Kontaktirajte nas na:

Preporuka

U HDZ-u uzburkana već prilično ustajala voda močvarnih nomenklatura i lažne stabilnosti

Ljudi su osjetili da ih se vodi gdje ne žele, i ne samo u Carigrad ili Marakeš, nego i u koalicije gdje postaju taoci sumnjivih tipova i agenata stranih država. A postoji još izvan hadezea cijeli jedan politički svijet koji je, premda za sada (sve manje) razmrvljen, postoji masivni desni spektar koji ima iste težnje i osjećaje kao i tzv. desno krilo HDZ-a pa su simbioze moguće i za parlamentarne izbore izgledne, ako suradnja bude temeljena na zdravim, poštenim ugovorima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

HDZ kandidati

Vrijeme svakojako, u Dubrovniku svršetkom prošloga tjedna kiša, olujni vjetar, udara more po mirima upravo agresivno, sklanjaju se debeljuškaste dubrovačke mačke s ulica i golubovi traže utočišta. No kada se stiša kiša i proviri sunce, izađu mačke, crne, bijele, crno-bijele i narančaste, guguću tusti golubovi, a izviru odnekud i turisti iz dalekih krajeva svijeta, malo tko od njih nosi masku preko lica, od domaćih nitko. Nema koronavirusa u Gradu, ali su Lazareti spremni, obnovljeni su ne tako davno i svjedoče o vremenima kada su pametni Dubrovčani imali prvi, valjda, karantenu iz koje nisu puštali u grad putnike dok nije bilo sigurno da nemaju kugu ili drugu koju zanimljivu bolest.

Dubrovnik izvan sezone. Nije sve pusto, ali hoteli uglavnom zjape prazni, otkazano mnogo toga. U hotelu s pet zvjezdica kamo me vode na kavu, velika kava s mlijekom i uz nju razne đakonije, stoji dvadeset i pet kuna. (Za usporedbu: u novoj zagrebačkoj zračnoj luci mala kava u plastičnoj čašici košta dvadeset kuna. Deru putnike gdje stignu, parkiranje naplaćuju u zlatu, a putokazi u aerodromskoj zgradi tako su mudro smišljeni da prolazite kroz bezbroj hodnika i na kraju se izgubite. To jest ja sam se izgubio pa otišao na međunarodni odlet, gdje me je mlađahni hladni lik podučio da je Dubrovnik u Hrvatskoj.)

Navodno skupi Dubrovnik početkom ožujka vrlo je umjeren, nema doduše Ljetnih igara, ali ima predstava u kazalištu “Marin Držić” koje je u kratko vrijeme oživio novi ravnatelj, redatelj Paolo Tišljarić, u Galeriji izložba Đure Sedera, u stalnom postavu Meštrovića koliko hoćete, ali i Bukovca. Vlaho Bukovac je i na stropu kazališne dvorane koja ima sjajnu akustiku, i inače je to jedno od najljepših kazališta u Hrvatskoj, a meni posebno drago jer sam na njegovoj pozornici održao možda najbolji politički govor bez papira one godine početkom stoljeća kada smo s juga Dalmacije krenuli rušiti račanovce koji su u kratko vrijeme nasilničkim ponašanjem uspjeli okrenuti protiv sebe hrvatsku javnost, dubrovačku posebno. (A kada smo došli do Splita, već je bilo jasno da ćemo crvene pomesti za godinu, najviše dvije. Tako se dogodilo.)

Sjećam se uglednih Dubrovčana u publici, mnogi od njih više nisu među živima, gledam po Gradskoj kavani i ne vidim poznato lice, nema na Gundulićevoj poljani ni Đele Jusića, samo nemirne cure s Tajlanda ili tko zna odakle, govori se uglavnom loš engleski u kolijevci hrvatske književnosti, a Gundulić leži pod kamenom u franjevaca čija crkva blista, za razliku od isusovačke gore nad stubama koja djeluje zapušteno i mračno. Vlažan atrij u Sponzi, uvijek odlazim u neveliku odaju koja čuva uspomene na poginule branitelje Dubrovnika, tu su njihove fotografije s imenima, djeca još, fotografije Straduna i znamenitosti razorenih oružjima banditske armije i kokošara. Malo iznad sv. Vlaha preživjeli branitelji imaju omanji lokal, igraju pikado i dosađuju se, čekaju da mine kiša. Oni ne znaju, ma nitko više u Dubrovniku ne zna, da sam bio u Gradu u najgorim njegovim trenutcima u povijesti, ali koga to još zanima. I to je već (osim za mene) daleka povijest.

Nema više Božidara Alića

Nema više ni Bože Alića, na čiji se ispraćaj spremam dok ovo pišem i već unaprijed znam tko će od glumaca i glumica doći, svijetom kazališta i filma zavladali su oni koji se boje da ondje budu viđeni, da se ne “kompromitiraju”, a tako su maleni na sceni i u kadru da ih je teško i zapaziti. No jedno znaju: Alić je bio suspektna osoba izvan teatra, bio je “desničar”, pa ako se sada ipak govori o njemu kao o velikom glumcu, što je bez sumnje bio, nije dobro ispratiti ga na onaj svijet jer će vas netko snimiti na sprovodu i ta će vam slika naškoditi karijeri. Ako ste student Akademije dramskih, možete nagrabusiti.

Kazališne se predstave u pravilu ne snimaju, osim informativno, za arhiv, ponekad čak ni to, ostaje pokoja fotografija, programska knjižica, recenzija, kritika i usmena predaja. U ovom slučaju, sva sreća, i film Jakova Sedlara “U agoniji” koji je bio prikazan na trećem programu HTV-a (zašto na trećem?) s Božidarom Alićem u ulozi Lenbacha. Tih trideset minuta do Lenbachova samoubojstva antologijskih je pola sata doista vrhunske glume preminulog velikana. Moramo biti zahvalni što je film snimljen i ostaje za vječnost, koliko god ona trajala. Alić u punoj zrelosti, u neponovljivom zamahu iznimne nadarenosti.

Izvan teatra? Težak čovjek, jest, kao i u kazalištu. Težak po sebi, ali i kao onaj koji duboko osjeća narod i suosjeća s njim. Buni se protiv nepravde, protiv kolebljivaca, protiv klateži, protiv nametnutih floskula koje hrvatski narod i nakon svega što se dogodilo drže u podređenom položaju, kao da nema vlastitu državu. Da podsjetim: nakon prve, sramotne osude hrvatskih generala, organizirali smo prosvjedni skup na Trgu bana Jelačića. Tko je od glumaca ondje bio i govorio stihove? Božidar Alić, naravno. Vajni političari sakrili se u mišje rupe. Jest. A kada su Gotovina i Markač oslobođeni, eto svih njih na pozornicama i u vijestima na televizijama. Neka se zna, i neka se pamti.

A kako će velik ispraćaj biti, ne znam, pišem prije pogreba, kako rekoh. Ono što znam jest da je zadnji veliki sprovod ulicama Zagreba, od HNK do Mirogoja, bio onaj Dubravka Dujšina netom poslije Drugoga svjetskog rata. I on je bio velik, nema sumnje, a srećom je bio na lijevoj strani pa su nove vlasti dopustile tako svečan ispraćaj. Na lijevoj, da. Ali nije doživio da vidi u što će se prometnuti oni koje je tako rado dočekao.

Suverenisti imaju jasniji i točniji program od onoga koji je izložilo desno krilo HDZ-a

Vrlo je živahno na političkoj sceni. Imam dojam da su unutarstranački izbori u HDZ-u (ne)očekivano uzburkali već prilično ustajalu vodu močvarnih nomenklatura i lažne stabilnosti. Samo još čekam da netko izjavi kako nema panike, jer tada obično izbije panika. U biti, glede hadezeja, događa se što se moralo dogoditi. Ne može, naime, vođa stranke nametnuti jednoj tako (već) staroj i sebesvjesnoj stranci svoj vlastiti svjetonazor koji je u priličnoj koliziji sa svime što ona nosi sa sobom iz vremena kada se pojavila i učinila što je obećala, ne može se njoj sada reći: to si obavila što je trebalo, ali su nastala druga vremena kojima se treba prilagoditi pa makar ti izgubila dušu. Ne ide to tako, ljudi su osjetili da ih se vodi gdje ne žele, i ne samo u Carigrad ili Marakeš, nego i u koalicije gdje postaju taoci sumnjivih tipova i agenata stranih država. A postoji još izvan hadezea cijeli jedan politički svijet koji je, premda za sada (sve manje) razmrvljen, postoji masivni desni spektar koji ima iste težnje i osjećaje kao i tzv. desno krilo HDZ-a pa su simbioze moguće i za parlamentarne izbore izgledne, ako suradnja bude temeljena na zdravim, poštenim ugovorima. Ako ostane kako jest, ne će biti dobro.

“Alternativci”, kako ih ironično naziva Plenković, moraju u finišu utakmice istaknuti znatno snažnije točke u svom programu, točke koje u ovom trenutku nisu vidljive, a trebaju biti, ili ih nema. Nije to samo Stambolska, tu su mnoga goruća bioetička pitanja i antropološke vratolomije, tu su bolna pitanja suverenosti (gospodarski pojas), pitanja novih saveza unutar Europske unije (Tri mora) u svrhu sprječavanja neokolonijalizma u režiji zapada, odnos prema stranim bankama koje u nas peru novac, upitno uvođenje eura (o čemu ipak govore), odnos prema nezasitnim manjinama, odnosno onim manjinama koje se služe ucjenama, predaja (ili ne) hrvatskoga školskog sustava u ruke diletanata i naklonosti onim pojavama u kulturi koje su hrvatskoj kulturi tuđe.

I ne posve na kraju, nesklonost da se Hrvatska posve i zauvijek riješi ostataka komunizma i komunista, zlokobna nesklonost koja se opire i europskim rezolucijama a baca u očaj potomke stradalih u bestijalnim obračunima nakon Drugog svjetskog rata. Ne može Hrvatska ostati zadnja zemlja u Europskoj uniji, odnosno u Europi općenito, koja i nadalje tiho ili glasno glorificira komunistički totalitarizam u medijima i ne samo u medijima, glorificira zločine i zločince, to više što je taj sustav od početka povezan s neprirodnom državnom zajednicom koja je bila i ostala proširena Srbija s čizmom na hrvatskom biću. Zato pokret koji nastaje, a nazivaju se suverenistima, ima jasniji i točniji program od onoga koji je izložilo desno krilo HDZ-a, te bi na približavanju trebalo još raditi. I svakako ne popuštati tendencijama da se sve što nije u skladu sa sadašnjom službenom politikom proglašava radikalnim desničarenjem, jer to jednostavno nije istina. Riječ je o prirodnom i ponosnom razumijevanju statusa vlastite države hrvatskoga naroda, slobode koja se ne prodaje za sva srebra i zlata ( s tim da do nas dolaze mrvice bakra). Kad sam već spomenuo bakar: mi smo ipak uspjeli prijeći iz političkoga kamenog doba u bakreno doba, ali tu smo stali i ne mičemo se.

Da se vratim samo na trenutak HDZ-u, budući je u središtu pozornosti barem u ovom trenutku: postoji sindrom discipliniranog člana, sindrom koji je bio dobrodošao u vrijeme ratnih nevolja i čak zahtijevao veću ili manju odanost vođi kako razuzdanost i mnogoglasje ne bi postali štetnima u ostvarenju cilja. Ta disciplina ostala je, očito, u glavama mnogih i kada više nije bila potrebna. (U svoju obranu moram reći da nikada nisam bio discipliniran, pa ni onda.)

Dan žena

Za razliku od Dana muškaraca koji traje beskrajno, Dan žena je jedanput u godini i to (u Hrvatskoj svakako) kao licemjerni relikt iz olovnoga komunističkog doba, dan (i noć) kada je seksualno uznemiravano pa i silovano više žena nego inače, naliveni vinom i rakijom direktori, poslovođe i partijski komesari uručivali su ruže i usput koristili priliku da zažvale i opipaju mlađu žensku radnu snagu. Osmomartovski fosili i nadalje se drže tradicije, s tim da je Bernardić imao nezgodan uvod pa u predvečerje Dana neizravno nazvao drugarice iz SDP-a ali i gospođe uopće – glupačama. Sutradan je na trgu dijelio ruže gospođama, a one ih uzimale i smješkale se. Eto koliko traje ljudsko sjećanje. Sigurno ne do parlamentarnih izbora.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Novi zakon: Zbogom komentarima čitatelja ispod članaka, izdavači odgovaraju i za oglase

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek očekuje kako će se prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima za dva tjedna naći na Vladinoj sjednici. Nakon toga zakonski prijedlog bit će upućen u Sabor, kako doznajemo, u redovnu proceduru – u dva čitanja. A što se čekalo više od pola godine nakon što je Zakon o elektroničkim medijima prošao proces javnog savjetovanja još početkom ožujka?

– Nacrt prijedloga zakona prošao je javno savjetovanje koje je trajalo do 5. ožujka i slijedom okolnosti izazvanih pandemijom nije bio upućen ranije u daljnju proceduru. Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima u nacionalno zakonodavstvo RH transponirat će se odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu – poručuju iz Ministarstva kulture i medija.

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja tijekom kojeg je upućeno više od 600 primjedbi, odnosno prijedloga poboljšanja zakona, od čega su brojni prijedlozi odbijeni u cijelosti. Neki od njih za medijske izdavače bili su od krucijalne važnosti.

Ograničenja medija

– Predloženi novi Zakon o elektroničkim medijima znatno se razlikuje od aktualnog te je općenito ocjena Udruge novinskih izdavača HUP-a da se njime u cijelosti znatno otežava rad pružatelja elektroničkih publikacija. Time se zapravo ugrožava sloboda i neovisnost medija, što i jest njihova primarna zadaća u skladu s odredbama Zakona o medijima. Zakon o medijima propisuje što sloboda medija znači, koja je uloga medija i koja su ograničenja medija.

Ta ograničenja su s ovim prijedlogom izmjena Zakona o elektroničkim medijima znatno pooštrena. Primjena zakona proširena je na pružatelje elektroničkih publikacija kroz više odredbi, što do sada nije bilo, pa je teško procijeniti kakav će to utjecaj imati na pružatelje elektroničkih publikacija i što to znači za medije.

Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u iznimno rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, prvi se put izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja, što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima – kažu u Udruzi novinskih izdavača.

Bez jasne definicije

Naime, člankom 93. Zakona o elektroničkim medijima predlaže se “odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik”. Drugim riječima, urednici i vlasnici medija mogu biti kažnjeni i zbog nekog rasističkog komentara ili, primjerice, zbog komentara koji potiču na nasilje, a koji se objavljuju ispod novinarskih tekstova na portalima, a najčešće to čine anonimne osobe.

Za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa se kazna u rasponu od 100 tisuća do milijun (!?) kuna.

– Prekršajne odredbe su proširene (više od 100 prekršaja) i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije (potpuno su izmijenjene), a kazne su goleme. Minimalna kazna predviđena je u iznosu od 100.000 kuna, a tekst je sročen tako da sve može biti prekršaj. Dodatni problem je to što se u prekršajnim odredbama taksativno nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim matičnim zakonima koji precizno definiraju kršenja u svom području, tako da se zapravo time predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.

Također, proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema tom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke i bez jasne definicije da bi se moglo razlučiti što i kako se uopće može objavljivati i prema kojem zakonu će onda biti kažnjivo. HUP Udruga novinskih izdavača stoga je zakonodavcu uputila detaljno očitovanje te očekujemo prihvaćanje prijedloga izdavača kako bi se na vrijeme spriječile navedene neusklađenosti i moguće negativne posljedice – poručuju iz Udruge novinskih izdavača HUP-a.

Neravnopravan položaj

Boris Trupčević, predsjednik izvršnog odbora udruge, pridodaje da su “kad je riječ o odgovornosti izdavača za komentare čitatelja, domaći izdavači na domaćem tržištu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na globalne internetske platforme”.

– Od lokalnih sudionika traži se praktički da pronađu rješenje za probleme koje ne uspijevaju riješiti ni globalni giganti, pri čemu znamo da se najveći dio govora mržnje događa na svima dostupnim globalnim platformama koje ostaju zaštićene od odgovornosti. Paradoksalno, ishod takvog rješenja mogla bi biti zabrana komentiranja te neizravno dodatno osnaživanje globalnih platformi – kaže Trupčević.

S druge strane, u Ministarstvu kulture i medija poručuju da su “vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s razvojem tehnologije, načelima slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga” predloženim Zakonom o elektroničkim medijima uredili brojna pitanja i riješili probleme.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati

Preporuka

Zašto je Mostar “svjetski lider” po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika?

S obzirom na povećanje broja inficiranih korona virusom u Mostaru, djelatnici Doma zdravlja Mostar na svojoj Facebooke stranici iznijeli su alarmantne brojke o broju zaraženih u Mostaru te uputili su upozorenje i molbu građanima Mostara da se pridržavaju svih mjera za sprječavanje širenja covida-19 kako bi sačuvali svoje i zdravlje svojih sugrađana te pomogli i olakšali zdravstvenim djelatnicima u borbi protiv ove infekcije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Alarmantne brojke zaraženih stanovnika HNŽ-a nam ukazuju da se nalazimo u ozbiljnom problemu. Brojke i slike govore same za sebe – upozoravaju iz Doma zdravlja Mostar i navode zabrinjavajuće brojke.
Kažu da je u periodu od 28.9.2020. do 18.10.2020. godine u Domu zdravlja Mostar obavljeno 4511 testiranja, do čega je na SARS CoV-2 pozitivnih PCR testova bilo 796. Od tog broja 30% su na SARS CoV-2 pozitivna djeca školske dobi. Ukupna incidenca (broj novooboljelih) iznosi 710,25 na 100 000 stanovnika.

U Domu zdravlja su napravili i usporedbu dvotjedne incidence na SARS Cov-2 pozitivnih PCR testova Mostara sa Republikom Hrvatskom i Njemačkoj pa je tako grad Mostar ima 554,99 pozitivnih testova na 100 000 stanovnika , Hrvatska 193,8 na 100 000 stanovnika, a Njemačka 40 na 100 000 stanovnika.
– Iz navedenih podataka je evidentno da je transmisija u zajednici izvan kontrole te ukoliko nastavi ovakav trend prijeti ozbiljna opasnost od urušavanja zdravstvenog sustava – apeliraju iz Doma zdravlja Mostar.

Kako vidimo, iz mostarskog Doma zdravlja ponovo, po tko zna koji put, apeliraju na građane da se odgovorno ponašaju kako bi se spriječilo širenje opasnog virusa. Međutim, umjesto upornog apeliranja na građane, čime posredno krivicu i odgovornost prebacuju na njih, konačno bi vrijeme bilo da i zdravstveni radnici jedan apel upere tamo gdje mu je i mjesto te da jasno identificiraju gdje se pravi problemi nalaze

U nekoliko navrata smo predvidjeli da će vrlo brzo dnevni broj zaraženih doseći broj od 1000 dnevno oboljelih u BiH, a da će se pogotovo u Hercegovini dramatično povećati čak i odnosu na ostale krajeve BiH.

Jer, nekažnjavanje ‘prekršitelja’ mjera i toleriranje svadbenih, kafanskih druženja, vjerskih i sličnih slavlja na kojima su redovni posjetitelji upravo oni koji donose mjere, pa ih krše i ne pridržavaju ih se, čak i zbog uskostranačkih, često i financijskih interesa sada dolazi na naplatu.
Zbog toga, čak i kad dolazi iz Doma zdravlja, koji je usput rečeno, također pod apsolutnom stranačkom kontrolom apel koji se upućuje građanima je u potpunosti licemjeran.

Umjesto građanima, taj apel potrebno je uputiti nadležnim strukturama vlasti da konačno počne obračun s neodgovornim ponašanjem vladajućih struktura koji apsolutno ništa ne čine kako bi se spriječila izvorišta masovnog širenja virusa. Također, ne čini ništa ni kada je u pitanju kontroliranje širenja virusa u školama, pa ni dan danas nemamo obavezno periodično testiranje nastavnog osoblja niti serološka testiranja djece.

Očekivati od običnih građana i pozivati ih apelima na odgovornost potpuno je besmisleno kada znamo da su u prvom redu čelni ljudi raznih ministarstava, premijeri vlada, članovi kriznih stožera prvi u neodgovornom ponašanju kako u obavljanju svojih funkcija, tako i u svakodnevnom ponašanju mimo tih funkcija.

Zato, upravo bi zdravstveni radnici trebali biti prvi koji će jasno i otvoreno govoriti gdje se pravi problemi nalaze, a ne apelima odgovornost ‘svaljivati’ na građane.

Izvjesno je da nas čeka novi svojevrsni ‘lockdown’ , makar u Mostaru, možda čak već od ponedjeljka kada će nadležne vlasti da bi pokušale spasiti cijelu situaciju prekinuti izvođenje nastave i zatvoriti škole.

Na taj način će zaključati i ogroman broj roditelja da sa svojom djecom realiziraju faktički nepostojeću ‘online’ nastavu. Jednostavno, osim ‘lockdowna’ oni niti znaju niti mogu niti su sposobni da uraditi bilo šta drugo. Sve to će pravdati, fantomskom obranom zdravstvenog sistema, a da pri tome ništa nisu uradili da takav scenarij spriječe.

Naprotiv, u pogoršavanju tog scenarija svojom nesposobnošću i svojim neodgovornim ponašanjem na svojim funkcijama, pa čak i osobnim primjerima, sudjelovali! Jer, očigledno nekima kao da odgovara da bude što više zaraženih i što više mrtvih.

U svemu, za nadati se da se građani ne slažu baš sa takvim ishodima te da će na predstojećim izborima, ako se oni uopće i održe – ipak ovaj put birati pametnije

Izvor: denevno.ba

Nastavi čitati

Preporuka

U HRVATSKOJ SE PROVODI DIKTATORSKI KOMUNISTIČKI REŽIM! Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska

Tek su prošla tri dana od završetka moratorija na ovrhe, a građanima su na kućne adrese počela pristizati nova ovršna rješenja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zanimljivo je kako ta rješenja dolaze u poslijepodnevnim satima i ne donose ih poštari koji uobičajeno dolaze u određeni kvart već sasvim nove osobe koje su vjerojatno određene za raznošenje “plavih kuverata od kojih se građanima ledi krv u žilama”.

Navest ćemo primjer ovršnog prijedloga koji je dobila umirovljena profesorica prosječne mirovine 3500 kuna (podaci poznati redakciji) i to za neplaćenu pristojbu HRT-u za šest mjeseci. Taj dug iznosi 480 kuna, no u ovršnom prijedlogu se popeo na 796,89 kuna! Kako je specificirano, kamata iznosi 16,89 kuna, na troškove poštarine otpada 37,50 kuna, javnobilježnička naknada iznosi 75 kuna dok je odvjetnička naknada 187,50 kuna. U svemu tome, nije jasno zašto u ovršnom prijedlogu mora biti i odvjetnik i javni bilježnik, ali kako smo već nekoliko puta pisali, to je vjerojatno stoga što svi u ovršnom lancu moraju ostvariti prihod preko leđa ovršenika.

Ovršenica je dobila rok plaćanja od 8 dana! Neobično je i to što je ovrha došla u drugom dijelu mjeseca kada umirovljenici još nisu dobili mirovinu što znači da nikako neće moći podmiriti dug u roku od 8 dana. I tada dolazimo do problema. Rješenje odlazi u Finu, a kako bi se namirila i ta “država u državi” za nju je napravljen model tzv. predviđenih troškova. Na dug od 480 kuna, predviđeni troškovi iznose dodatnih 506,25 kuna! Kako je objašnjeno, namet u obliku pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 250 kuna + PDV, zatim sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe (to je vjerojatno naša Fina) stoji 125 kuna + PDV dok klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 30 kuna + PDV.

I tako umirovljenica umjesto 480 kuna duga mora platiti ukupno 1303,14 kuna! Kao što bi premijer Plenković rekao “dugovi se moraju platiti”. Naravno! Ali moraju li se platiti i svi ostali izmišljeni nameti kako bi se što više sudionika u ovršnom procesu namirilo? Kada se uzima kredit kod banke, ni kamate na kredit nisu toliko visoke kao što je ovakvo legalno lihvaranje hrvatskih građana. I još se nešto ne smije zaboraviti. Ako naša umirovljenica ne uspije odjednom uplatiti dugovanje već se ono produlji za mjesec, dva, tri… dodatno teku zatezne kamate pa se ukupni dug još više povećava.

Zanimljivo je kako ovršne prijedloge i dalje šalje uglavnom odvjetničko društvo Hanžeković&Partneri koje je to radilo i prethodnih godina.

Kako bismo saznali što je poduzela Udruga Ovršni u vezi ove nove nemilosrdne situacije hrvatske države prema njenim građanima, upitali smo potpredsjednika te udruge Radovana Preložnjaka za komentar.

On je rekao kako su članovi udruge pregovarali s ministrom pravosuđa i uprave Ivanom Malenicom koji je saslušao sve njihove prijedloge i imao razumijevanja za njih. “Jedan od naših prijedloga bio je da ljudi na ovrhu plaćaju 10 posto od svoje plaće ili mirovine kako bi im ostalo i za režije i život i ministar se s tim složio. Mi znamo da se dug mora podmiriti i ne bježimo od toga, a s ovakvim načinom plaćanja svi bi bili zadovoljni –  i vjerovnici i dužnici”, rekao je Preložnjak.

Dodao je kako su s Malenicom razgovarali i o preprodaji dugova raznim agencijama za što je ministar rekao kako to “nije u njegovoj nadležnosti već u resoru ministra financija Zdravka Marića“.

“Dužnici imaju pet, šest ovrha, a naplaćuje se prvi na listi prioriteta. Za to vrijeme oni koji su drugi i treći postaju nervozni i ne mogu dočekati da se i oni naplate pa dugovanje preprodaju trećoj strani – agenciji za naplatu potraživanja čiji djelatnici počinju nazivati ljude i maltretirati ih. Kada smo to objasnili, Marić je shvatio o čemu je riječ”, istaknuo je Preložnjak.

Kako još uvijek traje pandemija koronavirusa, ali i koronakriza, iz Udruge Ovršni zatražili su produljenje moratorija na ovrhe za dodatna tri mjeseca jer je sve prekratko trajalo. Za to vrijeme bi se napravio novi Ovršni zakon. No, s tim prijedlogom nisu naišli na odobravanje.

“Premijer je rekao da se dugovi moraju vraćati. Mi nismo protiv toga nego smo protiv lihvarenja i nabijanja kamata na dug. Smatramo da prvo trebamo platiti glavnicu te smanjiti kamate. Nažalost, u našoj državi je sve u ovršnom ropstvu. I u Ministarstvu financija smo naišli na razumijevanje. Rekli smo im da Finu treba izbaciti iz ovršnog postupka. Marić nas je prvo malo čudno gledao, a onda shvatio da bi to bilo dobro”, rekao je Preložnjak.

Podsjetio se kako su Ovršni zakon “za svoj dobar biznis napravili Hanžeković i Bošnjaković”. “No, ne smijemo zaboraviti ni Milanovićevu vladu u kojoj je ministar Orsat Miljenić dodatno podržao i pogoršao taj zakon”, istaknuo je.

Preložnjak je naglasio kako je jedini u Hrvatskoj koji brine o ovršenim, blokiranim i deložiranima međimurski župan Matija Posavec. On je kroz Udrugu Ovršni napravio fond za pomoć od 150 tisuća kuna. “Imamo svog odvjetnika i ostale pravnike i oni pomažu ovršenima. Ljudi sve rade sami, a to nije dobro. Čovjek je možda vlasnik kuće, a ima plaću ili mirovinu od 3000 kuna i ne može dobiti pomoć. Kroz taj fond ipak im se pomaže. Na taj način smo spasili ljudima kuće”, rekao je.

No, taj se fond odnosi samo na ovršene iz Međimurske županije. “Prema tom modelu željeli smo napraviti iste takve fondove po Hrvatskoj, no kako su nam župani ‘otvorili vrata’ tako su ih i ‘zatvorili’. To je jedna velika nebriga za građane. Govorili su nam da ljudima daju jednokratnu pomoć, a djeluje i Crveni križ koji pomaže ljudima te smatraju da samo na taj način mogu zbrinuti svoje ovršene građane”, rezolutan je Preložnjak.

Dodao je kako je to “jednostavno jedna tužna priča”.

Govoreći o sljedećim koracima Udruge Ovršni, Preložnjak je rekao kako će za nekoliko dana ići na sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem. “Odgovorno tvrdim da je premijer Plenković svojim činom ugrozio nacionalnu sigurnost. Ljudi su nervozni zbog koronavirusa, a s provedbom ovrha bit će još gore. Pokušat ćemo još jednom ići razumno i razgovarati. Cilj nam je novi Ovršni zakon koji mora biti pravedniji od sadašnjeg. Naši odvjetnici su napravili prijedlog novog zakona na 328 stranica na kojima se može iščitati da će svi biti namireni i zadovoljni – i vjerovnici i država i dužnici”, istaknuo je.

Još jedan od sljedećih koraka im je treći odlazak u Bruxelles u Europski ured za borbu protiv prijevara (Olaf) jer, kako je naglasio Preložnjak, očito trebamo pomoć izvana od Europske unije.

“Naime, očito je da se ovdje provodi diktatorski komunistički režim! Želimo to prenijeti u EU. Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska”, zaključio je Preložnjak.

Izvor: dnevno.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x