Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Zašto i u ime koga Miklenić vara hrvatski narod o predsjedničkim kandidatima?

Puno ljudi čita Glas Koncila, a velika većina ljudi, koji čitaju tu novinu misli i polaze od toga, da je svaka riječ koju napiše glavni urednik i uvodničar monsinjor Ivan Miklenić službeni stav Kaptola, odnosno Nadbiskupije Zagrebačke i kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog. I jest. Priča o neovisnom novinarstvu je uz sve ostalo, neodgovorna, jer nitko, nikada i nigdje nije ni mogao, ni smio, ni trebao biti drugačiji od svoga osnivača. Ili roditelja. Govorim o temeljnim ili načelnim polazištima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Crkva međutim nije samo kler, nije ni iz bliza. Crkva su vjernici, narod Božiji. Crkva ne može svjedočiti neistinu, ne smije manipulirati, ne smije svjesno i ciljano izazivati kaos u mislima i stavovima svojih vjernika i ne smije pristajati uz “velike”, nasuprot “malih”, ako to podrazumjeva gaženje načela razuma i istine. Jer i razum i istina, kao i ljubav, su Bogom dati.

Ivan Miklenić u svom zadnjem uvodniku piše:

Ni medijima ni glavnim kreatorima javnoga mnijenja nimalo nije smetalo što su pojedini aspiranti za predsjedničke kandidate manipulirali najavljujući promjenu predsjedničkih ovlasti premda je dobro poznato da je za to potrebna promjena Ustava, koje nema bez dvotrećinske suglasnosti. Svatko tko prati političku scenu dobro zna da u sadašnjim okolnostima nema baš nikakvih izgleda za takvu promjenu Ustava. Znaju to dobro i manipulatori u medijima, kao i kreatori javnoga mnijenja, ali svejedno omogućuju pojedinim aspirantima za predsjedničke kandidate da obmanjuju makar slabije informirane birače. Posebno je nedopustivo da u tome sudjeluje i javni servis koji bi morao djelovati u službi svih građana, posebno onih slabije informiranih, jer je obrazovanje jedna od temeljnih zadaća javnoga servisa, koji ti građani i uzdržavaju“.

Prije toga, u svom tekstu Miklenić upozorava da nije pošteno u medijima isticati samo troje kandidata i ne davati prostor i priliku ostalima, među kojima, kako upozorava, ima vrijednih ljudi i poruka. A upravo njegov citirani navod govori u prilog tome da se ne smije davati ostalima, pogotovo ostalima koji žele mjenjati tragikomičnu praksu, nikakva prilika, jer ih proglašava obmanjivačima i manipulatorima. Kad se već upušta u klasično i isprazno moraliziranje na razini pučkoškolske prispodobe, onda bi morao voditi računa o goloj logičkoj održivosti bar u istoj mislenoj cjelini.

Miklenić podučava katoličke vjernike o značaju procedure, prekorava one koji su mimo službene izborne predsjedničke procedure svoje kampanje započeli puno ranije, potpuno se kao uvaženi crkveni glasnogovornik prilagođavajući ustanovljenoj državnoj izbornoj neravnoteži kampanje od 16 dana, koju propisuje državni poredak i vlast, isključivo u mjeri svojih interesa održavanja postojećeg poretka.

Neuvijena poruka je, da nije ni dobro, ni kršćanski valjda prihvatljivo, da kandidati, koji su se kandidirali nekoliko mjeseci ranije, rade to što rade i ne budu poslušni nositeljima državnih funkcija i obnašateljima vlasti, te da moraju vjerno i dosljedno slijediti upute državno-političkog poretka kakvog imamo trenutno. Poučak iz Miklenićeve kritike – ova vlast je od Boga, nije doduše božanska, ali tu je negdje, i grešno je ne slušati ju u svemu.

Nerado reagiram na kolumne i poruke monsinjora Miklenića, ne zbog strahopoštovanja prema njemu, njegovim raspravnim mogućnostima ili poznavanju političkih procesa, niti zbog eventualnog straha kako će crkvena hijerarhija odgovoriti na moje krritike. Nerado, prvenstveno radi osjećaja tuge zbog mizernosti, koje i u moje ime netko pokušava nametnuti tolikim dobronamjernim ljudima, očito ih nastojeći prevariti i usmjeriti ih u pravcu, koji se ruga razumu što im ga je Bog dao i svim vrijednotama koje baštine. Lako je polemizirati s notornim antifa nositeljima antivrijednota, ali kad antivrijednote i destrukciju nastoje promovirati ljudi i institucije, koji to nikako ne bi smjeli, i na koje se  doborodušno  oslanja tvoj narod, onda je to iznad svega nezahvalno i tužno. No, rekacija na te svinjarije je duboko kršćanski imperativ.

Sve ima granice.

Pođimo redom:

Prvo, svaki, baš svaki svećenik Katoličke crkve u slobodnoj, samostalnoj i pretežitoj katoličkoj Hrvatskoj mora imati pravo, a to mu je i dužnost, slobodno svjedočiti svoj stav o svemu u ovoj zemlji i među hrvatskim narodom. Dakle, ništa nenačelno ne bi bilo da monsinjor Miklenić javno zauzme stav da podupire u predsjedničkom natjecanju Kolindu Grabar Kitarović, Zorana Milanovića, Miroslava Škoru, Antu Đapića ili Katarinu Peović. To bi bilo dobro, čak i poželjno, ako bi argumentacija na kojoj racionalno i sukladno katoličkim načelima temelji svoju potporu, bila prihvatljiva većini vjerničkog puka i izdržala razumsko propitkivanje s kršćanskih polazišta. Kad ističem ovo razumsko propitkivanje, prvenstveno polazim od toga da je razum dar Božiji, kao i od toga da je sloboda izbora koju je Bog dao čovjeku, izraz Njegove slike i prilike. A upravljanje slobodom na racionalnim principima je uz ostalo i odgovornost prema Stvoritelju. Pravo na racionalno odlučivanje oduzima se ljudima namjerno ih varajući i dajući im pogrešne informacije, kakva je poučak o nemogućnosti promjena Ustava i promjena nadležnosti predsjednika Republike. Ustav se može mjenjati i donositi u cjelosti referendumom, a u situaciji paralize državno-političkog poretka upravo to je nužno naglasiti narodu i informirati ga o tome modelu ostvarivanja prava na upravaljanje svojom osobnom slobodom. Skrivajući tu mogućnost svjesno se narod zadržava pod kontrolom lošega poretka i oduzima se čovjeku pripadniku naroda njegova kršćanska osobnost.

Drugo, katolički svećenik ne smije lagati, ili govoriti neistinu, čak i u neznanju. Na isto se posljedično svodi, iako Miklenićeve kolumne zadnjih desetak godina zorno svjedoče da se u stavu iznesenom u citiranom dijelu teksta, o promjeni ustavnih nadležnosti predsjednika Republike, ne radi o neznanju, nego o namjernoj nedosljednosti, neistini ili kršćanski rečeno – laži.

Ne može glavni urednik Glasa Koncila nazad nekoliko godina zagovarati referendumsku promjenu Ustava o definiciji braka ili nazad godinu i pol zagovarati isto takvu promjenu Ustava o izbornim pravilima, a danas proglašavati prevarom nastojanje da se izvansaborskom referendumskom promjenom Ustava, promjene nadležnosti predsjednika Republike. Miklenić svoju laž, da nije u sadašnjim okolnostima moguće promjeniti Ustav, aludirajući na odnose snaga u Saboru i predstavljajući to jedinim načinom promjena nadležnosti predsjednika Republike, delegira kao namjernu manipulaciju i kako kaže “obmanu” ( čitajte- prevaru) aspiranata na mjesto predsjednika Republike, svejsno proglašavajući ljude koji zagovaraju posve prirodno i autentično pravo i mogućnost – lažovima i lupežima. Miklenić tako izravno zagovara održanje postojećeg stanja i iskazuje neizravnu potporu Kolindi Grabar Kitarović i Zoranu Milanoviću, koji su se uz nekolicinu rigidnih aspiranata s ljevice, kao Katarina Peović ili Dejan Kovač, opredjelili za očuvanje ovakvoga državno-političkog poretka, nasuprot ljudima, ili, kako Miklenić kaže, “aspirantima”, koji polaze od toga da nije moguće bilo što u Hrvatskoj promjeniti bez promjene pravila političkog djelovanja. A pravila su – Ustav.

Miklenić namjerno laže da se Ustav ne može promjeniti nikako drugačije nego dvotrećinskom većinom zastupnika u Saboru, znajući da te većine za poželjne i nužne promjene ustavnog poretka trenutno nema, pri čemu se doslovno svrstava rame uz rame s bulumentom antifa nadriznanstvenika s Političkih znanosti, Filofozofskog i Pravnog fakulteta u Zagrebu, počevši od otužnog dr. Čulara, neukog dr. Lalića, do posrnulog stručnjaka Smerdela i njegovog nedostojnog i opasnog prihvaćanja neznanstvene teze o – referendumomaniji kao opasnosti za parlamentarnu demokraciju. Time se Miklenić  u ovom slučaju svrstava s promotorima političke oligarhivnosti, s koje god strane dolazili, lijevo-liberalne, globalističke ili antifašističke s izvorištem u neokomunističkom neojugoslavenstvu, polazištima, koja sva polaze od bezvrijednosti naroda i nedostojnosti narodnog odlučivanja o svojoj sudbini.

To je načelno duboko nekršćanski, ali u datom trenutku i datim okolnostima, duboko antihrvatsko polazište, s kojega se doslovno i očito uništava hrvatska državnost i integracija baš svih vrjednota na kojima počiva hrvatsko društvo i narod, pri čemu naglašavam da je kršćanski biljeg ključni u toj narodnoj integraciji. Odričući pravo na iskorak iz okova postojećega lošega državno-političkog poretka hrvatskom narodu mimo volje i dopuštenja aktualne političke strukture u Saboru, Miklenić i samu Crkvu čiji je on službeni glas, svodi na čuvara i koalicijskog partnera vlasti, rame uz rame s Plenkovićem, Vrdoljakom i Pupovcom.

Kako je moguće da jedna logika i jedno načelo vrijedi kad je promjena Ustava u pitanju, koju referendumski inicira Željka Markić, pa čak i kad je to dokazano opasno i štetno za hrvatski narod, kao u inicijativi “Narod odlučuje”, a da je nastojanje da se promjeni Ustav na sasvim razumnim i dokazivo nužnim, korisnim i načelnim pitanjima “manipulacija”, “obmana” ili laž, kad to traže recimo Miroslav Škoro ili Anto Đapić?

Moguće je samo ako se ponašamo nenačelno, nestinito, zlonamjerno i posve suprotno temeljnim kršćanskim načelima.

Zagovarati takvu nenačelnost je prevara kršćanskog puka i teška zlouporaba temeljnih vrjednota Katoličke crkve, a kad se to radi u mediju, koji se nakon svake Sv. Mise može kupiti ili uzeti na izlazu iz ckrve uz obaveznu preporuku župnika, onda je to sramotan udar na elementarnu mogućnost kršćanskog odgovornog rasuđivanja i svejdočanstva vjernika. Jer, da se odmah razumijemo, ne može biti svjedočenje istine da Željka Markić s bilo kojim zahtjevom smije referendumom mjenjati Ustav, a Škoro ili Đapić ne mogu, a ruganje je istini kad se to njihovo nastojanje proglašava obmanom. Ako se k tome doda i “lekcija” “javnom servisu” (čitaj HRT) da bi trebao obrazovati ljude i poučiti ih da spomenuti ne smiju mjenjati Ustav, pri čemu se polazi od toga da puk kojemu se obraća Miklenić ni ne treba obrazovati, jer je dovoljno da vjeruje Mikleniću, koji ima pravo lagati i zaglupljivati vjernike Katoličke crkve, pa ispada da je zaglupljivanje i laganje zlouporabom vjernosti Crkvi dopušteno, dolazimo na prostor teške laži i manipulacije s mjesta gdje toga nikako ne smije biti. Na područje teškoga licemjerstava.

Veće mizerije nema.

Neshvatljivo je da se ovako neinteligentno manipulativan, proziran i nepošten smije uopće biti i u jednoj sferi društva, pri čemu je to do sada bila tipična karakteristika rigidne antife, a Miklenić, ne prvi put, svjedoči da je to model društvenog ponašanja Glasa Koncila, koga, kao i njegovog utemeljitelja, usprkos čitavoga niza istinskih vrjednota, žestoko kompromitira i izaziva nevjericu žive Crkve.

Kako se usuđuje?

Neshvatljivo je da se na taj način ljude, koji zagovaraju institucionalizaciju u ustavnim temeljima kršćanskih vrednota, kao Đapić, ili koji posve racionalno, kršćanski odgovorno zahtjevaju mogućnost ispunjavanja prirodnih težnji hrvatskog naroda na upravljanje svojom slobodom, kao Škoro, proglašava s visoke Crkvene pozicije lažovima i obmanjivačima, štiteći izravno na taj način ljude i njihove pozicije, koji su institucionalno svjedočanstvo histeričnog državnog progona kršćanske simbolike i vrijednosti iz Hrvatske. Treba li ovdje navoditi otvorenu bliskost crkvene hijerarhije s čovjekom, koji psuje “četiri Boga” i to se usporedno s njegovim pričešćivanjem na Sv. Misi emitira pred milijunima katolika na televiziji i koji je jedan od oslonaca Kolindi Grabar Kitarović, čiju poziciju besramno štiti Miklenić tezgareći Katoličku crkvu i njene vrednote koristeeći se otvorenim lažima, s ciljanom namjerom nauditi narodu i ljudima, koji pokušavaju to promjeniti.

Nitko na to nema pravo, a pogotovo nitko tko na bilo koji način bar deklarativno svjedoči kršćanstvo.

Ova kolumna monsinjora Miklenića možda više od bilo čega ukazuje na dubinske razloge posrnuća hrvatske države i društva u cjelini, pogotovo u usporedbi s razlozima čudesnih uspjeha hrvatskog naroda i tek uspostavljene države tjekom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Tada je hrvatski narod uspio i opstao, jer se pridržavao kršćanskih načela, a da je Miklenić ikada pročitao ili čuo svojevrsni testament pokojnog kardinala Franje Kuharića državnom rukovodstvu s pokojnim Franjom Tuđmanom na čelu, da su hrvatskom narodu načela i istina jedini zalog budućnosti i opstanka u suvremenom svijetu, pisao bi drugačije i ne bi toliko podcjenjivao razum i vjeru svoje žive Crkve. Ovako pišući sramoti Crkvu, koju formativno predstavlja. Većega grijeha i sramote od toga nema, pri čemu je jedini način zadržavanja i svejdočenja dostojanstva Crkve i Kristovog nauka, javno upozoriti upravo na tu sramotu. To je kršćanstvo.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x