Kontaktirajte nas na:

Preporuka

U stožeru KGK Milijan Brkić i rektor mostarskog Sveučilišta Zoran Tomić: Može li dijaspora izabrati predsjednicu Hrvatske?

Zbog registriranih 92.663 birača u BiH i 44 otvorena biračka mjesta jasno je da se očekivala još veća izlaznost i još značajnija potpora. No, njih 68.022, odnosno, 73% odlučilo je – ne glasati te se pomalo, ali sigurno, srušila teza da glasači iz BiH određuju ili ‘presuđuju’ predsjednika Hrvatske. Brkić ima puno prostora za djelovanje s obzirom na činjenicu da je u ukupnom zbroju-omjeru broja registriranih birača (92.663) u BiH i broja birača izašlih na izbore iznosi tek 17,7%.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Iako je prvi krug za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske tek završio, jasno je da će u drugom krugu u utrci za Pantovčak biti važan svaki glas. SDP-ov Zoran Milanović sa 29,55% (562.779 glasova) relativni je pobjednik prvog kruga kojem su u ukupnom zbroju glasova Hrvati dali najviše povjerenja, a HDZ-ovka Kolinda Grabar Kitarović slijedi ga u stopu sa 26,65% (507.626 glasova). Jasno je da će se u ovoj tijesnoj utrci voditi borba za svaki glas. Između ostalog i u dijaspori, odnosno, BiH, piše Dnevni list.

Brkić dolazi po glasove dijaspore

Da je posrijedi snažnije ‘pecanje’ glasova u dijaspori govori i informacija koju su hrvatski mediji prenijeli odmah nakon Božića – Milijan Brkić, potpredsjednik HDZ-a, i službeno je postao stranački koordinator za teren Hrvatske i dijaspore u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Naime, očekuje se da bi Grabar-Kitarović za konačnu pobjedu trebala privući i što više glasova birača Miroslava Škore koji je u dijaspori postigao zavidan rezultat, te da bi Brkićev angažman u kampanji mogao tome pomoći.

“Svi su uključeni u kampanju, HDZ ima jako puno jakih aduta i svi trebaju biti angažirani. Milijan Brkić radit će, između ostaloga, na motivaciji birača u BiH i dijaspori”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković podsjećajući kako Brkić, porijeklom Hercegovac iz Klobuka, radi na izborima godinama, te da ga ne treba isticati kao pojedinca.

Jasno je da su u HDZ-u mišljenja da Brkić, kao dobar poznavatelj situacije na terenu, može dodatno mobilizirati glasače iz BiH, a sada zasigurno dobiva i dodatnu zadaću – da dio Škorinih glasača preusmjeri prema Grabar Kitarović.

Brkić ima puno prostora za djelovanje s obzirom na činjenicu da je u ukupnom zbroju-omjeru broja registriranih birača (92.663) u BiH i broja birača izašlih na izbore iznosi tek 17,7%.

Prema glasovima koje je osvojila i Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović u BiH, potvrđuje se da je tzv. “dijaspora” iz BiH i dalje podrška HDZ-u, dok je broj ostalih glasova više nego minoran. No, u ukupnom zbroju, glasovi iz BiH bitno ne utječu na konačan rezultat. No, u ovoj utrci gdje i Milanović i Grabar Kitarović ‘love’ svaki glas, ukoliko se “probude” birači, dijaspora bi mogla odigrati ulogu presudnog jezička na vagi upravo za kandidatkinju HDZ-a.

Kako se glasalo u BiH u prvom krugu

Na netom završenim izborima za predsjednika Republike Hrvatske, u Bosni i Hercegovini je glasalo ukupno 24.641 glasača s pravom glasa. Broj važećih listića je 24.568, a nevažećih 73 (0,3%). Prema podatcima Državnog izbornog povjerenstva RH te obrađena sva 44 biračka mjesta, Kolinda Grabar Kitarović dobila je 16.417 glasova (66,61%), Miroslav Škoro 6.278 (25,47%), a Zoran Milanović 1.131 (4,58%).

No, dok su i Škoro i Grabar Kitarović računali i ciljali na značajan broj glasova dijaspore, Zoran Milanović uporno ističe da “u BiH kod Hrvata ne ide po glasove”, očito ocjenjujući da je njihov broj značajno ne određuje konačan rezultat te želeći pridobiti naklonost birača u Hrvatskoj koji prema “bh. dijaspori” nisu naročito naklonjeni.

Ako ove rezultate glasovanja iz tzv. dijaspore, usporedimo s izborima za predsjednika Hrvatske iz 2014. godine, tadašnja kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović imala je potporu 80,06% od sveukupnih glasača, Ivo Josipović 12,36%, a Milan Kujundžić 4,65% itd.

Također, usporedbom ovog broja glasova s brojem glasova drugog kruga predsjedničkih izbora iz siječnja 2014. godine, vidjet ćemo da je kandidatkinja HDZ-a dobila skoro isti broj glasova. Naime, tada je, od ukupno 1.114.954 glasa, iz dijaspore za Grabar Kitarović pristiglo 33.737 glasova, od čega je iz BiH bilo 16.160 glasova.

HDZ-ova baza konstantna

Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je HDZ-ova baza u BiH ostala dosljedna svojoj kandidatkinji, pa čak i nešto povećala rezultat, ali da ona, u ukupnom zbroju-omjeru broja registriranih (92.663) i broja izašlih na izbore iznosi tek 17,7%.

Međutim, Škorinih 6.278 glasa šalje poruku da su se glasači iz BiH dodatno animirali te u jednoj mjeri i “probudili” iz glasačke apstinencije, dok Milanovićevih 1.131 glas naspram Josipovićevih 1.069 iz 2015. pokazuju da se po pitanju simpatizera SDP-a u BiH ništa značajno nije promijenilo.

Ipak, zbog registriranih 92.663 birača u BiH i 44 otvorena biračka mjesta jasno je da se očekivala još veća izlaznost i još značajnija potpora. No, njih 68.022, odnosno, 73% odlučilo je – ne glasati te se pomalo, ali sigurno, srušila teza da glasači iz BiH određuju ili ‘presuđuju’ predsjednika Hrvatske.

No, kako će to izgledati u drugom krugu ostaje vidjeti već 5. siječnja kada se bira novi predsjednik ili ostaje predsjednica Hrvatske, zaključuje Dnevni list.

Rektor Sveučilišta u Mostaru dio stožera kandidatkinje Gragar Kitarović

Hrvatski mediji izlaze s informacijom izravno iz stožera kampanje kandidatkinje Kolinde grabar Kitarović koje govore da je u njenoj ekipi angažirano pet novih članova, od kojih su najistaknutiji Milijan Brkić te kao vanjski suradnik Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru.

Inače, rektor Tomić dugogodišnji je član HDZ BiH, a i prije je surađivao s HDZ-om kao i u predizbornim kampanjama HDZ-a BiH još dok je bio dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta. Međutim, narušava li rektor Tomić svojim nesvakidašnjim i neuobičajenim političkim angažmanom dignitet akademskog zvanja, profesije i dužnosti te integritet i neovisnost samog Sveučilišta – ne dovodi se u pitanje.

Izvor: republikainfo.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Preporuka

Kovač: ‘Stier bi bio potpredsjednik, Penava kandidat za zamjenika, a ja za šefa HDZ-a’

Točno u podne u prostorijama Društva hrvatskih književnika u središtu Zagreba zajedničku konferenciju za medije sazvali su članovi HDZ-a Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Riječ je o unutarstranačkim oponentima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, a svojim istupom najavili su svoju kandidaturu i izborni program za predstojeće izbore u HDZ-u, koji bi trebali biti održani 15. ožujka, izvješćuje Jutarnji list.

Prvi je za govornicu istupio Miro Kovač.

– Okupili smo se danas ovdje Ivan Penava, Davor Ivo Stier i ja da potvrdimo sva trojica svoje kandidature na predstojećiim unutarstranačkim izborima. Postigli smo dogovor, razgovarali smo i dogovorili zajednički pristup, timski pristup i usuglasili se da ćemo se međusobno podržati. Davor Ivo Stier bi bio potpredsjednik HDZ-a uz moju potporu i potporu Ivana Penave. Penava bi bio kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a, a meni bi pripala čast da budem kandidat za predsjednika HDZ-a. Radi se o velikoj odgovornosti za svu trojicu, ne samo za unutarstranački proces nego i za demokraciju i RH, rekao je Kovač.

– Što nas je nagnalo da budemo zajedno i da budemo kandidati? Rekao bih okolnosti u kojima se nalazi stranka koja je stožerna stranka, državotvorna stranka hrvatskoga naroda. Očito da je potreban zaokret. Birači su to jasno poručili na dvama izborima. Mi smo postigli nažalost u oba slučaja nezadovoljavajuć rezultat, posebno na predsjedničkim izborima. Izgubili smo predsjednicu Republike. Nitko u HDZ-u za to nije preuzeo odgovornost. Nismo imali ni raščlambu o tome što se dogodilo na EU izborima. Da smo to imali, bili bismo izbjegli i neuspjeh na predsjedničkim izborima, smatra kovač.

– Slušali smo teorije o tome da su krivi birači. Birači nikada nisu odgovorni za neuspjeh, oni nagrađuju ili kažnjavaju određene politike. Moje uvjerenje je da smo iskočili s kolosijeka na koji je HDZ postavio dr. Franjo Tuđman. Bit će za nas izazov stranku vratiti na taj put. Ljudi se zaklinju u Franju Tuđmana, međutim, nije bitno što netko kaže nego je relevantno što misle članovi, glasači, simpatizeri. Birači su ti koji nama daju legitimitet ili ga ne daju. Mi smo ti koji moramo uvejriti birače u ispravnost naših politika. Ljudi žele demokratičnost, transparentnost i da se borimo za njihove interese, kaže Miro Kovač.

– Treća točka koja nas je nagnala na ovo je način funkcioniranja HDZ-a. Kao predsjednik HDZ-a nikad neću ignorirati stranački status, zaključke predsjedništva stranke. Donositi odluke svojom voljom i onda s time suočiti stranačko tijelo i vodstvo stranke, da oni to moraju prihvatiti, kao što je to bio slučaj u bliskoj prošlosti. Mi ćemo primjenjivati paradigmu predsjednika Tuđmana koju je izrekao prije 30 godina kad je rekao da će odgovornost za stranačku politiku imati vodstvo, da će članovi izražavati mišljenja i da ćemo u natjecanju različitih ideja izbistriti politiku, zauzeti stav i tu politiku provoditi, izjavio je Kovač.

– Četvrta točka je naše određenje i identitet. Ova ekipa, ovaj tim, vrlo jasno kaže: HDZ kao najveća stranka, državotvorna stranka, s najviše članova, birača, ne može imati kao svoj interes stvaranje velike koalicije. Nama ne može biti to u interesu. Mi ne smijemo ići u sukob sa svojim biračima, članovima i simpatizerima, s ljudima koji imaju domoljubne stavove. Oni su naši partneri, naši suradnici, njima se moramo obraćati, a ne ići u krivo ljevici. SDP su naši sunatjecatelji u politici i s njima ćemo se natjecati za prevlast, a ne sa svojim biračima.

Ovo je simboličko mjesto s kojeg je Franjo Tuđman krenuo sa svojim suradnicima, ima ih i tu među nama, u skidanje okova jednoumlja, u borbu za samostalnu, slobodnu, demokratsku Hrvastsku i u tome uspio. Generacije poslije njega su uspjele staviti HDZ na politički zapad. Na nama je sada da krenemo prema članstvu HDZ-a, da vratimo HDZ članstvu, da članstvo referendumski na unutarstranačkim izborima dogoditi promjene koje će omogućiti da HDZ pobijedi na parlamentarnim izborima. Mi ćemo stranku za to pripremati, a Vlada će raditi svoj posao do kraja mandata i u tome imati našu podršku. Dragi prijatelji, mogu samo reći, uvijek je vrijedilo pravilo glavu gore i zajedno, uključivo, organizirano i jedinstveno pobjeđujemo. Živio HDZ, živjela Hrvatska, zaključio je Kovač.

Plenkoviću, inače, mandat prestaje 17. travnja, a prema stranačkom Statutu, izbori za vodstvo HDZ-a moraju se održati mjesec dana prije isteka mandata. Izravno se biraju predsjednik, zamjenik predsjednika i četiri potpredsjednika. Kandidati za predsjednika i zamjenika moraju prikupiti oko 10.500 potpisa (pet posto od ukupnog broja članova), a oni za potpredsjednike oko 6300 (tri posto od ukupnog broja članova), od ukupnog broja od oko 210.000 članova i to do 15 dana prije izbora.

Izvor: Jutarnji list

Nastavi čitati

Preporuka

INTERVIEW: Miroslav Škoro otkrio svoj plan za osvajanje Sabora Republike Hrvatske

U razgovoru za Jutarnji list Miroslav Škoro otkriva konture nove političke opcije temeljene na ‘zdravom razumu’ a ne ideologiji.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Suradnju sa SDP-om i Beljakovim HSS-om unaprijed odbacuje, a o postizbornoj koaliciji s HDZ-om kaže: ‘Birači su ti koji određuju tko je relevantni čimbenik za suradnju. Dobijemo li 76 mandata ni o kakvoj suradnji ni sa kim neću razgovarati. Ne dobijem li postoji i opcija ponavljanja izbora’.

Nedavno ste rekli: “Želim stvoriti stabilnu treću opciju, to narod hoće”. Što točno narod hoće, kakvu političku opciju? Konzervativnu, nacionalističku, populističku?

– Želi stabilnu opciju koja drži do principa, ne okreće se kako vjetar puše i kojoj prioritet nisu stranački interesi, nego interesi naroda i države. Moja temeljna ideja pri stvaranju nove opcije jest zdrav razum. To je vrlo važno, a čini mi se da danas u politici toga nedostaje. U zdravom razumu nema ni lijevog ni desnog. Ako želimo eliminirati korupciju, reformirati javnu upravu ili zaustaviti iseljavanje, zar je pritom važno idu li neki među nama u crkvu ili ne?

Dakle, ne planirate jasno ideološki odrediti novu političku opciju koju stvarate?

– U predsjedničkoj sam kampanji vrlo jasno govorio o svjetonazorskim temama. Svakodnevno me se bombardiralo takvim pitanjima i ja od njih nisam bježao. Isti oni koji su mi ta pitanja servirali, nakon nekog su vremena ustvrdili da pričam samo o prošlosti i ideologiji. To je namještena igra, što god kažem ne valja. Ali veliki je broj birača ipak prepoznao da sam autentičan i dao mi svoje povjerenje.

Sad analitičari tvrde da su me podržale različite skupine birača, što pokazuje da nisam odbio ljude koji se možda i ne slažu u svemu sa mnom, ali vide da nisam maliciozan i da ne lomim preko koljena. Zdrav razum je ono što ljudi traže. Znači, nešto ili valja, ili ne valja. Evo vam jednog primjera. Kad je davnih dana u jednom parku na Trešnjevci trebalo postaviti klupu, ona nije bila postavljena samo zato što je inicijativa došla od opozicije u Vijeću gradske četvrti. Kada je isto predložila većina tjedan dana kasnije, klupa je postavljena. Ima li to smisla? A takvih je primjera puno i na državnoj razini. Meni to nije ozbiljna politika nego gubljenje vremena.

Kada ćete osnovati novu stranku i hoćete li uopće?

– Legitimna su vaša nomotehnička pitanja, ali meni ona nisu prioritet. Želim na političkoj sceni što je moguće kvalitetnije oformiti treću opciju o kojoj razgovaramo. Hrvatsko društvo u politici treba nove ljude, svježe ideje, autentičnost i nepotkupljivost. Želim otvoriti prostor nekompromitiranim ljudima koji će raditi na dobrobit naroda i pritom pazim da ne ponovim neke greške koje su mi se kao političaru početniku dogodile jer se nisam dovoljno dobro pripremio.

Svjestan sam da izbori za Sabor nisu isto što i izbori za predsjednika RH, gdje je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, a kampanja potpuno individualizirana. Na parlamentarnim izborima natječemo se u jedanaest izbornih jedinica koje je Ustavni sud davno proglasio neustavnima, naši državljani koji glasaju u inozemstvu i dalje otežano konzumiraju svoje biračko pravo, a u sve se to još uključuje i “gospodin D’Hondt”. Moji suradnici i ja moramo puno parametara uzeti u obzir kako bismo povukli najbolje moguće poteze koji će nas dovesti do cilja. Da s jedne strane ne razočaramo ljude koji su nam na predsjedničkim izborima dali povjerenje, a s druge da se jasno postavimo prema onima koji su definitivno na suprotnoj strani. A tu prvenstveno mislim na HDZ i SDP.

U redu, bez obzira na to kako ćete na koncu formalizirati tu novu, kako kažete, stabilnu treću opciju, vama treba puno ljudi. Samo za popunjavanje izbornih lista trebate njih 154. Koga sve u toj priči vidite, na koga računate, koga biste željeli da vam se pridruži – i od pojedinaca kao i od stranaka koje su vas podržale na predsjedničkim izborima: Hrvatskih suverenista, Mosta, Zlatka Hasanbegovića…?

– Cilj mi je ne izgubiti nikoga tko želi kvalitetno doprinijeti. Tu sinergiju definitivno želim zadržati. Otpast će samo oni koji budu solirali ili se prema partnerima i biračima odnosili na pogrešan način. U političkom smislu trebamo napraviti “kišobran” pod kojim bismo se okupili i pritom zadovoljiti izborna pravila jer ne može Miroslav Škoro biti nositelj lista u svih jedanaest izbornih jedinica.

Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom. Treba naći pravu mjeru, kompromis između činjenice da su me određene stranke podržale i dale svoj doprinos te zaslužuju da se zadovolje i neke njihove ambicije, a s druge strane, ne treba zaboraviti da sam od tih 24,5 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora nešto osvojio i ja osobno, na svoje ime.

Na koliko saborskih mandata vi ciljate?

– Ja sam kantautor i jako emotivan čovjek, moje su pjesme čista emocija, ali sam u svakom poslu jako racionalan, pogotovo u fazi planiranja. Ne zanosim se time da ću, s obzirom na to da sam dobio 466 tisuća glasova na predsjedničkim izborima, automatizmom osvojiti ekvivalentan broj saborskih mandata.

Važno je dobro posložiti priču tako da ponovno osvojimo povjerenje birača i dobijemo dovoljno da bismo mijenjali stvari. Nisam ušao u politiku da bih trgovao ili parazitirao jer ja u ovoj priči, financijski gledano, samo gubim. Ali sam spreman na tu žrtvu da se dogodi određeni pomak i da se naša djeca sutra mogu osobno, poslovno i obiteljski ostvariti u Hrvatskoj.

Naglašavate potrebu dubinskih reformi i promjena u društvu, a da budete u prilici u tome aktivno sudjelovati, prvo morate s nekim sastaviti Vladu. S kime biste najradije u postizbornu koaliciju?

– Ne razmišljam o koalicijama jer u ovome trenutku imam nula mandata. O tim tehničkim stvarima kompetentno možemo razgovarati tek kad ostvarimo neki rezultat. Dotad je to samo “što se babi htilo, to se babi snilo”.

Dakle, a priori ne odbacujete mogućnost suradnje s bilo kojoj političkom strankom?

– Birači su ti koji na izborima određuju u kolikoj bi mjeri neka opcija trebala participirati u vlasti. Odgovorni političari potom uvaže tu činjenicu. Ne izigravaju volju birača nego postupaju u skladu s njom.

Ne isključujete ni SDP ili HDZ?

– Ne mogu zamisliti suradnju sa strankom čiji saborski zastupnik kaže da 1945. posao nije odrađen do kraja ili čiji koalicijski partner izjavi da UDBA očito nije ubila dovoljno ljudi. Kad takve izjave prođu bez posljedica, jasno je da se ta opcija nije u stanju odreći svog protucivilizacijskog totalitarnog nasljeđa.

U predsjedničkoj kampanji naglašavali ste da su za veliki dio problema koje Hrvatska ima zaslužne dvije najveće stranke – HDZ i SDP. Kako onda uopće mislite surađivati s tim i takvim HDZ-om?

– I dalje apsolutno stojim pri svojoj tvrdnji da su za sve naše nedaće odgovorne dvije najveće stranke, sa svojim satelitima. One su upravljale državom, njihove su zasluge za ono dobro, ali i krivica za sve loše. Ja sam prije drugog kruga predsjedničkih izbora pokazao da nisam tu da bih nekome pomagao da ostane na poziciji nego želim voditi autentičnu politiku. Što se tiče vašeg pitanja, ponovit ću ono što sam već rekao: birači su ti koji određuju tko je relevantan čimbenik za suradnju.

Dobijemo li mi 76 mandata, ni o kakvoj suradnji ni s kime neću razgovarati. Ne dobijemo li, postoji i opcija ponavljanja izbora. Trošak je za građane nešto veći, ali dugoročno puno manji od cijene neprincipijelne koalicije i loše vlasti.

Bi li vam zbog svih kritika koje ste iznijeli da račun premijera bilo lakše sastaviti novu vladu s HDZ-om koji ne bi vodio Andrej Plenković?

– Ne zamaram se HDZ-om. O sudbini te stranke trebaju odlučivati njezini članovi, a ja to svojom voljom više nisam. Nisam ponovno ušao u politiku da bih spasio HDZ. To članovi stranke, među kojima je i dosta mojih prijatelja, trebaju tražiti od svog vodstva.

Otpisali ste suradnju s Beljakovim HSS-om, sa SDP-om, a što je sa zastupnicima nacionalnih manjina i SDSS-om? Je li vam zamislivo da budete dio vladajuće većine zajedno s njima?

– Kad govorimo skupno o nacionalnim manjinama, jasno je da hrvatski narod s njima nema nikakvih problema. Pa naša im država daje veća prava od većine drugih država na svijetu. Problemi se povremeno javljaju s političkim predstavnicima jedne nacionalne manjine koji daju vrlo neodgovorne izjave i stavljaju se u poziciju instrumenta jedne druge države i jedne jako pogrešne politike. Prirodno je da se predstavnici nacionalnih manjina priklone vladajućoj većini jer samo tako mogu ostvariti svoje specifične interese, ali je isto tako vrlo važno da ne budu jezičac na vagi kod formiranja vlasti i usvajanja proračuna te da, zajedno s većinom, brane nacionalne interese.

Je li vam stranka Milana Bandića moguć ili čak poželjan postizborni koalicijski partner?

– Ajmo se vratiti na zdrav razum. Gospodin Bandić u Saboru ima klub koliki ima, ali birači mu nisu dali razmjerno povjerenje na izborima. Nitko za to nije glasovao. Dogodila su se pretrčavanja i sad imamo te “žetončiće”. To je nešto s čime se ja duboko ne slažem. Model vladavine Milana Bandića Zagrebom također ne mogu podržati. On se u predsjedničkoj kampanji jasno svrstao uz Plenkovića i njegovu kandidatkinju, a u Saboru drži većinu aktualnom premijeru. Zagrepčani su na ovim izborima rekli što misle o tome i meni kao neovisnom kandidatu dali značajno veće povjerenje nego njima. Shvatio sam to kao jasnu poruku da ostanem na zacrtanom pravcu i sukladno tome ću se sutra ponašati i u Saboru.

Smatrate li Bandića korumpiranim političarom?

– To nije stvar dojma, nego pravomoćne presude. Model njegove vladavine mi se ne sviđa, a ostalo trebaju utvrditi institucije. Smatram da je model upravljanja Zagrebom postavljen tako da se favoriziraju skupa rješenja koja nisu primarna, a esencijalne stvari za funkcioniranje grada su zapuštene. Zar je stvarno moguće da je od svih mogućih infrastrukturnih projekata u Zagrebu najvažnija gradnja žičare. Pa što smo mi – Schladming?

U intervjuu za Globus rekli ste: “Ako ne uđem u drugi krug, to će značiti samo jedno – da je posrijedi izborna prijevara”. Niste ušli u drugi krug, je li bilo izborne prijevare?

– Ne bježim od te svoje izjave u kampanji kao ni od bilo koje druge. Puno ozbiljnih ljudi smatra da postoje mehanizmi koji vladajućoj strukturi omogućavaju da si, po potrebi, namiri određen broj glasova. Od stanja biračkih popisa, vrste glasačkih kutija, strukture biračkih odbora, ograničavanja glasovanja u inozemstvu itd. Da veliko nepovjerenje u sustav postoji, jasno je i iz sve većeg broja promatrača koje stranke i udruge prijavljuju. Definitivno postoji puno parametara na osnovi kojih bismo mogli kazati da je prostor za manipulaciju velik. Međutim, ja nisam kao neki profesionalni političari, klasni diplomati i veliki vođe pa da prebacujem odgovornost na druge. Ako nisam dobio dovoljno glasova da bih ostvario svoj cilj, odgovornost je prvenstveno na meni.

Budete li član iduće Vlade, kakve su vaše ideje vezane uz porezni sustav? Kako ocjenjujete trenutno oporezivanje dohotka, biste li uveli porez na imovinu?

– Zagovornik sam smanjenja poreznog pritiska koji je za državu poput Hrvatske prilično velik i onemogućava nam razvoj. Na ovaj način nikad nećemo uhvatiti korak s razvijenim članicama Unije. Sami porez i prirez na dohodak nisu ključne stavke. Za većinu radnika u Hrvatskoj, zbog relativno niskih plaća, to su ionako mali iznosi. Reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava trebala bi otvoriti prostor za promjenu u doprinosima na plaću i učiniti sustav održivijim.

Što se oporezivanja imovine tiče, imali smo tu inicijativu za uvođenje poreza na nekretnine. Ne bih podržao takav porez jer mislim da osnovne pretpostavke za njegovo uvođenje nisu zadovoljene. U socijalizmu su nekretnine bile oblik štednje i većina naših ljudi koji imaju nekretninu viška nisu nikakvi bogataši. Imaju vikendicu na moru ili klet i često su im i režije preveliko opterećenje, a kamo li novi porez. Dodatno oporezovati možemo samo one koji imaju više nekretnina i kojima one generiraju nekakav prihod. Ostalo je sve besmisleno.

“Politiku treba maknuti iz Crkve”

Je li vas u finišu predsjedničke kampanje naljutio kardinal Josip Bozanić kada je de facto izrazio podršku HDZ-ovoj kandidatkinji Kolindi Grabar-Kitarović?

– Rekao sam u kampanji i stojim i dalje iza toga da politiku treba maknuti iz Crkve. Crkva je važan društveni faktor s velikom povijesnom ulogom u Hrvata i treba biti slobodna sudjelovati u društvenom životu, ali je evidentno da postoji jedna neprirodna sprega s politikom zbog koje je Crkva izložena političkim pritiscima.

Dio političara smatra da imaju Bogom dano pravo vršiti pritisak na crkvene velikodostojnike. S druge strane, isto je tako bjelodano da pojedini crkveni velikodostojnici podlegnu tim pritiscima. To nije dobro i Crkva zbog toga najviše gubi. Ne mogu reći da me nešto takvo u ovoj kampanji naljutilo, prije razočaralo. To priznajem. Ali ja nisam od onih koji krive druge.

Treba li prestati iz državnog proračuna financirati rad vjerskih zajednica, pa tako i najveće – Katoličku crkvu?

– Te su stvari regulirane Vatikanskim ugovorima. Svugdje u svijetu postoje modeli financiranja vjerskih zajednica i ne vidim problem da postoje i u Hrvatskoj.

Oni koji to problematiziraju uglavnom nastupaju iz ideološke pozicije koja se protivi vjeri kao takvoj. Promjena modela financiranja vjerskih zajednica ne smije biti tabu, ali mora biti želja obje strane. S tim da je odgovorno javnost redovno informirati o tome da se na ovaj način financiraju i manjinske vjerske zajednice, a ne samo Katolička crkva.

Treba li privatizirati državne tvrtke i ako treba koje, te spadaju li tu i tvrtke poput HEP-a, Janafa ili Plinacra?

– Strateške tvrtke poput energetskih trebaju ostati vlasništvo države. Energetska neovisnost pitanje je nacionalne sigurnosti i tu su stvari jasne. Postoje još neki važni sektori nad kojima država treba imati kontrolu, dok sve ono što spada isključivo u komercijalnu djelatnost i nema veze s funkcijama države kao takve treba privatizirati.

Pritom država svojim vlasništvom također treba upravljati sukladno tržišnim principima i maknuti politiku iz upravljanja.

Izvor: Jutarnji list

Nastavi čitati

Preporuka

KARDINAL PULJIĆ: Dominira bošnjačko-muslimanska nacija, a ostali su na marginama – to nije prihvatljivo

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dnevne novine Talijanske biskupske konferencije (CEI) „Avvenire“ pretposljednjega dana 2019. objavile su intervju s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kard. Puljićem prigodom predstojećeg međureligijskog susreta u Bariju, u veljači 2020. Intervju je radio novinar Giacomo Gambassi tijekom posjeta Sarajevu u srpnju 2019. kada je bio član delegacije umbrijskih biskupa predvođenih predsjednikom Talijanske biskupske konferencije kardinalom Gualtierom Bassettiem.

U kratkom uvodu Gambassi se najprije prisjeća dana provedenih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine te ukratko upoznaje čitatelje s mjestima stradanja u proteklom ratu, posebno spominjući pijacu Markale. Zatim napominje kako je kard. Puljić nadbiskupom postao 1990. te da je cijeli rat proveo sa svojim narodom i kako ga je sv. Ivan Pavao II. u Kardinalski zbor imenovao 1994.

Također pokušava objasniti tešku i kompliciranu političku situaciju u zemlji koja ima tročlano predsjedništvo i u kojoj su Hrvati katolici najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda te da se u nekim situacijama suočavaju s diskriminacijom.

Posebna tema je bila i egzodus katolika iz zemlje te pitanje migracija, prenosi Nedjelja.ba.

Uzoriti, u Bosni i Hercegovini katolici su manjina koja se prorjeđuje zbog skrivenog egzodusa koji nikada ne prestaje.

Istina je da smo mi jedno malo stado. Svaki zabilježeni odlazak treba smatrati porazom. Većina naših ljudi napustila je zemlju u strahotama rata. Nakon što je sukob završio, ni politika ni međunarodna zajednica nisu podržali povratak u domovinu. I katolici koji su ostali nerijetko su se osjećali građanima drugog reda. U zemlji nas je bilo oko 800 000 prije rata, danas je taj broj oko 450 000. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji imamo jedan od najdramatičnijih slučajeva: s 528 000 vjernika spali smo na 180 000.

Zašto se bježi?

Prije svega zbog nedostatka posla. Gospodarska situacija je užasna. A raširena korupcija pridonosi nezaposlenosti, što koči potragu za poslom. Radna kultura je zapravo odsutna. A miraz visokih zarada gura na odlazak u inozemstvo. No, najozbiljniji problem je drugi: nismo svi jednaki pred zakonom. Tada se traže bolji životni uvjeti izvan Bosne i Hercegovine.

Sarajevo je nazvano „Jeruzalemom Europe“ kao raskrižje vjera, etničkih grupa i kultura. Ali je li to još uvijek tako?

Grad bi trebao biti mjesto susreta Istoka i Zapada. Nažalost, danas dominira bošnjačko-muslimanska nacija koja drži poluge zakonodavne vlasti i medija. Tako su ostali, uključujući nas katolike, ostali na marginama. Nije prihvatljivo. U javnom mnijenju, uvijek se govori o skladnom suživotu, ali u svakodnevnom životu se ništa ne čini da se to dogodi. Sve se to događa pred očima velikih ljudi svijeta koji su ravnodušni prema ovoj situaciji i koji, naprotiv, gotovo uživaju u egzodusu kršćana iz zemlje.

Kakav je dijalog s drugim kršćanskim zajednicama i drugim religijama, posebno s islamom?

Osobno imam višestruke i plodonosne odnose s nekatoličkim članovima i vjernicima. Zbog toga smo osnovali Međureligijsko vijeće koje ima zadatak okupiti naše razlike. Brojne su aktivnosti, uključujući i one konkretne koje smo promovirali. Najnoviji pokrenuti projekt je zajednički međureligijski studij na našim teološkim fakultetima.

Je li posjet pape Franje u lipnju 2015. ublažio napetosti?

Bio je to izvanredan događaj ne samo za katolike, već i za cijeli narod. Zahvaljujući njegovoj prisutnosti iskusili smo pozitivan stav prema Crkvi. Ali s vremenom taj zaokret nisu pratili ni mediji, ni vlada niti međunarodna zajednica.

Papa traži da se sruše „pregradni zidovi i naprave mostovi bratstva“. To je primjenjivo i na Bosnu i Hercegovinu. Koji doprinos može dati Crkva?

I tijekom rata i nakon rata, i danas je crkvena zajednica uvijek puno davala na ovome području. Prvi je korak promicanje kulture dijaloga koja potiče međusobno poznavanje i prihvaćanje drugog, poštujući različitosti. Osim toga, Crkva, putem katoličkih škola, odgaja mlade ljude u skladu, također i putem ljubavi koja nas uči da budemo bliski svima kojima je potrebna pomoć bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost. Ali mi ne možemo zamijeniti državu.

Kako katolici gledaju na Europsku uniju?

Nama nema drugog puta nego ovu zemlju BiH istinski usmjeriti prema europskoj integraciji. Imamo problem što EU ne zna što bi s nama. Nema konstruktivnih ideja, nego samo neke poruke, dok drugi koji žele veći interes svoje rade.

Tema migranata. “Balkanska ruta” prolazi kroz vaš teritorij, dovodeći izbjeglice preko Turske i Grčke u Europu. Tisuće ljudi stacionirano je na vašoj granici, nadajući se ulasku u Hrvatsku koja je dio EU.

Govori se više o migrantima nego o uzrocima migracije. Tko dođe k nama, prije svega bježi od rata i bijede. Zbog toga treba poticati poseban osjećaj solidarnosti. Vrata se ne mogu zatvoriti i mora se osigurati prijem. Naravno, iza potrebitih stoje i trgovci ljudima koji zarađuju na njihovoj koži. Ovo me jako brine.

Izvor: republikainfo.com

Nastavi čitati

Popularno