Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Zanimljivo, Breni nisu isključili struju dok je pjevala “Jugoslovenku”

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Podsjetili smo se s dužnim poštovanjem na godišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika – dr. Franje Tuđmana. I ovoga su puta, čovjeku koji je dobio rat protiv srpskog agresora i koji je s RH zaokružio svoju političku agendu, stizala priznanja sa svih strana.

Bio sam tronut načinom kako se Tuđmana prisjetio HRT. Kako to i priliči “katedrali duha” prepustili su to imaginaciji svog udarnog urednika Denisa Latina. Progresivni Denis objavio je na svom zidu poštansku marku na kojoj se nalazio lik pokojnog Predsjednika uz prekrasan lirski tekst: “Markica izbačena iz upotrebe nakon kratkog vremena jer narod nije znao s koje strane da pljune na nju”. Sad je napokon jasno koji se to kapacitet krije u jugo-Denisu.

On je između ostalog i urednik večernje emisije “Otvoreno” pa odlučuje tko će biti pozvan u emisiju. To se moglo vidjeti neposredno pred parlamentarne izbore u Engleskoj. “Latini” puni mudrosti i partijske pameti uvjeravali su nas da će biti gusto… Boris Johnson ima malu prednost, bit će “tijesno” navijale su Latinove “punjene ptice”. Kad mala čela stvaraju velika načela pogode k’o prstom u gov… Johnsonova Konzervativna stranka doživjela je “tijesan” izborni trijumf kakav se ne pamti još od vremena Margaret Thatcher. Glavna oporbena stranka Laburisti “tijesno” je izborila najgori izborni rezultat još od 1935. Tada čak ni ja nisam bio rođen.

I kad smo već kod međunarodnih događaja, treba napomenuti da je Johnsonu prvi čestitao Donald Trump ponudivši Britaniji čvrsto savezništvo, trgovinske ugovore o kojima Njemačka i Francuska mogu samo sanjati. U Bruxellesu su “oduševljeni” rezultatom parlamentarnih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Napokon se ostvaruje legendarna parola 6. ličke: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”. Budućnost EU-a doznat će se vrlo brzo. Možda već onda kad naša vidovita “Baba Vanga” iliti Thompsonov “obožavatelj” Denis Latin “skocka” jedan pravi narodni ansambl u “Otvorenom” pa nam Mislav Togonal predstavi creme de la creme  “Lepe njihove”. To bi mogli biti Dejan Jović, Šokra Beljak, Ante Tomić, Nenad Stazić, Pupovac, Rada, Anka Taritaš Mrak i da ne nabrajam dalje. Ono što smo znali, a sada i potvrdili, HRT je jedna ljevičarsko-sektaška grupa u kojoj ima više mentalnih Jugoslavena nego u propaloj Jugi. Liberalnija od HRT-a bila je čak i nekadašnja RTB s Mijom Aleksićem i Čkaljom. Današnjom HRT-om vladaju Daniela Trbović koja se još nije dokopala nagrade za cinkanje Gotovine, Rene Bitorajac i preostali jugovići koji još nisu otišli u ideološku pečalbu na N1. Nagraditi uredničkom foteljom na Hrvatskoj radioteleviziji radikalnog jugo-unitaristu farsa je bez presedana. Čovjek koji je doslovno “riknuo” kad je među nogometašima na povratku iz Moskve vidio Thompsona u autobusu s Vatrenima. Morali su mu pružiti čašu vode sa šećerom da ga ne strefi infarkt. To je jeftini haranger protiv Tuđmana. Može biti urednik samo na dvije televizije – beogradskoj i HRT-u.

Franjo Tuđman najoklevetanija osoba hrvatske povijesti

Premda je prošlo skoro dvadeset godina od Tuđmanove smrti, pokojni Predsjednik je još uvijek skoro na dnevnoj osnovi izložen dezinformacijskim kampanjama kojima je bio izložen od početka svoje borbe za hrvatsku nezavisnost. Povjesničar Davor Marijan tvrdi da je Tuđman “bez ikakve konkurencije najoklevetanija osoba hrvatske povijesti”. Roman Domović, predavač na Tehničkom veleučilištu, piše: “Nevjerojatan je broj članaka negativno orijentiranih prema Tuđmanu…koji stvaraju lažnu sliku o njemu. Na temelju takvih pisanja moglo bi se zaključiti da je čovjek koji je postavio platformu hrvatske nezavisnosti…izveo Hrvatsku iz totalitarne komunističke Juge i uveo demokraciju, vodio je u ostvarenju samostalnosti i suverenosti, s narodom pobijedio u nametnutom ratu iz kojeg je Hrvatska izašla u svojim granicama i ostvario međunarodno priznanje – da je takav čovjek za Hrvate apsolutni negativac u hrvatskoj povijesti…”. To će biti moguće tako dugo dok nam na filozofskim fakultetima predaju razni Jakovine, Markovine, Klasići, Goldsteini i slična bratja. Bit će moguće i dok na Vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu predaju budućim časnicima Dejan Jović i Tvrtko Jakovina – srpski nacionalist i deklarirani Jugoslaven.

Svi oni “rokću” o tobožnje nedostatku demokracije u državi. Tako je “profesorka“ Katarina Peović, inače kandidatkinja Radničke fronte na predstojećim predsjedničkim izborima, “mrtva ‘ladna” izjavila da je “Srbima u Hrvatskoj kao Židovima u Trećem Rajhu”. Analogno toj gluposti ispada da su Židovi u Hitlerovoj Njemačkoj bili u koaliciji s Hitlerom i ekipom… Eto, u kakvoj nevjerojatnoj državi živimo. Živimo s Katarinom Peović, Dragom Pilselom, Matom Kapovićem, Obersnelom, Puhovskim, Granićem, Pusićima, Sanjom Sarnavkom, Jakovinom koji me nedavno iznenadio udbaškom lucidnošću izjavivši za Tuđmana: “On zapravo nikada nije ispao iz svog generalskog šinjela”. Krivo Tvrtko, krivo! Samo jednom je izašao i to je bilo dovoljno da tvoji pobjegnu traktorima kući. Više mu i nije trebalo. Kao predavač na Hrvatskom vojnom učilištu on danas širi “istinu” o prvom hrvatskom predsjedniku. Još su samo trebali angažirati i Ivu Goldsteina, Sanju Modrić, a možda čak i Lepu Brenu u legendarnoj četničkoj uniformi pa da budućim časnicima zapjeva ‘Jugoslovenku’ kao neki dan u zagrebačkoj Areni pred 20.000 oduševljenih poklonika.

Umjesto recikliranog humora kojeg ubacujem između dva teksta ovoga ću puta prenijeti što je o Tuđmanu mislio i napisao Henry Kissinger, legendarni američki diplomat u razdoblju od 1960. pa do 1977.: “Gospodine Predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenutcima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek nadolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kad ocjene budu donesene hladnom glavom”.

Ginuli za Hrvatsku a nisu ni znali da su bili klerofašisti u borbi protiv antifašista

Kaže Thompsonov odvjetnik Davorin Karačić: “Onima kojima nije prihvatljiv ZDS nije prihvatljiva ni ova država”. Više puta sam napisao da je borba tzv. antifa protiv ZDS čista utopija. Ne bi ga uspjeli eliminirati ni Maras, ni Stazić ni Beljak zajedno. A opće je poznato kakav ogroman ugled oni uživaju među pukom. Skoro k’o Obersnel i Dragec Pilsel zajedno. Oprezni, a stabilni. Nedavno je jedan od njih podučio svog sugovornika starom poslovicom: “Ne vjeruj Dancima ni kad darove nose”. No izgleda da je na Visokom prekršajnom sudu došlo do “tihog državnog udara” u odnosu na legalnost “klero-fašističkog” pozdrava ZDS.

Četiri godine HOS i branitelji su ginuli s uzvikom ZDS, a da pojma nisu imali da su upravo oni “klerofašisti”, a ne oni koji su nas napali, okupirali i razorili Hrvatsku. I kad je Ministarstvo uprave Ivice Račana, inače poznatog “ustaše”, legaliziralo HOS-ov znak, naivni su pomislili da je negacija tog uzvika otišla u povijest. Račan je umro, došao je Sanader, pa Kosorica – HDZ-ovi antife. Uključili su se i Slavica Lukić, Gera Gerovac, Brane Pofuk, Vedrana Rudan, Robert Bajruši, Ivanka Toma i druga “jaka” medijska imena. Istovremeno na Visokom prekršajnom sudu je formirano “respektabilno” vijeće s “avnojskim” referencama koje je av(nojevski) gurnulo glavu u pijesak. Ne žele čuti ni za Račana, ni 780 HOS-ovih ratnika koji su poginuli s pozdravom ZDS na usnama. Predsjednik vijeća je moj bivši prijatelj i teniski partner Siniša Senjanović, a članice vijeća su Branka Žigante Živković i Renata Popović. Počelo je s mojim klijentom Joe Šimunićem i nastavilo se sistematski, pedantno i rezolutno s Thompsonom.

Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, je rezolutan: “Nijedno vijeće na Visokom prekršajnom sudu ne može više suditi drugačije”. U prvi sam mah pomislio onako “rigidno desničarski” – j…. se! Uveli smo anglosaksonsko “presedansko pravo” pa pravo nam bilo. No izgleda da tri sutkinje Visokog prekršajnog suda nisu čule ni pročitale Turudićevo “mudro proročanstvo”. Vijeće u sastavu Anđa Ćorluka, Ivanka Mašić i Mirjana Margetić odbilo je žalbu šibensko-kninske policije na prvostupanjsku oslobađajuću presudu koju je donio sudac Ivan Lokas. Antifašisti su odmah skočili na svoje kržljave noge. Odluka je trenutno kod evidentičara sudske prakse i tek ako je potvrdi, ona se odašilje strankama. Do tada čitamo “formalno-pravne i antifašističke floskule” o pozdravu iz pjesme Čavoglave koji je prošao kod Ivice Račana, ali ne prolazi kod 6.ličke, Branke, Renate, Slavice i političkog komesara Siniše. Možda “ljevičarski, progresivni i antifašistički” suci uspiju zatvoriti i ovu rupu iz koje curi ustajali klero-fašizam. Ali curit će i dalje. Osobito kad “majstori” definitivno odu.

Qui quod vult dicit, quae non vult audiet ili tko govori što hoće, čut će što neće – još davno je govorio mudri Latin Terencije.

Do sada me svojim liberalizmom oduševljavao samo papa Franjo. No nedavno me istinski ganulo saznanje da su njemački biskupi proglasili homoseksualnost “normalnim oblikom seksualne sklonosti”. Eto to je taj “civilizirani moderni svijet”. Malo mi je žao biskupa Vlade Košića. Baš me zanima što on misli o tom “civilizacijskom iskoraku” Katoličke crkve? Taj iskorak je kod nas još davno dobio sva prava sukladno onom vicu “ima pedera, ali nema love”.

Izgubljeni IDS i ostali pitomci JNA od silne dvoličnosti izgubili “memoriju pamćenja”

U povodu “skandalozne” odluke Visokog prekršajnog suda javili su se iz svojih vila IDS-ovci. Smirila se frka oko Uljanika i oni odmah krenuli u 7. prijateljsku ofenzivu. “U zemlji koja za nekoliko tjedana preuzima predsjedavanje EU-om, sud je odlučio da nema ništa spornog u veličanju fašizma. Fantastičan uvod u hrvatsko predsjedanje…” pa dodaju kako bi u ovom slučaju trebalo javiti kolegama Nijemcima da je pozdrav “Heil Hitler” sasvim OK. Miletić i ostali pitomci JNA “ističu da sav civilizirani svijet jednoglasno osuđuje revitalizaciju zločinačkih režima poput fašizma i nacizma te da reagira na bilo kakav oblik promicanja…” itd. itd. Mislim da ste odmah uočili plitkost ovih jugo-farizeja. Od silne dvoličnosti izgubili su “memoriju pamćenja”. Komunistička nomenklatura misli da je ovo 1945. Da, čitav svijet osuđuje fašizam i nacizam, ali drugovi komunjare iz Istre, osuđuje i komunizam tj. vas kod kojih komunisti vladaju dulje nego u Sjevernoj Koreji! Umjesto da ste se bavili Uljanikom, vi se bavite izlizanom partijskom frazeologijom kako bi oblatili pozdrav pod kojim je pometena vaša JNA.

Počeo sam s njemačkim biskupima pa se sada pitam u kakvoj su uzročnoj vezi jedni s drugima… Ne znam. Možda po “progresivnosti”. Prisjetih se kako je svojevremeno kardinal Walter Brandmüller, predsjednik emeritus Papinskog odbora za povijesne znanosti, upozorio da bi – nastavi li se ovim putem koji dovodi u pitanje crkveno učenje o celibatu, muškom svećenstvu, homoseksualnosti i braku moglo doći do “nacionalne crkve” bez “gotovo ikakve veze s Rimom”. Kardinal misli kako bi to zasigurno bio najsigurniji put do konačnog propadanja njemačke Crkve. Ako se sjećate onih “obećavajućih” dana kad je biskupija Gurk-Klagenfurt odbila dati dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se 18. svibnja služi misa na komemoraciji za žrtve Bleiburga, kardinal Schönborn je, razgovarajući s novinarima, rekao: “Ovo je kompleksno pitanje”. Pišući ovu kolumnu naletim na sliku koncerta u katedrali svetog Stjepana u Beču. Svrha koncerta nije kompleksna već krajnje humana – prikupljanje sredstava za LGBT zajednicu. Baš me zanima mišljenje kardinala Brandmüellera, emeritusa…

Kod Zagoraca sve je puno jednostavnije zahvaljujući jeziku. Kći javlja mami doma u Krapinu da planira prespavati kod dečka i pošalje joj SMS: “Mama, večeras me ne bu!” A mama odgovara: “Naj se sekirati, morti te bu sutra!”

Kad smo već kod slika, gledam tri crno bijele slike iz mitske 1945. I moje slike iz tih godina su sve crno bijele. Mislim da tada još nije bio izumljen kolor. Film srećom već jest. Prva slika: Pariz. Dan pobjede. Čitav grad je na ulicama. Nepoznati muškarci i žene se ljube. Nitko ne zna što je to LGBT. Druga slika: oslobođenje Osla 1945. Norvežani u transu od sreće i veselja. Kvisling pred suđenjem i strijeljanjem. Ulice poput nogometnog stadiona. Ni igla ne stane među ljude. Treća slika: oslobođenje Zagreba 8. svibnja 1945. “Masa sretnih i veselih ljudi na Jelačić placu”. Malo morgen!!! Osim bana Jelačića i njegovog konja nigdje ni mrava. Dvadesetak dana kasnije stotine i tisuće razoružanih oslobođeno je od života.

Ministarstvo uprave je neki dan objavilo: “Umrle osobe više neće moći glasovati”. Što sad? Sjećam se kad je svojedobno Jadranka Kosor bila kandidatkinja za predsjednicu. Zlobnici su tvrdili da su tada sva groblja u RH glasovala za nju. Sva, osim groblja u Varaždinu. To groblje je tada jedino u Hrvatskoj imalo video-nadzor. Sad je kraj. Video, ne-video, glasuju samo živi! Eto, kako to EU ubija naše stare, dobre tradicije.

Davno mi se uvukla u srce jedna izjava Mate Crkvenca, nekadašnjeg ministra financija u Vladi Ivice Račana: “Narod živi dobro samo što to ne zna”. I Hrvati su 8. svibnja 1945. bili oduševljeni ulaskom “osloboditelja” u Zagreb, samo što to tada još nisu znali. Ali je zato ovih dana dvadeset tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni iskreno skočilo na noge od oduševljenja kad je Lepa Brena zapjevala ‘Jugoslovenku’. U isti čas je eksplodirao i veličanstveni vatromet. Zanimljivo, “našoj Breni” nitko u tom trenutku nije isključio struju i mikrofon kao onomad Thompsonu. A dvadeset hiljada grla je urlalo od veselja.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati

Preporuka

ANALIZA HRVATSKOG NOVINARA GORDANA DUHAČEKA: Vučić sastavio vladu od ratnih huškača i ulizica

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, premijerka Brnabić objavila sastav ministara među kojima su brojna kontroverzna imena, piše hrvatsku novinar Gordan Duhaček, u anlizi koju s portala Index hr prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, Srbija bi trebala dobiti novu vladu, na čelu s novom-starom premijerkom Anom Brnabić. Pritom nova vlada već ima rok trajanja, otprilike do travnja 2022. godine, dakle manje od godinu i pol, što je najavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i prije nego što je premijerka Brnabić objavila sastav svoje druge vlade.

U travnju 2022. bi se pak trebali održati redoviti predsjednički izbori, a s njima i unaprijed najavljeni prijevremeni parlamentarni. Izliku za ovu odluku Vučić je našao u pandemiji koronavirusa.

Zemlja bez opozicije u institucijama

To su samo neki od apsurda koji prate formalno uspostavljanje formalno najmoćnijeg tijela izvršne vlasti u susjednoj zemlji, kojom u stvarnosti vlada samo jedna osoba – predsjednik države i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić.

Apsurdna je i situacija koja nakon izbora vlada u Skupštini Srbije: SNS ima dvotrećinsku većinu, što znači da im ne treba nikakva koalicija da bi sastavili vladu, a nemaju ni opoziciju, jer su u Skupštinu još ušle koalicija Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivice Dačića, Vučićevog dugogodišnjeg koalicijskog partnera, i stranka bivšeg vaterpolista Aleksandra Šapića, kojeg mnogi smatraju političkim projektom vladajućih. Na kraju su dio vladajuće koalicije sve tri stranke odnosno koalicije koje su ušle u Skupštinu, što znači da je Srbija jedna od rijetkih europskih država u kojoj unutar institucija uopće nema opozicije.

Cijeli proces formiranja nove vlade funkcionirao je u standardom suludom Vučićevom stilu. Prvo se cijelo ljeto ignoriralo tu temu, dok se Vučić bavio “borbom za Kosovo” i svojim eskapadama u vanjskoj politici, naročito posjetom Bijeloj kući i potpisivanjem sporazuma s Kosovom o normalizaciji odnosa. Srbija je mjesecima zapravo bila u demokratski i ustavno upitnoj situaciji: nije imala konstituiranu novu Skupštinu, formalno je vladala tehnička vlada Ane Brnabić, no zapravo se moglo svjedočiti potpunom urušavanju demokratskih institucija i demonstraciji Vučićeve sile nad svima u Srbiji.

Nova-stara premijerka Ana Brnabić – od tehnokratkinje do mini Vučića

Nakon toga se ušlo u fazu pogađanja koga će Vučić imenovati mandatarom ili mandatarkom nove vlade, vlastima bliski mediji su lansirali razna imena kao potencijalne nasljednike Ane Brnabić, no na kraju nije bilo iznenađenja. Vučić je ponovo za premijerku postavio svoju možda i najvjerniju suradnicu, koja je u četiri godine na čelu vlade Srbije prošla zastrašujuću transformaciju od koliko-toliko kompetentne tehnokratkinje do mini verzije Vučića, koja po količini izrečenih laži u javnosti i bahatosti može ponekad konkurirati svojem šefu, kako Brnabić javno naziva Vučića. Brnabić je u svakom smislu političko čedo Aleksandra Vučića, čija lojalnost ne poznaje ni granicu ljudskog dostojanstva, pa je za predsjednika Srbije ona bila najsigurnija opcija.

Naravno, Vučić nije izdržao da objavu imena mandatara ne pretvori u reality show pa je prije desetak dana sazvao konferenciju za medije na kojoj je dramatično objavio ono svima očekivano: Brnabić nastavlja biti prva pudlica predsjednika Srbije.

Notorni Vulin postaje ministar policije

Uslijedio je još luđi dio konstituiranja vlade, a to je objava imena ministara. Pred novinarima su se pojavili Brnabić i Vučić, a iz svega je još jednom bilo jasno tko je tu šef. Brnabić je objavila da će nova vlada Srbije, koju se, iako je premijerka, ne može nazvati njenom vladom, imati 21 ministarstvo, tri više nego prošla. Nova ministarstva su Ministarstvo za brigu o selu, Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Objavila je i imena većine novih ministara, među kojima su brojna kontroverzna imena, a onda je riječ preuzeo Vučić. Objasnio je, primjerice, da je on naredio rošadu Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vulina u ministarstvima policije i obrane. Sada je Stefanović ministar obrane, dok hodajući skandal Vulin preuzima Ministarstvo unutarnjih poslova.

Vučić još jednom najavio borbu protiv mafije

Vulinovo imenovanje na čelo MUP-a treba gledati i u kontekstu nedavne Vučićeve objave na Instagramu da njegova vlast započinje borbu protiv mafije. Rijetki neovisni mediji su podsjetili da je to najmanje treća najava borbe protiv mafije otkako Vučić vlada Srbijom te da se ta tematika redovito plasira u javnost kada Vučićev režim ostane bez inspiracije za proizvođenje paralelne stvarnosti preko svojih medijskih eksponenata poput televizija Pink, Happy i RTS te tabloida poput Informera.

Vulin je prava osoba za lažnu, ali medijski sveprisutnu borbu protiv mafije, već se istaknuo besramnim javnim nastupima, laganjem i adoracijom Vučića, naročito je uvredljiv bio na račun Hrvatske kad god mu je šef signalizirao, pa bi mogao bez problema provoditi sve od Vučića naređene ludorije u fingiranom ratu protiv mafije.

Druga važna rošada je ona koja se tiče Ivice Dačića, bivšeg ministra vanjskih poslova, kojega je Vučić pred kraj mandata posve marginalizirao – nije ga uopće vodio sa sobom u Bijelu kuću – koji je sada postavljen za predsjednika Skupštine. Kako je srbijanski parlament bez opozicije, Dačić se sigurno neće preznojiti od rada na svojoj novoj funkciji. Bivša predsjednica Skupštine Maja Gojković je pak premještena na poziciju ministrice kulture i informiranja. Dačića na poziciji ministra vanjskih poslova zamjenjuje Vučićev vjerni kadar iz SNS-a Nikola Selaković, koji je svojedobno bio i ministar pravde u jednoj od prethodnih vlada.

Cinično stvaranje novog Ministarstva za ljudska prava i društveni dijalog

Vladu čine 23 osobe, a njih 11 su žene, čime će se Vučić nedvojbeno hvaliti u nadolazećim mjesecima, napose u razgovoru sa zapadnoeuropskim čelnicima, što je u osnovi ponavljanje iste finte kao kada je svojedobno Brnabić, aut lezbijku, imenovao premijerkom. Naročito je cinično što u novoj vladi postoji posebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, na čije je čelo imenovana tragikomična pojava Gordana Čomić, nekad poznata opozicijska političarka.

Čomić je na čelu resora koji bi se prvenstveno trebao boriti  protiv samog Vučića ako im je doista stalo do ljudskih i manjinskih prava te društvenog dijaloga, jer predsjednik Srbije neupitno predstavlja najveću prijetnju ljudskim pravima i društvenom dijalogu u Srbiji. Ljudska prava gazi cijelu svoju političku karijeru, od početaka u svojstvu potrčka Vojislava Šešelja pa do danas, a otkako je na vlasti, Vučić je de facto onemogućio bilo kakav društveni dijalog u Srbiji, sustavno progoneći kritičke medije, pretvarajući određene medije u bezočne propagandiste vlasti, provodeći i tolerirajući zastrašivanje neistomišljenika, koje tabloidi redovito čereče na Vučićev mig. Jednostavnije rečeno, kada bi se Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i društvenog dijaloga doista htjelo baviti svojim poslom, najviše bi se trebalo baviti borbom protiv predsjednika Srbije.

Da stvari budu luđe, Čomić je u predizbornoj kampanji lansirala nenamjerno komični spot u kojem pokazuje srednji prst “fašistima” te se prikazuje spremnom i žrtvovati svoj život u borbi protiv fašizma da bi onda postala dio Vučićeve vlasti, iako ta ista vlast ima brojna fašistička obilježja.

Ministar demografije misli da su svi Hrvati ustaše

Nema sumnje da će skandale među novim ministarskim kadrom izazivati i kovinar Ratko Dmitrović, nekoć dopisnik beogradske politike iz Zagreba, kasnije propagandist Slobodana Miloševića, koji je uz podršku ex-vaterpolista Šapića imenovan ministrom za demografiju. Dmitrović je poznat po tome da mu je sve hrvatsko automatski ustaško, napisao je i knjigu Krst na križu o “bolesnoj mržnji Hrvata prema Srbima”, a na svom Twitteru već godinama plasira raznolike šovinističke, seksističke i prostačke ispade. Teško je zamisliti da bi osoba poput Dmitrovića postala ministar u vladi neke članice Europske unije, a njegovo imenovanje definitivno predstavlja srozavanje ionako urušenog statusa vlade Srbije kao državne institucije.

Još jedna kontroverzna kadrovska akvizicija u novoj vladi je Darija Kisić Tepavčević, liječnica koje je od početka uključena u (ne baš uspješnu) borbu protiv pandemije koronavirusa u Srbiji. Kisić Tepavčević je nastupila kao neovisna stručnjakinja, no ubrzo se nametnula kao Vučićeva omiljena epidemiologinja, zaredali su se redoviti nastupi na Pinku i pola godine kasnije Kisić Tepavčević je postavljena na čelo Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Hvalio Vučića na Twitteru pa postao ministar građevine

U vladi Srbije su ostali provjereni kadrovi poput Siniše Malog (financije) i Zlatibora Lončara (zdravlje), a među novim ministrima ima još kurioziteta. Među njima svakako je i mladi Tomislav Mimorović, ministar građevine, koji je nasljednik bogate obiteljske hotelijerske tvrtke, pa tvrdi da će u vlast donijeti “iskustvo iz realnog sektora”. No, za poziciju ministra su ga više kvalificirali hvalospjevi Vučiću na Twitteru nego iskustvo koje bi mogao donijeti u svoj resor.

Vučić je stoga za njega imao samo riječi hvale. “Toma Momirović je spreman da prihvati udarce političkih i ekonomskih neznalica. Njemu smo dali da brine o poslu, biznisu, da pregovara o narednim poslovima izgradnje autoputova, on je jedini koji je rekao i imao hrabrosti da kaže da on kao poslodavac nije za to da država povećava minimalac kako hoće”, rekao je Vučić o novom ministru.

U vladi su još i Milan Krkobabić (Ministarstvo za brigu o selu), Vanja Udovičić (Ministarstvo omladine i sporta), Jadranka Joksimović (Ministarstvo za europske integracije), Marija Obradović (Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave), Maja Popović (Ministarstvo pravde), Tatjana Matić (Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija), Zorana Mihajlović (Ministarstvo rudarstva i energetike), Irena Vujović (Ministarstvo zaštite životne sredine), Branislav Nedimović (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede) itd.

Vlada kao reality show u režiji Aleksandra Vučića

Bilo kako bilo, nakon višetjednog medijskog igrokaza o sastavu nove vlade, jasno je da je cijeli taj reality show bio u režiji Aleksandra Vučića, koji je još jednom potvrdio svoju dominaciju Srbijom. Svi ostali, uključujući premijerku i ministre, kao i koalicijske partnere SNS-a, samo su statisti bez posebnog utjecaja.

U Srbiji se već govori o “oročenoj vladi”, no tužna je istina da je većini ljudi iz vrha vlasti Srbije u političkom i moralnom smislu odavno istekao rok trajanja. Drugim riječima, Srbijom vlada kvarna roba.

Nastavi čitati

Preporuka

Novi zakon: Zbogom komentarima čitatelja ispod članaka, izdavači odgovaraju i za oglase

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek očekuje kako će se prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima za dva tjedna naći na Vladinoj sjednici. Nakon toga zakonski prijedlog bit će upućen u Sabor, kako doznajemo, u redovnu proceduru – u dva čitanja. A što se čekalo više od pola godine nakon što je Zakon o elektroničkim medijima prošao proces javnog savjetovanja još početkom ožujka?

– Nacrt prijedloga zakona prošao je javno savjetovanje koje je trajalo do 5. ožujka i slijedom okolnosti izazvanih pandemijom nije bio upućen ranije u daljnju proceduru. Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima u nacionalno zakonodavstvo RH transponirat će se odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu – poručuju iz Ministarstva kulture i medija.

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja tijekom kojeg je upućeno više od 600 primjedbi, odnosno prijedloga poboljšanja zakona, od čega su brojni prijedlozi odbijeni u cijelosti. Neki od njih za medijske izdavače bili su od krucijalne važnosti.

Ograničenja medija

– Predloženi novi Zakon o elektroničkim medijima znatno se razlikuje od aktualnog te je općenito ocjena Udruge novinskih izdavača HUP-a da se njime u cijelosti znatno otežava rad pružatelja elektroničkih publikacija. Time se zapravo ugrožava sloboda i neovisnost medija, što i jest njihova primarna zadaća u skladu s odredbama Zakona o medijima. Zakon o medijima propisuje što sloboda medija znači, koja je uloga medija i koja su ograničenja medija.

Ta ograničenja su s ovim prijedlogom izmjena Zakona o elektroničkim medijima znatno pooštrena. Primjena zakona proširena je na pružatelje elektroničkih publikacija kroz više odredbi, što do sada nije bilo, pa je teško procijeniti kakav će to utjecaj imati na pružatelje elektroničkih publikacija i što to znači za medije.

Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u iznimno rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, prvi se put izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja, što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima – kažu u Udruzi novinskih izdavača.

Bez jasne definicije

Naime, člankom 93. Zakona o elektroničkim medijima predlaže se “odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik”. Drugim riječima, urednici i vlasnici medija mogu biti kažnjeni i zbog nekog rasističkog komentara ili, primjerice, zbog komentara koji potiču na nasilje, a koji se objavljuju ispod novinarskih tekstova na portalima, a najčešće to čine anonimne osobe.

Za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa se kazna u rasponu od 100 tisuća do milijun (!?) kuna.

– Prekršajne odredbe su proširene (više od 100 prekršaja) i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije (potpuno su izmijenjene), a kazne su goleme. Minimalna kazna predviđena je u iznosu od 100.000 kuna, a tekst je sročen tako da sve može biti prekršaj. Dodatni problem je to što se u prekršajnim odredbama taksativno nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim matičnim zakonima koji precizno definiraju kršenja u svom području, tako da se zapravo time predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.

Također, proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema tom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke i bez jasne definicije da bi se moglo razlučiti što i kako se uopće može objavljivati i prema kojem zakonu će onda biti kažnjivo. HUP Udruga novinskih izdavača stoga je zakonodavcu uputila detaljno očitovanje te očekujemo prihvaćanje prijedloga izdavača kako bi se na vrijeme spriječile navedene neusklađenosti i moguće negativne posljedice – poručuju iz Udruge novinskih izdavača HUP-a.

Neravnopravan položaj

Boris Trupčević, predsjednik izvršnog odbora udruge, pridodaje da su “kad je riječ o odgovornosti izdavača za komentare čitatelja, domaći izdavači na domaćem tržištu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na globalne internetske platforme”.

– Od lokalnih sudionika traži se praktički da pronađu rješenje za probleme koje ne uspijevaju riješiti ni globalni giganti, pri čemu znamo da se najveći dio govora mržnje događa na svima dostupnim globalnim platformama koje ostaju zaštićene od odgovornosti. Paradoksalno, ishod takvog rješenja mogla bi biti zabrana komentiranja te neizravno dodatno osnaživanje globalnih platformi – kaže Trupčević.

S druge strane, u Ministarstvu kulture i medija poručuju da su “vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s razvojem tehnologije, načelima slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga” predloženim Zakonom o elektroničkim medijima uredili brojna pitanja i riješili probleme.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x