Kontaktirajte nas na:

Društvo

Uskrsna poruka Vinka kard. Puljića

Uoči najveće kršćanske svetkovine Uskrsa, vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić, vjernicima i svim ljudima dobre volje, uputio je svoju poruku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

kardinal Vinko Puljić

Povodom najvećeg kršćanskog praznika Uskrsa, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić vjernicima je uputio uskrsnu poruku.

U poruci vrhbosanski nadbiskup govori kako nije slučajno da se Uskrs slavi u proljeće. 

Govorio je o uskrsnoj radosti u Vazmenoj noći tumačeći kako se za vrijeme slavlja Vazmenoga bdjenja u crkvu ulazi sa zapaljenim svijećama koje upućuju da je u taj zemaljski mrak ušlo Božansko svjetlo – svjetlo života i pobjede nad smrću, pobjede nad tamom grijeha.

Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića prenosimo u cijelosti:

Proljeće vjere

Kristovo uskrsnuće redovno slavimo u proljetne dane. Nije to slučajno, nego tu ima duboki smisao. Nakon dugih zimskih sumornih dana, kada proljeće pokuca, u prirodi sve se budi i kao da sviće novi život. To je vrijeme kada se priroda budi, pokreće se život kroz cvjetanje glasnika proljeća, sijanje u obrađenu zemlju sjemena koje će istrunuti i dati novi život. Pupoljci, izazvani proljetnim vjetrom i suncem, otvaraju se i daju ljepotu životu.

U takvom ozračju se spremamo slaviti Otajstvo Kristova uskrsnuća. Na križu je procvjetao novi život iz probodenog boka Kristova. Ukopan je u grob kao zrno novog života, da bi uskrsnućem proklijao pobjedom nad smrću i grijehom.
Uskrsna radost u Vazmenoj noći
Za vrijeme slavlja Vazmenoga bdijenja u crkvu ulazimo sa zapaljenim svijećama, koje upućuju da je u taj zemaljski mrak ušlo Božansko svjetlo.

Svjetlo života i pobjede nad smrću, pobjede nad tamom grijeha. Od Uskrsne svijeće sudionici na bdijenju pale svoje svijeće, što ukazuje da nama valja zapaliti životnu svijeću na Uskrslom Kristu, te u tu noć grijeha i zla unijeti svjetlo vjere koje raspršuje beznađe. Tako svatko od nas od uskrslog Krista pali svoje osobno svjetlo života, osobno svjetlo vjere. U toj životnoj noći Krist uskrsli postaje naše svjetlo.

Prava radost zrači i prenosi se na druge. Unosimo je u svagdašnjicu. Kao kršćani vjerujemo što je po ljudsku nevjerojatno: da svako umiranje i neuspjeh, svaka tuga i svako trpljenje biva po Kristu preobraženo u slavu. Uskrsu se ne radujemo iz naših umijeća ili iznašašća. Ta radost izvire iz stvarnosti što On živi, On ide s nama, On nas susreće i prati u životu. To su iskusili Isusovi učenici na sam dan Uskrsa, pa to traje do danas i bit će tako do sudnjeg dana.
Slavlje pobjede
Kada se dogodi kakva pobjeda u sportu ili u drugim natjecanjima, tada se ljudi na ulicama vesele, sviraju, kliču i pjevaju iz oduševljenja.

Tako i mi kršćani trebamo ushićeno slaviti i pjevati jer je Krist pobijedio zlo, pobijedio grijeh, pobijedio smrt. Zato nakon korizmene pokore kličemo: Aleluja! te se utvrđujemo u temeljnoj istini: Krist je uskrsnuo, on je živ.

Žene trče rano ujutro na grob Isusov i uočavaju da je kamen otkotrljan. Marija Magdalena susreće Uskrsloga na grobu u vrtu – vrtu koji je slika novog stvorenja. Kao što se u rajskom vrtu dogodio pad, u ovom vrtu dogodio se uskrs, novi život. Marija Magdalena dobiva zadatak od Uskrsloga da to javi braći. Tu joj se otvaraju oči da kroz suze prepozna Učitelja i prihvati poruku da ponese je učenicima.

Uskrsni novi početak

Učenici su, na glas poruke da je Gospodin živ, uzbuđeni jer se pred njima otvaraju novi pogledi na život. Ta uskrsna vijest razbija njihov strah koji ih je zatvorio u dvoranu. Tko god iskusi susret s uskrslim Gospodinom ima nadahnuće poći drugima i svjedočiti. Ne nametati, nego svjedočiti. Oni, koji su suzama oplakivali svoje grijehe, vide jasnije i dalje jer ih uskrslo svjetlo obasjava nadom i ohrabruje u hodu za Gospodinom. Uskrs je svetkovina života koji se budi.

Živimo u ozračju koje, nažalost, nameće kulturu smrti, beznađa i izgubljenu vrijednost čovjekovog dostojanstva. Mi kršćani smo u Kristovu uskrsnuću obnovljeni u onom dostojanstvu djece Božje, koje valja živjeti, svjedočiti i ne umoriti se u borbi za život čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegova prava.

Nakon proživljene korizme želimo da u slavlju Uskrsa u nama zasja svjetlo vjere, radosna nada i hrabrost slijediti Isusa i svjedočiti da smo njegovi. On je obećao biti s nama pa zato tako živimo njegovu prisutnost da nam donese utjehu i mir u duši, kao što je donio učenicima kada im se ukazao i uputio im pozdrav: Mir vama.

Zato u prvom redu vama, djeco, kojima nedostaje prave radosti u iskrenoj ljubavi, želimo da prepoznate u uskrslom Isusu da nas ljubi i neka vam je sretan Uskrs

Vama, mladi, koji tražite smisao života i hrabrost za život, neka vam uskrsli Krist osmisli vaše životne putove i ojača spremnost, da se za prave vrijednosti umijete boriti hrabro noseći svoj životni križ.

Vama, dragi roditelji, da uskrsli Krist osmisli vašu bračnu ljubav i otvorenost životu te sami živite radost vjere i svojoj djeci prenesete svjedočanstvo vjere.

Vama, medicinskom osoblju i civilnima vlastima, koji se u vrijeme opasnoga širenja koronavirusa, brinete za zdravlje i sigurnost cijele društvene zajednice i često izlažete opasnosti vlastite živote da biste zaštitili druge, velika hvala s molitvom da vam u vršenju ljubavi prema ugroženoj braći sestrama bude nadahnuće uskrsli Krist, pobjednik nad smrću. U tom smislu, u ovim okolnostima nikako ne priliči da se nedaće ljudi koriste za politička razračunavanja i borbu za prevlast.

Vama, stari i bolesni i nemoćni, posebice vama koji ste žrtve opasnoga virusa, neka uskrsli Krist bude utjeha i jakost, neka osmisli vaše boli i trpljenja te osjetite vrijednost i kada po ljudsku ne možete, jer iz vjere možete mnogo sjedinjujući se s Kristom.

Svima želimo radostan i blagoslovljen Uskrs, te neka vas ispuni utjehom vjere i ljubavlju za život u nasljedovanju Krista. Uz uskrsnu čestitku iskreno vas pozdravljamo i blagoslivljamo!

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

RUŽICA RAZUM: Mediji su potaknuli širenje virusa straha, a oboljeli od korone su se pretvorili u brojeve

Uistinu je čudnovat ovaj virus i njegovo djelovanje. Tako smrtonosno snažan, i istodobno toliko neprimjetan, gotovo samozatajan, da mnogi zaraženi njegovu prisutnost uopće ni ne primjećuju u vlastitom organizmu. Budući da kod covida-19 simptoma kod većine zaraženih uglavnom nema, test je jedini način otkrivanja bolesti. Što više testiranja (usput rečeno, veoma skupih testiranja), to više bolesnih. Ili drukčije, ako nema testiranja, nema ni bolesnih. Stoga, hvala Bogu, da imamo testove. Jer bez njih ne bismo niti znali da svijetom vlada opasna pandemija.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Posebnu pozornost zahtijeva pitanje vjerodostojnosti odnosno pouzdanosti testova za otkrivanje koronavirusa. Naime, ako testovi nisu posvema pouzdani, a više smo puta mogli čuti različite stručnjake koji ističu određene poteškoće vezane za validnost testova, onda su još manje pouzdani i brojevi zaraženih. A brojevi su u ovoj pandemiji osobito važni. Zapravo, brojevi su ključni. Naš susret s ovom pandemijom uglavnom nije susret s oboljelima od covida-19, nego susret s brojevima. Brojevi su, uostalom, temelj za donošenje drastičnih mjera koje zadiru u sve pore osobnoga, obiteljskoga, društvenoga, kulturnoga, političkoga, obrazovnoga, vjerskoga života. Zanimljiva je snaga i učinak tih brojeva. Brojevi zaraženih koje nam mediji svakodnevno posreduju, s ciljem provođenja psihološke manipulacije, potaknuli su pojavu i širenje drugoga virusa, virusa straha. On se prenosi čak i brže i lakše od koronavirusa. Bez dodira. Sa i bez maski. Kontaktno i virtualno. Osobito putem medija. Virus straha snažno utječe na smanjenje čovjekove slobodne volje, potiče nekritičku poslušnost i servilnost. Posljedicama toga snažnoga virusa koji je zahvatio cijeli svijet zasada se nitko ne bavi. A njegove žrtve bit će neizmjerno dugovječnije i dramatičnije od žrtava koronavirusa.

Procvat ljubavi prema starima i bolesnima

Posebno iznenađuje snažan procvat ljubavi i brige zapadnoga društva prema starima i bolesnima. Suvremeno je društvo odlučilo zaustaviti cjelokupni život kako bi se sačuvao život starih i bolesnih. Nema sumnje, hvalevrijedna gesta. Ako je istinita. Ne možemo, međutim, ne izraziti svoju duboku sumnja u tu i takvu „ljubav“. Dosadašnja nebriga iznimno sebičnoga te  nesolidarnoga zapadnoga društva prema starima i bolesnima toliko je očigledna, da nas ovaj iznenadni proplamsaj ljubavi ne može uvjeriti u njegovu autentičnost. Bojim se da je ovdje prije na djelu instrumentalizacija starijih i bolesnih, kao i instrumentalizacija koronavirusa, kako bi se postigli neki ciljevi koji nemaju puno veze s ljubavlju prema čovjeku, a osobito ne s ljubavlju prema starima i nemoćnima.

Ova borba protiv koronavirusa pokazuje se iznimno štetom ne samo za mentalno nego i za fizičko zdravlje stvarno bolesnih kojima je destruktivna priča o pandemiji otežala ili onemogućila pristup pravodobnoj i adekvatnoj liječničkoj skrbi. Na kraju će briga da se ne zaraze koronavirusom (od kojeg se ne umire) mnoge stvarno bolesne učiniti još bolesnijima ili ih čak osuditi na smrt.

Stječe se dojam da se instrumentalizira virusom, a osobito brojem umrlih i bolesnih kako bi se kod većine ljudi izazvalo određeno raspoloženje i ponašanje, osobito kako bi se izazvao strah. Statistika je neumoljiva. Koliko god se upravljači krize trude, nisu ipak posvema zadovoljni statistikom pa je pokušavaju malo „podebljati“ pripisujući covidu-19 i one smrti za koje se pouzdano zna da nisu posljedica covida nego nekih drugih bolesti. Na taj način samo svjedoče  kako ne postoji sredstvo koje neće primijeniti kako bi postigli svoj cilj. Očito se vode makijavelističkom logikom da cilj opravdava sredstvo. Povjerenje u stožer i struku, koje je u početku bilo snažno, kod mnogih nepovratno je izgubljeno.

Maske

Znamo da je za obranu protiv virusa ključan imunitet organizma. Očekivali bismo stoga od naših liječnika preporuke koje idu u smjeru jačanja imuniteta: boravak na svježemu zraku, kretanje, izlaganje suncu, vitamini i slično. No, upute koje smo od početka dobivali bile su sasvim suprotnog sadržaja. Umjesto svježega proljetnog zraka i ljekovitoga sunca, poticalo nas se, ili prisiljavalo, da ostanemo u zatvorenim sobama. Svakim danom apsurdnost preporuka sve je očitija. Sada se inzistira na nošenju maski. Čak i na otvorenom, neovisno o tome radi li se o prostoru gdje ima mnogo ljudi ili nema nikoga. Teško zdrav razum može razumjeti obvezu nošenja maski na otvorenome svježem zraku.

Umjesto kisika, osoba s maskom udiše nečisti, bakterijama opterećeni zrak. Jesu li, prije donošenja obveze nošenja maski, učinjene procjene rizika od njihova nošenja? Maske na licu, osobito na licu djece, su zlostavljanje. Jesmo li mi odrasli svjesni što činimo djeci namećući im obvezu nošenja maski više sati tijekom dana. Uostalom, ako znamo da koronavirus nije opasan za djecu, i ako znamo da se djeca međusobno druže bez maski prije i poslije škole, koji je onda smisao maski u školi. Očito medicinskog, odnosno zdravorazumskog razloga nema. Ako je s medicinskog stajališta maska upitna, dapače, štetna, onda se nameće zaključak da propisivanje obveze nošenja maski nije preporuka primarno medicinske struke, nego psihologijske. Uostalom, ima mnogo pokazatelja koji ukazuju na to da metode borbe protiv pandemije osmišljavaju više psiholozi nego liječnici.

Antikovidskim mjerama, osobito obvezom nošenja maski, stvorit ćemo generaciju teško istraumatizirane djece. Maske su opasne ne samo za tjelesno zdravlje, nego i za zdravlje na psihološko-emocionalno-socijalnoj razini. Maske razdvajaju ljude. Bližnje pretvaraju u opasnost i prijetnju. Maske čine da se međusobno ne prepoznajemo. Drže nas u pokornosti. I ne samo to. Dosadašnja borba protiv virusa promijenila je odnose među ljudima. Postali smo stranci. Neprijatelji. Jedni drugima ugroza. Bojimo se jedni drugih. Bojimo se blizine. Odrekli smo se dodira. Zagrljaja. Oni bez maske ili s neprimjereno pokrivenim licem svima su postali problem i prijetnja. Bolest i nesreća obično ljude zbliže. Učini ih boljima i velikodušnijima. Ova međutim bolest, odnosno zaraza, za razliku od svih dosadašnjih bolesti, nije nas zbližila, nije nas potakla na solidarnost i velikodušnost, nego je, baš suprotno, na površinu izvukla sav onaj jad i negativnost za koji nismo ni znali da postoji u nama. A upravljači ovom koronakrizom potiču nas svojim mjerama i preporukama da jedni drugima postanemo uhode koje će bližnje uhoditi, kontrolirati i prijavljivati.

Očito je da iza ove priče o koroni postoji i nešto drugo. Na temelju proteklih mjeseci i donesenih različitih epidemioloških mjera, možemo naslućivati da se ovim mjerama, među ostalim, nastoji kod ljudi promijeniti navike, ponašanja, životne stilove. Promijeniti, ustvari, sve ono što nas čini ljudskim bićima i što nas razlikuje od drugih živih bića. Riječ je ponajprije o socijalnom kontaktu, o blizini i ljudskoj toplini, o komunikaciji. Nametnutom socijalnom distancom i maskama zabranjuju nam da budemo jedni drugima bližnji.

Gubitak individualnosti

Stavljajući maske na lice, odrekli smo se svoje individualnosti. Pristali smo da se odreknemo svoje jedinstvenosti. Svoga obraza. Maskom skrivamo svoj obraz, postajemo bez obraza, ili bez-obrazni, duhovito je primijetio jedan hrvatski filozof. Maska je simbol podčinjenosti, nametnute šutnje. Nadajmo se da ćemo se uskoro probuditi te maknuti maske kako bismo povratili svoj obraz. I riječ. I ljudsko dostojanstvo. I slobodu. I rekli „ne“ svemu onomu što porobljava čovjeka u ime borbe protiv pandemije.

Čudnovate epidemiološke mjere i metode

Metode kojima se nastoji suzbiti pandemija uistinu su začuđujuće. Policija. Represivne mjere nad demokratskim prosvjedima i prosvjednicima. Dosada nezapamćena cenzura na društvenim kanalima. Zatvorena medijska vrata svima onima, čak i liječnicima, koji drukčije razmišljaju. Ili šutnja. Policija, osobito u nekim europskim zemljama, iznimno agresivnim policijskim metodama prisiljava ljude da čuvaju svoje i tuđe zdravlje. Zar nije, najblaže rečeno, čudna ova „zdravstvena“ metoda – gotovo u punoj oružanoj spremi kažnjavaju i vuku ljude po cesti kako bi ih prisili da čuvaju svoje zdravlje. Uostalom, kako to da nas represijom mora netko prisiljavati da čuvamo svoje i tuđe zdravlje? Zar nije zdravlje svakome od nas najveće dobro? Zašto onda ova prisila? Ovakvih mjera ne bi se posramio ni najžešći nacistički ili komunistički totalitaristički sustav. Ovakve metode čak nadilaze i metode orvelovskog i hakslijevskog distopijskog društva.

Kako to da nas i nakon više mjeseci od kada se pojavila ova, kažu, opasna pandemija političari, usklađeni mediji i Stožer moraju i dalje uvjeravati da se radi o stvarnoj opasnosti? Kako to da do sada ljudi nisu, na temelju posljedica te pandemije, i sami mogli vidjeti i zaključiti da se radi uistinu o opasnoj bolesti?

Čitanje tuđeg scenarija

Mjere koje se propisuju nisu izvorno hrvatski proizvod. U većini zemalja propisuju se u isto vrijeme iste mjere. Nisu one dakle rezultat rada našega Stožera i naših epidemiologa, nego naš Stožer samo posreduje ono što se istražuje, propisuje na nekoj drugoj razini – na razini Svjetske zdravstvene organizacije i onih koji tu organizaciju financiraju. Naš Stožer kao i naši političari uglavnom samo čitaju scenarij koji je napisan negdje drugdje. Ako bismo htjeli biti zločesti, mogli bismo reći da nam u tom smislu, možda ni ne treba Stožer, dovoljan je samo prevoditelj.

Bespogovorno se dakle vjeruje svemu onome što Svjetska zdravstvena organizacija kaže i propiše. Zanimljivo. U prijašnjim godinama svjedočili smo naime različitim ozbiljnim korupcijama i čudnim aktivnostima unutar Svjetske zdravstvene organizacije. Teško je stoga shvatljivo ovo slijepo povjerenje prema svemu onome što Svjetska zdravstvena organizacija kaže. Slijepo povjerenje postalo je tako snažno da je čak bacilo u drugi plan povjerenje u zdrav razum.

Zastrašujuće glasna šutnja

Začuđujuća je šutnja mnogih. Začuđujuće je nekritičko prihvaćanje svega onoga što nam pod okriljem pandemije čine. Začuđujuća je šutnja liječnika, intelektualaca, osobito šutnja Crkve. Slijepo pristajanje uz sve ono što nam službeni stručnjaci za pandemiju, pod palicom Svjetske zdravstvene organizacije, govore moglo bi se uskoro pokazati pogubnim za istinsko dobro i slobodu čovjeka.

Valja podržati sve one koji se bore za slobodu i istinu. A upravo su sloboda i istina ozbiljno ugrožene ovom pričom o pandemiji. Molimo sve one koji su se usudili oduzeti slobodu, neka taj čin potkrijepe dokazima o stvarnoj opasnosti covida-19. Molimo dokaze koji jednoznačno pokazuju da je covid-19 smrtonosna bolest. Neka jednoznačno pokažu je da covid-19 mnogo opasnija bolest od sezonske gripe. Neka to dokažu, suzdržavajući se, pritom, ako je ikako moguće, od bilo kakve manipulacije s brojem umrlih od koronavirusa.

Na kraju, neupitno je, koronavirus postoji. Isto tako, neupitno je da se pokazuje opasnim za čovjeka, osobito za starije i bolesne. Jasno je da treba učiniti sve moguće kako bismo zaštiti starije i ugrožene.  Pritom, valja učiniti sve kako „lijek“ ne bi postao opasnijim od same bolesti.

Autorica je  profesorica na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagreb

Izvor: teleskop.hr

Nastavi čitati

Društvo

MIROSLAV RADMAN O SVJETSKOJ HISTERIJI OKO KORONE: Možda je netko odlučio da se napravi neki eksperiment

Naš znanstvenik, molekularni biolog prof. dr. sc. Miroslav Radman prije tri tjedna konačno je primio orden Reda Legije časti, što je najviše francusko odlikovanje koje je ustanovio još Napoleon. A prof. Radmana bilo bi najbolje zapravo zvati znanstvenikom-filozofom jer rijetko koji njegov kolega može sagledati svijet na njegov, rekli bismo holistički, način.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Miroslav Radman o koronavirusu

“Ovo je priznanje plemićka titula. Nećete dobiti Legiju časti ako ste genijalni znanstvenik ili nešto drugo, ali imate reputaciju da ste neki muljator. Ovo priznanje kaže vam da ste častan i produktivan čovjek koji je učinio nešto važno za društvo, a to je u mojem slučaju znanost”, rekao je Radman o primljenom priznanju u intervjuu za Večernji list.

On je nedavno objavio i knjigu “Kod besmrtnosti”, ali nije prevedena na hrvatski o čemu kaže da ne želi biti uključen u reklamu za samog sebe “jer mi je to dosadno, a nije ni dostojanstveno”.

Prof. Radman u nekoliko je navrata već komentirao aktualnu epidemiju. Iako član Vladina znanstvenog savjeta, ipak daje bitno različite izjave od kolega, prenosi Direktno.

“U svakom pothvatu dobro je početi od najšireg pogleda pa tek onda ići u detalje – vjerodostojnim podacima i činjenicama dolaziti do detalja. Ako u detalje odete prebrzo, možete se strašno lako izgubiti u džungli detalja. Primjerice, dobro je prisjetiti se da u većini zemalja svake godine umire otprilike jedan posto populacije, a i rađa se otprilike jedan posto populacije. Dakle, Hrvatska ima otprilike 51-52.000 mrtvih godišnje.

Dok sad razgovaramo, podaci su da imamo ukupno,  nešto više od 400 umrlih od Covida-19. Koliko bi od ovih 400 ljudi bilo umrlo i bez korona virusa, nikada nećemo saznati, a uglavnom su bili stari i bolesni”, kazao je Radman.

Komentirao je i dnevni broj novozaraženih. “Mogu reći da, ako želite da nikada ne bude više od tisuću novozaraženih dnevno (pa makar svi na kraju pomrli od Covida-19), napravite dnevno maksimum 999 testova… Ovom neslanom šalom obratio bih se svjetskoj struci. Izgleda kao da pomagala (tehnologije) uništavaju kompetenciju i zdrav razum njihovih konzumenata”, oštar je ovaj znanstvenik.

No, što je s ovih više od 50.000 mrtvih godišnje, zašto smo se koncentrirali samo na ovih 400, pita se Radman i dodaje da veće resurse stavljamo oko 400 mrtvih nego oko 50.000. “Samo mi se čini da je sve to disproporcionalno, da smo ovog puta mi, ili netko drugi, odlučili da se plašimo. A kada je bila svinjska gripa, u Francuskoj je ubila sličan broj ljudi, samo nitko o tome nije pisao ni govorio. Kada prođe ova godina, volio bih znati kolika je bila globalna smrtnost u Hrvatskoj i drugim zemljama i spreman sam na iznenađenja”, kazao je.

“Možda je netko odlučio da se napravi neki eksperiment s javnim mnijenjem, koliko je lako ili teško mijenjati navike. Ili manipulirati ljudima, ne znam, tko bi to znao! Ali, doista jest disproporcionalno s obzirom na druge, realne opasnosti od kojih se umire stotinu ili tisuću puta više kada govorimo o brojkama. Naviknuti se da umre 50.000, a ne naviknuti da umre još 400, vrlo je zagonetno”, konstatirao je Radman.

Kazao je da, nažalost, ne nudi nikakva rješenja, ali da mu se čini “da smo jako neusklađeni u reakcijama na opasnosti”. “Postoje i interesi koji nisu čisti interesi javnog zdravstva, utječu i na znanstvenike i na znanost: odjednom ima više novca za 400 mrtvih ljudi nego što ima novca za onih 50.000. To su čudne igre i ja ih ne razumijem, naravno da me kopka je li ova pomutnja inscenirana ili spontana. Nemam odgovor”, kaže.

Kazao je i da mu iskustvo govori da je sve više ljudi nezadovoljno unatoč svim danjašnjim gadgetima. Sve to steknete, a sreće nema, kaže.

“Moj je dojam da bi ljudi željeli da se društvo resetira, kao računalo, da bi najviše voljeli da se društvo isključi pa da ujutro zdravije, interesantnije i efikasnije krene ispočetka. To se resetiranje u prošlosti tipično događalo putem velikih ratova. Nakon Drugoga svjetskog rata vidjelo se kakva je to devastacija, kakve su to tragedije, da su se ljudi počeli prizivati pameti i pitati se – što je važno. A važno je za svakoga od nas biti živ. Kako bi to resetiranje izgledalo? Čini mi se da se je akumuliralo previše detalja koji ne izgledaju dobro, pa bismo sad jednim potezom željeli promijeniti društvo i svi biti sretni u njemu. To nije vjerojatno, ali to resetiranje kao kada se nakon pijanstva polijete hladnom vodom i sve se čini boljim, ne izgleda kao potreba za nečim novim, nego nečim boljim. Jer, promjena ne znači uvijek i promjenu nabolje”, zaključio je ovaj ugledni znanstvenik.

Nastavi čitati

Društvo

Svjetska banka: BiH će zahvatiti najveća recesija od rata

Očekuje se da će Bosnu i Hercegovinu (BiH) u 2020. zahvatiti najteža recesija u posljednjih 25 godina, navodi se u saopćenju Svjetske banke na osnovu rezultata Redovnog ekonomskog izvještaja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Svjetska banka o BiH

Za 2020. projicira se smanjenje realnog BDP-a za 3,2 procenta zbog usporavanja u većini proizvodnih sektora, slabije potražnje iz okruženja i političke neizvjesnosti.

Nepovoljne demografske karakteristike BiH, povećanje broja zaraženih i teško političko okruženje mogu takođe pogoršati uticaje pandemije i uzrokovati čak i veći pad BDP-a, nego što se trenutno procjenjuje, navodi se.

“Ova kriza je imala ogroman utjecaj na ekonomiju i živote ljudi u Bosni i Hercegovini”, kaže Emanuel Salinas, šef ureda Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

“BiH se suočavala s brojnim izazovima i prije pandemije, a sada je rješavanje mnogih od njih postalo još urgentnije. To uključuje stvaranje prostora za snažniji privatni sektor, povećanje efikasnosti javnog sektora, bolju zaštitu ljudskog kapitala u zemlji (kroz bolje obrazovanje i zdravstvo) i stvaranje boljih prilika za mlade.”

Drugi val odgađa oporavak u regiji

Pandemija COVID-19 uzrokovala je duboku recesiju u regiji Zapadnog Balkana, uz smanjenje i domaće i vanjske potražnje, praćeno pogoršanjima u lancima snabdijevanja, dovodeći do negativnog rasta u svih šest zemalja regije u 2020, saopćili su iz Svjetske banke.

Prema najnovijem Redovnom ekonomskom izvještaju (RER) Svjetske banke, prognozira se smanjenje ekonomskog rasta za 4,8 procenata u 2020., što je za 1,7 procentnih poena manje od prognoza iz aprila.

Drugi, snažan val pandemije od sredine juna, odgađa ekonomski oporavak u regiji.

Ograničenja putovanja i mjere socijalnog distanciranja, također umanjuju rast u zemljama koje više zavise od turizma, navedeno je u saopćenju.

Pandemija dovodi do novih izazova na tržištima rada u regiji i prijeti da ugrozi napredak koji su zemlje ostvarile u oblasti dobrostanja.

Do juna je nezaposlenost u regiji porasla za pola procentnog poena, uz gašenje 139.000 radnih mjesta.

Procjenjuje se da je dodatnih 300.000 ljudi postalo siromašno u Albaniji, na Kosovu, u Crnoj Gori i Srbiji – ali je više nego dvostruko manji nego da mjere odgovora na pandemiju nisu uvedene, navodi se u izvještaju.

“Kao i u većem dijelu svijeta, pandemija COVID-19 i dalje teško pogađa ljude na Zapadnom Balkanu, ugrožavajući i zdravlje i ekonomsko dobrostanje ljudi u svih šest zemalja regije”, kaže Linda Van Gelder, direktorica Svjetske banke za Zapadni Balkan.

“Koliko god da je situacija loša, bila bi mnogo gora da vlade nisu brzo uvele mjere od samog početka krize. Prioritet je i dalje stavljanje zdravstvene krize pod kontrolu, uz ograničavanje ekonomske štete. Kreatori politika u regiji će se potom trebati fokusirati na jačanje svojih ekonomskih osnova za čvrst oporavak.”

Prema izvještaju, svih šest zemalja regije je brzo donijelo politike za zaštitu života i egzistencije.

Uvođenje širokih programa očuvanja radnih mjesta, uključujući subvencije za zaposlene, je pomoglo na sprečavanju nekih od najtežih utjecaja pandemije na zaposlenost, dok su programi socijalne pomoći, kao što su novčani transferi, pomogli zaštiti najugroženije populacije u regiji u svjetlu zatvaranja privrednih subjekata i drugih ograničenja.

Međutim, uprkos tim mjerama, napredak na aktivaciji radne snage, ostvaren u regiji u nekoliko prethodnih godina, je sada anuliran, a kriza onemogućava ostvarivanje napretka na smanjenju siromaštva.

Na ove izazove se nadovezuje povećanje fiskalnih deficita u regiji, s obzirom na to da vlade, u situaciji pada prihoda, nastavljaju s većom potrošnjom da bi ublažile ekonomsko usporavanje. Uz neizvjestan kraj ekonomske krize, vjerovatno je da će pritisak na tržišta rada i prihod potrajati još nekoliko narednih mjeseci.

“Pored poboljšanja zdravstvenih sistema i jačanja mehanizama socijalne zaštite, kreatori politika u regiji bi trebalo da uvode mjere za jačanje ljudskog kapitala, izgradnju snažnijih institucija i jačanje vladavine prava.

Ova nesretna okolnost da se mora trošiti više u vrijeme smanjenja prihoda, nameće dodatni pritisak na vlade u regiji da prioritet stave na fiskalnu stabilnost, uključujući i putem unapređenja javne potrošnje i jačanja pridržavanja poreskih obaveza”, kaže Linda Van Gelder.

Izvještaj ističe da će brzina opravka, u kratkoročnom periodu, zavisiti od kretanja pandemije, raspoloživosti vakcine, što bi omogućilo normalizaciju ekonomske aktivnost, te održivog oporavka glavnog trgovinskog partnera regije – Europske unije (EU).

Izvor: voanews.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x