidnog profila. Recimo, Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrebljenju Jevreja, nego što su srpske snage bile u istrebljenju Bošnjaka. Takođe, program etničkog čišćenja koji su sprovodili osnivači Republike Srpske u delo ni izdaleka ne nalikuje na program etničkog čišćenja koji su sprovodili četnici Draže Mihailovića.

Četnički pokolji muslimana na području Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče u Drugom svetskom ratu ne mogu se porediti sa, primera radi, pokoljima Bošnjaka u istočnoj Bosni u ratu devedesetih godina prošlog veka. Instrukcija Dragoljuba Mihailovića poslata Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine nimalo ne liči na planove Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Koljevića, Dobrice Ćosića i ostalih akademika za stvaranje Velike Srbije.

U narečenoj instrukciji Mihailović piše da su ciljevi četničkih odreda, između ostalog, “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije”, kao i “čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”. To uopšte ne može da se poredi sa instrukcijama Miloševićevih nacionalističkih intelektualaca po kojima bi svi Srbi trebalo da žive u jednoj državi, a sve ostale treba pobiti i proterati.

Program četničkog pokreta iz septembra 1941. godine, upućen Vladi u Londonu, takođe nema svoj pandan u novijoj istoriji. Program predlaže, između ostalog, i sledeće akcije: “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom” i “izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice”. Svakom dobronamernom je jasno da ove tačke četničkog programa nimalo ne liče na predloge Dobrice Ćosića o humanom preseljenju i razmeni stanovništva.

NACIZAM MALIH RAZLIKA

Moglo bi se ovako nabrajati do sutra na šta sve Republika Srpska ne podseća, ali bi onda zlobnici mogli zaključiti da je reč o entitetu koji ni na šta ne liči. Dovoljno je Inckovo neprimereno poređenje, nećemo da dolivamo ulje na već rasplamsalu vatru. Osnovni problem visokog predstavnika je što on uopšte ne razume lokalne tradicije, običaje i shvatanja, pa mu se onda lako omaknu nespretne stilske figure. Sreća da se zadržao na komparaciji, zlo bi bilo da je dogurao do neke neprikladne metafore.

Prvo i osnovno pravilo domaće etike glasi: Ne postoje univerzalna etička merila. Ubistvo, pokolj, masakr, etničko čišćenje, silovanje, proterivanje, genocid, pljačka – nisu sami po sebi zločini, niti predstavljaju prekršaj nepisanog prava. Kad pripadnici drugih naroda ubijaju Srbe, onda je to definitivno genocid; ali kad Srbi masovno ubijaju pripadnike drugih naroda, onda je to ili junačko delo, ili je reč o samoodbrani, ili se radi o preventivnom delovanju, ili je to u najgorem slučaju običan zločinčić koji može svakom da se omakne, pa oko toga ne treba dizati dževu, a i u tada ćemo poricati da se bilo šta desilo, ali kako god bilo – nije u pitanju genocid ili bilo kakvo kršenje nepisanih etičkih i pravnih regula.

Naše ubice su uvek junaci, narodni heroji, najveći sinovi nacije kojima priređujemo svečane dočeke, štampamo njihove likove na majicama i ukazujemo im najviše, gotovo religiozne počasti, i to na državnom nivou. S druge strane, njihove ubice su najobičniji zločinci, šljam, bašibozluk, krvoloci, koljači, okoreli kriminalci i ljudski otpad. Kad dvojica čine isto, to nije isto – tako glasi naš bazični etički princip, pogotovo ako je jedan od te dvojice Srbin, a drugi Hrvat.

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu. Jednojajčani blizanci više liče na bilo koju osobu na svetu nego jedan na drugog.

ZAROBLJENI U ZLOČINAČKOM BUDŽAKU

Možda ovo liči na logiku nekog naopakog, paralelnog sveta koji nimalo ne liči na ovaj koji poznajemo, ali to i jeste bio cilj nacionalističke kontrarevolucije. Nacionalisti su ostvarili svoj san. Stvorili su Republiku Zasebnicu (da se poslužim izrazom pesnika Miodraga Stanisavljevića), odvojili se od sveta i civilizacije i napravili poseban mikrosvet u kojem sami određuju pravila, ne obazirući se na zdrav razum i logiku, a još manje na druga ljudska bića.

Zločini u koje su nacionalisti gurnuli taj “svoj narod” koji, navodno, toliko vole – za svrhu upravo imaju otcepljenje od sveta. To je ono što Dostojevski kaže za Raskoljnikova u “Zločinu i kazni”, nakon ubistva starice: “Učinilo mu se u tom trenutku kao da je makazama sam sebe odsekao od svih i od svakog na svetu”.

Kad jednom počiniš zločin, nema povratka, osim putem priznanja, pokajanja i prihvatanja pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku zajednicu, ali to je ovde veća fikcija od svakog romana. Pošto od tog posla koji se vodi pod kodnim imenom “suočavanje s prošlošću” nema ništa, ostajemo zarobljeni u zločinačkom budžaku koji smo stvorili sopstvenim okrvavljenim rukama. U tom mračnom brlogu sve je obrnuto naglavce: nacija je boginja kojoj prinosimo ljudske žrtve, ubice su žreci nacionalističke religije, crno je belo, ljubav je mržnja, zlo je dobro, a poređenje jedne genocidne tvorevine sa drugom je sramna uvreda – kad već ne možemo da ga zabranimo zakonom.

Izvor: tacno.net

Preporuka

ŠOLJIĆ: Herceg-Bosna je formirana jer je postalo jasno da Hrvate nitko neće braniti

U Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače održana je svečana akademija povodom 28. obljetnice utemeljenja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a njoj su govorili Vlado Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća HZ HB i ratni ministar obrane HR HB, dr. Antonio Sesar, predsjednik Sabora HZ HB, dr. Miroslav Tuđman, zastupnik u Hrvatskom saboru i dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

ČOVIĆ: Onima koji osporavaju Herceg-Bosnu, šaljemo poruku da BiH nema i neće je biti bez Hrvata

Svečanosti su nazočili brojni hrvatski dužnosnici sa svih razina vlasti u BiH, branitelji te javni djelatnici iz svih sfera života.

ŠOLJIĆ: Herceg-Bosna je formirana jer je postalo jasno da Hrvate nitko neće braniti

Ratni ministar obrane HR HB Vladimir Šoljić kazao je kako prepuna „Kosača“ najbolje svjedoči o tome što za Hrvate u BiH znači Herceg-Bosna. Ističe da Hrvati duguju zahvalnost legalnim i legitimnim političkim predstavnicima koji su donijeli važnu odluku o utemeljenju HZ HB.

„18. 11. 1991. velikim je slovima upisan u povijest hrvatskog naroda jer su se taj dan dogodila dva iznimno važna događaja. Prvi je pad Vukovara, a drugi je osnivanje HZ HB.“, rekao je Šoljić.

Napominje da su ta dva događaja različita, ali duboko povezana jer, kako kaže, da nije bilo događaja koji su prethodili padu Vukovara ne bi ni bilo potrebe formirati HZ HB.

„Nažalost, zbog sotonizacije Herceg Bosne i falsificiranja povijesti mi i u ovako svečanim prigodama moramo ponavljati notorne istine o razlozima osnivanja HZ HB“, rekao je Šoljić.

Dodaje da je Herceg Bosna osnovana u trenutcima kada je rat u Hrvatskoj bjesnio i kada je bilo izvjesno da će se on prenijeti u BiH. Također, podsjeća da su tada Srbi i Muslimani tada već imali formirane sustave obrane.

„Kod Srba je to bilo formiranje Srpske autonomne oblasti, a kod Muslimana osnivanje Patriotske lige koju su oni zvali Vojskom za obranu Muslimana“, rekao je Šoljić dodajući:

„Formiranje HZ HB dogodilo se u trenutcima kada je JNA, potpomognuta srpskim i crnogorskim rezervistima, napravila zločin i razorila hrvatsko selo Ravno. Tada je tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, izjavio da to nije naš rat. Bilo je jasno da Hrvate nitko ne želi i neće braniti“, rekao je predsjednik GV HZ HB.

Šoljić drži da je Hrvatima tada jedino preostalo formirati Herceg Bosnu i organizirati se u samoobrani.

„Herceg Bosna nije osnivana radi rušenja i razgradnje BiH i nije ni malo zločinačkija od onih koji nas tako nazivaju, Da je tomu tako svjedoči i činjenica da su hrvatski zastupnici u Skupštini BiH bili prevaga u donošenju odluke o neovisnosti, a hrvatski birači kod uspješnosti referenduma“, Istaknuo je Šoljić.

Napominje da je HVO prvo obranio prostore na kojim Hrvati čine većinu, ali je u značajnoj mjeri bio prisutan i ondje gdje Hrvati nisu bili većina.

„HVO je napravio najmanje zločina od sve tri vojske u BiH: Također HVO je napravio daleko manje progona nego što je to činjeno Hrvatima na područjima gdje su bile prisutne VRS i Armija BiH“, rekao je Šoljić.

Ratni ministar obrane HRHB podsjeća da su jedino Hrvati u BiH prihvaćali sve mirovne inicijative, bez razlike radi li se o domaćim ili međunarodnim inicijativama.

„U neravnopravnoj borbi i specijalnom ratu koji se vodi protiv Hrvata u BiH nama je potrebna pomoć Hrvatske na način kao što to radi sadašnje vodstvo RH. Mi nikada ne tražimo da to bude tako da se miješaju u unutarnje stvari u BiH, niti oni to čine“, smatra Šoljić.

On je mišljenja da se u BiH možda konačno treba ostaviti prošlosti i ostaviti je povjesničarima i pravosuđu, a političari bi se trebali dogovoriti kako stvoriti trodijelnu državu triju jednakopravnih naroda.

„Uzore ne treba tražiti daleko, a imamo ih kod nas, u Europi. To su Belgija i Švicarska. Očekujem da će narod u tom pogledu dati podršku legalnim i legitimnim predstavnicima Hrvata, ali i drugih naroda u BiH”, kaže Šoljić.

U odluci o osnivanju HZ HB naglašeno je da će ona poštivati demokratski izabranu vlast Republike BiH sve dok postoji državna neovisnost BiH u odnosu na bivšu, ili svaku drugu, Jugoslaviju.

SESAR: Formiranjem HZ HB Hrvati prvi puta postali politički faktor

Kratki osvrt na povijest Herceg Bosne dao je i dr. Antonio Sesar, predsjednik Sabora HZ HB, koji je bio maloljetni dragovoljac Domovinskog rata.

Sesar je dodao da je prije devet dana obilježena 30 obljetnica rušenja Berlinskog zida što simbolizira rušenje tiranije i ponovno rađanje slobode.

Istaknuo je da je hrvatski narod pad Berlinskog zida dočekao nakon gušenja ideja Stjepana Radića i Hrvatskog proljeća.

„Pred sami kraj zajedničke države Hrvati se okupljaju oko HDZ-a, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom .To je bio pokret temeljen na suverenosti i nezavisnosti s ciljem pristupanja euroatlantskim integracijama“, rekao je Sesar te dodao:

Nakon što je HDZ BiH dobio apsolutnu podršku na demokratskim izborima u SR BiH njegovi politički predstavnici 25. siječnja 1992. glasuju za odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti BiH i pozivaju hrvatski narod da daju podršku na referendumu 1. ožujka. 1992.“, istaknuo je Sesar.

On ističe da je jasno da bez takve politike ne bi bilo neovisne i cjelovite BiH.

-Par mjeseci ranije, 18. 11. 1991., politički predstavnici Hrvata u BiH donijeli su odluku o uspostavi HZ HB kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjeline Hrvata u BiH, u skladu s tadašnjim ustavnim rješenjima o mogućnosti formiranja zajednica općina, dodaje Sesar.

On pojašnjava da su se na današnji dan 1991. godine Hrvati u BiH deklarirali kao politički narod i kao subjekt pregovarali o svojoj poziciji i pravima.

„Osnivanje HZ HB, u tim okolnostima, bila je priprema za obranu od agresije i borbu protiv tiranije. U isto vrijeme to je bila borba za slobodu mirovnim rješenjem, u skladu sa Cutileirovim planom“,am rekao je Sesar.

Sesar smatra da se formiranje HZ HB može smatrati i kao kontinuitet naših nastojanja, od Petra Bakule i Paškala Buconjića, pa sve do politike HNS-a i naših nastojanja za vraćanjem u zapadni kulturno-civilizacijski krug iz kojega smo, kako kaže, istrgnuti prije 5. stoljeća.

-Taj kontinuitet u našem vremenu znači pristupanje u EU i NATO savez. Taj put će biti suočen s brojnim izazovima; geopolitičkim, sigurnosnim i gospodarskim. Migrantske krize, demografija i depopulacija, promjene i socijalna nejednakost pojmovi su koji će prevladati u javnom diskursu kod nas, ali i u većini drugih zemalja.

Sesar se upitao imamo li mi danas hrabrosti, odgovornosti i znanja za izgradnju pravednog sustava i sretnog društva u kojem će pojedinci i narodi biti ravnopravni.

„Mogu će je samo ako je kriteriji izvrsnost, kroz dijalog, suradnju, i izgradnju mostova. Ovo je naša zemlja, od Kulina bana do današnjih dana, ona je korijen naše kulture i tradicije. Ako se za nju ne borimo jesmo li vrijedni svog imena i svog nasljeđa. Ustrajmo tu i ostanimo tu“, naglasio je predsjednik Sabora HZ HB.

TUĐMAN: Alija nije prihvatio ponudu da Hrvatskka, Srbija i BiH zajedno proglase nezavisnost

U prošlom tjednu objavljena je knjiga prof. dr. Miroslava Tuđmana „Haaški krivolov – analiza dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog poduhvata u predmetu IT 0474. Tuđman je u Kosači održao predavanje na temu „Herceg-Bosna i novi europski poredak.

On je mišljenja da je 18. 11. 1991. godine vrlo važan datum jer su se dogodila dva događaja, s istom porukom i s istim učincima; pad Vukovara i formiranje HZ HB.

„Formiranje Herceg-Bosne i HVO-a imalo je učinak u zaustavljanju agresije jugo-komunističke vojske na BiH i hrvatski narod u BiH, ali je isto tako zaustavljeno komadanje Hrvatske i potencijalni proboj JNA u Dubrovnik, Zadar i Split“, rekao je Tuđman.

Zastupnik u Hrvatskom saboru i prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne agencije (HIS) smatra da je formiranje Herceg-Bosne poslalo političku poruku da Hrvati u BiH neće odustati od svoje slobode i da će odlučivati o svojoj sudbini.

„Sloboda i samostalnost samo 50 posto ovise od volje i želje naroda, a 50 posto od međunarodnih okolnosti“, rekao je Tuđman.

Napominje da se te međunarodne okolnosti vrlo rijetko mijenjaju, a to se prema prof. Tuđmanu u 20 stoljeću zbilo tri puta; nakon okončanja I. i II. svjetskog rata te nakon pada željezne zavjese.

„Moramo biti svjesni da zakonitosti u međunarodnom poretku odgovaraju zakonitostima u prirodi. To je nešto što određuje sudbinu i budućnost mnogih naroda. Trebamo biti svjesni da nisu svi željeli te promjene jer je to nužno značilo i promjenu ravnoteže u međunarodnim odnosima i zbog toga su oni bili protiv raspada Jugoslavije“, ističe Tuđman.

On je citirao tadašnjeg britanskog ministra vanjskih poslova Douglasa Hogga koji je kazao da je Jugoslavija jedini okvir unutar kojega je moguće zadržati mir među balkanskim plemenima.

Kaže da je Franjo Tuđman jedini povjesničar koji je još 1968. godine predvidio svijetlu budućnost malih naroda koji neće biti dijelom jednoga ili drugoga bloka nego je njihova budućnost unutar zajednice suverenih i samostalnih država.

Miroslav Tuđman je obznanio da je hrvatsko i slovensko vodstvo predlagalo Aliji Izetbegoviću, odnosno njegovim predstavnicima Adilu Zulfikarpašiću i Muhamedu Filipoviću odlaganje objavljivanja proglasa o samostalnosti, ako bi zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom to isto učinila BiH.

„Predsjednik Tuđman je tada rekao da će Hrvatska biti spremna odložiti proglašenje svoje odluke o suverenosti samostalnosti, od 25 lipnja, ako bi se i BiH pridružila da zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom istog dana proglasi suverenost. Izetbegović je to odbio i on je nakon toga, u somom mjesecu 1991. sklopio historijski sporazum sa Srbima. Znači, kalkulirao je s opcijama“, rekao je Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Tuđman je podsjetio na mišljenje Badinterove komisije za BiH koja je kazala da pravo naroda na samoodređenje ne može dovesti do promjene granice kakve postoje u trenutku neovisnosti, osim ako bi postojao suprotan sporazum zainteresiranih strana.

„Na djelu su bile tri oprečne koncepcije BiH; unitarna, koji su zagovarali Muslimani. Srbi su zagovarali ostanak u Jugoslaviji ili državnu zajednicu sa Srbijom. Hrvatska politika i HZ HB zagovarala je federaciju tri entiteta tako da je to bilo jedino racionalno rješenje krize, ali nažalost do toga nije došlo“, rekao je Miroslav Tuđman dodajući da je prvi hrvatski predsjednik još 1992. zagovarao da NATO izvrši udar na agresora na BiH što bi prisililo zaraćene strane na donošenje rješenja mirnim putem“, rekao je Tuđman.

Dodaje da treba otvoreno kazati kako je Bil Clinton, bivši predsjednik SAD-a, tri tjedna nakon inauguracije primio Aliju Izetbegovića te mu je tom prilikom kazao kako je protiv Vance-Owenovog plana te kako će podržati muslimansku politiku u BiH.

„Clinton je kazao da je to učinio kako se više ne bi govorilo da Amerika u cijelom svijetu ratuje protiv muslimana“, napomenuo je Tuđman.

Tuđman naglašava da na Washingtonski i Daytonski sporazum treba gledati kao na kompromis između SAD-a i europskih saveznika. Ističe da je konstanta međunarodne politike da ne podržava pokrete koji zahtijevaju autonomiju i neovisnost jer takve težnje narušavaju trenutne odnose u međunarodnom poretku. (primjer Katalonije, Škotske, i kurdskog pokreta za neovisnost).

Tuđman drži da je presuda hercegbosanskoj šestorci u Haagu u mnogome bila određena međunarodnim odrednicama jer se kroz odnos unutar suda može vidjeti kolebanje oko prihvaćanja ili neprihvaćanja tzv UZP-a. Ističe da se iz presude vidi da oni dokumenti koji su prihvaćeni, a u suprotnosti su s optužnicom, uopće nisu razmatrani u konačnoj presudi.

-To su oni odnosi koji se reflektiraju na budućnost tronacionalne BiH, ali i zahtjeve za nezavisnost drugih autonomnih pokreta u Europi, rekao je Tuđman.

Zastupnik u Hrvatskom saboru kazao je da unitaristička i hegemonistička bošnjačka politika, nasuprot srpske separatističke, vodi rastakanju i kraju BiH.

„BiH ima budućnost kao zajednica tri ravnopravna konstitutivna naroda s takvim ustrojem koji garantira opstojnost hrvatskog naroda. Paradoks je da su jedino Hrvati, kao najmalobrojniji narod, garancija opstojnosti BiH pod uvjetom da se Hrvatima i ustavno i stvarno zagarantiraju opstojnost i ravnopravnost. To je bila i ostala zadaća HZ HB, i to je jedina politika koja se treba voditi kako bi Hrvatski narod mogao opstati u Herceg Bosni i BiH“, zaključio je Tuđman.

ČOVIĆ: Onima koji osporavaju Herceg-Bosnu šaljemo poruku da BiH nema bez Hrvata

Predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović, kazao je kako utemeljenje HZ HB nije bio hir, nego krik, kako bi se očuvalo ono što je bilo ugroženo; život, hrvatski dom i domovina.

„Herceg Bosna je bila prkos i vrlo jasan odgovor onima koji se nisu pripremali 1991 i 92. pa nisu kroz institucije političke vlasti mogli odgovoriti ni na jedno iskušenje koje je dolazilo iz derventsko-brodskog kraja, Ravnog, a onda i diljem BiH“, rekao je Čović i dodao:

-Možemo biti ponosni što smo Hrvati i što smo se organizirali kroz HR HB te da možemo skrbiti o svom narodu,uz sve žrtve koje su podnesene, rekao je Čović dodajući da je Činjenica da su se Hrvati očuvali tamo gdje je bilo institucija HZ i HR HB, a gdje je nije bilo Hrvata danas gotovo i nema, rekao je Čović.

Predsjednik HNS-a ističe da na isti način i sada treba odgovarati onima s kojima Hrvati dijele BiH.

„Opet vrlo jasno, dostojanstveno, ponosno; ne savijajući glavu, jer ni jedan od vas ovdje nema razloga savijati glavu pred bilo kim. Pred bilo kakvim promišljanjima o onome što jesmo kao narod i kao HZ HB, uz različite atribute koji se znaju povremeno pridodavao“, rekao je Čović i dodao:

-Šaljemo im poruku: ne bude li Hrvata kao konstitutivnog naroda, niti je bilo, niti će biti BiH, rekao je Čović.

On je poručio da HNS radi na temeljima Herceg-Bosne i okuplja političko biće u BiH kako bi hrvatski narod bio ravnopravan s druga dva naroda na svakom pedlju BiH.

„Sve oo što je urađeno u HZ i HR HB ugrađeno je u anekse Daytonskog i Washingtonskog sporazuma i neka to bude odgovor svima onima koji kalkuliraju o tome što je Herceg Bosna“, ističe Čović.

Čović dodaje da hrvatski narod u BiH mora ostati jedinstven i u ovim trenutcima kada se sa svih strana pokuša izigravati politička volja naroda te kada rezultati izbora nisu implementirani.

Izvor: HMS

Nastavi čitati

Preporuka

FBiH KRŠI SVOJE ZAKONE: Mora se obilježavati utemeljenje Herceg Bosne

U ponedjeljak se navršava 28 godina od utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne koje se dogodilo u Grudama istoga dana kada je pao Vukovar, što daje nedvojben odgovor o razlozima njezina utemeljenja, no zajedno s time krenut će nove prepirke i osporavanja, prije svega iz političkog Sarajeva koje će nastojati Herceg Bosnu ponovno poistovjetiti s ratnim zločinima i ocjenama kako se radilo o “takozvanoj tvorevini”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ove tvrdnje koje su u posljednje tri godine umjetno ušle u bošnjački politički i medijski narativ u pozadini imaju samo za cilj očuvanje dominacije i nastavak političkog nasilja nad malobrojnijim Hrvatima, piše Večernji list.

Odluke sudova

Činjenice, međutim, govore u prilog Herceg Bosni i njezinu postojanju i danas. Čak i unatoč tome što su je se na izvjestan način odrekli i hrvatski dužnosnici u BiH. Činjenica je da su 1995. godine, kad je stupio na snagu Ustav Federacije, u dijelu Federacije BiH bili na snazi propisi Hrvatske Republike Herceg Bosne. Svi zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne koji nisu stavljeni izvan snage u trenutku stupanja na snagu zakona Federacije Bosne i Hercegovine i danas su na snazi i po njima moraju postupati kako tijela uprave tako i nadležni sud. Upravo je to navedeno u odredbama Ustava FBiH, ali i u sporazumu o oživotvorenju Federacije BiH potpisanom kao dio Daytonskog mirovnog sporazuma. Tada je eksplicitno navedeno da se nastavlja pravni kontinuitet i imaju primijeniti svi zakoni koji su do tada doneseni.

No, očito tako ne smatraju i hrvatski političari u vlasti. Naime, Federacija Bosne i Hercegovine do današnjeg dana još uvijek nije donijela zakon o blagdanima i praznicima te je jasno da se, sukladno amandmanu VIII. Ustava Federacije BiH, na teritoriju Federacije gdje su vrijedili zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne ima primijeniti Zakon o blagdanima Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Ustvari, to je danas zajednička pravna baština Federacije BiH. U Narodnom listu Hrvatske Republike Herceg Bosne od prosinca 1995. godine službeno je objavljen Zakon o blagdanima i neradnim danima u Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, a donio ga je nakon glasovanja u Saboru HR HB 17. studenoga 1995. godine ukazom tadašnji predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg Bosne Krešimir Zubak.

Prema tome zakonu, devet je neradnih dana Hrvatske Republike Herceg Bosne, a određeni su: Nova godina, Velika Gospa, Uskrsni ponedjeljak, Praznik rada, Dan svehrvatske državnosti, Velika Gospa, Dan spomena na mrtve, Dan proglašenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne te božićni blagdani. Zakonom je bilo predviđeno i da pripadnici islamske vjeroispovijesti, pravoslavci i židovi imaju pravo izostati s posla dva dana za vjerske blagdane.

Primjenjuje se u ŽZH-u

Ovaj zakon još je uvijek na snazi, a primjenjuje se na izvjestan način tek u Zapadnohercegovačkoj županiji u kojoj je Dan osnivanja Herceg Bosne neradni dan. Pravnici s kojima smo razgovarali tvrde kako neobilježavanje Dana Hrvatske zajednice Herceg Bosne zapravo predstavlja kršenje Ustava Federacije BiH, a svi oni koji negiraju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, odnosno obilježavanje Dana HZ HB, zapravo krše ustavni poredak Federacije BiH i za to moraju biti sankcionirani zbog rušenja ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine.

Izvor: Večernji list

Nastavi čitati

Preporuka

Pogledajte kako je novinarka N1 izbacila Vučića iz cipela

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je u petak primljen u vojnomedicinsku akademiju u Beogradu zbog kardiovaskularnih problema, poručio je u subotu na društvenim mrežama da će od ponedjeljka biti “u punom radnom pogonu” i zahvalio “svima koji su brinuli”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon vijesti da je Vučić primljen u VMA, ranije u subotu njegova savjetnica za medije i odnose s javnošću Suzana Vasiljević potvrdila je da je njegovo zdravstveno stanje “stabilno”, ali je “zbog predostrožnosti” zadržan u VMA.

Vučić je u petak u kasnim popodnevnim satima primljen u VMA zbog kardiovaskularnih problema, javila je u subotu ujutro Radio-televizija Srbije, pozivajući se na priopćenje iz s ekretaarijata predsjednika Srbije.

On je u petak imao niz sastanaka u svom kabinetu a oko podneva je prisusrvovao otvorenju Beogradskog parka, te bulevara Woodrowa Wilsona i ulice Nikolaja Kravcova u okviru kompleksa Beograd na vodi.

Vučić je tom prilikom održao improviziranu press konferenciju na otvorenom, koja se u pojedinim momentima, pretvorila u žustar dijalog s novinarima.

Vučiću su postavljena izravna pitanja u vezi s aferom o trgovini oružjem u koju je, po saznanjima medija i obavijestima zviždača iz vojne industrije “Krušik” u Valjevu, umiješan otac ministra policije i visokog zvaninika Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Nebojše Stefanovića.

Mada su i Stefanović i Vučić u više navrata negirali da otac ministra policije Branko Stefanović nema veze s firmom GIM, koja je poslovala s valjevskim “Krušikom”, u medijima su se pojavili dokumenti koji Stefanovićeva oca dovode u vezu s trgovinom oružjem.

Vučić je u petak, odgovarajući na pitanja novinara, govorio vrlo temperamentno i na momente polemički, zamjerajući novinarima pojedinih redakcija da su “nepristojni”.

Slučaj sporne trgovine oružjem, koji otvara i pitanje mogućih zloupotreba, korupcije i sukoba interesa, u medijima kritički orijentiranim prema aktualnoj vlasti u Srbiji ocjenjuje se kao “najozbiljnija afera do sada”, jer je riječ o osjetljivom terenu trgovine oružjem.

“Ta afera nikako da nestane, najozbiljnije su optužbe i najozbiljniji su igrači koje direktno pogađa”, ocijenio je novinar magazin “Vreme “ Andrej Ivanji.

On je podsjetio da su se po prvi puta u javnosti pojavile dvije neusklađene priče – jedna Aleksandra Vučića koji je tvrdio da je Branko Stefanović, otac ministra policije, “mali sitni zaposleni” u tvrtki GIM, a druga ministra Nebojše Stefanovića koji tvrdi kako njegov otac nema nikakve veze sa tom tvrtkom.

“Vučić je u vrijeme kada je to počelo bio ministar odbrane, a Stefanović je jedan od ključnih igrača”, ustvrdio je Ivanji za N1.

Pogledajte u video prilogu dio polemike Vučića i novinara N1.

 

Nastavi čitati

Popularno