Kontaktirajte nas na:

Online:

/ Datum objave:

Papa nigdje nije rekao da se kršćani moraju cijepiti – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, župnik župe Sv. Mirka iz zagrebačkih Šestina, vlč. Robert Šreter: – Papa je nepogrešiv kad ex chatedra iznosi nauk o sadržaju vjere i moralu. Kad Papa govori druge stvari, on može biti više ili manje u pravu. Njegov autoritet kao Petrova nasljednika i Kristova namjesnika na zemlji, uvijek stoji, ali ne smije se iz toga sada izvlačiti nekakva moralna obveza da se svi moramo cijepiti. Pogotovo da bismo se mi kršćani morali cijepiti…

“Kongregacija za nauk vjere isto ne kaže da se moramo cijepiti,” tumači vlč. Šreter: “To nije moralna obveza! Savjest je zadnja instance, po kojoj čovjek donosi odluke u svome životu!”

ŽUPNIK IZ ŠESTINA O STOŽERU I COVID POTVRDAMA: “Ako čovjeku oduzmeš slobodu, to više nije čovjek!”

Na pitanje što misli o postupcima tzv. Stožera, odgovorio je: – U povijesti je uvijek bilo, ima i bit će do konca povijesti, onih koji su na razne načine pokušali sputati ljudsku slobodu. Razni sustavi, da bi mogli manipulirati ljudima, moraju čovjeku prvo oduzeti slobodu. Kad si mu oduzeo slobodu, onda je on gotov i onda mu radiš što god hoćeš.

“Razni ljudi si uzimaju različita prava iz različitih motiva s različitim ciljevima,” nastavio je: “Vidimo da se, malo po malo, ljudima sve više oduzima i sužava prostor slobode.”

Čovjek je stvoren na Božju sliku, kao biće koje ima slobodu i razum – podsjetio je vlč. Robert Šreter, nakon pitanja voditelja o tzv. covid potvrdama i mogućeg uvođenja obveznog cijepljenja: – Ne može čovjek biti bez slobode! Ako mu ograničiš slobodu, to više nije čovjek! On je izgubio svoju bitnu odrednicu u svim stvarima, tako i u ovome!

VLČ. ŠRETER JE BIO U STUDIJU S ALEMKOM MARKOTIĆ KADA JE GOVORILA O CIJEPLJENJU DJECE…

Vlč. Robert Šreter bio je direktor ‘Kršćanske sadašnjosti’ i ravnatelj Hrvatskog katoličkog radija, a u Bujici se posebno osvrnuo na izjave Alemke Markotić o cijepljenju djece, na Laudato televiziji, kojoj je i osobno replicirao kao gost u studiju, a burne reakcije u javnosti još se nisu stišale: – Nije bitno kako sam ja reagirao toga trenutka, već je bilo dobro vidjeti reakcije hrvatske javnosti. Odmah iste večeri, po društvenim mrežama krenule su reakcije koje su bile vrlo negativne u odnosu na tu izjavu profesorice Markotić. Mnogi su u njezinoj izjavi vidjeli krucijalni i najsporniji trenutak… Očito su ljudi prepoznali da tu nešto nije u redu. Takav govor o djeci i svojevrsno javno priznanje da će djeca biti predmet eksperimenta, to zaista nije u redu i nipošto ne može opravdati ono što se sada čini! Snagom argumenata – ovakvih ili onakvih, pravih ili krivih, ili nazovi argumenata, zaista se započinje s cijepljenjem djece.

“Oni koji ultimativno govore o nužnosti cijepljenja, preko profesorice Markotić najavili su cijepljenje djece,” uvjeren je vlč. Šreter: “Drugu stranu kao da ne žele čuti, kao da ih ne zanimaju argumenti koji govore protiv toga…”

Ljudi koji imaju djecu, upravo su na djecu najosjetljiviji – upozorio je ugledni svećenik.

“ZNANOST UVAŽAVAM, AL’ SUMNJA JE POŽELJNA!”

“Ja prvi ne da nemam protiv znanosti ništa, ja itekako znanost uvažavam,” istaknuo je: “Svjestan sam da pogotovo u današnje vrijeme, 21. stoljeća, bez znanosti ne bi mogli živjeti… Međutim, znanost nije apsolutna. Jedan od osnovnih postulata znanosti je upravo promjenjivost znanosti. Sumnja, čim se donese nekakav zakon, kada dođemo do bilo koje spoznaje, u znanosti je poželjna. Znanost ide dalje i to je poželjno. Sve treba dovoditi u pitanje.”

Mene čudi što se nama kao Crkvi, prigovara da imamo svoje dogme i da u njih ne damo dirati – nastavio je Robert Šreter, inače magistar dogmatske teologije: – Mi u vjeri zaista imamo dogme, ali one se odnose na nadnaravne stvarnosti, koje je ionako nemoguće propitkivati kemijskim, fizikalnim ili bilo kakvim formulama i principima. To je nešto, što nadilazi ljudsku narav i to nam je zadano. No, čak i u Crkvi, unutar kršćanskoga korpusa, otvoreno razgovaramo o pojedinim dogmama. Raspravljamo o tome kako ih što bolje predočiti, definirati i izraziti da bi one bile što razumljivije i vjerniku prihvatljivije. Čak i tu, gdje postoje dogme, mi o njima raspravljamo, a s druge strane, znanost sada ne dopušta drukčije mišljenje i u tome jest problem.

“Ako postoje ljudi, priznati znanstvenici, koji meritorno i mjerodavno progovaraju o nekim temama, onda se mi, obični ljudi, pitamo zašto se njima ne dopusti da izreknu svoje mišljenje i zašto ih se u tome guši,” pita se Šreter: “Zašto ih se miče iz mainstream medija? To pobuđuje sumnju kod običnih, malih ljudi. Kaže se da je netko protiv cijepljenja, a ne pita se zašto je protiv? Zato što ima toliko nelogičnosti koje ljudi prepoznaju. Ljudi, koji razmišljaju svojom glavom, ne dopuštaju da ih se baš do kraja indoktrinira u svemu.”

ZNANSTVENI DOGMATIZAM I ‘ANTIVAKSERI’

Nepobitno je da bolest postoji i to se ne može dovoditi u pitanje – smatra Robert Šrerter: – Ali, možemo dovoditi u pitanje druge stvari. Kako se odnosimo prema toj bolesti, otkuda je bolest došla, zašto je došla? Jesu li sve odredbe koje se donose, zaista potrebne i svrsishodne, ima li smisla sve to? Ako, s jedne strane, imamo svojevrsni znanstveni dogmatizam, koji ne priznaje nikakva proturječja, onda je jako teško razviti nekakvu raspravu. I tome – da za nju nema mogućnosti, svjedočimo zadnje dvije godine, a pogotovo u zadnjih šest mjeseci. Ako razmišljate drugačije, onda vas se jednostavno proglase ‘antivakserom’ i to je krovna diskvalifikacija za sve drugo… Odmah vam kažu da ste “zaostali”, “nenačitni”, da ste “protivnik znanosti” i čovjek koji “ne razmišlja svojom glavom” i koji vjeruje u nekakve “teorije zavjere”…

UGLEDNI SVEĆENIK PODRŽAO PROSVJEDE!

Vlč. Robert Šreter podržava prosvjede protiv tzv. covid potvrda: – Ljudi koji misle drugačije, trebaju javno izreći svoje mišljenje, Da, trebaju izreći! Ne radi se tu o nekoj minornoj skupini ljudi koji su neuki, izmanipulirani i koji ne znaju što bi sa sobom… Radi se o ljudima koji misle svojom glavom i koji izražavaju svoje mišljenje. Koji kažu; nemojte nam to raditi! Nemojte vršiti takav pritisak na nas, neargumentirano. Ajmo razgovarati argumentirano. Bilo je tamo i vjernika i nevjernika, bilo je onih koji su se cijepili i koji su protiv covid potvrda, bilo je ljudi koji su i protiv cijepljenja i protiv covid potvrde. Zajednički nazivnik je bio – dosta je manipulacije, ajmo otvoreno razgovarati o nekim stvarima.

ROBERT ŠRETER: “EUROPSKA UNIJA ŽELI IZBACITI BOGA IZ SVIJESTI LJUDI!”

Vlč. Šreter je prokomentirao i famozni “naputak” Europske komisije o internoj komunikaciji, kojim se europskim birokratima sugeriralo da pojam ‘božićno vrijeme’ zamijene pojmom ‘praznika’ ili da se umjesto ‘dame i gospodo’ govori ‘dragi kolege’, da se ne koriste ‘kršćanska imena’: – Očito se pod krinkom Covida-19, koji je prekrio cijeli svijet i omotao ga jednim nevidljivim plaštem, događaju mnoge čudne stvari… Događa se puno toga, što u nama s razlogom izaziva jednu veliku tjeskobu i strah.

“Europa se odlučila odreći svojih kršćanskih korijena već odavno,” razolutno tvrdi ugledni svećenik: “Mi već tijekom jednog velikog razdoblja ne možemo govoriti o kršćanskoj Europi, jer Europa to odavno nije! Možemo govoriti samo o kršćanima kojih ima i u Europi. Europa više nije kršćanska, Europa je postala nešto čudno, pogotovo Europska unija!”

Sjetimo se pokojnoga svetoga Pape Ivana Pavla II. koliko se trudio i borio da u ustav EU uđe izričito spominjanje kršćanstva, no, čak ni on nije uspio u tome, uz sav svoj autoritet – podsjeća vlč. Robert Šreter: – EU spominje druge stvari koje predstavljaju temelj ne kojem je izrasla. Boga nema, kršćanstva nema! To je nevjerojatno. I tu vidimo jedan smjer u kojem službena Europska unija ide. Što se želi postići i koji je konačni cilj takve politike, teško je reći, ali očito da se želi izbaciti kršćanstvo, želi se izbaciti Boga! Osobnog Boga iz srca, savjesti i svijesti ljudi.

O ‘DEMOKRŠĆANIMA’: “Ne može se u nazivu imati kršćanstvo, a donositi zakone koji su protivni tome!”

Na primjedbu voditelja da su predvodnici takvih promjena u Europi, paradoksalno, političari koji se predstavljaju kao vjernici i demokršćani, Šreter je odgovorio: – Sadašnje nekakvo demokršćanstvo nema puno dodira s autentičnim demokršćanstvom! Ne može netko imati u nazivu svog pogleda, svoga svjetonazora i svojih političkih uvjerenja kršćanstvo, a donositi zakone koji su kršćanstvu protivni. To jednostavno ne ide zajedno! Onda radije nek’ izbace kršćanstvo iz svoga naziva!

Više od politike, vlč. Šretera brinu vjernici, koji – kako kaže, “dopuštaju da sam se izbaci Božić, što je tendencija prema kojoj se, očito, ide”…

ČOVJEK NE MOŽE DIRATI U SPOZNAJU DOBRA I ZLA!

Podsjetio je i na Istanbulsku konvenciju te pokušaje opstrukcije referenduma o braku, kao početku onoga što sada kulminira, a na što se na vrijeme upozoravalo, no, mnogi vjernici su takva upozorenja olako shvaćali: – Kao vjernik, kršćanin i katolik, bojim se da smo došli do trenutka koji je opisan na prvim stranicama Svetoga pisma, Biblije, gdje Bog govori čovjeku: “Gledaj čovječe, ovo sam sve stvorio za tebe, sve ti predajem, svime možeš upravljati, svime vladaj, pametno vladaj… Samo jedno ti ne dopuštam; ne možeš dirati u spoznaju dobra i zla! Ne možeš ti, čovječe, određivati što je dobro, a što je zlo. To sam ja pridržao sebi, to je moje! Vrijeme u kojem živimo danas, pokazuje da mi upravo to radimo i da čovjek reže granu na kojoj sjedi, a onda se čudimo kad nam se odjednom sve počne tresti, kad uočavamo da se naš svijet ruši. Kako će ova naša zapadna civilizacija završiti, veliko je pitanje jer uništavamo same temelje na kojima počiva ne samo ta zapadna civilizacija nego općenito, čovjek kao takav.

BRATIĆ DR. IVANA ŠRETERA PO PRVI PUTA, JAVNO ISPRIČAO: “U Lepoglavi je Ivičina majka Danica klekla pred četnikom i molila ga da otkrije gdje su njegovi posmrtni ostaci…”

Robert Šreter je bratić uglednog pakračkog liječnika, dr. Ivana Šretera, ubijenog 1991. godine, u samim počecima velikosrpske agresije na Hrvatsku: – To što su napravili Ivici je sotonsko zlo!

U Bujici je, po prvi puta, ispričao jezivu priču o susretu doktorove majke Danice i četnika odgovornog za Šreterovu smrt, u zatvoru u Lepoglavi: – Kad su naši u Bljesku oslobodili Zapadnu Slavoniju, oslobodili su i područje Bučja i našli su arhiv četničkih, paravojnih snaga, a unutra i podatke o tome tko je potpisivao smrtne presude. Taj čovjek je u nekoj od akcija uhvaćen i osuđen, bio je na izvršenju kazne u Lepoglavi. Ivičina majka Danica došla je s jednom od svoje dvije kćeri u Lepoglavu, tražila je susret s tim čovjekom, klekla pred njega i rekla: “Ne pitam te ni tko ga je ubio, ni kako ste ga ubili, ništa, samo mi reci gdje su mu završile kosti!” Znate što je on napravio? On ju je sa ironičnim osmijehom pogledao, okrenuo se od nje i otišao… Znači, znao je, ali nije htio reći. Za nagradu je pušten da ostatak svoje kazne odsluži u nekom srbijanskom zatvoru! Pametnom dosta, ja ne bih više ništa na tu temu.

ČUVAR GROBA OCA DOMOVINE: Dr. Ante Starčević – bez državnog protokola?!

Kao župnik u Šestinama, vlč. Robert Šreter brine o grobu Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, koji je tamo pokopan: –  Kad slavimo obljetnicu Starčevićeve smrti, 28. veljače, u Šestine ne dolazi državni protokol! Nema ih kada se slavi sveta misa za njega… Odkada sam župnik gore, skoro svake godine sam slao i predsjednicima države i predsjednicima Sabora i predsjednicima Vlade službeni poziv, uz prijedlog da se napokon obljetnica smrti Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, uvede u državni protokol. Ništa!

“Mi Hrvati smo čudan narod, ne znamo cijeniti svoje velikane,” zaključio je vlč. Šreter: “Svi narodi imaju nekoga, neku povijesnu političku figuru, kao što je Otac Domovine. Svi narodi na pijedestalu drže tu osobu i ona se časti i slavi, o njoj se uči u školi… Zar ne bi bilo normalno da sve đačke ekskurzije, koje dolaze u Zagreb, posjete grob i spomenik Oca Domovine?! Ništa od tog nema. To je samo dokaz koliko smo mi čudan narod i ne znamo cijeniti svoje, a veličamo tuđe. Zato nam se u povijesti događalo ono što nam se događa.

BUJICA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

Je li Herceg-Bosna rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja

Hrvatska ne bi smjela sebi uzeti za pravo da podržava jednu politiku koja će istrijebiti Hrvate iz Bosne. Spašavanje nekoliko općinica iz Zapadne Hercegovine nije svehrvatski interes i s takvom politikom je trebalo davno prestati.

Online:

/ Datum objave:

Bosna i Hercegovina preživljava teške trenutke. Najteže od svoje samostalnosti, isključujući rat. Jer kakvo god da je stanje u BiH ono je uvijek bolje nego ono ratno. Mada, iskreno govoreći mnogo toga je danas i gore nego što smo imali neposredno pred rat, pa čak i dijelom ratnih dana.

Međunacionalni odnosi su, rekli bi, nikad gori. Mnogo gori nego se to prateći mainstream medije može zaključiti. Dovoljno je posjetiti društvene mreže, poglavito mega popularni Facebook pa propratiti komentare ispod neke objave koja zadire u političke živote Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Nije čak nužno da tema budu narodi i politička trvenja među narodima. Svaka se teme okrene na način da ju drukčije vide Srbi, drukčije Hrvati, također i Bošnjaci. Očite razlike u stavovima su i te kako primjetne. I sve su one bazirane na nacionalnoj osnovi. Znaju rasprave otići u širinu pa broj komentara nerijetko se mjeri i četveroznamenkastim brojem. Da su to uljuđeni i argumentirani komentari čovjek bi ih sa zadovoljstvom čitao. Nažalost, nisu. Riječ je često o korespondencijskim bljuvotinama prve vrste i primitivnom izljevu emocija koje su pak vulgarne, neukusne, uvredljive i odražavaju stavove pojedinaca i grupa za koje čovjek ne može birati riječi kako bi ih etiketirao.

Obično, kada im se konfrontira argumentima ili postaju još agresivniji, a tako obično bude uslijed nedostatka argumentacije ili se jednostavno povuku izgovarajući koje kakve izlike da napuštaju raspravu, a u biti bivaju ubijeni u pojam, jer shvate da su zabrazdili i da su argumentima matirani.

Hrvati su za Herceg-Bosnu

Bosanskohercegovački Hrvati ništa manje složno nego Bošnjaci i Srbi u svim tim raspravama zastupaju svoje nacionalne interese i stavove. Uglavnom su im puna usta Herceg-Bosne ili nekakvog drugog sličnog državnog uređenja gdje bi Hrvati imali svoj nacionalni prostor i bili svoji na svome bez da nad njima dominiraju Bošnjaci.

Zanimljivo je da su stavovi „raje“ kudikamo radikalniji i zahtjevniji nego su to stavovi Dragana Čovića i HDZ BiH. Jer čini se da Čović od Bakira ništa drugo ne zahtijeva osim da mu s vrata skine Željka Komšića kako bi Čović ponovo i napokon postao novi član Predsjedništva BiH. Sve drugo po Bakiru Čović ima i reklo bi se da treba samo druga Dragana udomiti i sve u Federaciji će leći na svoje mjesto.

Takva dojam se može zaključiti iz naših medija koji prenose dnevnopolitičke događaje. A u stvarnosti slika je sasvim drukčija i HDZ BiH u pozadini zastupa neke sasvim druge interese. Koliko HDZ želi i koliko smije ići daleko teško je znati. Više puta se vidjelo da Čović baš i nema muda. Pogotovo se to vidi sada od kako su SAD zaprijetile sankcijama Dodiku Čović se umirio i postao je kao mali miš. Nema ga nigdje. Boji se ako zucne da bi mogao dobiti sankcije jednako kao i Dodik, a njemu taj scenarij ne odgovara, jer Čovićeva politika nije politika hrvatskog naroda nego je politika njegovih osobnih interesa i oligarhijskog stroja koji podupire njegovu politiku. U pitanju je privatni kapital i s njim se ne kocka u ime naroda.

Međutim, raspoloženje naroda je sasvim drukčije. Narod ne igra u rukavicama i oni što misli nađe načina da javno eksponira. A narod misli isto što misli i HDZ BiH, jer baš ta stranka 30 godina manipulirala s hrvatskim narodom i odgaja ga u duhu utjecajne oligarhije iz svojih redova i interesa njihovih mentora.

Pogađate, narod je za treći entitet. Za definitivan raskid svih veza s Bošnjacima, za neke s Turcima što je nedvojbeno poprimljeno iz velikosrpskog vokabulara. Takvo je barem raspoloženje koje narod proklamira preko društvenih mreža.

Čini se da Hrvati ponovo jašu ratnog konja iz 1992. godine. Reklo bi se da se od tada ništa nije promijenilo osim da se među narode uvukla još veća mržnja i još veća netrpeljivost. Svoje ratne konje, dakako, zajahali su Srbi i Bošnjaci. Ništa manje ratobornije i krvoločnije.

Kud Dodik tud i Dragan

Onaj tko ne pozna bosanskohercegovačke prilike čudom će se načuditi otkuda Čović u tako prisnim odnosima s Dodikom i zašto su se njih dvojica urotila protiv Izetbegovića.

Taj isti očito ne zna ništa ni o proteklom ratu. Jer današnja previranja su samo nastavak ratnih previranja i pozicije sve tri strane ostale su praktično iste.

Srbi ne žele čuti za nikakvu Bosnu i Hercegovinu. Uostalom oni nisu ratovali zbog Bosne i Hercegovine nego su ratovali zbog teritorija. I zahvaljujući nedoraslim Tuđmanu i Izetbegoviću Milošević je uspio kapitalizirati pola Bosne i Hercegovine kao ratni plijen. Objektivno Srbima ne pripada pola države BiH, ali eto Milošević je očito bio sposobniji od Franje i Alije pa se tako taj deal završio. A Dodik je  samo onaj koji nastavlja tu velikosrpsku politiku. On ima isti zadataka, razmontirati BiH i ratni plijen priključiti Srbiji. I nije Dodik taj koji je uzrok problema, jer da nije Dodik bio bi netko drugi. Netko iz SDS-a, Stanivuković… Bilo tko. Svi oni imaju istu porive. Priključiti osvojeni teritorij Srbiji. Za njih Bosna i Hercegovina postoji dok mora da postoji…

Srbi pak znaju da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznat subjekt i svoje velikosrpske ideje neće lako sprovesti u djelo. To su znali 1992. godine, to znaju i danas. A znali su da im je po tom pitanju potreban saveznik u liku partnerstva s Hrvatima, jer ako se i Hrvati odluče za isto onda praktično Bosna i Hercegovine nema šanse da preživi i njihov konačni cilj bi bio provediv. Bez Hrvata Srbi nemaju izgleda da se lako prisajedine sa Srbijom, jer bi takav samostalan čin izazvao sukob u kojem bi na jednoj strani bili Srbi, a na drugoj cijeli svijet. A to znači da bi njihov pokušaj odvajanja Republike Srpske doživio krah, a opstojnost Republike Srpske dovedena u pitanje.

Ne bi trebalo iznenaditi da je sukob između Bošnjaka i Hrvata bio samo jedan spin srpske strane, jer on im je bio nužan da sukob u BiH poprimi karakter građanskog rata. Njime su Srbi htjeli izbjeći optužbe za klasičnu agresiju, a okretanje Hrvata protiv Bošnjaka samo bi išlo u njihovu korist. Tu nema nikakve dvojbe.

Herceg-Bosna majka i maćeha

No, službena hrvatska politika zagrizla je srpsku udicu i riješila je u BiH praviti svoj teritorij. Po ugledu na Srbe. Bez sumnje u tomu je imala potporu Zagrebu, ali ne onakvu kakvu su Srbi imali od Beograda.

Tuđman nikada nije smio javno izraziti podršku Herceg-Bosni niti si javno suprotstavljao integritetu Bosne i Hercegovine. Hrvatska je čak među prvim priznala neovisnost Bosne i Hercegovine, ali cijelo vrijeme što službeno što neslužbeno Hrvatska je slala pomoć za Grude i Mostar. Tako se radi i danas. Mada, nije sporno da Hrvatska ima prirodnu (i ustavnu) potrebu stati iza interesa Hrvata u BiH, ali ta je potpora i u onim ratnim vremenima kao i danas trebala biti transparentnija i korektnija.

Zapravo, postavlja se pitanje koji su to stvarni interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini i tko ih određuje? Vrlo značajno pitanje o kojem si niti govori niti se itko o tomu propituje. Je li to Zagreb? Treba li Zagreb nametati stav beha Hrvatima što je to njihov interes. U određenom kontekstu Zagreb bi mogao imati smjernice kada je u pitanju svenacionalni hrvatski interes, ali to ne znači da Zagreb treba narušavati integritet međunarodno priznate državu koju je i sam priznao. U suprotnom bi se trebalo postaviti pitanje čemu onda priznanje BiH kao države od strane Zagreba. Jer Srbi nisu priznali BiH dok nije potpisan Daytonski sporazum. Cijeli rat su imali keca u rukavu i aspiracije prema BiH nikada nisu bile s njihove strane dovedene u pitanje. Službeni Zagreb je ipak bio daleko korektnije prema neovisnosti Bosne i Hercegovine. Ali nesumnjivo postojale su i u Zagrebu određene interesne grupe koje bi rado vidjele BiH podijeljenu.

Znači, bosanskohercegovački Hrvati su ti koji bi u najvećoj mjeri  trebali sami odrediti tko su i kamo idu, tj. koji su im nacionali ciljevi i interesi.

A jesu li Hrvati bili to u stanju i jesu li u stanju danas? Bojim se da nisu. Hrvati nisu imali i nemaju ni danas tu zrelost i sposobnost da artikuliraju svoje nacionalne interese. Prije svega nemaju načina. Nemaju instituciju ili nekakvo tijelo koje bi se stavilo u poziciju „vijeća staraca“ za Hrvate u BiH. Lažno je tu ulogo preuzeo HNS. Odnosno, uzurpirao ga je HDZ BiH koji preko HNS nameće svoju interesnu politiku i hrvatskom narodu nabija luđačku košulju koja mu je zaodjenuta već 30 godina.

HDZ stoji iza politike Herceg-Bosne, odnosno politike trećeg entiteta. Otuda općenarodno oduševljenje tom idejom na društvenim mrežama koju mahom proklamiraju stranački aktivisti i zanesenjaci koji nisu u stanju shvatiti tragediju jedne takve politike.

Ako se Bosna i Hercegovina uistinu ne može održati onda bi bilo legitimno da i Hrvati traže svoje mjesto pod suncem. Treći entitet bi bio logično rješenje. U suprotnom Bosna i Hercegovina bi bila podijeljena samo između Bošnjaka i Srba.

Treći entitet bez većine Hrvata

Međutim, svaka podjela Bosne i Hercegovine upravo bi bila najgore rješenja za Hrvate. Jer bi Hrvati podjelom Bosne i Hercegovine izvukli najdeblji kraj. Jedino integrativno rješenje u kojem Hrvati mogu opstati kao narod je cjelovita Bosna i Hercegovina. Naravno, Bosna i Hercegovina koja bi bila uređena na način da Hrvati u njoj budu jednakopravno zastupljeni. Za jedno takvo rješenje Hrvati bi dobili puno afirmaciju od međunarodne zajednice i vjerovati je da bi uspjeli uz mudru politiku nametnuti svoje stavove o jednakopravnosti.

Ali službena politika Hrvata ne ide u tom smjeru. Nametnuta je mantra o Bosni i Hercegovini kao neodrživoj tvorevini (srpska politika koju je HDZ prihvatio) i po Hrvatekima (izraz za političke Hrvate koji s razlogom Zvonimir Hodak koristi u svojim tekstovima) jedino rješenje je disolucija države. Ali na način kako to HDZ od svibnja 1992. što otvoreno što u rukavicama zagovara.

Jer u slučaju disolucije Bosne i Hercegovine mnogi Hrvati bi ostali iznenađeni s površinom teritorija koji bi realno dobili. Ili prevedeno na broj stanovništva otprilike u dijelu BiH koji bi pripao Hrvatima našla bi se tek 1/3 prijeratnih Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Preostale dvije trećine završile bi na srpskom odnosno bošnjačkom nacionalnom teritoriju. Kako bi Hrvati prošli kao gosti kod Bošnjaka i Srba već je vrijeme pokazalo. Od 500.000 bosanskih Hrvata polovina ih je još u ratu protjeran i raseljena. Upravo s područja koji bi disolucijom pripao Bošnjacima i Srbima. Ona druga polovina bosanski Hrvata koja je ostala u svojim domovima još uvijek nekako preživljava. Bori se za svoje mjesto pod beha suncem. Ako pak dođe do raspada Bosne i Hercegovine može se samo zamisliti kakve će represije biti prema Hrvatima koji se zateknu na teritoriji Bošnjaka i Srba. Uslijedio bi vrlo brzo tihi progon, u najboljem slučaju. Krajnji rezultat takve politike bio bi potpuni nestanak Hrvata iz Bosne, a to bi za hrvatski narod tek bila tragedija. Bio bi to pravi genocid nad jednim narodom. A glavni krivac ne bi bili Srbi i Bošnjaci, oni bi bili samo egzekutori, nego bi to bio HDZ BiH. Jer upravo politika HDZ BiH ide baš u tom smjeru. I ne samo da je tako sada nego se takva politika baštini u HDZ-u u kontinuitetu već 30 godina.

Treći entitet bi bio moralno prihvatljiv za Hrvate da on obuhvati najmanje 70% predratnog hrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Ipak takav scenarij je više nego nerealan i nemoguć. Prije svega što se HDZ još u ratu odrekao Hrvata s područja današnje Republike Srpske, a novom eventualnom podjelom Bosne i Hercegovine odrekao bi se i preostalih Hrvata iz Bosne.

Hoće li HDZ BiH sebi dozvoliti epitet izdajničke stanke hrvatskog naroda ostaje da se vidi. Mada neki misle da mu taj epitet već stoji.

Na HDZ-u je velika odgovornost. Sve do sada što je uradio na tom je tragu. Iako je puno toga uvijeno u celofan istinska politika HDZ-a je vidljiva, jer se kroz taj celofan dobro vidi. Bosanski Hrvati nemaju nikakve šanse da opstanu kao nacionalni identitet ako se Bosna i Hercegovina podijeli. Zato stvarni interes Hrvat nije nikakva podjela BiH, jer Hrvati nemaju kapacitet ostvariti svoje svenacionalne interese u toj podjeli Bosne i Hercegovine.

Ovu činjenicu bi trebao akceptirati i službeni Zagreb. Hrvatska ne bi smjela sebi uzeti za pravo da podržava jednu politiku koja će istrijebiti Hrvate iz Bosne. Spašavanje nekoliko općinica iz Zapadne Hercegovine nije svehrvatski interes i s takvom politikom je trebalo davno prestati. Ona se u ratu pokazala promašenom i teško je shvatiti zašto se ponovo neki vraćaju na kolosjeke te promašene politike. A da je tako vidi se po pisanju medija koje kontrolira Dragan Čović ili pak onih medija koji su bliski njegovoj politici. Zadnje je u što treba vjerovati je da se u toj politici HDZ-a kriju orjunaški motivi koji se plasiraju iz nekih orjunaških medija s juga zemlja. Oni bezrezervno podupiru Dodika i velikosrpski projekt. Možda zato što vjeruju da su i sami etnički Srbi koji su silom prilika prešli na katoličanstvo pa se poistovjećuju s politikom svojih ili je u te ljude ušao toliki bezobrazluk da su spremni žrtvovati pola milijuna sunarodnjaka kako bi njima bilo bolje.

Povijest takve bilježi kao izdajnike i nikako drukčije. Međutim, takav scenarij se odvija nama ispred nosa i za tim nitko ne mari. Zaslužujemo li uopće bolje?

Dragan Radić | herceg-bosna.com

3.5 2 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

ANTUN MATEŠ: Zagreb je postao glavni grad Jugoslavije

Gost u zadnjem izdanju Podcasta Velebit bio je akademski slikar, političar i publicist Antun Mateš. Vrlo zanimljiv gost u podcastu dotakao se vrlo zanimljvih tema. Na koja pitanja je Mateš odgovarao što su bile teme novog potcasta pogledajte u nastavku. Svakako preporučamo pogledati video.

Online:

/ Datum objave:

► Ima li potraga srpske policije za Splićaninom Matejom Perišom veze sa srpskim turizmom?
► Kako to da je Zagreb prije sto godina bio tvrdo nacionalno središte, a danas bastion svih mogućih antinacionalnih politika?
► Prije sto godina Zagrepčani su žestoko demonstruirali protiv pisanja Srbobrana ili 1918. protiv ujedinjenja, potom jednako žestoko na desetu godišnjicu ‘prisajeinjenja’ ili nakon uvođenja ‘šestojanuarske’ diktature, a danas nigdje ništa?
► Gdje je nestao taj Zagreb, je li pometen 1945. i možda 2000. godine?
► Što se u Zagrebu događalo nakon tzv. oslobađanja? Je li to bilo slavlje ‘oslobođenih’ ili slavlje ‘osloboditelja’?
► Koje su sličnosti ‘oslobođenja’ Zagreba i vizigotskog zauzimanja Rima koje je predvodio Alarik 410. godine?
► Tko su bili ljudi koji su naselili otete stanove i počeli upravljati gradom i kakve su škole pohađali?
► Što je bilo s zagrebačkim kulturnjacima i sportašima poput Josipa Horvata, Matačića, Bobeka, Čajkovskog, i brojni drugi?
► Kako su sedamdesete obilježili Aldo Moro, Baden Meinhof, Bruno Bušić, Kristin Emmark?
► Koja je veza Tita, Hrvata i Štokholmskog sindroma?
► Kakav je bio standard u Jugoslaviji – odnos prema radnicima, radnička odmarališta, K15 i ostalo?
► Jugo nostalgija je nostalgija za čim?
► Koliko je bilo slobode u Jugoslaviji?
► Što je bilo s 350 novinara koji su pisali u medijima Nezavisne Države Hrvatske?
► Zašto se radnici nisu pridružili studentima u štrajku 1971. godine?
► Zašto je nakon Titove smrti nastala, histerija, plakanje na stadionu, veliki ispraćaji, sprovod i ostalo?
► Tko je nosio zadnju štafetu pored lijesa preminulog vladara Jugoslavije?
► Kako je Božo Biškupić od referenta za kulturu USIZ-a stigao do ministara kulture RH?
► Kako su se zvale lokomotive koje su vukle Titov vlak?
► Koja je bila godišnja norma za političke procese u Jugoslaviji?
► Koliko je ‘koštao’ verbalni delikt?
► Jesu li Zvečka, Kavez i Blato nalikovali na ono što se pod tim naslovom prikazuje na HRT-u?
► Kako opisati život jednog slikar u Jugoslaviji?
► Što je s današnjim kiparima, zašto ni jedan zna napraviti normalan spomenik Franji Tuđmanu?
► Kako je ‘nastao’ Ivica Račan?
► Što je nadahnulo Lordana Zafranovića kada je snimao film Okupacija u 26 slika?
► Tko je bio Ante Topić Mimara?
► Tko je u Jugoslaviji bio povlašten? Jesu li neke nacije zaista bile povlaštene?
► Koje su bile velike nesreće u Jugoslaviji, zrakoplovne, željezničke, potresi?
► Je li Milošević ‘stvorio’ Tuđmana?
► Kakav je profil političara bio Vlado Gotovac?
► Kako serija Crno-bijeli svijet izostavlja ono ‘crno’ u Jugoslaviji?
► Kako je ‘Dnevnik malog velikog Perice’, nastavak kultnog hrvatskog filma ‘Tko pjeva zlo ne misli’, postao dvodimenzionalni milicajsko-oficirski film?
► Koliko bi puta Hrvatska bila prvak svijeta u nogometu da nije bilo Jugoslavije?
► Što je bio ‘Zenit’ i zašto ga je predsjednik Josipović s radošću primio iz ruku srpskog predsjednika Borisa Tadića?
► Jesu li se hrvatske težnje kroz stoljeća, u današnjoj Hrvatskoj ostvarile?
► Što se godinama događalo na tzv. ‘Ustaškom groblju’ na Mirogoju?
► Koji je smisao klečanja Tomaševića i ekipe pred Meštrovićevim paviljonom?
► Kako je ‘Harisonovo cvijeće’ iz filma stiglo u Hrvatsku?
► Kako HDZ kadrovira u HSP-u nekad i danas?
► Je li Jugoslavija bila uspješnija u obnovi potresom razorenog Skopja, nego danas Hrvatska uz svu financijsku pomoć EU?

Izvor: projektvelebit.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

GLEDATELJI BUJICE IZABRALI NEGATIVCA GODINE: POBIJEDIO JE ANDREJ PLENKOVIĆ! Drugi je Beroš, treći Pupovac…

U posljednjem izdanju 2021. godine, Bujica je izabrala negativca godine. Za devet predloženih kandidata, u 50 minuta glasovalo je 1.347 gledateljica i gledatelja iz cijele Hrvatske. Rezultate su komentirali urednici i voditelji sa Z1 televizije – Željko Pervan, Tihomir Dujmović i Ratko Martinović…

Online:

/ Datum objave:

ČAK 47 POSTO GLEDATELJA BUJICE SMATRA DA JE PLENKOVIĆ NEGATIVAC GODINE!

Za negativca godine sa osvojenih 47 posto glasova izabran je šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković! Na drugom je mjestu njegov ministar zdravstva, stožeraš Vili Beroš s 26 posto, a treći je šef SDSS-a i glavni stup aktualne Vlade Milorad Pupovac, za kojeg je glasovalo 7 posto gledateljica i gledatelja.

KATARINA PEOVIĆ I HRVOJE ZEKANOVIĆ – PODJEDNAKO NEGATIVNI!

Četvrti negativac u 2021. godini je Boris Dežulović, kolumnist N1 televizije i Pupovčevih ‘Novosti’ s 5 posto osvojenih glasova. Hrvoje Zekanović, uskoro bivši saborski zastupnik tzv. suverenista i šefica Radničke fronte Katarina Peović, dijele peto i šesto mjesto sa po 4 posto, dok je na sedmom mjestu gradonačelnik Zagreba i šef Možemo – Tomislav Tomašević, kojeg 3 posto gledatelja u predloženoj konkurenciji smatra najvećim negativcem godine na odlasku. Na osmom je mjestu Plenkovićev ministar (ne)obnove Darko Horvat s 2 posto glasova, dok je najmanje negativan, deveti, ispao Zoran Milanović…

DUJMOVIĆ KOMENTIRAO ZVIŽDUKE NA RAČUN PLENKOVIĆA: “Besramno je da se uopće odlučio pojaviti u Petrinji!”

Tihomir Dujmović posebno je prokomentirao snimku premijerovog posjeta Banovini na godišnjicu velikog potresa, gdje je Plenković, zajedno sa svojom svitom, dočekan zvižducima i grudom snijega: – Što je za Plenkovića godinu dana?! Do kraja stoljeća će vjerojatno biti obnovljeno sve na Banovini… Meni je fascinantno da se čovjek pojavi u gradu, u kojem niti jedna kuća pogođena potresom nije obnovljena, pogotovo ne “crvena”, koja je bila razrušena. Obnovili su tek nešto “zelenih”, a to su uglavnom dimnjaci… Prošlo je toliko vremena od potresa, a on se mrtav hladan pojavi u Petrinji i besramno kaže da će ubrzati stvari! Što će ubrzati?! Zaista treba zapamtiti njegov hladi, ledeni pogled, kojim gleda naciju u oči i govori da će ubrzati obnovu nečega, što još nije ni počelo. To je besramno!

“Nigdje se nije pokazala tolika razina nesposobnosti i neorganiziranosti vlasti, kao na Banovini,” nastavio je Dujmović: “Taj kaos se na Banovini najbolje vidio odmah nakon potresa… Trebala su im tri tjedna da dovezu vojnu kuhinju i onda su ljudi kuhali sami sebi! Nema većeg primjera organizacije ili neorganizacije jedne države od izvanrednih situacija. Kada se u Njemačkoj dogodila poplava, vidjeli smo što je prava država. Kada su se dogodili potresi u Italiji, isto smo vidjeli kako reagira ozbiljna država. Ali postoji i Hrvatska, u kojoj smo vidjeli kakav se kriminal dogodio nakon poplava u Gunji i nadrealni kaos nakon potresa na Banovini. Nakon punih godinu dana, istih pet tisuća ljudi živi u kontejnerima. To je nevjerojatno!”

DARKO HORVAT, JNA I BIJEG U SLOVENIJU…

I onda se Dujmović obrušio na Darka Horvata, koji se također našao na listi najnegativnijih u 2021. godini: – Njegova nesposobnost nikoga ne bi trebala čuditi. Legenda kaže da je godine 1991. bio u JNA i otišao u Sloveniju da ne bi morao braniti Hrvatsku!

MARTINOVIĆ O KATARINI PEOVIĆ: “To je ‘Neradnička’ fronta!”

Ratko Martinović komentirao je Katarinu Peović, jedinu ženu s izbora za negativca/negativku godine: – Ona je napadala čak i Rimca, prozvala ga je za neku šikaru! Pretpostavljam da bi Radnička fronta mogla i nešto bolje smisliti, iako sam sada vidio da se zalažu za neradne dane, pa bi im bolji naziv bio ‘Neradnička’ fronta!

NEMA VEĆE OSUDE NEGO KADA DVA LIJEVA PREDSJEDNIKA PUPOVCA NAZOVU MORALNIM REKETAROM I ETNOBIZNISMENOM!

Visoko treće mjesto na listi najnegativnijih u 2021. godini, koje je osvojio Milorad Pupovac, u studiju iznenadilo nikoga, pa tako ni Dujmovića: – Ni za što nije kriv Milorad Pupovac! On ima svoj politički stav koji je jasan već punih trideset godina. Ima svoj politički plan i on je jasan, svi znamo kakve su njegove ambicije. Čovjek se ne miri sa samostalnom Hrvatskom državom još od kad je nastala i pokušava u nju vratiti staru sliku. Njemu je bitna srpska banka, srpska škola i srpsko što sve ne… Pupovac je zagovornik stare paradigme; hrvatski i srpski narod čine suverenitet u Hrvatskoj… I Pupovac sve to radi vrlo uspješno.

Željko Pervan prisjetio se jednog razgovora s Božom Petrovom iz Mosta: – Bio je slučajno na vlasti, vrlo kratko i imao je sastanak sa Miloradom Pupavcem, gdje je on donio na A4 papiru, sitno ispisane zahtjeve i u svima njima, s jedne i druge strane, nigdje nije bilo Srba, kao ljudi. Nijedna točka nije sadržavala asfaltni put ili vodu, već posve nešto drugo, osobno…

“Nema veće osude od toga da su dva lijeva predsjednika, koji su došli iz lijeve opcije – i Josipović i Milanović – javno zaključili da je Pupovac etnobiznismen i moralni reketar,” napomenuo je Tihomir Dujmović, uz zaključak da su njihove riječi samo potvrde svega onoga što desnica već godinama govori o Miloradu Pupovcu.

MARTINOVIĆ O BEROŠU: “Stožeraši komuniciraju poput influencera!”

Ratka Martinovića nimalo ne čudi što se visoko na listi negativnih našao ministar zdravstva Vili Beroš: – Mislim da je PR kampanja Stožera tijekom dvije godine koronakrize bila generalno vrlo loša. Na početku su angažirali neke poznate osobe kako bi reklamirali njihove kontroverzne poruke i govorili o stvarima koje su se na kraju pokazale neistinitima. I sam je Stožer često mijenjao vlastite stavove… Nije dobro u ovako ozbiljnoj situaciji komunicirati poput influencera i to nabrijanih i vrlo nervoznih… Upravo takav način komunikacije jedan je od glavnih razloga što je njihova agenda prošla loše u Hratskoj, a Beroš u ovoj anketi.

PERVAN: “I MOJ JE TATA DOBIO OMICRON! NAKON 20 GODINA RADA U MUNJI…”

Pervan je u svom stilu, prokomentirao novi soj koji prijeti Europi i Hrvatskoj: – Omikron je moj tata dobio za 20 godina rada u Munji! Nije zlatni, ali i dan, danas ide!

Komentirajući Zorana Milanovića, koji je po ocjeni gledatelja Bujice ispao najmanje negativan u prošloj godini, Ratko Martinović je konstatirao da bi predsjednik bio “odličan gost za podcast”: – Svađe njega i Plenkovića baš su nam faille! Prije je bilo beskrajno dosadno. Sada si fino, prije spavanje, uključim Milanovićeve govore…

Nema bolje, zar ću Josipovića gledati, s onim njegovim štapićima – zapitao se Pervan.

Josipović bi bio dobar za one koji imaju hipertenziju – našalio se Dujmović: – Svađe između šefova dvaju brda kojima smo svjedočili u prošloj godini, apsolutna su sramota za državu! Tako se ne bi smjeli ponašati niti zamjenici načelnika općina do stotinjak građana. To je ispod svake razine.

O TOMAŠEVIĆU: “BANDIĆ JE BIO ARISTOTEL PREMA OVIM JADNICIMA!”

O negativcu Tomaševiću, aktualnom gradonačelniku hrvatskog glavnog grada, govorio je Željko Pervan: – Kanta puna smeća već tri dana stoji mi pred ulazom u kuću, a to se kod pokojnog gradonačelnika nikada ne bi dogodilo… Bandić je bio Aristotel prema svim ovim jadnicima koji ga pokušavaju zamijeniti!

“ZAKANOVIĆ JE TEK SADA OTKRIO DA JE ZEMLJA OKRUGLA!”

Ratko Martinović narugao se napadu negativca Zekanovića na saborske kolege s desnice zbog necijepljenja: – Kaže Zekanović da su ljudi završili “na respiratore”. Pa valjda je trebao reći “na respiratorima”…

Na Dujmovićevo pitanje zašto tako nije govorio prije godinu dana, Martinović je još jednom spustio Zekanoviću: – Zato jer je tek sada otkrio da je zemlja okruga!

“On je suveren u svojim stavovima,” zaključio je Pervan i ironično dodao: “Zekanović je pravi suverenist!”

ŽELJKO PERVAN SE OZBILJNO NALJUDIO NA DEŽULOVIĆA: “Diže mi se želudac dok ovakva bića hodaju po Hrvatskoj!”

Željka Pervana, koji se cijelu emisiju trudio biti vrlo sarkastičan, ipak je silno naljutio Boris Dežulović, koji je zbog svoje kolumne “J**o vas Vukovar” završio na popisu najnegativnijih osoba prošle godine: – Ja sam osupnut! To što čujemo od ovoga lika je odvratno! To je dno dna. I mi smo sami krivi što uvozimo kojekakvu žgadiju!

To što je napisao Dežulović u kolumni za N1 telviziji nije nikakva satira, smatra Pervan: – Diže mi se želudac što sam Hrvat i što živim u Hrvatskoj! Diže mi se želudac dok ovakva bića hodaju po Hrvatskoj! I ne samo on, ima ih još…

BUJICA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x