Kako piše Guardian, švedski model možda jest bio dobar za tu zemlju, no ne može biti primijenjen svuda. Ipak, svima je jasno da ni potpuno zatvaranje nije rješenje. Primjerice, u Francuskoj je situacija trenutno vrlo ozbiljna, a svakog dana bilježi se oko 12 tisuća slučajeva zaraze, no ta je zemlja odbila donijeti odluku o zatvaranju. Umjesto toga, kako je rekao premijer Jean Castex, Francuzi naprosto moraju naučiti živjeti u vrijeme epidemije, uz donošenje manjih, lokalnih mjera u žarištima.

Drugi lockdown odbila je i Španjolska, koja je ovog tjedna premašila brojku od 700 tisuća zaraženih, prenosi Jutarnji list.

– Imamo sve potrebne alate za suzbijanje zaraze, ali trebamo pomoć naših građana. Individualna posvećenost je ključna – rekao je tamošnji premijer Pedro Sanchez.

Velika Britanija također se bori s velikim brojem slučajeva, a nedostatak rigoroznih mjera naišao je na neodobravanje dijela javnosti, poput ravnatelja Centra za medicinu baziranu na dokazima u Oxfordu Carla Heneghana. On je britansku administraciju optužio za “radikalan zaokret u politici” i približavnje švedskom modelu, što je demantirao inoministar Dominic Raab.

Mjere u Velikoj Britaniji tako više nisu diktirane od strane centralne vlasti, već su lokalne i baziraju se na individualnoj odgovornosti. Ipak, uvedene su i neke nacionalne mjere, na razini Engleske, pa je zabranjeno okupljanje više od šest ljudi, a ukinute su preporuke o povratku ljudi na radna mjesta te se vratilo na preporuku rada od doma.

Dorit Nitzan, regionalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za krizna stanja u Europi, smatra kako su skandinavske zemlje u ovoj epidemiji očitale važnu lekciju čitavom svijetu. Ustvrdila je kako je švedski model fokusiranja na održivost, građanski angažman i odgovornost pojedinaca, interesantan jer “dolazi vrijeme kada ćemo svi morati naučiti živjeti uz ovaj virus”.

Nitzan je rekla i kako jedan model ne može biti primjenljiv na sve te da bi se pristup krizi morao bazirati na sagledavanju situacije i konteksta. Interes WHO-a je stoga detaljnije proučiti model u zemlji koja je “prilagodila svoj odgovor na virus ponašanju građana, i obratno”.

Kao što je poznato, Švedska je među rijetkim zemljama koja u vrijeme krize nije zatvorila škole, osim za one starije od 16 godina. Među “rigoroznijim” mjerama bila je samo ona o zabrani okupljanja više od 50 ljudi, a starijima od 70 savjetovano je da odu u samoizolaciju. Deset milijuna ljudi vlast je pristojno zamolila da poštuju socijalnu distancu te rade od kuće ako je to moguće, no nije bilo mjera zabrana. Trgovine, restorani, kafići i teretane ostali su otvoreni, a nije izdana ni preporuka o nošenju maski.

Glavni švedski epidemiolog Anders Tegnell, piše Guardian, rekao je da cilj takvog modela nije bio postići “imunitet krda”, kao što su neki smatrali, već maksimalno usporiti širenje virusa do mjere kojom se zdravstveni sustav može baviti. Kriza je bila maraton, a ne sprint, rekao je.

Švedske vlasti rekle su i kako se javnozdravstvena situacija mora šire sagledavati, jer dugotrajna izolacija tijekom lockdowna može nanijeti velike štete, uključujući i razvoj psihičkih problema.

Ističe kako je apsurd da je testiranje u Federaciji BiH čak 200 KM, što si mnogi ne mogu priuštiti dok je isti test u razvijenim zemljama besplatan ili tek 15 eura, piše Klix.ba.

Prema epidemiološkim pokazateljima provedenih testiranja Hercegovina ponovno postaje žarište koronavirusa, a najviše novozaraženih iz dana u dan bilježi se u Mostaru.

Za trenutno epidemiološko stanje i veliki broj novozaraženih kojih je u Mostaru prosječno oko 50 dnevno, kako je rekao Derviškadić isključivo je krivo neznanje ljudi u kriznim štabovima koji od početka pojave koronavirusa rade većinu poslova ishitreno i naopako.

“Od početka je sve naopako postavljeno, ljudima nije kvalitetno objašnjeno s čim se borimo i koliko je taj virus opasan. Mjere su donošene na ‘ad hoc’, otvarane su i zatvarane karantene kako je kome padalo na pamet, a u to vrijeme su mnogi ostajali bez posla i dovedeni do financijskog kolapsa. Ljudi su postali umorni od svega, omladina je isfrustrirana i počeli su se baviti pitanjima teorije zavjere, što je veoma opasno, pa im više mjere koje su na snazi nisu ni važne. Oni koji su zadužene za kontrolu poštivanja mjera ne rade svoj posao, ne kažnjavaju nepoštivanje mjera i niko o tome ne govori niti za to odgovara”, kazao je Derviškadić za Klix.

U kratkim crtama objašnjavajući problem koji se ponavlja kaže kako strahuje da će biti u puno većim mjerama, jer oni koji su u kriznim štabovima, ne poduzimaju ništa da bi to promijenili.

“Oni su svjesni da su napravili u startu veliku grešku, kada su nakon što je stanje stabilizirano sve mjere naglo popustili bez saglasnosti struke i sada su se povukli u mišju rupu”, tvrdi Derviškadić.

Napominje kako se treba osvrnuti na sami počekat pandemije da bi se razumjelo trenutno stanje i konačno pristupilo pravom rješavanju problema.

“Nema nam pomoći dok se ne formiraju novi krizni štabovi sa stručnjacima koji znaju taj posao. Mi imamo jako dobre stručnjake infektologe, epidemiologe, mikrobiologe i ljekare s dugogodišnjim radnim iskustvom u struci, kao i one koji su penzionisani i sigurno mogu dati dobre smjernice, ali njih nažalost nitko ništa ne pita”, kaže Derviškadić.

To je po njegovim riječima vidljivo i u samom početku nove školske godine i povratkom učenika, nastavnika i profesora u školske klupe bez da je itko od njih testiran, te napominje da su najveći i najopasniji prenosnici mladi i djeca koji mogu koronavirus nositi pa čak i preboljeti bez ikakvih simptoma.

Smatra da nije rješenje ni izolacija za sve učenike ako se jedan zarazi, nego upravo testiranje i dobar nadzor, što se također ne radi, ne samo u Mostaru nego je tako, ističe on u čitavoj državi.

“Na početku je s nivoa Federacije BiH bilo riječi kako je prioritet nabavka testova i testiranje što većeg broja građana, ali to se ne radi”, tvrdi dugogodišnji mostarski infektolog.

Testovi su kao kazuje rezervirani za one koji imaju simptome, a pored njih prođe ih ne zna se ni koliko s koronavirusom i prenese na druge osobe i tako se sve vrti u krug, a kontrola nad virusom potpuno se gubi.

“Sad ponovno razmatraju uvođenje stanja prirodne nesreće i ako nam opet uvedu karantenu to će biti zastrašujuće, jer život se ne može i ne smije zaustaviti. Rješenje je testirati i osvijestiti građane o opasnosti virusa, te kažnjavati sve koji mjere zaštite ne poštuju”, tvrdi Derviškadić.

Nije po njemu nikakvo rješenje zatvaranje ugostiteljskih objekata ni svadbenih salona niti zabrana okupljanja, ali jeste obavezno testiranje građana i konačna organizacija života s koronavirusom.

“Na svadbenim slavljima se može okupiti i hiljadu ljudi ako se organizuje kako treba, jer za svaku svadbu postoji spisak uzvanika i treba ih sve testirati, kao kad idu u drugu državu. Tako ne bi trpjela ekonomija, ljudi ne bi ostajali bez posla i ne bi bili nezadovoljni, nego bi znali koliko je to zaista važno”, ističe Derviškadić.

Tvrdi da se testiranje mora raditi besplatno za sve građane i da to moraju osigurati država, Europska unija i Svjetska zdravstvena organizacija, piše Klix.ba.

Primopredaja službe održava se na svetoj misi u 11 sati ispred katedrale i to upravo na blagdan Uzvišenja Svetog Križa i svetkovinu obljetnice posvete Mostarske stolnice Marije Majke Crkve i obljetnicu biskupova ređenja.

Očekuje se i nazočnost hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije Tome Vukšića, mostarskog muftije Salema ef. Dedovića, episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Dimitrija, kao i brojnih biskupa iz BiH i Hrvatske.

Podsjetimo, odlukom pape Franje od 11. srpnja 2020 msgr. Ratku Periću usvojena je molba za odreknućem od biskupske službe zbog navršene kanonske dobi, a msgr. Petar Palić, biskup hvarski, imenovan je novim biskupom.

Biskup Perić je tijekom svog mandata  tvrdio da se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala navodeći da je riječ o više manipulacija vidjelaca i svećenika koji su tamo bili na službi.

“Imajući u vidu sve što je ovaj Biskupski ordinarijat do sada istraživao i proučavao, uključujući poruku prvih sedam dana navodnih ukazanja, može se mirno ustvrditi: Gospa se u Međugorju nije ukazala”, govorio je Perić.

Podsjećao je i kako je u više navrata Crkva istraživala fenomen od početaka 80-ih godina, ali je uvijek utvrđeno da “nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije”, te da postoje brojne kontradiktornosti u izjavama navodnih vidjelaca Gospe u Međugorju.

“Ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne”, naveo je biskup mostarsko-duvanjski.

Nadbiskup u odlasku bio je u vrlo zategnutim odnosima s hercegovačkim  franjevcima koji su  za razliku od njega uvjereni da se Gospa  ukazala u Međugorju.