Kontaktirajte nas na:

Magazin

Zašto nesposobni ljudi misle da su sposobni?

Čak i ako nikada niste čuli za Dunning-Krugerov efekt, sigurno ste ga vidjeli na djelu: neiskusni političar sa čvrstim stavovima o svjetskim pitanjima, filmska zvijezda koja vodi rat sa znanosti, samoproglašeni stručnjak na tržištu dionica koji gubi novac na sve strane. Dunning-Krugerov efekt je čudan fenomen u kojemu nevješti ili neobrazovani ljudi precjenjuju svoje sposobnosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Psiholog David Dunning dugo je proučavao svijest ljudi o njihovim vlastitim misaonim procesima – područje znanosti poznato kao metakognicija. Dunning i njegov tadašnji student Justin Kruger, 1999. godine objavili su u časopisu Journal of Personality and Social Psychology rad pod naslovom “Nevješti i nesvjesni: Kako poteškoće u prepoznavanju vlastite nesposobnosti vode do napuhane samoprocjene”.

U tom radu ovi su znanstvenici proveli niz eksperimenata u kojima su pitali studente da ocijene koliko su neke šale smiješne (što su usporedili s ocjenama profesionalnih komičara), pronađu gramatičke greške i odgovore na pitanja koja imaju veze s logičkim mišljenjem. Oni koji su najlošije riješili testove mislili su da su ih riješili najbolje. Zanimljivo, oni koji su postigli najbolje rezultate često su podcjenjivali svoju sposobnost. U radu su znanstvenici iznijeli tužnu istinu: nesposobni ljudi ne znaju da su nesposobni jer ih sama njihova nesposobnost orobljava mogućnosti da shvate koliko su nesposobni.

No, ovo ide dalje od jednostavnog neznanja o vlastitoj nesposobnosti. “Ono što je zanimljivo”, napisao je Dunning za Pacific Standard, “jest da, u mnogim slučajevima, nesposobnost ne ostavlja ljude dezorijentiranima, zbunjenima ili opreznima. Umjesto toga, nesposobni su često blagoslovljeni neprikladnim samopouzdanjem koje održava nešto što se njima čini kao znanje”.

Hm, pa, lako je suditi drugima, zar ne? Zapravo, Dunning-Krugerov efekt nije poštedio nijedan um: svi to radimo, a da i ne znamo. Koliko god mislili da smo puni znanja na brojnim područjima, uvijek postoje i ona područja o kojima ne znamo ništa, ali mislimo da znamo. Ako vas ovo čini nervoznima, Dunning ima nekoliko riječi utjehe: “Tijekom godina postao sam siguran u jednu, sveobuhvatnu činjenicu neukoga uma. Ne bismo trebali o njemu misliti kao o neinformiranom. Bolje, trebali bismo misliti o njemu kao o pogrešno informiranome.” To znači da neuki um nije prazan nego je, naprosto, prepun pogrešnih informacija. No, obzirom da su to jedine informacije koje pojedinac ima, na njih se mora i osloniti kao da su, pa, pouzdane.

Kako bismo nadišli ovaj efekt, Dunning preporuča da budemo đavolji odvjetnici. Zapitajmo se kako bismo mogli biti u krivu, ili kako bi naša očekivanja mogla biti iznevjerana. Nitko ne bi smio pretpostavljati da zna – trebali bismo biti kritičari svake informacije koja do nas dođe.

Članak je originalno objavljen u časopisu Curiosity.

Izvor: geek.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Magazin

Razlike između virusa i bakterija

Za mnoge znanstvenike, virusi uopće nisu živi. Naravno, to ovisi o tome što se podrazumijeva pod pojmom „život”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

virusi i bakterije
Kad se razbolimo, često nam je svejedno nalazi li se naš imuni sustav pod napadom virusa ili bakterije. Ipak, sa stajališta biologije, to su potpuno različite stvari. Virusi čak nisu živa bića u punom smislu te riječi.Bakterije i virusi izazivaju bolesti, vrlo su mali i mogu se razmnožavati ogromnom brzinom. Ali kad se to ostavi po strani, između njih postoje ogromne razlike.

Bakterije su jednostanični oblik života. U samo jednoj stanici postoji sve što je neophodno za život – lanci DNK i stanični organi, koji proizvode bjelančevine i opskrbljuju bakterije energijom. Bakterije imaju vlastiti metabolizam – poput nas. Razmnožavaju se diobom, piše Deutsche Welle.

U bolesti koje nastaju zbog bakterija spadaju difterija, kolera, veliki kašalj, tuberkuloza i mnoge druge. Međutim, važno je napomenuti da ima i bakterija koje rade za nas. Zapravo, mnoge od njih su nam neophodne za dobro zdravlje – tako u crijevima postoji ogroman broj bakterija koje nam pomažu kod probave ili se bore protiv drugih, štetnih bakterija. Bakterije sudjeluju u proizvodnji jogurta, a pojedine tvrtke reklamiraju bakterije– takozvane probiotike.

Virusi: strojevi za razmnožavanje

Virusi su infektivne čestice, a ne stanice. Oni se uglavnom sastoje od samo jednog lanca DNK i ljuske od proteina. Nemaju vlastite organe za dobivanje energije, proizvodnju bjelančevina ni razmnožavanje.

Uz to, virusi su daleko manji od bakterija. Jednostanični organizmi koji se označavaju kao bakterije su otprilike 0.001 milimetar u promjeru, ali virusi su još stotinu puta manji.

Za mnoge znanstvenike, virusi uopće nisu živi. Naravno, to ovisi o tome što se podrazumijeva pod pojmom “život” jer ne postoji konačna definicija.

Virusi se mogu razmnožavati samo uz pomoć drugih organizama. Oni krijumčare svoj genetski materijal u tuđe stanice, a zatim ih programiraju. Uz pomoć tog trika, stanice domaćina počinju proizvoditi isključivo čestice virusa, sve dok stanica ne pukne, i te čestice se ponovo nađu na slobodi.

Svaki pojedinačni virus se „specijalizira“ za određenu vrstu stanica. Neki od njih napadaju biljke, drugi životinje ili ljude – a neki čak i bakterije. Virusi kod ljudi mogu izazvati sidu, herpes, hepatitis, gripu, rubeolu, žuticu i druge bolesti.

Posebni lijekovi protiv virusa

Antibiotici djeluju samo protiv bakterija. Virusi ne mogu biti ubijeni, pa se protiv njih primjenjuju virostatici. Zadatak tih supstanci je sprječavanje razmnožavanje virusa, na primjer, tako što će ih spriječiti da uđu u stanice domaćina.

Unatoč tome, mnogi liječnici često propisuju antibiotike iako znaju da je u pitanju virusna infekcija. Razlog je taj što takve infekcije slabe imuni sustav, pa bakterije imaju priliku napasti tijelo sa smanjenim mogućnostima obrane. Antibiotici bi trebali spriječiti takve dodatne infekcije.

Cjepiva se mogu razviti i protiv virusa, i protiv bakterija.

Nastavi čitati

Magazin

Zašto vrijeme sve brže prolazi kako smo stariji?

U kakvu god osobu da odrastemo, u jednoj stvari ćemo se gotovo sigurno složiti – vrijeme je naprosto počelo letjeti od kad smo izašli iz dvadesetih godina. Naša subjektivna percepcija vremena se tijekom života mijenja, i ono što je nekada djelovalo kao beskrajno dugi ljetni praznici prepuni avantura u šestom razredu osnovne škole, sad je samo sjećanje na nekoliko vrelih dana tijekom ljeta koje je doslovce proletjelo pored nas, a nismo se stigli ni okrenuti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

pješčani sat vrijeme

Svakako, ovo ne može biti točno? 365 dana su 365 dana, i broj proživljenih minuta se ne mijenja u odnosu na našu starosnu dob. Zašto se onda, možemo zakuniti da vrijeme sve brže leti kako smo stariji, i zašto smo uvjereni da nije bilo tako kada smo bili mlađi? Neuroznanosti imaju odgovor.

Prije svega, percepcija vremena ovisi o tome koliko novih iskustava doživimo tijekom određenog perioda. Tijekom djetinjstva, gotovo svako iskustvo je novo, bez presedana, i našem mozgu je potrebno više vremena da doživljene stvari procesuira, uskladišti memoriju i posloži dojmove. Svaka od navedenih radnji će kasnije, u retrospektivi, za posljedicu imati sporo prolaženje vremena, zahvaljujući mnoštvu novih kognitivnih procesa koji su se po prvi put odigrali u glavi djeteta. Odatle i naša sjećanja na školske godine koje nemaju kraj, ali i praznike koji su djelovali kao da traju vječno.

Kod odraslih osoba, situacija je dramatično drugačija. Već do ulaska u tridesete godine, naš mozak je imao priliku upoznati se s većinom bitnih kognitivnih procesa, i do tada je postao izuzetno dobar u skladištenju memorije – zbog ovoga naša svakodnevna iskustva bivaju smještena u banku prijašnjih kalupa.

Kako bismo izazvali vlastiti um da se s njima nosi kao s originalnim sadržajem iz rane mladosti, morali bismo ili putovati i izložiti se potpuno novom okruženju, ili pak početi učiti neku novu vještinu. Većina odraslih osoba ne može si priuštiti ove stvari često – što iz financijskih razloga, što zbog rastućeg broja obaveza koje dolaze zajedno sa starijom životnom dobi.

Od ulaska u srednje godine pa na dalje, uglavnom smo naučili najveći dio stvari kojima ćemo se u ostatku života baviti – što se najčešće poklapa sa strukom i poslom koji radimo – dok istovremeno uglavnom imamo vremena i novca za jedno putovanje godišnje. Ovo naprosto ne donosi dovoljno novih iskustava koje bi angažirale naš mozak njihovim procesuiranjem na način koji bi nam ostavio dojam sporijeg prolaska vremena.

Upravo zbog toga će naše sjećanje na prvi poljubac, ljetovanje na moru tijekom tinejdžerskih godina i rane ekskurzije u našem sjećanju izgledati gotovo kao da su proživljene u usporenoj snimci. Uspomene iz djetinjstva su nevjerojatno guste, sabijene i sve su u datom trenutku bile nove, te je našem mozgu potrebno puno vremena da ih izlista, ostavljajući nas s wow, to je trajalo čitavu vječnost! dojmom. Međutim, u pitanju je iluzija, konstrukcija našeg uma koja ovisi izrazito o gustoći novih iskustava.

Jedna ilustracija ove pojave je i takozvani fenomen godišnjeg odmora. Kada promijenimo okruženje i izložimo se novoj sredini, automatski smo na udaru nebrojenim novim iskustvima. Što više stvari napravimo tijekom dana, to će nam sjećanje na dane provedene na odmoru djelovati dugotrajnije. Kada se nakon desetak dana vratimo kući s uzbudljivog putovanja, naša nova iskustva će biti toliko gusto upakirana da ćemo gotovo neizbježno imati dojam kao da smo na putu proveli ‘sto godina’.

Još jedan bitan aspekt subjektivnog osjećaja protjecanja vremena je doslovno proporcija iskustava i životnog vijeka. S 10 godina starosti, samo jedna godina života predstavlja ogromnih 10% našeg životnog doba. S 50 godina, jedna godina je samo 2% svega što smo doživjeli, i samim tim nam djeluje kao neznatan period koji ima tendenciju proletjeti.

Ono što možemo učiniti kako bismo bar na kratko zaustavili vrijeme, ili makar našu percepciju istog, je da izađemo iz rutine, učimo nove stvari i koliko je to u našoj mogućnosti – putujemo i mijenjamo okruženje. Na kraju krajeva, život se mjeri brojem lijepih uspomena.

Izvor: geek.hr/znanost

Nastavi čitati

Magazin

Kutija cigareta dnevno mozak ostari za 11 dana

Znanstvenici su otkrili vezu između svakodnevnog pušenja cigareta, konzumacije alkohola i starenja mozga. S vremenom, svakodnevno ispijanje malo veće količine alkohola od preporučene može ubrzati proces starenja mozga, pokazuje nova studija. Iako su i prošla istraživanja dala slične rezultate, sva su bila provedena na manjim grupama ljudi ili na miševima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

cigarete

Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Southern California obuhvatilo je 17.308 ispitanika.

Tim znanstvenika otkrio je da za svaki gram alkohola koji se dnevno konzumira godinu dana, mozak ostari za sedam i pol dana. Prosječna limenka pive ili čaša vina sadrži 14 grama alkohola. Ljudi koji su kazali da piju svaki dan godinu dana, imali su prosječno 0,4 godine stariji mozak od onih koji nisu pili svakodnevno.

Pušenje štetnije od alkohola

Pušenje je imalo još pogubniji utjecaj na starenje mozga. Otkriveno je da onima koji puše kutiju cigareta dnevno tijekom godine dana, mozak ostari za 11 dana.

Znanstvenici su iskoristili 30 posto snimki mozga ljudi između 45 i 81 godine kako bi “naučili” kompjutore koji skeniraju mozak procijeniti koliko staro mozak izgleda. Zatim su uporedili procjene kompjutora o starosti svakog mozga sa stvarnom starošću osobe i njihovim osobnim izvještajima o tome koliko alkohola i cigareta unose dnevno kako bi utvrdili utječu li alkohol i cigarete na starenje mozga.

Upoređujući rezultate s ostalih 70 posto pregleda, otkrili su da što više pijete i pušite, veća je vjerojatnost da imate mozak stariji od stvarne starosti.

Lucina Uddin, s Katedre za kognitivne i bihevioralne neuroznanosti na Sveučilištu u Miamiju, koja nije bila uključena u istraživanje, rekla je za Insider da je upotreba algoritama ono što rezultate ove studije čini tako upečatljivima.

“Za slična istraživanja, ranije bismo skenirali 20 ili 40 ispitanika, ako bismo imali sreće. Ovo je najveći uzorak koji smo ikada vidjeli. Starost mozga je u osnovi mjera zdravlja mozga”, kaže Lucina.

Budući da je uzorak tako veliki, znanstvenici mogu postavljati pitanja koja se odnose na cjelokupnu populaciju, a ne na nekoliko desetina ljudi.

Kako alkohol utječe na srce?

Vodeći autor studije Arthur Toga rekao je da je razlika od 0,4 godine statistički značajna i da je zaključak da svakodnevno konzumiranje alkohola može biti štetno za mozak. S druge strane, mnogi ljudi koji su doživjeli i 100. godinu života, a izgledaju kao da su otporni na demenciju, priznaju da konzumiraju alkohol s vremena na vrijeme.

Štoviše, nedavno istraživanje s Harvarda ustanovilo je da umjereno konzumiranje alkohola može imati i korisnih učinaka za srce.

“Ako pijete alkohol, vrlo je važno piti odgovorno, a ne prekomjerno. Važno je i fokusirati se na zdravu prehranu, održavanje zdrave tjelesne težine i vježbanje, kao i da ne pušite. Ako ne pijete uopće, ne morate ni počinjati”, kaže dr Qi Sun, koautor istraživanja s Harvarda.

Izvor: hr.N1

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno