Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Thompson u cenzuriranom intervjuu: Pjesma “Jasenovac i Gradiška Stara” je podvala Hrvatima

Popularni hrvatski pjevač Marko Perković Thompson podijelio je na svojoj Facebook stranici i blogu cenzurirani intervju za njemačke novine Frankfurter Allgemeine Zeitung, prenosi Jabuka.tv.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Thompson

Dragi prijatelji, odlučili smo objaviti zabranjeni intervju u novini Frankfurter Allgemeine Zeitung. Zašto taj intervju pojedini mediji namjerno iskrivljuju, vade moje riječi iz konteksta i zašto ga je taj vodeći njemački list uporno od mene tražio, a kada sam ga autorizirao te iste novine su ga zabranile, kome i zašto je taj moj intervju zasmetao dajemo Vama na prosudbu, objavljeno je na Facebook stranici Marka Perkovića Thompsona.

Neobjavljeni intervju M.P. Thompsona za novine Frankfurter Allgemeine Zeitung – hrvatski jezik (izvornik na njemačkom jeziku pogledajte OVDJE )

Gospodine Perković, možete li najprije kratko ispričati o Vašem podrijetlu i obitelji?

Rođen sam 27. listopada 1966. u Čavoglavama gdje su moji roditelji živjeli i također su tu rođeni.

U mojim dokumentima stoji 1. siječnja 1967. kao datum moga rođenja zato što je tada bilo uobičajeno da djecu koja su bila rođena krajem godine upisuju u idućoj kalendarskoj godini. Razlozi za to su da obaveze koje će djeca (škola, vojska…) imati kroz život dođu što kasnije jer jedna godina puno znači u njihovom sazrijevanju, tjelesnoj i mentalnoj snazi za nadolazeće životne obaveze.

Moja majka je bila kućanica, a otac je otišao na privremeni rad u Njemačku.

Vaš otac bio je gastarbajter u Mönchengladbach-u, je li to točno?

Da, u Mönchengladbach-u i drugim krajevima po Njemačkoj. Radio je razne poslove, a najviše u građevini. Na jednom gradilištu se i polomio. Nije u to vrijeme bio lak život, borba za egzistenciju je bila teška. Većina mladih ljudi je odlazila trbuhom za kruhom u zapadnu Europu. Uveliko bi odlazile cijele Obitelji, a u našem slučaju je otišao sam otac, a majka se brinula o meni i braći. Naime, imao sam još jednog brata koji je kao mali umro. U to vrijeme se umiralo i od obične gripe pa sam tako u svojoj ranoj dobi ostao bez jednog brata. U to vrijeme su uže rodbinske i obiteljske zajednice bile čvršće u smislu povezivanja, lakše bi opstali i lakše bi preživljavali pomažući jedni drugima pa tako je mojoj majci bilo lakše jer je s nama živio moj djed koji je bio najveći autoritet cijele obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost nas je sačuvala, a zajedništvo koje je ugradio u nas, svoje unuke i dan danas živi jer svi smo ostali povezani zahvaljujući najviše njegovom odgoju. Bio je i ostao naša velika emocija. Jednu sam pjesmu posvetio njemu, zove se “Moj Dida i ja”.

A Vaš otac, je li on povremeno dolazio doma iz Njemačke?

Da, otac bi dolazio kući nekoliko puta godišnje i njegov rad u tuđini nas je vadio iz teškog siromaštva pa smo tako stvarali bolje uvjete za život, sagradili kuću i živjeli u boljim uvjetima.

Je li se vaša obitelj osjećala kao da živite u okupiranoj zemlji Hrvatskoj?

Naravno da jeste jer komunizam je bio takav sustav koji je bio nemilosrdan za sve one kojima se nije sviđao. Svi koji su mu prkosili ili se bilo kako suprotstavljali završavali su u zatvoru te bili maltretirani i zlostavljani. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. Pa tako je i moj otac prigodom jednog dolaska iz Njemačke sa svojim prijateljima zapjevao jednu domoljubnu pjesmu te zbog toga završio u zatvoru. Oduzeta mu je putovnica i izgubio je posao, naknadno mu je vraćena te je ponovno otišao na rad u Njemačku.

U to vrijeme nije bilo moguće napredovati i razvijati se u bilo kojoj grani društva za sve one koji nisu bili podobni. Dok smo bili maloljetni naši roditelji i stariji su vrlo malo pričali o stanju i prošlosti jer su se bojali. Čuvali su nas od sistema i strogo pazili što pričaju ispred nas jer su se bojali izložiti nas represijama sistema koje su bile nemilosrdne prema svakom “potencijalnom rušitelju Jugoslavije”. Međutim, u školi je malo tko od nas djece vjerovao u tu Jugoslavensku priču upravo radi osluškivanja priča naših starijih i upijanja onoga što je ostalo između redaka ne izgovoreno.

Naši roditelji i stariji su nas na svaki način gledali zaštititi i maknuti od komunističke ideologije.

Vi ste kao dijete sigurno bili Titov pionir?

Da, naravno, svi su morali biti pioniri i položiti pionirsku zakletvu, tu nije bilo izbora kao i služenje u jugoslavenskoj vojsci. U tim godinama djeca nisu znala što je to pionir i što im se to nameće ali naši stariji su dobro znali međutim nisu se smjeli suprotstavljati jer bih to bilo pogubno za svakoga tko bi pokušao djecu odvraćati od pionirske zakletve.

Tada, kad ste ovdje odrastali, je li ovdje bila crkva gdje sada stoji nova velika?

Ne, tu u Čavoglavama nije bilo crkve. Ovu crkvu smo sagradili prije 15-tak godina. Za vrijeme komunizma u ovom kraju nije sagrađena ni jedna crkva ako nećemo računati na mauzolej Ivana Meštrovića.

Mi smo odlazili u našu župnu crkvu sv. Ilija u susjednom selu Kljacima, koja je sagrađena početkom 19 stoljeća.

Crkva za ovaj kraj i ovaj narod nije bila samo duhovna okrjepa nego i čuvar naših temeljnih vrijednosti kao što su Bog, Obitelj i Hrvatska domovina.

Zar vam nije škodilo ići u crkvu?

Komunisti su crkvu držali za svoga neprijatelja i poprijeko gledali svakoga tko je išao u crkvu. Bez obzira na takav pritisak djeca su krštena u crkvi i većina djece iz ovoga kraja su išla na vjeronauk u crkvu jer vjeronauka u školama naravno nije bilo. Sjećam se učitelja koji su u školi tjerali djecu na skidanje lančića s križem koje su imali oko svoga vrata i maltretiranjem svakoga tko je isticao svoju vjeru.

Moja obitelj je išla u crkvu i svi smo kršteni međutim ima nekih iz drugih obitelji koji su bili kršteni potajno jer su im članovi obitelji bili u komunističkoj partiji.

Koji je vaš najdraži lik u Bibliji osim Isusa?

Moj najdraži lik? U Bibliji? Hm, ima ih mnogo. Mislite na cijelu Bibliju ili samo Novi zavjet?

Nije važno. Samo bih htio znati postoji li biblijski lik koji ju je posebno impresionirao kao dijete ili još uvijek jest.

Ivan Krstitelj, evo on mi je sada pao na pamet, Da, Ivan Krstitelj, glasnik nade, Isusovi apostoli i Marija, Isusova majka koja je također ostavila duboki trag u hrvatskom narodu koji je od milja zove kraljicom Hrvata.

Ja nosim medaljon svetog Benedikta oko svoga vrata kao simbol povezanosti Hrvata s kršćanstvom. Naime, red sv. oca Benedikta je snažna veza kršćanstva s hrvatskim narodom. Sv. otac Benedikt je zaštitnik Europe upravo radi dubokog traga vjere koju je ostavio na našem kontinentu. Sv. otac Benedikt je jedan od najvećih egzorcista i inicijali na medalji koju ja nosim oko vrata je snažna molitva koja je upravo njegov zagovor za svakoga koji ju nosi i vjeruje u tu molitvu. Ja sam još snažnije povjerovao 2000-te godine kada sam doživio promjenu i taj duboki i istinski osjećaj pripadnosti Bogu Isusu Kristu koji i danas osjećam, a na to me uvijek podsjeti medaljon sv. Benedikta kojeg nosim oko vrata još od te 2000. godine. Taj duboki i istinski osjećaj vjere me je učinio boljim čovjekom i moj smisao života je upotpunjeniji i nastojim ga ugraditi upravo i u pjesme kojima težim promicati i ljubav prema Bogu kao najvećoj vrednoti u našem životu. Danas nakon 20 godina burnog i uzburkanog života te velikih pritisaka, nepravdi i kleveta, mogu reci da me je vjera sačuvala. Na tim temeljima vjere nastojim odgajati svoju djecu i ako uspijem ugraditi vjeru u njihove živote moći ću reći da sam uspio jer s jakom vjerom u Isusa Krista moći će sigurnije i hrabrije kročiti kroz život i pronaći onaj pravi istinski smisao života.

Danas živite u Splitu, a ne u Zagrebu, je li to točno?

Da. Do prije nekoliko godina živio sam sa svojom obitelji u Zagrebu. Tu u Splitu volim živjeti, lijepi je grad i klima je dobra. Najviše rodbine imam tu i blizo su mi Čavoglave u koje rado s obitelji odem vikendom. Volim Zagreb i bilo nam je lijepo u njemu živjeti. Imamo lijepe uspomene na Zagreb, a i djeca su mi se u njemu rodila, osim mlađega sina koji se rodio u Kanadi.

Zašto u Kanadi?

Moja supruga je Hrvatica rođena u Kanadi i njena ostala obitelj i danas živi u Kanadi, dosta je ostala vezana sa svojom obitelji, što je lijepo. Htjeli smo malo promijeniti sredinu, a i pomoć njenih roditelja joj je bila bitna s’obzirom da je bila mlada mama. Tada smo imali jedno dijete i radi povezanosti sa svojom obitelji i pomoći koja joj je bila potrebna, njena želja je bila roditi naše drugo dijete u Kanadi.

Tako smo otišli u Kanadu, ali samo na kratko, otprilike mjesec dana.

Idemo na vašu glazbu. Gdje ste u jednostavnom selu u dalmatinskom zaleđu naučili čitati note i svirati glazbeni instrument?

Nisam školovani glazbenik i nisam pohađao glazbenu školu. Sva glazba koju sam napravio je samo iz sluha i osjećaja za glazbu. Završio sam ugostiteljsku školu, a glazba je bila moj hobi. Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Relativno brzo sam počeo skladati i pisati pjesme i to mi je išlo od ruke te sam potpuno zavolio glazbu i ona mi je bila već u mladosti veliki izazov i ljubav koju sam svakodnevno pratio i istraživao.

U ovoj sredini nisu postojale velike mogućnosti za glazbeno razvijanje jer tradicionalno ispjevavanje i sviranje nekakvih instrumenata bilo je daleko od današnje moderne popularne glazbe. Međutim ta glazba iz prošlosti ima svoju posebnu vrijednost i tu emociju najbolje shvaćaju oni koji su iz kraja odakle su i korijeni te glazbe. U prošlosti su se tim melodijama i različitosti pjesmama ljudi znali prepoznavati. U svim tim izvedbama ima puno bogatstva i ljepote i ti stari napjevi u svojim dijelovima mogu se dobro uklopiti i u ovo vrijeme, a i biti inspiracija i glazbenim djelima ovog vremena. Međutim, ta teorija i znanje nisu najbitniji da bi mladi čovjek sazrio i postao dobar glazbenik koji svojom glazbom može privući publiku.

Da niste za Hrvatsku ono što je Ceca Ražnjatović za Srbiju?

Ne znam što ja značim za Hrvatsku ni što ona nekome znači! To je zbilja smiješna usporedba niti ima ikakvu poveznicu.

Ceca Ražnjatović puni stadione u Srbiji, Vi punite stadione u Hrvatskoj.

Ali naši glazbeni stilovi su drugačiji. Koliko znam ona radi turbo folk glazbu a ja sam kantautor pop rock glazbe. Gledajući na glazbene žanrove to su dva različita stila kao dva različita svijeta. Moram priznati da ne razumljen tu glazbu, a niti je mogu osjetiti. Ne vidim nikakvu poveznicu osim kako kažete punimo stadione. U glazbi se ne traži povezanost takvih pojava tko skuplja više ili manje ljudi.

Imate li zapravo strane uzore?

Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC / DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i Finski bend Nightwish, interesantna je njihova progresivnost s primjesom klasike koja je uz sve to još i kvalitetno isproducirana.

Vaš nadimak Thompson nema nikakve veze s glazbom, potječe od američke strojnice – ali zašto ta strojnica?

Da, moj nadimak sam dobio prije nego li ću postati javnosti poznat. Naime, na samom početku rata, kada smo napadnuti od srpskog agresora, mi dragovoljci smo se na svakakve načine naoružavali kako bi se obranili. Prije nego sto će novo naoružanje biti podijeljeno ja sam dobio zadatak preuzeti nove prognanike i odvesti ih vozilom u Split na sigurno područje i nisam bio prisutan u tom trenutku kada su se dijelile nove puške. No, kada sam stigao između ostalih bila je i jedna stara američka puška iz ll svjetskog rata, vrlo teška i nezgrapna puška koju nitko nije htio i eto, slučajno je dopala mene. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Međutim te puške sam se vrlo brzo riješio, a nadimak Thompson je ostao.

Dakle, da niste vozili civile toga dana, biste li dobili drugi nadimak?

Možda uopće ne bih imao nadimak.

Meni taj nadimak ne smeta i on mi je jedna velika uspomena. Povezan je s obranom od agresora i postavljanje linije u Čavoglavama koja je ostala do kraja rata i koja je obranila taj dio Hrvatske time sto je četnike i jugoslavensku armiju zaustavila u pohodu prema Splitu. To su činjenice i taj događaj je ušao u legendu te Čavoglave nekad nepoznato selo danas je postalo najpoznatije selo koje simbolizira otpor i pobjedu u Domovinskom ratu. Tako da je taj moj nadimak povezan sa stvaranjem hrvatske države gdje sam i ja kao dragovoljac sudjelovao u njenom stvaranju na što sam ponosan.

Idemo u sadašnjost. Je li točno da su mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?

I tu se moramo zadržati malo i u prošlosti jer moram naglasiti to da sam ja ranih 90-tih po cijeloj Europi nastupao na raznim manifestacijama vezano za humanitarne akcije koje je tamošnji hrvatski narod koji živi i radi u tim zemljama organizirao, a u drugoj polovici 90-tih sam radio i velike komercijalne koncerte. Dakle, nije bilo zabrana već samo medijskih pritisaka i širenja neistina o meni, kao nekakvom fašistu, a te objede su dolazile od raznih udruga i pojedinih medija.

Te udruge i mediji tako udruženi sve bi prijavljivali židovskim zajednicama po svijetu gdje bih ja odlazio i radio koncerte. Razumljivo je da je židovska zajednica posebno osjetljiva na pojave fašizma pa bi na žalost u većini slučajeva reagirali na prvu i bez posebne provjere povjerovali u te neistine.

Tako udruženi svojim djelovanjem vršili bi pritisak na organizatore i vlasnike dvorana i upravitelje dvorana pa bi negdje i uspjeli iskomplicirati jer organizatori ili upravitelji tih dvorana ne bi mogli uvijek izdržati takve pritiske.

Dakle ne radi se o nikakvim službenim zabranama države ili neke gradske vlasti već o pritisku tih udruga potpomognutih medijima.

Pritiske bi radili prvo putem medija tako da bi moju glazbu proglasili neprihvatljivom jer po njima širi mržnju i poziva na nasilje. Bez obzira na to što u mojim pjesmama nema nikakvog širenja mržnje i poziva na nasilje, uporno bi uvjeravali javnost i one koji odlučuju o tim i takvim nastupima te bi optuživali uz ostalo i moju publiku te ih nazivali fašistima, a moje nastupe fašističkim skupovima. Naravno da je svatko normalan osjetljiv na fašizam i takve negativne pojave u svijetu, a posebno židovski narod koji je zbog tih pojava proživio genocid i strašno velike žrtve. Negdje gdje su imali potporu od židovske zajednice dobili bi veliki prostor na terenu i medijima u ostvarenju svoga plana, a taj je plan uvijek bio prikazati mene i moju publiku negativnom pojavom, a u konačnici i naš hrvatski narod kao zločinački i genocidni narod koji slavi fašizam kao svoj svjetonazor. To je jedna opasna teza koja je uzela dosta maha.

Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina. I na kraju smo to pobili na sudu. Podnijeli smo tužbu protiv zabrane, a Upravni sud u Sloveniji je konačno odlučio da grad Maribor nije smio zabraniti koncert.

Ali u Njemačkoj i Austriji također je bila neka zabrana…

U Njemačkoj i Austriji također nije bilo nikakvih službenih zabrana nego se radilo o istim podmetanjima koja su u nekoliko slučajeva završili odustajanjem organizatora radi raznih pritisaka, a pojedini mediji su to namjerno opisivali kao zabranu samo da bi prikazali drugima da sam ja neprihvatljiv i zabranjen. Stvarao bi se takav dojam i planski i sinkronizirano su izvodili svoje akcije. Naime, mediji iz hrvatske bi objavili negativni članak koji bi poslali tamošnjim medijima države u koju dolazim, domaći mediji te države bi to isto objavili i u suradnji s udrugama koje su zadužene vršiti pritisak na organizatora pod krinkom da se zaustavi fašiste.

Na koje udruge mislite?

Oni se uglavnom nazivaju antifašistima i progresivcima, a bliski su jugokomunističkim i velikosrpskim organizacijama na prostoru bivše Jugoslavije.

Nakon te akcije ti isti mediji objavljuju članke kako su se zbog moga koncerta digle i pobunile udruge koje se bave suzbijanjem fašizma i drugih sličnih pojava te sve ponovno slali nazad u hrvatsku, a ovi bi to naveliko objavljivali. Tako bi se često ponavljali i tim zatvorenim krugom bi uspjeli komplicirati, a negdje i zaustaviti koncert. Eto to je išlo tako i ta njihova manipulacija je uspjela zaustaviti jedan koncert u Austriji.

Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina, koja je pravomoćno poništena, gdje Ministarstvo MUP-a Slovenije eksplicitno navodi kako su mariborske vlasti to izmislile i prepisale iz medija i kako ne postoji niti jedan službeni dokaz da su mi zabranili nastup bilo gdje u svijetu.

Ja sam u svojoj glazbenoj karijeri imao preko sto koncerata gotovo u svim državama zapadne Europe i nikada u to vrijeme nisam doživio nikakve probleme ili bilo kakve pritiske. Međutim u zadnje vrijeme me progone i osporavaju pojedine skupine kao da nikada nisam nastupao i kao da sam opasnost za ljude i okolinu. Volio bih da to nije tako i volio bih moći nastupati i raditi normalno kao i svi drugi glazbenici.

Kaže se da je vaš pozdrav “Za Dom spremni” mnogo stariji od fašističke države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, te potječe još iz 1848. godine i bana Jelačića. Ali čak i ako je povijesno točna: kad mlada osoba danas čuje “Za Dom spremni”, ne misli na 1848. godinu i na bana Jelačića.

Mlada osoba kada danas čuje taj pozdrav pomisli na hrvatski Domovinski rat. Kada mlada osoba danas čuje pozdrav “Za dom spremni” pomisli na pjesmu Bojna Čavoglave koja je pjesma iz domovinskog rata, to je istina. Ovaj pozdrav korišten je početkom 1991. godine onda kada je na Hrvatsku izvršena agresija te su ga svi doživljavali kao autohtoni i stari hrvatski pozdrav koji u svojoj naravi i poruci nosi plemenito geslo koje poziva na obranu i čuvanje svoga doma. Njega su kao takvoga koristile gotovo sve postrojbe u hrvatskom Domovinskom ratu, a jedna ga je postrojba uzela kao svoj službeni pozdrav, a neke postrojbe su ga stavile i u svoj grb. Prema tome taj pozdrav je čvrsto vezan za Domovinski rat, a ne za fašizam, nacizam i bilo kakav šovinizam. Prema tome taj pozdrav mladom čovjeku je asocijacija na Domovinski rat, a ne drugi povijesni kontekst. Još jednom ponavljam da mlada osoba kada čuje pozdrav “Za dom spremni” pritom misli na hrvatski Domovinski rat, a ne na Drugi svjetski rat.

Ali kada se ovaj pozdrav koristio 1991. ljudi sigurno nisu mislili na bana Jelačića, već na 1941.-1945. A Srbi koji su živjeli ovdje u Hrvatskoj sigurno nisu mislili na 1848. godinu, već na Drugi svjetski rat.

Početkom devedesetih kada se stvarala Hrvatska država i u vrijeme Domovinskog rata nitko nije postavljao pitanja oko toga pozdrava i on nikome nije bio upitan, niti ga je itko doživljavao kao fašistički pozdrav. Nisu ga negativno doživljavali ni mediji niti bilo koja Udruga. Nije poznat niti jedan slučaj iz toga vremena da se netko javno oglasio i negativno okarakterizirao taj pozdrav. Vi tvrdite da ljudi tada sigurno nisu mislili na Bana Jelačića ali radi vaših čitatelja samo ćemo kratko o povijesti toga pozdrava onako kako ga mi doživljavamo i poznajemo. Hrvati su kroz prošla stoljeća uvijek imali bojni poklič koji je izražavao spremnost za obranu svoga doma i Domovine. Pa tako i za vrijeme bana Jelačića kojeg vi spominjete uzvikivao bi: “Za dom!”, a vojska bi odgovarala: “Spremni umrijeti!”, ili skraćeno “Spremni! i u drugim povijesnim razdobljima se koristio u različitim oblicima. Dakle, taj pozdrav za Hrvate je prirodan i povijestan bez obzira tko ga je i kada koristio. Šira europska i svjetska javnost ga poznaje iz razdoblja od 1941.do 1945. godine ali mi Hrvati ga poznajemo od prije i nakon toga perioda, pogotovo mlađe generacije ga vežu isključivo za Domovinski rat.

Što se tiče Srba koji su živjeli tada u Hrvatskoj, moram reći da oni koji su Hrvatsku prihvaćali kao svoju državu nisu imali ništa protiv toga pozdrava nego su kao i Hrvati, njih oko 10.000 krenuli u obranu svoga doma. A što su o tom pozdravu ili bilo kojem hrvatskom simbolu mislili Srbi (nažalost većina) koji su se pobunili protiv Hrvatske države početkom devedesetih, ne treba niti pričati, s obzirom na to da su uz pomoć JNA i četnika iz Srbije okupirali jednu trećinu Hrvatske, a pritom učinili strašne zločine, razorili Hrvatske gradove i sela.

Ali njemački ili austrijski dužnosnici, koji moraju odlučiti hoće li se održati koncert ili ne, nisu nikad čuli za bana Jelačića i ne će se detaljno baviti hrvatskom poviješću. Veza s hrvatskim fašizmom im je očigledna. Zašto jednostavno ne ispustite ovaj pozdrav??

Vjerujem da Njemački i Austrijski dužnosnici nisu čuli za bana Jelačića ali ne vjerujem da bi čuli za taj pozdrav da nije ovoga pritiska koji je namjerno isprovociran ne bi li se koliko toliko iskompromitirao Domovinski rat i izjednačila krivnja žrtve i agresora. Zato se po svaku cijenu ovom narodu želi nametnuti fašizam kao njegova genocidna narav. Da nije toga pozdrava bilo bi nešto dugo i time pravdanju nikada ne bi bilo kraja.

Pozdrav “Za Dom spremni” je jednim djelom naša emocija i naša simbolika Domovinskog rata koju smo koristili i nama je važna. Pod tim sloganom su ginuli naši prijatelji i suborci. Odreći se simbolike hrvatskog Domovinskog rata znači negirati sebe. Mi, koji smo bili spremni dati svoj život za dom odrekli bi se sebe kao i onih koji su svoj život za taj dom i dali.

Ali slažete li se da su i Srbi i Židovi umrli u Hrvatskoj pod ovim simboličkim pozdravom?

Umirali su na žalost pod različitim simbolima ali ne samo Srbi i Židovi, umirali su i Hrvati na svim zaraćenim stranama. Ne vjerujem da su umirali radi simbola već radi bolesnih umova koji su provodili sotonske planove. Naravno da ja koji pripadam generaciji pobjedničke vojske iz Domovinskog rata osuđujem te i svake druge zločine koji su počinili razni režimi i neka se nikada više ne ponove. Budite sigurni da u ime tog pozdrava u Domovinskom ratu nisu rađeni zločini već smo pod tim pozdravom branili Domovinu.

Ali tada se stvarno ne biste smjeli žaliti, ako Vas pogrešno shvaćaju u inozemstvu.

Kažete pogrešno shvaćaju! Drago mi je što i vi vidite da me pogrešno shvaćaju.

Moja prva pjesma Bojna Čavoglave nastala je 1991. Napisao sam je ovdje u selu i započinje s pokličem “Za dom spremni”. Ta se pjesma četiri godine puštala po tisuću puta dnevno na svim TV i radio postajama u Hrvatskoj i BiH i nitko nikada nije postavio pitanje je li početak sa “Za Dom spremni” dobar ili loš.

Međutim, nakon promjene vlasti 2000, godine ta pjesma postaje proganjana i počeli su je doslovno zabranjivati, a lijeve političke grupice osuđivati pod etiketom širenja mržnje. Bez obzira na to što je ta pjesma iz Domovinskog rata i postala je jedan od simbola i danas njena izvedba njeguje uspomenu na Domovinski rat. Kada sam je izvodio na jednoj proslavi Dana pobjede dobio sam prekršajnu prijavu od policije te smo završili na sudu. Naravno sud je presudio u moju korist, a to je potvrdio i Visoki prekršajni sud u Zagrebu kako taj stih u mojoj pjesmi nije prekršaj i po presudi toga suda dužni su se pridržavati svi ostali sudovi u Hrvatskoj. Hoću reći da puno apsurdnih situacija dolazi od politike i u ovom slučaju se radi doslovno o političkom progonu. Taj pozdrav koji je sastavni dio moje pjesme na silu žele proglasiti fašističkim pozdravom bez obzira na njegovu povijest o čemu smo pričali samo kako bi Hrvatsku iskompromitirati.

Naravno da hrvatska i njemačka povijest nisu iste, ali, na primjer, u Njemačkoj se određeni izrazi iz vremena Drugog svjetskog rata više ne koriste. Nisu ilegalni, ali su ih fašisti kompromitirali.

Mislim da se nikako ne može uspoređivati Njemačku iz Drugog svjetskog rata s Hrvatskom iz Domovinskog rata, mi nikog nismo napadali, mi smo se branili u Hrvatskoj od agresora. Taj je pozdrav korišten u Domovinskom ratu kao i mnoge druge stvari iz hrvatske povijesti, mnogi su poginuli uz taj pozdrav braneći svoj dom. Tom pozdravu se protive ponajviše oni koji su napali Hrvatsku i njihovi simpatizeri. Vidite, kod nas u Hrvatskoj imali smo komunizam koji je cijela Europa osudila. Taj sustav je pobio na milijune ljude. Bio je zločinački i genocidan, a imao je isti simbol, crvenu zvijezdu petokraku kao i antifašistički pokret i radnički pokret.

Za mene je simbol crvene zvijezde simbol stradanja Hrvatskog naroda.

Pod tim simbolom su razarani Hrvatski gradovi i sela u Domovinskom ratu, ubijani ljudi na križnim putevima, mučeni i zatvarani po komunističkim tamnicama. Danas tu istu crvenu zvijezdu petokraku možete vidjeti na glavama poznatih javnih osoba, na odjeći, na boci Heineken piva i slično. Isti simbol simbolizira borbu za radnička prava, borbu protiv fašizma, monstruozne komunističke zločine, pivo, odjeću i tko zna što još. Prema tome treba uzeti u obzir kontekst vremena i događaja kada se neki simboli koriste, te utjecaj onih koji imaju moć interpretirati bilo koju simboliku kako njima odgovara. Jedan od najvećih simbola jedne države je njena himna pa se ne mijenja bez obzira na režim koji je na vlasti ili možda njena valuta i drugi razni nazivi ili izreke i pozdravi. Mišljenja sam da bi svi hrvatski političari trebali stati u obranu simbolike iz Domovinskog rata jer taj Domovinski rat im je i omogućio da se time bave. Nažalost, veliki broj hrvatskih političara bori se samo za kune, a vidi paradoksa, kuna je jedini originalni naziv iz NDH. Toga naziva za hrvatsku valutu nije bilo prije dok pozdrav Za dom spremni je i prije postojao.

In der “U” “Frankfurter Allgemeine Zeitung” 2007. godine je rečeno o Vama: “Pogrešno je ako se Thompson postavi na istoj razini s neonacističkim bendovima. Thompson ne propovijeda mržnju prema manjinama ili strancima, nego ga karakterizira apsolutni nedostatak empatije prema žrtvama nasilja, osim ako nisu iz svete hrvatske nacije.” Smatrate li ovo nepravednom osudom?

Ne da je samo nepravedno već je klevetnička teza koja graniči sa zdravim razumom!

Takve interpretacije, po kojima nemam empatije prema žrtvama nasilja su pogrešne. Ja sam kršćanin i obiteljski čovjek i naravno, žao mi je svih, bez obzira tko su i odakle dolaze ako su u nevolji.

Godine 2004. Hrvatska biskupska konferencija očitovala se protiv vaših pjesama na osnovu toga što su napisane jezikom mržnje koji nema nikakve veze s dostignućima kršćanske civilizacije.

To nije bilo baš tako.

Jedan svećenik koji je radio u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji je uveliko iziritiran vidjevši na TV odvratni i neprimjereni uradak koji je Denis Latin pustio u svojoj emisiji i rekao da sam to napravio ja, povjerovao je u tu laž i izišao u javnost osudivši mene, međutim vrlo brzo je uvidio da je to bila montaža. Hrvatska biskupska konferencija nikada nije osudila moj rad kao ni moje pjesme jer u mojim pjesmama kao i u mome radu nema ništa što je pozivalo na mržnju i ponavljam nikada nisu izišli u javnost s jednom takvom izjavom. Upravo se suprotno od takve teze Hrvatska biskupska konferencija odnosila prema meni i mojoj publici. Međutim, na jednom mome koncertu nakon jedne provokacije od strane neke osobe koja je stavila ustašku kapu na svoju glavu i tada se oko toga digla velika medijska prašina HBK je javno osudila taj čin i toga provokatora kao što sam ga i ja osudio. Prema tome tu se nije radilo o osudi mene i mojih pjesama kako ste rekli već tim pojavama koje su se tu i tamo znale pojaviti.

Je li istina da je vaš album “Ora et labora” izašao 10. travnja 2013., na obljetnicu fašističkog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj 1941.?

Mislim da je bio 12. travnja. Znam tu priču, bile su to glasine koje su dolazile iz jedne lijeve medijske kuće. To je bila samo još jedna obična u nizu provokacija.

Dakle, album nije objavljen 10. travnja?

Ne, bio je 12. travnja u trgovinama Croatije Records, moje diskografske kuće u kojoj sam objavio sve svoje pjesme.

Dolaze li ljudi s bilo kakvim ustaškim simbolima na vaše koncerte?

Sjećam se vrlo dobro 2007., mog velikog koncerta na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kojem je bilo 130.000 ljudi, a mladić u dobi od 20 godina imao je ustašku kapu na glavi. Nisam ga ja ni vidio na koncertu, ali mediji su ga vidjeli i netko ga je slikao, i to je odmah izišlo u svim medijima i postalo velika afera. Naravno da smo to osudili, ali za njegove motive saznali smo tek pet ili šest dana kasnije.

Naime?

Priznao je da je primio 500 kuna od nepoznate osobe da stavi kapu na glavu. Jedni tvrde da je taj novac dobio od jednog novinara.

Dakle, novinari su stvorili skandal?

Znam za neke slučajeve u kojima su novinari bili upleteni, a za ovaj konkretan slučaj ne znam jesu li to bili novinari. U svakom slučaju, priznao je policiji da je dobio novce. Danas takvih provokacija više nema niti se te pojave događaju. Bez obzira na bilo čije negodovanje zbog tih pojava, ja ne mogu znati niti je moj posao određivati ljudima kako će se tko ponašati ili odijevati. Vojno znakovlje nosi se na komemoracijama, obljetnicama i slično, a ne na koncertima. Ako ga netko ima potrebu nositi, neka nosi znakovlje hrvatske pobjedničke vojske iz Domovinskog rata i nikakvo drugo..

Moji koncerti nisu bili u nikakvom negativnom ozračju niti su nosili takvu poruku. Na moje koncerte dolaze cijele obitelji i uvijek se osjeti duh zajedništva što mi je posebna inspiracija u skladanju pjesama koje nas povezuju.

Kaže se da se naslov vaše pjesme Ljuta trava na ljutu ranu temelji na citatu Ante Pavelića…

Ne, to je stara hrvatska izreka.

I što to znači?

Da na silu odgovorite silom.

Ta pjesma je snimljena 93 godine, onda kada je trećina hrvatske bila okupirana te Hrvatska trpjela velike žrtve i strašna razaranja. Ta pjesma ima sasvim drugačiju poruku od one na kakvu aludirate.

Ali onda i ova pjesma kaže: “Pripremite staru košulju za mene, izvadite je iz ormara, ona će odgovarati mom sinu, kao što je već odgovarala mom ocu i djedu.” To je, naravno, aluzija na fašističke crne košulje.

Ma neee, košulja je samo simbol nasljedstva, prijenos s koljena na koljeno, zapravo metaforički izraz za očuvanje temeljnih vrijednosti kao što je sloboda, obitelj, Domovina, a za koje su se kroz našu povijest borile sve generacije pa tako i moja generacija koja je izborila tu slobodu. Ta pjesma upravo govori da kroz simbol košulje sinu u nasljedstvo ostavljam na čuvanje tu teško stečenu slobodu i čuvanje naših temeljnih vrednota.

Koja je za Vas razlika između jednog patriota i jednog fašista?

Fašista ni jednog nikada nisam upoznao i ne znam postoje li oni danas, fašizam je stvar prošlosti. Znamo da je fašizam negativna pojava, a patriotizam pozitivna. Na žalost, često patriotizam nazovu fašizmom samo zato da obrane njihov šovinizam ili komunizam, kako otprilike kaže jedna moja pjesma.

I još jedno pitanje u ovom kontekstu: Kako ocjenjujete Ante Pavelića i njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti?

To želim zadržati za sebe ali ne zato da izbjegavam tu temu nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnost. Naravno da nas sve zanima povijest pa tako i mene ali bilo bi od mene neskromno da dajem ocijene nečije povijesne uloge, radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena. Naravno, ako vi aludirate na zločine koji se vežu uz povijesnu ulogu Ante Pavelića moram Vam reći da ja osuđujem sve režime ako su činili zločine bio on fašistički, komunistički, ili bilo koji drugi.

U redu, ovdje ne morate ništa odgovarati ako ne želite. Drugim riječima: na internetu postoje audio snimci pjesme nazvane “Jasenovac i Gradiška stara”, a vi kažete da je to pjesma koju su vaši djedovi već pjevali i na koju su ponosni. Jednom ste rekli da nikada niste otpjevali pjesmu, onda ste je opet otpjevali, ali bili ste pripiti, a zatim opet niste. Sada bih želio znati: jeste li to pjevali ili niste?

Niti sam rekao da sam bio pripit niti da su je naši djedovi pjevali i ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam ikada snimio tu pjesmu, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara. Ta pjesma je podvala i po svome sadržaju potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji kojoj pripadam. Povezivanje s tom pjesmom za mene je uvredljivo i odlučno odbijam takve podvale koje imaju za cilj samo da mi naštete.

Tekst ove pjesme je ionako odvratan.

Naravno da je odvratan. To je podvala hrvatskom narodu i čista je izmišljotina onih koji po svaku cijenu hoće ovaj narod prikazati zločinačkim, nehumanim i primitivnim. A po nekim saznanjima tu podvalu je osmislila Jugoslavenska tajna služba UDB-a.

Znači, to je namontirano?

Točno. Poznati novinari HTV-a montirali su taj uradak te ga pustili u svojim emisijama i najavili kao moj uradak. Tu prljavu podvalu su prvi plasirali Denis Latin i Aleksandar Stanković a kasnije su dilali dalje po drugim medijima. Bilo je to prije 20-tak godina i u samim počecima tog skandala nisam vjerovao da će itko nasjesti na takvu izmišljotinu pa sam ih ignorirao ali evo vidite to se razvlači sve do danas.

Potegnuo sam i za tužbom prema dotičnim novinarima međutim izvukli su se radi proceduralnih razloga i zastare. Danas kada gledam na to vidim da je to bila akcija većih razmjera i da se je htjelo po nalogu antihrvatskih skupina pošto poto iskompromitirati mene, moje pjesme i moju publiku i ne bi li time što više naštetili Hrvatskoj.

Dakle, vi jasno osuđujete ovaj tekst?

Naravno da ga osuđujem! Ne samo da je neprimjeren nego je i brutalan. Pozdravio bih svakoga tko bi došao k meni razgovarati o mom radu i svemu onome što mi se podmeće kao što je i ta banalna pjesma s interneta, koju ste citirali.

Banalno vjerojatno nije prava riječ za ovu pjesmu.

Banalno, jer je nevjerojatno da bilo tko može povjerovati u takvo što. Tko ozbiljan može povjerovati da deseci tisuća ljudi dolaze na koncerte vidjeti i čuti pjevača koji pjeva pjesme koje veličanju zločin?! Tko plasira takve laži i zašto? Kome i zašto smetaju moji koncerti? Ne radi se ovdje samo o meni već o velikom broju ljudi koji se žele okupljati oko mojih pjesama.

To nećete pronaći nigdje u svijetu, pogotovo ne u Europi. I kao rezultat takvih manipulacija i progona odsječen sam od Njemačkog i Austrijskog tržišta, a time i od svog posla, jer živim od svojih koncerata. Imao sam više od 100 koncerata u Njemačkoj, čak i u velikim dvoranama s više od 10.000 ljudi. Sve su to bili predivni koncerti u kojima se moglo čuti i vidjeti samo domoljublje a ne fašizam kako nam to neki žele podvaliti. Veliku nepravdu čine ne samo meni kojemu osporavaju pravo na rad koje je jedno od temeljnih ljudskih prava već i mojim suradnicima i naravno mojoj publici koja za svaki moj najavljeni koncert u demokratskim zemljama poput Njemačke ili Austrije mora strepiti hoće li ih tko nazvati fašistima ili hoće li se koncert na koji žele doći moći uopće održati.

Izvor: jabuka.tv

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

U HRVATSKOJ SE PROVODI DIKTATORSKI KOMUNISTIČKI REŽIM! Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska

Tek su prošla tri dana od završetka moratorija na ovrhe, a građanima su na kućne adrese počela pristizati nova ovršna rješenja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zanimljivo je kako ta rješenja dolaze u poslijepodnevnim satima i ne donose ih poštari koji uobičajeno dolaze u određeni kvart već sasvim nove osobe koje su vjerojatno određene za raznošenje “plavih kuverata od kojih se građanima ledi krv u žilama”.

Navest ćemo primjer ovršnog prijedloga koji je dobila umirovljena profesorica prosječne mirovine 3500 kuna (podaci poznati redakciji) i to za neplaćenu pristojbu HRT-u za šest mjeseci. Taj dug iznosi 480 kuna, no u ovršnom prijedlogu se popeo na 796,89 kuna! Kako je specificirano, kamata iznosi 16,89 kuna, na troškove poštarine otpada 37,50 kuna, javnobilježnička naknada iznosi 75 kuna dok je odvjetnička naknada 187,50 kuna. U svemu tome, nije jasno zašto u ovršnom prijedlogu mora biti i odvjetnik i javni bilježnik, ali kako smo već nekoliko puta pisali, to je vjerojatno stoga što svi u ovršnom lancu moraju ostvariti prihod preko leđa ovršenika.

Ovršenica je dobila rok plaćanja od 8 dana! Neobično je i to što je ovrha došla u drugom dijelu mjeseca kada umirovljenici još nisu dobili mirovinu što znači da nikako neće moći podmiriti dug u roku od 8 dana. I tada dolazimo do problema. Rješenje odlazi u Finu, a kako bi se namirila i ta “država u državi” za nju je napravljen model tzv. predviđenih troškova. Na dug od 480 kuna, predviđeni troškovi iznose dodatnih 506,25 kuna! Kako je objašnjeno, namet u obliku pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 250 kuna + PDV, zatim sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe (to je vjerojatno naša Fina) stoji 125 kuna + PDV dok klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 30 kuna + PDV.

I tako umirovljenica umjesto 480 kuna duga mora platiti ukupno 1303,14 kuna! Kao što bi premijer Plenković rekao “dugovi se moraju platiti”. Naravno! Ali moraju li se platiti i svi ostali izmišljeni nameti kako bi se što više sudionika u ovršnom procesu namirilo? Kada se uzima kredit kod banke, ni kamate na kredit nisu toliko visoke kao što je ovakvo legalno lihvaranje hrvatskih građana. I još se nešto ne smije zaboraviti. Ako naša umirovljenica ne uspije odjednom uplatiti dugovanje već se ono produlji za mjesec, dva, tri… dodatno teku zatezne kamate pa se ukupni dug još više povećava.

Zanimljivo je kako ovršne prijedloge i dalje šalje uglavnom odvjetničko društvo Hanžeković&Partneri koje je to radilo i prethodnih godina.

Kako bismo saznali što je poduzela Udruga Ovršni u vezi ove nove nemilosrdne situacije hrvatske države prema njenim građanima, upitali smo potpredsjednika te udruge Radovana Preložnjaka za komentar.

On je rekao kako su članovi udruge pregovarali s ministrom pravosuđa i uprave Ivanom Malenicom koji je saslušao sve njihove prijedloge i imao razumijevanja za njih. “Jedan od naših prijedloga bio je da ljudi na ovrhu plaćaju 10 posto od svoje plaće ili mirovine kako bi im ostalo i za režije i život i ministar se s tim složio. Mi znamo da se dug mora podmiriti i ne bježimo od toga, a s ovakvim načinom plaćanja svi bi bili zadovoljni –  i vjerovnici i dužnici”, rekao je Preložnjak.

Dodao je kako su s Malenicom razgovarali i o preprodaji dugova raznim agencijama za što je ministar rekao kako to “nije u njegovoj nadležnosti već u resoru ministra financija Zdravka Marića“.

“Dužnici imaju pet, šest ovrha, a naplaćuje se prvi na listi prioriteta. Za to vrijeme oni koji su drugi i treći postaju nervozni i ne mogu dočekati da se i oni naplate pa dugovanje preprodaju trećoj strani – agenciji za naplatu potraživanja čiji djelatnici počinju nazivati ljude i maltretirati ih. Kada smo to objasnili, Marić je shvatio o čemu je riječ”, istaknuo je Preložnjak.

Kako još uvijek traje pandemija koronavirusa, ali i koronakriza, iz Udruge Ovršni zatražili su produljenje moratorija na ovrhe za dodatna tri mjeseca jer je sve prekratko trajalo. Za to vrijeme bi se napravio novi Ovršni zakon. No, s tim prijedlogom nisu naišli na odobravanje.

“Premijer je rekao da se dugovi moraju vraćati. Mi nismo protiv toga nego smo protiv lihvarenja i nabijanja kamata na dug. Smatramo da prvo trebamo platiti glavnicu te smanjiti kamate. Nažalost, u našoj državi je sve u ovršnom ropstvu. I u Ministarstvu financija smo naišli na razumijevanje. Rekli smo im da Finu treba izbaciti iz ovršnog postupka. Marić nas je prvo malo čudno gledao, a onda shvatio da bi to bilo dobro”, rekao je Preložnjak.

Podsjetio se kako su Ovršni zakon “za svoj dobar biznis napravili Hanžeković i Bošnjaković”. “No, ne smijemo zaboraviti ni Milanovićevu vladu u kojoj je ministar Orsat Miljenić dodatno podržao i pogoršao taj zakon”, istaknuo je.

Preložnjak je naglasio kako je jedini u Hrvatskoj koji brine o ovršenim, blokiranim i deložiranima međimurski župan Matija Posavec. On je kroz Udrugu Ovršni napravio fond za pomoć od 150 tisuća kuna. “Imamo svog odvjetnika i ostale pravnike i oni pomažu ovršenima. Ljudi sve rade sami, a to nije dobro. Čovjek je možda vlasnik kuće, a ima plaću ili mirovinu od 3000 kuna i ne može dobiti pomoć. Kroz taj fond ipak im se pomaže. Na taj način smo spasili ljudima kuće”, rekao je.

No, taj se fond odnosi samo na ovršene iz Međimurske županije. “Prema tom modelu željeli smo napraviti iste takve fondove po Hrvatskoj, no kako su nam župani ‘otvorili vrata’ tako su ih i ‘zatvorili’. To je jedna velika nebriga za građane. Govorili su nam da ljudima daju jednokratnu pomoć, a djeluje i Crveni križ koji pomaže ljudima te smatraju da samo na taj način mogu zbrinuti svoje ovršene građane”, rezolutan je Preložnjak.

Dodao je kako je to “jednostavno jedna tužna priča”.

Govoreći o sljedećim koracima Udruge Ovršni, Preložnjak je rekao kako će za nekoliko dana ići na sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem. “Odgovorno tvrdim da je premijer Plenković svojim činom ugrozio nacionalnu sigurnost. Ljudi su nervozni zbog koronavirusa, a s provedbom ovrha bit će još gore. Pokušat ćemo još jednom ići razumno i razgovarati. Cilj nam je novi Ovršni zakon koji mora biti pravedniji od sadašnjeg. Naši odvjetnici su napravili prijedlog novog zakona na 328 stranica na kojima se može iščitati da će svi biti namireni i zadovoljni – i vjerovnici i država i dužnici”, istaknuo je.

Još jedan od sljedećih koraka im je treći odlazak u Bruxelles u Europski ured za borbu protiv prijevara (Olaf) jer, kako je naglasio Preložnjak, očito trebamo pomoć izvana od Europske unije.

“Naime, očito je da se ovdje provodi diktatorski komunistički režim! Želimo to prenijeti u EU. Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska”, zaključio je Preložnjak.

Izvor: dnevno.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x