Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Ugovor o privatiziranju grada: Izbori nisu potrebni, ako Čović i Izetbegović odlučuju o Mostaru

U trideset godina otkako je na vlasti koalicija HDZ i SDA, nisu napravili niti jedan jedini sadržaj od javnog značaja u Mostaru. Rasprodali su što su mogli, ono što nisu prodali dali su u koncesiju.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Izetbegović Čović

Sporazum je potpisan a meni se u glavi gomilaju pitanja. Odgovora nijednog, niotkuda. Nakon što sam pročitao da su Dragan Čović i Bakir Izetbegović potpisali tzv. sporazum o Mostaru shvatio sam koliko sam samo beskrajno glup bio vjerujući da izbori u Mostaru mogu pomaknuti s mrtve točke situaciju u cijeloj državi. Nakon što sam svojim očima vidio, a vjerujem i svi vi koji ovo čitate, kako Čović i Izetbegović stavljaju paraf na sporazum, zacrvenio sam se od stida jer sam toliko puta ispao glup pred bilo kim tko je bio voljan čitati moje tekstove. Mostaru, naime, izbori uopće ne trebaju! Dokazi za tu tvrdnju ovjekovječeni su fotografijom na kojoj predsjednik HDZ -a BiH i Stranke demokratske akcije u rukama drže kemijsku olovku tik iznad papira na kojima je otisnut sporazum o održavanju izbora u Mostaru. Sve je tu rečeno.

Čini se da smo odavno izabrali svoju sudbinu, a u rukama je baš poput one kemijske olovke drže HDZ i SDA. Čemu bacati novac na izbore kad potpisnici ovog sporazuma mogu jednostavnim stranačkim delegiranjem puniti bilo koji politički forum u Bosni i Hercegovini? Nisam mišljenja da će iluzija o tomu kako je glas građana presudan u izbornom igrokazu doprinijeti duševnom miru Mostaraca.

ĆORAV POSAO

Bolje da se okanemo ćorava posla jer što su nam drugo onim teatralnim potpisivanjem čelnici dvije partije htjeli poručiti?

Tko je upravo njih dvojicu ovlastio da donose sporazum?

Zašto nijedan predstavnik drugih političkih partija iz Mostara nije sudjelovao u tim pregovorima?

Nije li ovim konačno dokazano da su sve druge političke opcije tu tek da igraju funkciju nekakvog demokratskog bikinija koji pokriva samo one najočitije dokaze koji potvrđuju da, zapravo, živimo u partitokraciji koja ima tendencije postati autokracija ali ne može zbog čuvenog bosanskohercegovačkog paradoksa koji kaže kako je etnička podijeljenost zemlje jedini garant barem privida demokracije u Bosni i Hercegovini?

Već se danima iščuđavam kako se nitko od političkih aktera izvan duopola HDZ – SDA ne uzrujava pretjerano zbog još jedne demonstracije drskosti i bahatosti rečenih partija. Reakcije su se uglavnom usmjeravale na sam sadržaj sporazuma ali nitko, baš nitko, nije našao za shodno prosvjedovati zbog toga što smo dopustili da o sudbini stotinu i kusur tisuća ljudi odlučuju ban Čović i neostvareni beglerbeg Izetbegović. Demokratske procese, makar i u ovako složenim političkim prilikama kakve su bosanskohercegovačke, zamišljao sam ponešto drugačije.

Bošnjaci i Hrvati u Mostaru glasaju i za druge partije, ali njihove se predstavnike ništa nije pitalo, a da ne govorimo o političkim predstavnicima mostarskih Srba. Izgleda da u toj političkoj utakmici nitko nije bitan ili nam se pak pred očima ukazala istina o tomu kako su sve druge partije u Federaciji BiH ionako manje ili malo više relevantni sateliti Hrvatskog i Bošnjačkog nacionalnog pokreta koji su, eto, silom prilika morali pristati na tu, kako se zove, jebo je ko je izmisli, demokraciju?

Hajde, recimo i da razumijem otkuda tu Dragan Čović. Čovjek živi u Mostaru i predstavlja političku opciju koja dobiva najviše glasova Hrvatskog puka u ovom gradu. No, otkuda u priči o Mostaru Bakir Izetbegović nikako mi nije jasno. Mislio sam da njegova stranka ima neke relevantne igrače na lokalnom nivou u Mostaru. Ukoliko nema nije li to najveći pokazatelj toga koliko se, al’ u žutu kaputu, SDA brine za Mostar i koliko su joj bitni Bošnjaci Hercegovine? Ne radi se, naravno, samo o tome da SDA kontrolu nad političkim i ekonomskim procesima u Mostaru prepušta HDZ – u BiH a da zauzvrat dobiju koliko su uvjereni da im pripada. Posrijedi je činjenica da Mostarski SDA nema kadrovskog parnjaka negdašnjem mostarskom gradonačelniku Safetu Oručeviću, koji i dalje važi za sivu eminenciju u političkim procesima u Mostaru, a zona utjecaja mu je ona na koju računa SDA. Naravno, nitko tu pa ni Oručević nije radi sela, ali zbog njegove uloge u mostarskim lakrdijama u ime najveće bošnjačke partije sporazum o Mostaru potpisuje prvi među bešćutnima.

GLAVOM U ZID

Svaki put kad bilo tko od navedenih spominje jedinstveni grad Mostar možete biti sigurni da su na putu cementiranja podjela grada na dvije interesne zone. Sve to nam opet ne odgovara na ključno pitanje koje želim postaviti a ono glasi, da ponovim, gdje su druge političke opcije u cijeloj toj priči? Kojeg vraga sad opet znači taj novi Mostarski politički cirkus u kojemu, čini se, svi mi služimo kako bi nas se ponižavalo i kako bi nam razvlačili pamet do točke u kojoj ćemo svi postati tek filadendroni s pravom glasa onako kako su druge partije fikusi s pravom da glume alternativne političke opcije? Hajde što nas se tri decenije pravi magarcima ali još me više užasava činjenica da je krajnja namjera u cijeloj priči da u konačnici svi mi, koji ne igramo HDZ ili SDA timu, na području cijele Federacije, umjesto faune postanemo flora. Tako ćemo, lijepo su se dosjetili, umjesto da im trošimo, proizvoditi dragocjeni kisik.

Ako se bilo tko u Mostaru istinski obradovao tome što će konačno moći ostvariti svoje glasačko pravo onda bi valjalo da se sjeti, dok još raspolaže vlastitim misaonim kapacitetima, samo jedne proste činjenice. U trideset godina otkako je na vlasti koalicija HDZ i SDA, kojoj je dugo pripadao i Oručević, nisu napravili niti jedan jedini sadržaj od javnog značaja. Dapače, rasprodali su što su mogli, ono što nisu prodali dali su u koncesiju i valjda to dovoljno govori koliko bilo tko tu vodi računa o interesima građana. Mi smo ionako tek resurs baš kao i gradovi i zemlja u kojoj živimo. I umnogome smo sami krivi za takvu situaciju.

Džaba nama glasanje, neizmjerno sam glup što sam povjerovao da to može išta riješiti, kada je glasački proces u BiH odavno sveden na to da, kada zaokružujete broj na glasačkom listiću, zapravo potpisujete ugovor kojim dozvoljavate privatiziranje svih javnih kapaciteta nesretne nam zemlje. Ovi u Mostaru su dugo to radili bez legitimiteta a sada su nam još jednom pokazali kako će, zarad mira u međunarodnim forumima, činiti to nakon što potpišemo taj sramni parademokratski ugovor.

Dragi BH politički zabavniče, jesmo li stvarno naivni do imbecilnosti svaki put kada pomislimo kako postoji nada da ćemo izaći iz slijepe ulice u kojoj već tri decenije uporno udaramo glavom u zid s kojeg je odavno počela otpadati fasada i sve više prijeti zatrpati nas i postati grobni pokrov grada Mostara i Bosne i Hercegovine?

Izvor: zurnal.info

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x