Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nisam otišao u Vukovar na komemoraciju Blagi Zadri, jer nisam dio “elite”! Mi iz Turbo voda stojimo u zadnjem redu, a u prvim redovima su danas neki drugi ljudi. Mi smo u prvim redovima bili kada je trebalo – izjavio je povodom 28. obljetnice junačke pogibije generala Blage Zadre u Bujici na Z1 televiziji, njegov suborac i čovjek koji je bio s generalom kada je poginuo Stipe Mlinarić – Ćipe.

Blago Zadro je bio skroman i pošten čovjek, nije volio svjetla reflektora i siguran sam da bi vijence koje su službene delegacije danas donijele na njegov grob, podijelio po grobovima svojih palih suboraca – nastavio je Mlinarić, inače bivši logoraš i pripadnik Turbo voda, dragovoljac s Trpinjske ceste, čijeg su brata Milu smaknuli na Ovčari.

ZAPOVJEDNIKA ZADRU NI MRTVOG NISMO OSTAVILI!

Na pitanje gdje je bio 16. listopada 1991. godine, Ćipe je odgovorio: – Nemojte me tjerati na suze! Ne želim pokazati slabost, nismo je pokazivali ni onda, pa je neću ni večeras, iako emocije rade. 28. listopada na večer, kada se smrklo, poslije toga paklenoga dana, došli smo se pomoliti, jer je Blagino tijelo odnešeno u zapovjedništvo u caffe bar ‘Mustang’ od Pipeta… Došli smo tamo s Robertom Zadrom, Blaginim sinom, kojem je rođendan 17. listopada i koji bi imao 50 godina, kao i ja, da nije poginuo na Kupresu. Nitko nije plakao, a svi smo bili tužni i ponosni… Drugom Blaginom sinu Tomi zasuzilo je u oku, a Robert mu je rekao: Brate, idemo ovo odraditi do kraja, bit će vremena i za suze!

Generala Zadru pokosio je neprijateljski mitraljez u Kupskoj ulici, u Borovu Naselju: – Koliko su ga njegovi vojnici cijenili i poštovali, najbolje govori podatak da je prilikom izvlačenja njegovog tijela poginuo Zvonka Mlinarić – Špeki, također pripadnik Turbo voda. To je ta povezanost s jednim pravim zapovjednikom, gdje ga se ne ostavlja ni mrtvoga! Četnici su svoje ostavljali, gdje god su stigli, ali mi nismo!

“Volio bih srušiti jedan mit u vašoj emisiji,” posebno je naglasio Stipe Mlinarić i nastavio: “Godine 1991. bilo je svega 40.000 dragovoljaca, znači samo 1 posto naše populacije. Među tih 40.000 nije bio aktualni premijer. Nije bio ni od predsjednice muž Jakov!”

ZA NEPROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINA PODJEDNAKO SU KRIVI I PLENKOVIĆ I KOLINDA!

Komentirao je i Kolindinu izjavu s Kninske tvrđave da bi najradije uzela pušku u ruku: – Meni to nije simpatično. Što ćete uzimati pušku 2019. godine?! Danas treba raditi druge stvari i rješavati probleme koje muče Vukovar i Hrvatsku. Svako vrijeme nosi svoje… Nitko od danas vodećih političara nije bio s nama. No, mi smo se borili za sve naše ljude, ja obožavam Hrvate, ali očekujem da danas naša država ide naprijed i da drugi ljudi povuku, a oni to ne čine.

Stipe Mlinarić ogorčen je na predsjednicu i smatra da nije iskrena kada je u pitanju Vukovar i neprocesuiranje ratnih zločina: – Predsjednica u zadnje četiri godine nije htjela komentirati baš ništa što je se ticalo, kao ni ono što je narod osjećao. Nije je se ticao prosvjed u Vukovaru, prošle godine 13. listopada naprosto je nestala iz javnosti dva tjedna.

Za nerad institucija u zadnjih godinu dana Mlinarić podjednako krivi i Kolindu i Plenkovića i Božinovića: – Ovih godinu dana zahvaljujući i predsjednici i premijeru i ministru policije, nije se dogodilo – ništa. I dalje se 50 branitelja iz Borova vodi nestalima, nema tijela… I ne samo njihovih… 330 ljudi iz Vukovara se vodi kao nestalo. Nitko nije nađen u tih godinu dana, a gradonačelnik Penava je s prosvjeda poslao vapaj ljudi koji traže svoje nestale – on ih je jasno prezentirao vlastima.

NISAM BIO GLUMAC ’91. – NISAM NI DANAS!

Mlinarić smatra da je Kolinda u Vukovar na komemoraciju Blagi Zadri došla zato jer je u tijeku predizborna kampanja: – Nije je bilo četiri godine i sada, kada se bliže izbori, evo, dolazi se u Vukovar! Ja namjerno nisam otišao u Vukovar. Bio sam s Blagom kada je poginuo, ali tada nije bilo ovih koji se danas slikaju i rade cirkus pred kamerama. Blago je bio skroman, miran čovjek, imao je tu crtu ispod koje se ne ide… Bio je pošten. U njemu su se nalazili svi epiteti ljudske dobrote. I sada raditi cirkus, vući svjetla reflektora da te snime kod njegova groba, mene to ne zanima i zato nisam htio ići ove godine na komemoraciju. Mi dečki iz Turbo voda uvijek stojimo u zadnjim redovima, a u prvima su neki drugi ljudi… Mi smo bili u prvim redovima kada je to trebalo.

“Svaki puta kad idem u Vukovar s ženom i sinovima, odem na Blagin grob, ali i grob pokojnog Špekija da se pomolim,” govori Čipe: ”Kad je snijeg, znam očisti grob, ali ne radim to zbog kamera i izbora, radim to iz srca! Ovo što se radi je čista gluma, a ja nisam glumac. Nisam bio glumac ’91., nisam ni 2019. godine!”

Posebno je prokomentirao Kolindinu izjavu da se osjeća “kao da je Blagu Zadru znala cijeli život”: – Da ga je zaista znala, ne bi to ni izjavila. To ceremonijalno polaganje 30 vijenaca na njegov grob i od toga raditi cirkus, to nije Blago Zadro! Blago je osjećao bilo našeg naroda ’91. Bio je skroman čovjek. On ne bi volio da se to radi od njega danas. On bi rekao – ovih pet vijenaca odnesite Špekiju, a ovih 25 niste trebali kupovati. Dajte sirotinji ili djeci koja nemaju. To je Blago Zadro. Politička elita to ne može shvatiti!

ZAŠTO NISU POMILOVALI MERČEPA?!

Ćipe se Blage Zadre dobro sjeća i od prije rata: – Znao sam ga već kao dijete, jer sam se špekulao s njegovim sinom Robertom. Blago Zadro se nije ’91. pojavio k’o iz vedra neba. Blago je vodio prvi štrajk u bivšoj Jugoslaviji, u kombinatu Borovo. Tamo su iza njega stali i Srbi i Hrvati. Pješice se išlo od Vukovara do Beograda. To je bilo prvi puta da se išlo u Beograd, prosvjedovati ispred SIV-a. Blago Zadro je bio i organizator prvih višestranačkih izbora ’90. Držao je veličanstvene govore, a sjećam se onoga u Berku, koji je i danas aktualan, naježite se kad ga poslušate. Sve što je tada govorio, to i danas vrijedi. Nije ga pregazilo vrijeme. To su ljudi koje vrijeme ne gazi. To je bio Blago Zadro, čovjek koji je imao viziju.

Ćipe Kolindi zamjera i to što nije iskoristila svoju ovlast da pomiluje barem jednog hrvatskog branitelja: – Predsjednica je mogla pomilovati Tomislava Merčepa. Ne da nije pomilovala Tomislava Merčepa, ona nije pomilovala niti jednog hrvatskoga branitelja!

Zamjera joj i to što je Vučića primila na crvenom tepihu: – Zašto se predsjednica u pet godina nije založila da se tuži Srbiju za ratnu odštetu? Što je s odštetom logorašima?! Crna Gora je platila jedan dio logorašima koji su bili s dubrovačkog ratišta, u znak dobre volje. Zašto isto nije napravila i Srbija? Zašto Vučiću nije rekla da je to minimum minimuma?!

Stipe Mlinarić smatra da je glas za Kolindu, zapravo glas za Andreja Plenkovića: – O Plenkoviću mislim isto što i o Kolindi. Tu nema prevelike razlike.

RATNIK S TRPINJSKE CESTE: STOJIM IZA MIROSLAVA ŠKORE!

Stipe Mlinarić – Ćipe ne skriva da u predsjedničkoj utrci podržava dr. Miroslava Škoru, s kojim je u više navrata viđen u Vukovaru: – On je moj prijatelj. Volio bih da se pogleda tko je od predsjedničkih kandidata u ovih 30 godina samostalne Hrvatske koliko poreza platio. Osim Milanovića i Kolinde, to treba pitati i Plenkovića; Što ste napravili za Hrvatsku, osim što ste bili na hrvatskome proračunu i živjeli od njega?! Miroslav Škoro nije bio na proračunu, čak ni kad je bio u Saboru… Da ne govorim o njegovim pjesmama ‘Ne dirajte mi ravnicu’, ‘Sude mi’, ‘Mata’, ‘Vrijedilo je’… Pa, ne može to napisati čovjek bez duše, koji ne osjeća bilo naroda.

Ćipe je uvjeren da će Škoro pobijediti na predsjedničkim izborima: – Pobijedit će Miroslav Škoro jer je osjetio bilo Hrvatskog naroda, jer živi s Hrvatskim narodom 30 godina. Jer je među nama svaki dan. Imao je koncert prije 20 dana u Iloku, ugostio sam ga u svojoj kući – spavao je kod mene u Vukovaru. U 8 ujutro, na doručku me pitao hoću li mi učiniti jednu uslugu? Mislio sam da treba majonezu ili kečap, a on me zamolio da poslije doručka otiđemo na groblje braniteljima i Blagi Zadri. Otišli smo na generalov grob bez kamera i bez svijetla reflektora. Znači, čovjek je to htio iz srca! Tamo je bila jedna obitelj i htjeli su se slikati sa Škorom, a on im je odgovorio: Jučer sam bio na koncertu i dva sata sam se poslije koncerta ostao slikati s ljudima, ali ovo nije ni mjesto, ni vrijeme. Došao se pomoliti i upalit svijeće za branitelje. Ljudi su se zahvalili i shvatili su poruku.

“Kako sam čistog srca i bez ikakve kalkulacije ’91. stao uz Blagu Zadru, tako danas stajem iza Miroslava Škore,” jasan je ratnik s Trpinjske ceste, uz pojašnjenje: ”Godine 1991. sam vidio cilj, vidio sam jasan motiv, samo su uvijeti bili drukčiji. Isto tako, čistim srcem, bez ikakve materijalne koristi, danas osjećam da je biti uz Škoru prava stvar. Svako je vrijeme za nekoga. Ovo je vrijeme Miroslava Škore – da bude predsjednik i napravi reforme koje je obećao. Ako ga u tome pokušaju spriječiti, siguran sam da će biti prvi predsjednik u povijesti koji će dati ostavku već nakon godinu dana.”

BUJICA

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

xBox

Sedam najvećih kleveta o Tuđmanu – Kleveta br. 1: Izdaja Vukovara

U Podcastu Velebit povjesničar Josip Jurčević temeljito je razotkrio najčešće klevete o predsjedniku Franji Tuđmanu. Jurčević se ovim temama bavio u svojim znanstvenim radovima ili kao svjedok ekspert na Sudu u Haagu te prvi puta javno iznosi neke do sada manje poznate ili potpuno nepoznate detalje o spornim situacijama i događajima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Podcast Velebit objavio je serijal epizoda na temu kleveta o bivšem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Gost emisije bio je povjesničar Josip Jurčević koji iznosi svoja zapažanja o svakoj od kleveta. Jesu li argumentiranja gospodina Jurčevića utemeljena i doprinosi li njegova diskusija razobličavanju tih mitova otkrit ćete sami. Činjenica da je Jurčević javno iznio niz zanimljivih opservacija na nedavne povjesne događaje vezane uz lik i djelo pokojnog predsjednika Franje Tuđmana nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Danas objavljuemo prvu epizodu koja govori o kleveti za izdaju Vukovara. Je li Tuđman utjecao na pad Vukovara i što o svemu kaže povjesničar Jurčević pogledajte u priloženom videu.

 

Nastavi čitati

xBox

Zašto u BiH nije moguće ono što jest u Belgiji i Švicarskoj?

Ono što u Bosni i Hercegovini više zabrinjava jest bošnjačka politika koja se kune u BiH, a sve čini da se stanje pogoršava, da ljudi odlaze i da zemlja ostaje pusta.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Uvijek kad netko progovori o tome da je BiH tempirana bomba ili bure baruta, likuju srpski političari, a uznemire se bošnjački duhovi. Srbi se raduju jer u tim izjavama vide svoju priliku za podjelu BiH, dok Bošnjaci to promatraju kao provokaciju i imaju silnu potrebu govoriti o tome kako je u Bosni i Hercegovini sve dobro i da nema nikakvih opasnosti od mogućih sukoba.

Nažalost stvarnost izgleda drugačije. Na koncu te suprotne reakcije, kao i hrvatska šutnja, govore jako puno o vrlo nestabilnom političkom stanju u BiH. Srpsko sanjarenje o pripajanju Srbiji i nije toliko problematično, jer je to samo san bolesnoga političkoga, velikosrpskoga uma koji nema ikakve podloge u realnosti. Republika Srpska nije cjeloviti prostor. Distrikt Brčko ju dijeli na dvije regije, koje zbog ekonomskoga lošega stanja doživljavaju masovni egzodus mladoga stanovništva. U bilo kojem pokušaju ujedinjenja sa Srbijom izazvali bi rat s nesagledivim posljedicama. Izgubili bi ga kao što je ovih dana Srbija izgubila u rukometu od male Crne Gore.

Srbi iz Srbije jesu politički čudan narod, ali nisu toliko glup da bi išli ponovno ginuti za prostore koji će ionako jednoga dana ostati prazni. Nešto su naučili iz nedavnih, prošlih ratova. Uostalom i tamo gdje su napravili velika zlodjela, u Srebrenici, ima ih jako malo. Trenutna brojka Srba u toj općini je nekoliko puta manja od one prije devedesetih godina. Očito se i tu pokazalo da se ne može živjeti od pljačke, ubijanja i progona nesrpskoga stanovništva.

Dakle, čitavo to srpsko političko junačenje u BiH (Republici Srpskoj) ide za tim da se zadrže stečene privilegije političara i njihovih saveznika na račun srpske sirotinje koja masovno odlazi raditi u druge zemlje ili u Federaciju BiH. Ako je ikome jasno da je čitava priča od ujedinjenja sa Srbijom obično političko prodavanje magle, onda je to jasno Dodiku i Vučiću.

Zašto to čine svome narodu? Da zadrže što duže vlast. Jer u trenutku shvaćanja istine od strane srpskoga naroda, završit će Dodik i Vučić tamo gdje im je mjesto, na smetištu povijesti.

Dobro im je poznato da im majčica Rusija, i pored sve galame iz taktičnih razloga, može pomoći samo onoliko koliko je pomogla Srbiji u rukometnoj utakmici protiv Crne Gore. A tu Crnu Goru bi daleko radije vidjela pod svojim patronatom nego Srbiju i Republiku Srpsku. Uostalom, što to imaju Srbija i Republika Srpska, osim prazne priče, što bi istinski moglo motivirati Ruse da se upuste u rizičan sukob s NATOM? Ništa. Imaju nekolicinu bolesnika koji od vremena do vremena tvrde da su Srbi najstariji narod na svijetu. Ali i sama velika Rusija ima takvih kreatura dovoljno.

Ono što u Bosni i Hercegovini više zabrinjava jest bošnjačka politika koja se kune u BiH, a sve čini da se stanje pogoršava, da ljudi odlaze i da zemlja ostaje pusta.

Nitko pametan neće zanijekati da je hrvatska politika u BiH (HDZ) učinila mnoge krive poteze, vežući se previše uz iluzionističku politiku Dodika, ali to ne opravdava bošnjačko ignoriranje realnosti, niti pokušaj da se tri konstitutivna naroda pretvori u jedan. Dok se ideolozi oko SDA zdušno bore protiv izdajnika u bošnjačkim redovima inzistirajući na bosanskom jeziku i posebnosti Bošnjaka unutar naroda u BiH, čine ti isti ideolozi sve kako bi gurnuli Hrvate u zagrljaj Dodiku.

Malo više taktičnosti i osjećaja za etničke probleme na prostoru BiH, uvažavanje posebnosti svake etničke grupe, a napose Hrvata, došlo bi do pozitivne promjene u zemlji. Što više Hrvati bi mogli postati politički partner Bošnjacima u uređenju Bosne i Hercegovine po želji sva tri naroda.

Začuđuje činjenica da bošnjački političari, kako oni oko SDA tako i oni sekularni, ne vide da ignoriranjem hrvatskih zahtjeva guraju Hrvate u savezništvo sa Srbima.

Zašto u BiH ne bi bilo moguće ono što je moguće u Belgiji. Ta država funkcionira dobro ekonomski i pored toga što se Flamanci, koji govore varijantu nizozemskoga jezika,  i Valonci, koji govore francuski,  u mnogim političkim pogledima razilaze. Na okupu ih ne drži samo glavni grad Bruxelles, koji se nalazi u flamanskoj regiji, kako to tvrde površni stručnjaci, nego izgrađena demokracija u kojoj i njemačka manjina od kojih 80 tisuća pripadnika ima svoj geografski prostor, sva etnička, kulturološka, jezična i tradicijska prava kao i ove veće dvije skupine.

Ne samo da govore na svom području njemački, nego imaju i svoju televiziju i radio, u istoj mjeri od podržavane od države kao i one na nizozemskom ili francuskom jeziku.

Zašto to nije moguće u BiH?

Zašto Bošnjaci misle da Hrvati nemaju pravo na svoju državnu televiziju i svoj radio, dok se istovremeno uvažava pravo Srba na posebnost? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako se iza toga krije pokušaj da se ovlada čitavom Federacijom i nadoknadi na račun Hrvata ono što je izgubljeno u sukobu sa Srbima.

Zašto Bošnjaci kontinuirano forsiraju građansku državu kad im je jasno da to Hrvati ne mogu prihvatiti, jer bi im Bošnjaci s vremenom mogli dokinuti i županije koje su kakav takav zaštitni mehanizam?

U Švicarskoj, koja je županijski  (kantonalno) uređena, ne može nitko dobiti švicarsko državljanstvo i boravak u dotičnoj županiji prije nego dobije pristanak lokalne vlasti. Time se sprječava mogućnost državnoga nametanja i ignoriranja lokalne samouprave. Ali što je još važnije, time se sprječava svaki pokušaj potiskivanja etničke grupe u njezinoj županiji.

Zašto Bošnjaci ne uvaže sva ta iskustva i ne pruže priliku Hrvatima da se osjećaju sigurnim u BiH, da neće jednoga dana biti preglasani ili potisnuti od većinskoga naroda? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako im je to i cilj. A kad bi to doista bi bio cilj ponekih bošnjačkih političara, bila bi to velika pogrješka. Jer Hrvati na to neće pristati. A kad ih ostane sasvim malo u BiH, shvatiti će Bošnjaci da nema niti njih.

Istina, Hrvati odlaze zbog neriješenoga hrvatskoga pitanja, loše hrvatske politike, ali odlaze i Bošnjaci. A kad im se otvori mogućnost, otići će još masovnije. Ukoliko Bošnjaci, svejedno da li se radi o onima oko SDA ili sekularnima, žele graditi prosperitetnu državu, moraju činiti sve da se riješe etnički problemi, da se stvori takvo političko stanje koje će dugoročno garantirati svima sigurnost.

Švicarci su ratovali zbog neriješenih etničkih problema. Kad su ih riješili, počeo je procvat te države. Danas nitko, ni etnički Nijemci, ni Francuzi, niti Talijani ne žele raspad Švicarske. Postala im je domovina koju vole. Zašto je to nemoguće u BiH? Vjerojatno zato što nitko ne igra poštenu igru. Jer svi imaju neke sakrivene ciljeve. Srpski su poznati, iako od toga nema ništa. Hrvatski su svedeni na političku realnost, osim kod pojedinih naivaca. Titove pristalice su na izmaku snage, jer vide da je nemoguće ostvariti one privilegije koje su imali prije. A i Komšić im je svojom izdajom zadao zadnji udarac. Ostaju Bošnjaci, oni među njima koji se smatraju jedinim pravim prijateljima Bosne i Hercegovine. A tu se krije po BiH možda ponajveća opasnost. Ukoliko budu i dalje živjeli u uvjerenju da sve ovisi o njima, te ostanu vjerni Erdoganovoj ideologiji, koja od jake i obljubljene sekularne Turske pravi nakaradnu, srednjovjekovnu vjersku državu, kakvih je bilo i kod kršćana prije nekoliko stotina godina, ujedinit će sve protiv sebe. A tada bi BiH mogla postati opasnom tempiranom bombom na Balkanu. Jer vrag nikada ne spava. On čeka uvijek svoju priliku.

Što preostaje? Prije svega suradnja s Hrvatima. Zajednički zahtjevi za pravednim uređenjem BiH u kojoj će biti garantirano etničko i građansko. A tada? Zajednički rad na osvješćivanju Srba kako trebaju odustati od praznih priča o ujedinjenju Republike Srpske sa Srbijom. Što prije dođe do toga, ostat će u BiH više hrvatske, bošnjačke i srpske mladosti koja će se moći jednoga dana brinuti za već sada ostarjelu populaciju.

Ako ne dođe do toga, mogla bi BiH, upravo zbog nedostatka mladih ljudi, postati odličan prostor na koji bi europske države mogle smjestiti nepoželjne izbjeglice. Te države imaju dovoljno novca za financiranje takvoga projekta, a ne nedostaje im niti političke podlosti.

Nastavi čitati

xBox

VOX POPULI: Otvoreno pismo Anti Domiću i Ivi Filipoviću

Prenosimo integralni tekst otovrenog pisma branitelja HVO-a Blaža Plavotića kojim se putem internet medija obrušio na Antu Domića i Ivicu Filipovića. Plavotić u pismu iznosi svoje razloge i motive da se obrati javnosti, a mi ih prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Povodom 27. godišnjice od zločina nad hrvatskim civilima u Ulicama i Laništima, kao i povodom 27. obljetnice osnivanja 108. pješačke HVO brigade gdje su se ponovno Anto Domić i Ivica Filipović u društvu svojih poslušnika naslikavali u prvim redovima i polagali vijence želim se obratiti obojici ovim otvorenim pismom.

Gospodine Anto Domiću znate li Vi i Vaš stranački prijatelj Ivica Filipović šta se zapravo dešavalo tih ratnih godina u Brčkom i okolici? Ako mislite da znate preispitajte opet svoje znanje. Da znate ne bi se tako drsko i bezobrazno ponašali prema najzaslužnijim pojedincima i razvojačenim braniteljima. Naravno samo onima koji nisu sluge vaše privatne stranke HDZ-a.

Iako ste svim medijima prenijeli da je Ivica Filipović ratni general mi koji smo ginuli na prvim crtama na Boderištu i gdje god je trebalo ipak znamo da je Ivica Filipović bio do-zapovjednik pa zapovjednik brigade, ne general. Ta brigada koju je vodio je do kraja rata izgubila 178 najhrabrijih momaka. Na obilježavanju obljetnice brigade nikoga od obitelji tih poginulih, nikoga od pravih ratnih branitelja. Samo ste Vi, vaši branitelji iz Minhenske bojne, koji su sada zaposleni na najistaknutijim mjestima u Vladi Brčko distrikta i Javnim preduzećima, obilježili ove datume. A znate li zašto nije bilo pravih branitelja ni obitelji poginulih branitelja? Vjerujem da vas to i ne zanima.

Ne znam jeste li znali da smo mi Hrvati kao i Muslimani u Brčkom bili napadani od Srba. Da je Brčko i okolica od srpske strane etnički očišćen, a svi koji nisu Srbi poslani u logore, pobijeni i mučeni. Da to znate ne biste se svake godine cerili 9. januara kada na slavu i dan Republike Srpske lomite s Dodikom slavsku pogaču slaveći dan kada je donesena odluka da je ispravno istrijebiti Hrvate i Muslimane iz Brčkog i okolice. Da imate i malo obraza i časti ne biste više nikada otišli na Ulice i u Boderište i pogledali u oči ljudima čiji su očevi i sinovi tamo pobijeni.

Domiću, ako ti ne znaš tko je koga ubijao i tjerao u logore pa slaviš „pogrešnu slavu“ pitaj svoga stranačkog prijatelja Ivicu Filipovića, kažu da on zna. Ako ne znaš Domiću uzmi pa pogledaj VHS snimak smrti Josipa Filipovića iz Boderišta koji je uhvaćen živ u Laništima i vezan u lance pa transporterom vučen po putu dok nije umro. Pogledaj Domiću taj snimak pa pogledaj snimak sebe kako se ceriš  lomeći pogaču 9. januara na dan Republike Srpske.

Šutnjom o zločinima nad Hrvatima i Muslimanima čuvate fotelje. A tom istom šutnjom i radom samo za sebe i uzak krug podobnih ljudi oko sebe otjerali ste sve Hrvate, naročito prave branitelje.

Domiću tko su ti sad Hrvati oko tebe? Većina njih dok je rat trajao bili su u Njemačkoj i Austriji na sigurnom. Sad su u vrhu HDZ-a, biraju poslove, članovi su upravnih odbora, odbora za zapošljavanje, direktori su javnih preduzeća.

Braniteljima koji su bili u ratu i ostali uz svoje kuće nema ni običnog posla za 500 maraka, a „Hrvati“ oko tebe primaju po 3000 maraka pa im je i to malo pa su još i u upravnim odborima za još 1500 maraka. Njima su i kćerke i sinovi zaposleni čak prije nego završe i škole. Svoje poslušne „Hrvate“ nagradili ste pozicijama, a one koji nisu htjeli slijepo slušati vašu nesretnu politiku šikanirate.

Uzeli ste sve pod svoju kontrolu (stranačku) pa i udruge iz rata. Tražio sam od sve tri udruge da se ograde od vašeg slavljenja dana Republike Srpske, ali ni jedna nije smjela to uraditi znajući da bi bile uskraćene za financijska sredstva iz proračuna. Mnogi od njih s vama se ne slažu, ali šute. Neka oni šute, financijska sredstva svake godine za svoju šutnju dobiju. Ja neću šutjeti. Ja vas se ne bojim jer ionako ste se potrudili da posla nigdje ne mogu dobiti. Nisam se bojao nikoga ni onih ratnih godina kad je glava bila na panju pa se ne bojim ni vas ni vaših kupljenih partijskih prijatelja.

Blaž Plavotić

Nastavi čitati

Popularno