Kontaktirajte nas na:

Politika

Vučić je mali vuk za svjetske sile, ali velika opasnost za BiH

Jedini koji je u Vučićevoj igri velikosrpstva dobio prolaznu ocjenu bio je Milorad Dodik. Postepeno je, javnim i tajnim kanalima, Vučić okretao Dodika ka istoku. Danas malo ko pamti da su tog istog velikosrbina stvorile zapadne sile.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Vojska Srbije svaki dan ima sve više i sve modernije oruđe i oružje i Srbija će nastaviti da štiti slobodarsku tradiciju. Umjećemo sami da sačuvamo svoje nebo, svoje zemlju i svoje ljude. Živjela slobodna i nezavisna Srbija, poručio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u govoru na vježbi “Sloboda 2019”.

Već odavno je jasno da površinsko čitanje Vučićevih poruka nije dopustivo. Naročito iz dijelova Balkana koji su osjetili ‘slobodarske poruke’ mlađeg i krvoločnijeg Vučića.

“Ubijte jednog Srbina, mi ćemo ubiti sto muslimana”, poručio je krvoločni radikal s govornice Skupštine Srbije. Bilo je to 20. jula 1995. godine, netom nakon što je spaljenu srebreničku zemlju natopila krv Bošnjaka ubijenih u genocidu.

A onda je Vučić porastao i zvjersko – zločinačku narav zamijenio krznom čuvara mira i napretka regiona. Zapravo, Aleksandar Vučić koristio je igru mirotvorca i lažnog pomiritelja da kupi vrijeme. U tom vremenu okupljao je čopor. Jer, bez čopora će bivši četnik i radikal teško postati moderni Lazar srpskog viteštva i objedinitelj srpskih zemalja.

U čopor su pohrlili srpski lideri s bosanske strane Drine. Ali, u vučjoj jami nisu prolazili ispite. Jedini koji je u Vučićevoj igri velikosrpstva dobio prolaznu ocjenu bio je Milorad Dodik. Postepeno je, javnim i tajnim kanalima, Vučić okretao Dodika ka istoku. Danas malo ko pamti da su tog istog velikosrbina stvorile zapadne sile.

Priča o Dodiku kao bitnoj karici ujedinjenja svih Srba u jednu državu poslužila je kao paravan za pljačku svega što je u postratnoj BiH pripalo entitetu Republika Srpska. Dodik se obogatio, ‘počistio’ političke protivnike, a one malo otpornije otkupio.

U političkom diskursu bh. Srba u aktuelnom trenutku skoro i da nema oponenata Dodikovoj priči o sjedinjavanju sa Srbijom.

Dodik je danas postao politički inventar na svakom važnijem skupu u Srbiji. Kao da su ga u Beogradu izabrali za člana Predsjedništva BiH.  Dok je međunarodna zajednica uspavano posmatrala, Vučić je jačao Dodikovu snagu u BiH. Danas je, bez Dodika, skoro nemoguće pokrenuti procese u BiH. Zna to Vučić, zato i igra na kartu ujedinjenja, dok se sprema za nove igre. Dok u svakom govoru vezanom za BiH, Vučić ovlaš priznaje teritorijalni integritet, još ga niko nije čuo da priznaje nezavisnu i suverenu BiH.

A s druge strane, srbijanski predsjednik priča o sve naoružanijoj i sposobnijoj vojsci Srbije. Ističe kako je Srbija sposobna da se brani i svoju zemlju i svoje nebo. Posljednji put na tlo Srbije padale se NATO projektili u oktobru 1999. godine. Bombardovao je NATO Srbiju zbog pretjerane “zaštite slobodarskog srpstva na Kosovu”. Posljednja agresija na Srbiju bila je ona Hitlerova 40-ih godina prošlog vijeka. Od tada, niti jedna strana vojska nije kročila na tlo Srbije. Postavlja se jednostavno pitanje, od koga to Vojska Srbije, pod Vučićevom komandom, brani svoju zemlju.

Nema Srbija aktivnih neprijatelja spremnih da je napadnu. Iako se često sukobljava s komšilukom, još nije zabilježena prijetnja ka Srbiji. Međutim, Srbija je ta koja ima pretenzije i probleme s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Hrvatskom. Najviše verbalnih ratova Srbija vodi upravo s Hrvatskom. U obje zemlje buja nacionalizam i rastu retrogradne snage. Poučena svojim zločinima na teritoriji Hrvatske, možda se Srbija zaista pribojava političkog Zagreba. Ipak, Hrvatska je u NATO-u, a Srbija sve dublje u ruskoj političkoj igri, pa je teško očekivati novi sukob. Politički Beograd s Podgoricom ratuje preko popova i crkve. Međutim, teško je očekivati da će Srbija udariti na Crnu Goru, koja je također postala članica Alijanse.

Jedini vojno nezaštićeni prostor, za čije se osvajane Srbija već decenijama sprema je Bosna i Hercegovina. Jednom su pokušali i nisu uspjeli. Vučićeva politika je samo jedan od dokaza da nisu odustali.

Dok preko svog pijuna u Predsjedništvu BiH koči NATO put naše države, Aleksandar Vučić sve glasnije priča o moći svoje vojske. U tu igru sve aktivnije se uključuje i ruska politika.

“Po ovom prikazu se vidi da je vojska dobro organizirana, opremljena i da je pod čvrstom upravom. To nas raduje. Srbija u vremenu koje dolazi postaje garant za bezbjednost svih Srba gdje god da se nalaze. To je i predsjednik govorio, da se više neće desiti oluja i mi tu čitamo poruke i za našu bezbjednost”, kazao je banjalučkoj televiziji ATV član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Dodik je u nekoliko rečenica upravo potvrdio ono što Vučić ne smije javno reći. “Srbija će biti garant svih Srba, gdje god se nalaze”, poručuje Dodik i istovremeno dokazuje da je on svoju politiku, iako član Predsjedništva BiH, podredio velikosrpskoj politici. S druge strane, Dodik je kao član Predsjedništva BiH  dio tročlane vrhovne komande Oružanih snaga. Tako je Dodik još jednom potvrdio da Oružane snage ne prizna kao svoje.

Također, Dodik, kao i svaki politički potrčko Vučića naziva predsjednikom. A kada pređe Drinu i uđe u BiH, izigrava velikog vožda. Takav je Milorad Dodik, politički tapkaroš i srbijanska dvorska luda. Ali i takav je dovoljno opasan po stanje u BiH.

Vučić, nekada odani učenik Vojislava Šešelja, odavno je velikosrpstvom nadmašio učitelja, ali i dalje nije ostvario ništa što bi ga upisalo u srpsku mitološku književnost. Svjestan tereta historijskog poraza političkog boja za Kosovo, pokušat će slobodarski Vučić kompenzirati gubitke. Zna Vučić da mu je jedini način da spasi obraz spajanje u jednu državu Srba s obje strane Drine. To još niko nije uspio i  Republika Srpska, entitet na 49 posto bh. teritorije san je koji Vučić sanja od dana kada je došao na tron.

Niti je ‘slobodarski” vojskovođa Srbije dovoljno velik vuk da zaustavi širenje NATO-a, niti je dovoljno jak da zaštiti Rusiju. Vučić je međutim, koliko god bio vuk u deminutivu i dalje spreman za nastavak onog što je mnogo veći vuk počeo 90-ih. | NAP

Politika

SVETLANA CENIĆ O AFERAMA U KOJIMA JE KLJUČNI IGRAČ BIO ZORAN TEGELTIJA: “Postojala je praonica para…”

Kandidat za predsjedavajućeg Savjeta ministara i bivši ministar finansija u više vlada Republike Srpske Zoran Tegeltija (SNSD) ostaće upanćen po velikom zaduženju Republike Srpske i propasti bankarskog sektora i ne samo to.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zoran Tegeltija je bio ministar finansija Republike Srpske u dva mandata – u vladi premijera Aleksandra Džombića od 2010. do 2014. godine, te u vladi premijerke Željke Cvijanović od 2014. do 2018. godine.

Po čemu pamte Tegeltiju?

Siniša Vukelić, urednik portala Capital.ba, kaže da će ovaj period ministrovanja Zorana Tegeltije ostati upamćen po enormnom zaduženju Republike Srpske i propasti bankarskog sektora.

“Za vrijeme njegovog mandata došlo je do 170 miliona evra zaduživanja na bečkoj berzi pod krajnje sumnjivim uslovima i nikada otkrivenim investitorima, po mnogo većoj kamati nego što bi to bilo urađeno na domaćem tržištu kapitala. Takođe, za vrijeme njegovog mandata su propale tri banke u Republici Srpskoj: Bobar banka, Balkan Investment Banka i Banka Srpske. Otkriveno je da Agencija za bankarstvo, koja je u njegovom resoru, nije uradila svoj posao. Dokumentovali smo brojne nalaze u kojima se vidi da su oni znali za sve te propuste u poslovanju ovih banaka, a ništa nije preduzeto da se to spriječi”, ističe Vukelić.

Balkan investment Banka, čiji je osnivač bila litvanska Ukio grupa, kojoj je banka služila za poslovanje u fabrici glinice Birač u Zvorniku, koja je takođe bila u vlasništvu Ukio grupe, je 2013. godine bila u velikim gubicima koji su prevazilazili kapital banke.

U izjavi za medije, 8. aprila 2013. godine, Zoran Tegeltija, tadašnji ministar finansija Republike Srpske, ovim povodom u Banjaluci je kazao:

“Vlada Republike Srpske je odlučna da zaštiti svoj i ulog građana Republike Srpske u Balkan Investment Banci i neće dozvoliti da bude ugroženo njeno poslovanje.”

Stoga je 2013. odlukom Vlade Republike Srpske izvršena dokapitalizacija ove banke u iznosu 30 miliona maraka (15 miliona evra), čime je entitetska Vlada postala većinski akcionar ove banke koja je preimenovana u Banku Srpske.

Kraj banke Vlade Republike Srpske

Banka Srpske u većinskom vlasništvu entitetske Vlade zvanično je likvidirana 2016. godine, samo tri godine nakon preuzimanja litvanskih investitora, a u njoj je ostalo zarobljeno oko 120 miliona maraka (60 miliona evra) depozita javnih preduzeća, institucija i građana.

Samo godinu ranije, likvidirana je i Bobar banka, a šteta nastala likvidacijom ove i banke Srpske ukupno se procjenjivala na 250 miliona maraka (125 miliona evra). Nikada nije utvrđeno i gdje je nestalo deset miliona maraka (pet miliona evra) iz ove banke.

Vukelić dodaje i da je u vrijeme Zorana Tegeltije na čelu entitetskog Ministarstva finansija, Investiciono razvojna Banka Republike Srpske (IRB RS) dijelila sumnjive kredite.

“Zoran Tegeltija će ostati upamćen i kao ministar finansija pod kojim je Investiciono razvojna banka dijelila stotine miliona maraka sumnjivih kredita bez kolaterala i adekvatne garancije pravnim licima povezanih stranački ili rodbinski sa partijama na vlasti, koja nikada nije došla pod kontrolu Agencije za bankarstvo Republike Srpske. Isto tako, ta Investiciono razvojna banka tri godine ili više nije podnijela izvještaj o svom radu Narodnoj skupštini Republike Srpske”, podsjeća Vukelić.

Još jedna afera

Ekonomistica Svetlana Cenić ističe da će Tegeltija ostati upamćen i po nerazjašnjenoj aferi Fabrike glinice Birač, iz koje su putem Balkan Investment Banke litvanski investitori iz Republike Srpske izvukli oko 500 miliona evra, a da su brojna pitanja ostala bez odgovora.

“Šta se sve tu dešavalo, čija su potraživanja, pa ko je prebacio novac, gde su Litvanci nestali i gde su otišli, pa ko je pokrenuo optužnicu. Posle se dešava i Balkan Investment Banka koja je bila praonica para za litvanske investitore, pa ona prerasta u Banku Srpske što je bilo skandalozno, jer je ona služila kao protočni bojler za novac”, ističe ona.

I još jedan neuspjeli projekat

Treba istaći i da je Zoran Tegeltija jedini ministar finansija kojem je Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske dala negativno mišljenje na revizorski izvještaj o izvršenju budžeta 2017. godine zbog čega je pod političkim pritiskom ostavku podnio tadašnji glavni revizor Duško Šnjegota.

Naime, u revizorskom izvještaju o stanju u budžetu entitetska Glavna služba za reviziju utvrdila je da je Vlada Republike Srpske uzimala kredite u ime fondova i javnih institucija, bez njihovog znanja, te je utvrdila i da je stvarni deficit u budžetu Republike Srpske 175 miliona maraka (87,5 miliona evra), a ne 45 miliona maraka (22,5 miliona evra) kako je prikazalo entitetsko Ministarstvo finansija u svom izvještaju, na čijem je čelu tada bio Tegeltija.

Podsjećamo i na propali projekat proizvodnje električnih automobila u Republici Srpskoj koji je inicirala entitetska Vlada 2012. godine, osnivajući Javno preduzeće Nikola Tesla, a za direktora imenovala Dragana Vučetića.

Iako je tadašnja opozicija kritikovala Vladu zbog Vučetićevog imenovanja, jer su isticali da mu je propalo nekoliko privatnih biznisa kao što su Agromehanika, pilana u Nevesinju i neke druge, koje su iza sebe ostavile milionske dugove, za Tegeltiju ovo nije bila naznaka da će projekat biti neuspješan.

“Njegovi neuspješni privatni projekti su njegovi neuspješni privatni projekti. Ovo je javna firma i to je nešto sasvim drugo”, kazao je u aprilu 2013. tadašnji ministar finansija Republike Srpske Zoran Tegeltija.

Vlada Republike Srpske nakon toga bila je garant ovoj kompaniji kod komercijalnih banaka prilikom uzimanja kredita od 12 miliona maraka (šest miliona evra) dok je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske (IRB) odobrila dodatnih pet miliona maraka (2,5 miliona evra).

Već 2015. godine projekat je propao, istražni organi Republike Srpske su Vučetića u junu 2015. osumnjičili da je kao direktor Javnog preduzeća Nikola Tesla zloupotrijebio službeni položaj i počinio poslovnu prevaru, čime je ovom preduzeću uzrokovao štetu od 1,1 milion maraka (550 hiljada evra), a on je napustio zemlju. | BN/RSE

Nastavi čitati

Politika

Prof. dr. Ivo Banac: Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH

Hrvatski povjesničar i profesor američkih sveučilišta Yale i New Haven, a posljednje desetljeće i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, u ‘blitz’ intervjuu za Dnevni list govori o političkim zbivanjima u BiH s posebnim osvrtom na njene države-susjede. Banac tvrdi da preko Republike Srspke susjedna Republika Srbija kontrolira pola BiH, ali i da se promicatelja secesije RS od BiH, Milorada Dodika mora dovesti u situaciju da bira – između rata i secesije, ali i opstankom same Srpske koju on naziva ‘ Herrenvolk republika’, po uzoru na nacistički sustav u kojem vlada većinska etnička skupina dok su ostale minorizirane.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

No, prof. Banac kritičan je i prema vodećoj hrvatskoj politici u BiH. „Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno“, kaže ova profesor koji smatra da se „Dayton može samo iznutra promijeniti“.

Nedavno ste u Zagrebu bili promotor knjige  Stjepana Kljujića, bivšeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog član Predsjedništva BiH ‘Izdaja Bosne’. Je li Bosna, odnosno, BiH izdana i od koga i zašto?
Kralju Salomonu bilo je lako odlučiti se za majku koja je bila spremna predati svoje dijete drugoj, samo da se ne raspoli i podijeli mrtvo između dvije moliteljke. Za izdaju je potreban osjećaj neobvezatnosti. Bosnu su izdali svi oni koji su je htjeli dijeliti ili držati samo za sebe. Njih je bilo i ima u svim bh. zajednicama.

Vi ste tom prilikom rekli da je ‘tragedija što je predsjednik Franjo Tuđman dopustio Beogradu da kontrolira BiH’. Kako to mislite?
Tuđman je pristao na podjelu BiH i tu podjelu konkretizirao i prije Daytona i u Daytonu. Srbija danas kontrolira polovicu BiH. To je jedan od rijetkih velikosrpskih teritorijalnih uspjeha u XX. stoljeću i jedini u ratovima iz 1990-ih godina. Za to nije kriv samo Tuđman, ali da je vodio politiku savezništva s Bošnjacima, Velikosrbi bi ostali kratkih rukava.

Obilježava se 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Je li Herceg-Bosna bila dobro rješenje za Hrvate ili ne?
Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH, nešto što je Milošević inicirao, Tuđman podržao, a Izetbegović neodgovorno prihvatio. Unatoč činjenici da ona formalno ne postoji, Herceg-Bosna je realnost triju bh. županija i glavni adut Čovićeve bezglave politike. Boriti se za Herceg-Bosnu trenutno znači boriti se za Čovićevu partijsku-državu u kojoj do dana današnjeg dominiraju stari komunistički kadrovi poput Čovića. To je realnost, a sve drugo su priče za malu djecu.

Vodeći hrvatski političari u BiH i danas smatraju da je hrvatsko pitanje neriješeno, ali po vama, što je to danas “hrvatsko pitanje u BiH”, je li to samo Željko Komšić u Predsjedništvu BiH zahvaljujući većinskim bošnjačkim glasovima ili je ipak nešto drugo?
Željko Komšić je titoistički anakronizam, ali također i Božja kazna za Čovićevu propalu politiku. Kad bi se Čović borio za Hrvate i za Bosnu, Komšić ne bi postojao. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je nesposobnost hrvatskih političara da predstave realnu politiku za bh. Hrvate i za sve građane BiH. Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno. Srećom, inatom se nikad ništa nije postiglo. I inat je potrošna roba.

Ni više od godinu dana BiH nema vlast jer se vodeće nacionalne stranke o tome ne mogu dogovoriti (HDZ BiH, SNSD i SDA). Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović bh. su lideri koje i mediji počinju ismijavati jer su dostigli takvu razinu da nakon još jednog u nizu neuspješnih sastanaka i dogovora, govore o “dobroj atmosferi”. Gdje je tome kraj?
Kraj će se nazrijeti kad ljudi počnu glasovati svojom glavom. Nije loše da je svakim danom očitije kako ovi neinteligentni stranački paraziti nemaju perspektivu. To je prvi korak prema novim, realnijim politikama.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik konstantno priželjkuje raspad BiH i promovira pravo na odcjepljenje i samostalnost Republike Srpske. Je li takav scenarij izgledan?
Naravno da je izgledan, ako mu se nitko ne suprotstavi. Dodika se mora dovesti u situaciju gdje će birati između secesije i rata, s perspektivom brisanja njegove Herrenvolk republike.

Kako ovakvu BiH promatra demokratski svijet?
Uglavnom ne promatra ili posve pogrešno promatra; najnoviji primjer su Macronovi idiotizmi. BiH će uvijek pospanom demokratskom svijetu ponovno postati zanimljiva tek na prvi znak novih sukoba. Tako je to uvijek. Samo problemi zavrjeđuju pažnju.

Koriste li i dalje zemlje susjede,  Hrvatska i Srbija, nesređeno političko stanje u BiH za ‘sufliranje’ zbog vlastitih interesa, odnosno, jesu li 90.-prevaziđene ili se tek treba očekivati rasplet?
Hrvatska nema politiku prema BiH, među ostalim razlozima jer nema politiku prema balkanskim zemljama. U Hrvatskoj je na vlasti jedna anemična kamarila koja više razmišlja o paradama i hrvatskom predsjedništvu EU-om nego o ozbiljnim pitanjima iz okruženja na koje bi Hrvatskaitekako mogla utjecati. Zato Srbija ima politiku: mali Schengen, autoceste od Beograda do Banja Luke, oslanjanje na grabežljive planove Rusije i Turske, itd.

Je li izgledan ‘Dayton 2’?
Ne. Dayton se može mijenjati samo iznutra.

Iz EU nedavno su odgođeni pristupni pregovori za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Kakva je to poruka Europe za nemirni, tinjajući Balkan? Je li to prepuštanje regije jačem utjecaju Srbije i Rusije.
Porukavelikih „liberala“ Macrona i Ruttea, ali ne samo njih, je da narodi jugoistoka Europe nisu ljudi po njihovoj mjeri. Ne možete praviti velike poslove s Moskvom i Pekingom, a ujedno se brinuti za tinjajući Balkan. Razmišlja li Macron o Mitterandovoj protuinicijativi na početku agresije? Razmišlja li Rutte o Srebrenici? Ne bih se kladio. Europa nije jedinstena jer smo mi u Europi „treća klasa“. Srećom ili nesrećom, ne samo mi.

Izvor: Dnevni list

Nastavi čitati

Politika

Tko je prisilio Dodika da pristane na ANP

U Brisel iz Bosne i Hercegovine (BiH) ide Program reformi koji se suštinski, ne razlikuje od Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) koji se šalje Sjevernoatlantskom vojnom savezu (NATO). Rezultat je to kompromisa koje su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine napravili uz pomoć međunarodnih partnera, potvrdio je Radiju Slobodna Evropa izvor upućen u pregovore.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Godišnji nacionalni program, odnosno ANP, koji se šalje NATO-u, priprema svaka zemlja, koja želi postati članica i riječ je o sveobuhvatnom dokumentu koji se odnosi na postignuća i planirane reforme u više oblasti između ostalog političkih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih. U tom dokumentu takođe, svaka zemlja članica navodi u kojim oblastima i predviđenim reformama joj je potrebna pomoć, kako bi one bile ispunjene.

Ista poglavlja u oba dokumenta

Alija Kožljak, koji je od kraja 2013. do početka 2018. bio predstavnik BiH i šef vojnog dijela bosanskohercegovačke Misije pri NATO-u u Briselu, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da dokument koji će otići u NATO zadovoljava potrebe BiH da nastavi integracijski proces, odnosno da je dovoljan da se aktivira Akcijski plan za članstvo (MAP).

“Taj dokument i nije mogao pretrpiti neke značajne suštinske izmjene iz razloga što on ima svoju propisanu strukturu, i ta struktura je ispoštovana. Znači, sva ona poglavlja koja su predviđena Godišnjim nacionalnim programom su sigurno zastupljena u ovom dokumentu. Saznaćemo narednih dana da li je nešto dodato, neka želja, nekog od naših političkih lidera, međutim to neće puno značiti”, kaže Kožljak koji je danas profesor na Burch Univezitetu u Sarajevu.

“U svakom slučaju”, dodaje Kožljak, “taj dokument je živući i on će kroz cikluse sudjelovanja BiH u MAP-u svakako pretrpjeti promjene”.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo kaže da je dokument koji će otići u NATO definisan uz pomoć zemalja partnera i zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza.

“Očigledno je da se u ovom sadržajnom smislu radi o dokumentu koji slijedi logiku dokumenta koji se zove Godišnji nacionalni plan. Obično se radi o dokumentu koji je podijeljen u pet poglavlja koja tretiraju, politička, ekonomska, pravna pitanja i tako dalje. I ovdje se u suštini radi o sadržaju, a ne o naslovu dokumenta. U ovom dokumentu, na kraju krajeva, propisujete tabelarno koje su to aktivnosti koje ćete u pojedinim oblastima poduzeti, ko su nosioci tih aktivnost, koji su rokovi i tako dalje”, kaže Turčalo za RSE.

“Mislim da je tu zapravo vrlo bitno”, konstatuje Turčalo, “da se nastavlja proces u smislu reformisanja i prilagođavanja zahtjevima koje traži i članstvo u NATO i na kraju krajeva članstvo u Evropskoj uniji, a očigledno da je sam naziv dokumenta bio rezultat nekog kompromisa”.

Proces od zahtjeva do odobrenja ANP-a

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 10. juna 2009. usvojilo zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo, a zahtjev je službeno uručen 2. oktobra 2009. U aprilu naredne godine stigao je pozitivan odgovor sa samita NATO-a održanog u Talinu.

Početkom decembra prošle godine ministri spoljnih poslova zemalja članica NATO-a na sastanku u Briselu, nakon devet godina čekanja, donijeli su odluku da se Bosni i Hercegovini odobri da podnese prvi Godišnji nacionalni program (ANP).

ANP je već mjesecima kamen spoticanja za imenovanje vlasti na državnom nivou u BiH. Protiv slanja ovog dokumenta, bio je član Predsjedništva iz srpskog naroda Milorad Dodik. Druga dva člana kolektivnog šefa države, Šefik Džaferović i Željko Komšić, uslovljavala su imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, slanjem Godišnjeg akcionog plana u Brisel.

Sastanak sa ambasadorima, pa kompromis

Kompromis je postignut u utorak, kada je Predsjedništvo imenovalo Zorana Tegeltiju iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za novog predsjedavajućeg Savjeta ministara. Čeka se potvrda Parlamentarne skupštine BiH, a dan nakon toga, kako je dogovoreno, u Brisel ide dokument nazvan Program reformi.

Sve je dogovoreno nakon sastanka članova Predsjedništva sa ambasadorima Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Velike Britanije, Francuske, Italije, Njemačke, te šefom Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Profesor na Fakultetu za bezbjednost u Banjaluci Duško Veinović smatra da što se tiče reformi koje BiH mora da uradi i sadržaja dokumenta koji ide u Brisel sve ostaje isto.

“Kao što se moglo vidjeti u određenim medijima da su iz NATO Saveza poručili da oni ne insistiraju na MAP-u, ali insistiraju na reformama. Same reforme i reformski program, to je u stvari MAP, to je trasiranje puta za pristupanje u NATO savez”, kaže on za Radio Slobodna Evropa.

Potpisi SNSD-a za NATO

Upravo su zvaničnici iz Republike Srpske, koji su tada bili na funkcijama na državnom nivou vlasti, još 2009. godine potpisali zvanični zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP). To je uradio Nebojša Radmanović, član Dodikovog SNSD-a, koji je tada bio član Predsjedništva BiH.

Četiri godine ranije 2005. tadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma BiH Nikola Špirić, također iz SNSD-a, potpisao Zakon o odbrani BiH, a izglasali ga u Parlamentu, među ostalim i zastupnici njegove stranke. Taj Zakon u članu 84. kaže da će Parlamentarna skupština, Savjet ministara, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a.

Krajem 2006. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović potpisao je i Sporazum o pristupanju BiH NATO programu “Partnerstvo za mir”.

O ekonomskim benefitima ulaska u NATO Savez u BiH se rijetko govori, iako dokumenti koji se moraju poslati u Brisel, između ostalog, podrazumijevaju široke i značajne reforme i na političkom i na ekonomskom planu, naročito one koje se tiču korupcije, koja je označena kao jedan od najvećih problema bosanskohercegovačkog društva.

Izvor: SB

 

Nastavi čitati

Popularno