Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nisam otišao u Vukovar na komemoraciju Blagi Zadri, jer nisam dio “elite”! Mi iz Turbo voda stojimo u zadnjem redu, a u prvim redovima su danas neki drugi ljudi. Mi smo u prvim redovima bili kada je trebalo – izjavio je povodom 28. obljetnice junačke pogibije generala Blage Zadre u Bujici na Z1 televiziji, njegov suborac i čovjek koji je bio s generalom kada je poginuo Stipe Mlinarić – Ćipe.

Blago Zadro je bio skroman i pošten čovjek, nije volio svjetla reflektora i siguran sam da bi vijence koje su službene delegacije danas donijele na njegov grob, podijelio po grobovima svojih palih suboraca – nastavio je Mlinarić, inače bivši logoraš i pripadnik Turbo voda, dragovoljac s Trpinjske ceste, čijeg su brata Milu smaknuli na Ovčari.

ZAPOVJEDNIKA ZADRU NI MRTVOG NISMO OSTAVILI!

Na pitanje gdje je bio 16. listopada 1991. godine, Ćipe je odgovorio: – Nemojte me tjerati na suze! Ne želim pokazati slabost, nismo je pokazivali ni onda, pa je neću ni večeras, iako emocije rade. 28. listopada na večer, kada se smrklo, poslije toga paklenoga dana, došli smo se pomoliti, jer je Blagino tijelo odnešeno u zapovjedništvo u caffe bar ‘Mustang’ od Pipeta… Došli smo tamo s Robertom Zadrom, Blaginim sinom, kojem je rođendan 17. listopada i koji bi imao 50 godina, kao i ja, da nije poginuo na Kupresu. Nitko nije plakao, a svi smo bili tužni i ponosni… Drugom Blaginom sinu Tomi zasuzilo je u oku, a Robert mu je rekao: Brate, idemo ovo odraditi do kraja, bit će vremena i za suze!

Generala Zadru pokosio je neprijateljski mitraljez u Kupskoj ulici, u Borovu Naselju: – Koliko su ga njegovi vojnici cijenili i poštovali, najbolje govori podatak da je prilikom izvlačenja njegovog tijela poginuo Zvonka Mlinarić – Špeki, također pripadnik Turbo voda. To je ta povezanost s jednim pravim zapovjednikom, gdje ga se ne ostavlja ni mrtvoga! Četnici su svoje ostavljali, gdje god su stigli, ali mi nismo!

“Volio bih srušiti jedan mit u vašoj emisiji,” posebno je naglasio Stipe Mlinarić i nastavio: “Godine 1991. bilo je svega 40.000 dragovoljaca, znači samo 1 posto naše populacije. Među tih 40.000 nije bio aktualni premijer. Nije bio ni od predsjednice muž Jakov!”

ZA NEPROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINA PODJEDNAKO SU KRIVI I PLENKOVIĆ I KOLINDA!

Komentirao je i Kolindinu izjavu s Kninske tvrđave da bi najradije uzela pušku u ruku: – Meni to nije simpatično. Što ćete uzimati pušku 2019. godine?! Danas treba raditi druge stvari i rješavati probleme koje muče Vukovar i Hrvatsku. Svako vrijeme nosi svoje… Nitko od danas vodećih političara nije bio s nama. No, mi smo se borili za sve naše ljude, ja obožavam Hrvate, ali očekujem da danas naša država ide naprijed i da drugi ljudi povuku, a oni to ne čine.

Stipe Mlinarić ogorčen je na predsjednicu i smatra da nije iskrena kada je u pitanju Vukovar i neprocesuiranje ratnih zločina: – Predsjednica u zadnje četiri godine nije htjela komentirati baš ništa što je se ticalo, kao ni ono što je narod osjećao. Nije je se ticao prosvjed u Vukovaru, prošle godine 13. listopada naprosto je nestala iz javnosti dva tjedna.

Za nerad institucija u zadnjih godinu dana Mlinarić podjednako krivi i Kolindu i Plenkovića i Božinovića: – Ovih godinu dana zahvaljujući i predsjednici i premijeru i ministru policije, nije se dogodilo – ništa. I dalje se 50 branitelja iz Borova vodi nestalima, nema tijela… I ne samo njihovih… 330 ljudi iz Vukovara se vodi kao nestalo. Nitko nije nađen u tih godinu dana, a gradonačelnik Penava je s prosvjeda poslao vapaj ljudi koji traže svoje nestale – on ih je jasno prezentirao vlastima.

NISAM BIO GLUMAC ’91. – NISAM NI DANAS!

Mlinarić smatra da je Kolinda u Vukovar na komemoraciju Blagi Zadri došla zato jer je u tijeku predizborna kampanja: – Nije je bilo četiri godine i sada, kada se bliže izbori, evo, dolazi se u Vukovar! Ja namjerno nisam otišao u Vukovar. Bio sam s Blagom kada je poginuo, ali tada nije bilo ovih koji se danas slikaju i rade cirkus pred kamerama. Blago je bio skroman, miran čovjek, imao je tu crtu ispod koje se ne ide… Bio je pošten. U njemu su se nalazili svi epiteti ljudske dobrote. I sada raditi cirkus, vući svjetla reflektora da te snime kod njegova groba, mene to ne zanima i zato nisam htio ići ove godine na komemoraciju. Mi dečki iz Turbo voda uvijek stojimo u zadnjim redovima, a u prvima su neki drugi ljudi… Mi smo bili u prvim redovima kada je to trebalo.

“Svaki puta kad idem u Vukovar s ženom i sinovima, odem na Blagin grob, ali i grob pokojnog Špekija da se pomolim,” govori Čipe: ”Kad je snijeg, znam očisti grob, ali ne radim to zbog kamera i izbora, radim to iz srca! Ovo što se radi je čista gluma, a ja nisam glumac. Nisam bio glumac ’91., nisam ni 2019. godine!”

Posebno je prokomentirao Kolindinu izjavu da se osjeća “kao da je Blagu Zadru znala cijeli život”: – Da ga je zaista znala, ne bi to ni izjavila. To ceremonijalno polaganje 30 vijenaca na njegov grob i od toga raditi cirkus, to nije Blago Zadro! Blago je osjećao bilo našeg naroda ’91. Bio je skroman čovjek. On ne bi volio da se to radi od njega danas. On bi rekao – ovih pet vijenaca odnesite Špekiju, a ovih 25 niste trebali kupovati. Dajte sirotinji ili djeci koja nemaju. To je Blago Zadro. Politička elita to ne može shvatiti!

ZAŠTO NISU POMILOVALI MERČEPA?!

Ćipe se Blage Zadre dobro sjeća i od prije rata: – Znao sam ga već kao dijete, jer sam se špekulao s njegovim sinom Robertom. Blago Zadro se nije ’91. pojavio k’o iz vedra neba. Blago je vodio prvi štrajk u bivšoj Jugoslaviji, u kombinatu Borovo. Tamo su iza njega stali i Srbi i Hrvati. Pješice se išlo od Vukovara do Beograda. To je bilo prvi puta da se išlo u Beograd, prosvjedovati ispred SIV-a. Blago Zadro je bio i organizator prvih višestranačkih izbora ’90. Držao je veličanstvene govore, a sjećam se onoga u Berku, koji je i danas aktualan, naježite se kad ga poslušate. Sve što je tada govorio, to i danas vrijedi. Nije ga pregazilo vrijeme. To su ljudi koje vrijeme ne gazi. To je bio Blago Zadro, čovjek koji je imao viziju.

Ćipe Kolindi zamjera i to što nije iskoristila svoju ovlast da pomiluje barem jednog hrvatskog branitelja: – Predsjednica je mogla pomilovati Tomislava Merčepa. Ne da nije pomilovala Tomislava Merčepa, ona nije pomilovala niti jednog hrvatskoga branitelja!

Zamjera joj i to što je Vučića primila na crvenom tepihu: – Zašto se predsjednica u pet godina nije založila da se tuži Srbiju za ratnu odštetu? Što je s odštetom logorašima?! Crna Gora je platila jedan dio logorašima koji su bili s dubrovačkog ratišta, u znak dobre volje. Zašto isto nije napravila i Srbija? Zašto Vučiću nije rekla da je to minimum minimuma?!

Stipe Mlinarić smatra da je glas za Kolindu, zapravo glas za Andreja Plenkovića: – O Plenkoviću mislim isto što i o Kolindi. Tu nema prevelike razlike.

RATNIK S TRPINJSKE CESTE: STOJIM IZA MIROSLAVA ŠKORE!

Stipe Mlinarić – Ćipe ne skriva da u predsjedničkoj utrci podržava dr. Miroslava Škoru, s kojim je u više navrata viđen u Vukovaru: – On je moj prijatelj. Volio bih da se pogleda tko je od predsjedničkih kandidata u ovih 30 godina samostalne Hrvatske koliko poreza platio. Osim Milanovića i Kolinde, to treba pitati i Plenkovića; Što ste napravili za Hrvatsku, osim što ste bili na hrvatskome proračunu i živjeli od njega?! Miroslav Škoro nije bio na proračunu, čak ni kad je bio u Saboru… Da ne govorim o njegovim pjesmama ‘Ne dirajte mi ravnicu’, ‘Sude mi’, ‘Mata’, ‘Vrijedilo je’… Pa, ne može to napisati čovjek bez duše, koji ne osjeća bilo naroda.

Ćipe je uvjeren da će Škoro pobijediti na predsjedničkim izborima: – Pobijedit će Miroslav Škoro jer je osjetio bilo Hrvatskog naroda, jer živi s Hrvatskim narodom 30 godina. Jer je među nama svaki dan. Imao je koncert prije 20 dana u Iloku, ugostio sam ga u svojoj kući – spavao je kod mene u Vukovaru. U 8 ujutro, na doručku me pitao hoću li mi učiniti jednu uslugu? Mislio sam da treba majonezu ili kečap, a on me zamolio da poslije doručka otiđemo na groblje braniteljima i Blagi Zadri. Otišli smo na generalov grob bez kamera i bez svijetla reflektora. Znači, čovjek je to htio iz srca! Tamo je bila jedna obitelj i htjeli su se slikati sa Škorom, a on im je odgovorio: Jučer sam bio na koncertu i dva sata sam se poslije koncerta ostao slikati s ljudima, ali ovo nije ni mjesto, ni vrijeme. Došao se pomoliti i upalit svijeće za branitelje. Ljudi su se zahvalili i shvatili su poruku.

“Kako sam čistog srca i bez ikakve kalkulacije ’91. stao uz Blagu Zadru, tako danas stajem iza Miroslava Škore,” jasan je ratnik s Trpinjske ceste, uz pojašnjenje: ”Godine 1991. sam vidio cilj, vidio sam jasan motiv, samo su uvijeti bili drukčiji. Isto tako, čistim srcem, bez ikakve materijalne koristi, danas osjećam da je biti uz Škoru prava stvar. Svako je vrijeme za nekoga. Ovo je vrijeme Miroslava Škore – da bude predsjednik i napravi reforme koje je obećao. Ako ga u tome pokušaju spriječiti, siguran sam da će biti prvi predsjednik u povijesti koji će dati ostavku već nakon godinu dana.”

BUJICA

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

Bošnjaci bi morali napokon znati što žele, ali i što je realno

Za ponadati se da će sve tri konstitutivna naroda shvatiti da im probleme ne može riješiti međunarodna zajednica. Ukoliko to ne shvate, doživjet će BiH teška vremena, čak i tada ako bi NATO stacionirao sto tisuća vojnika.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Dr. fra Luka Marković

Jedna od najvećih pogrješaka Dragana Čovića u odnosu na Hrvate u BiH jest to da nije shvatio koliko je važno razvijati pluralizam unutar hrvatskoga korpusa, imati ozbiljne i dobronamjerne političke protivnike.

Doveo je Hrvate svojom nepromišljenošću u situaciju da im mnogi analitičari danas predbacuju da se ponašaju po onom neomiljenom principu jedan narod i jedna partija. Pa ipak to što je on napravio, ne može se usporediti s onim negativnim što čine Bošnjaci kad su u pitanju prava hrvatskoga naroda u BiH.

Što više oni su svojim arogantnim i nepromišljenim stavovima gurnuli Hrvate BiH u neželjenom pravcu.

Pa ipak teško je znati da li su Bošnjaci svojom antihrvatskom politikom namjerno pomagali Hrvatima, a djelomično i Srbima, da unište pluralizam unutar vlastitoga korpusa u BiH ili je to posljedica njihovih nesnalaženja zbog međusobne podijeljenosti.

Kontinuiranom pričom o nužnosti građanske države, bez uvažavanja etničkih prava,  nanijeli su Bošnjaci najveću štetu narodu koji predstavljaju.

Dok na jednoj strani čine sve da Hrvatima uzmu temeljno pravo jednoga konstitutivnoga naroda da bira svoje predstavnike, zanemaruju probleme koji postoje unutar bošnjačkoga naroda. A upravo ti problemi mogu biti vrlo opasni po mir u BiH.

Prevelika je razlika između onih koji sanjaju Tita i onih odanih Erdoganovoj ideologiji političkoga islama, bolje rečeno njegovoj, da se poslužim razmišljanjem Bakira Izetbegovića, petoj koloni u BiH.

Sarkastična izjava novinara političkoga analitičar Srđana Puhala kako su eto Srbi postali glavni igrači i u Sarajevu, nije dobra. Ona vrijeđa muslimane Bošnjake, jer oni, zasigurno, teška srca podnose da u njihovim većinskim gradovima vlast preuzimaju drugi, bez obzira što se radi o onima koji su ostali u Sarajevu uglavnom zbog obiteljskih razloga ili su se na trenutak udaljili od ideologije SDA.

„Bosansko-hercegovački patriotizam“ onih koji su ostali u Federaciji zbog obitelji, razlikuje se dobrim dijelom od onoga koji zastupa SDA. Vrijeme je da se istini pogleda u oči. Kao što nije dobro da se sarkastičnim tekstovima prkosi muslimanima Bošnjacima zbog gubitka vlasti u njihovim većinskim gradovima, dok se Srbi istovremeno u svojima ponašaju kao da su već u Srbiji, isto tako nije dobro pokušati nametnuti Hrvatima kao njihove predstavnike one koji su iz obiteljskih razloga postali veći Bošnjaci od muslimana Bošnjaka.

Nažalost, upravo ti sanjaju da je moguće od BiH stvoriti malu Jugoslaviju u kojoj će i dalje oni i njihove obitelji živjeti dobro na račun drugih kao u Titovo vrijeme.

Zapadna politika koja malo zna o problemima u BiH, bolje rečeno koju to i ne zanima, vjeruje da je moguća mala Jugoslavija u BiH. Istina, poraz SDA na lokalnim izborima, stranke koja ne krije da bi u BiH željela malo više islama, po uzoru na Erdogana, raduje zasigurno zapadne političare.

Bojim se da bi iz te njihove radosti mogla za narode u BiH doći ponovno ona crna vremena. Zar nas nešto o tome ne uči stanje u Iraku, Afganistanu, Siriji i Jemenu. Najgore što se može dogoditi državama s više etničkih grupa jest pokušaj stvaranja klasične građanske države, jedan čovjek jedan glas.

Nema države na svijetu u kojoj vlada mir ukoliko u njoj nisu riješeni etnički problemi. Uostalom Jugoslavija se zbog toga raspala. Barem bi to trebali znati bošnjački titoisti, njihovi zetovi i zapadni političari. Klasična građanska država je uvijek prilika za diktaturu jednoga naroda. A to vodi neminovno u sukobljavanje. Kad bi se doista i dogodilo, pod pritiskom zapadne politike, da u BiH dođe do stvaranja klasične građanske države,  na izborima bi najgore prošle one bošnjačke stranke koje se dive Erdoganu.

Dogodio bi se, silom prilika, savez svih protiv njih. A to ne bi bilo dobro. Nitko ne smije biti zakinut, ukoliko se želi postići mir.

Poznato je iz povijesti da se iz nezadovoljstva mogu uvijek izroditi neželjene stvari. U tom slučaju ne bi nikome koristila ideja građanske države, jer bi se pretvorila u državu građana opasnih namjera. Upravo bi to trebao biti razlog za odgovorne Hrvate, Bošnjake i Srbe, uz dužno poštovanje manjina, da se okrenu ozbiljnim razgovorima i mogućim dogovorima, ne gurajući na nagovor pojedinih neupućenih i nedobronamjernih zapadnih političara probleme pod tepih.

Tipičan primjer političara koji puno govori o BiH, a da o njoj doista ne zna puno, jest Schwarz-Schilling koji kontinuirano nudi pogrešna rješenja, zaboravljajući da BiH nije Njemačka.

Uostalom i u samoj Njemačkoj postoje federalne jedinice koje štite tradiciju, kulturu, kao i osjećaj za ono specifično regionalno, i to s velikim ovlastima na mnogim područjima, od školstva do policije. I ne daj Bože da spomenuti gospodin izjavi kako bi te federalne jedinice trebalo dokinuti. Ne bi se dobro proveo. Ili, kako bi tek prošao gospodin Schwar-Schilling kad bi predložio dokidanje etničkih regija u Belgiji ili etničkih županija (kantona) u Švicarskoj?

Nažalost, na prostoru Balkana svaka strana beznačajna politička kreatura može predložiti što hoće. I to bez velikih posljedica, iako među etničke grupe u BiH svojim pristranim izjavama unosi više nereda nego mira.

Već duže vremena upozoravam na to da je bošnjački nacionalni korpus ideološki podijeljen, te da to dobrim dijelom oblikuje njihov nekorektan i neodgovoran odnos prema Hrvatima u BiH, što ih sprječava da se zajedničkim snagama okrenu protiv velikosrpske ideologije, koja, bez obzira tko dobije izbore, ostaje na velikosrpskoj političkoj liniji Beograda.

Svi oni koji su se obradovali Dodikovom gubitku gradonačelničke pozicije u Banja Luci, trebali bi dobro prije razmisliti nego što počnu širiti optimizam. Uostalom, prema izvještajima medija, budući mladi gradonačelnik Banja Luke pokazuje jasno da među Srbima nema razlike kad su u pitanju snovi o velikoj Srbiji.

Dodik je izgubio Banja Luku, a Hrvati i Bošnjaci su u njegovom konkurentu dobili potvrdu da je kod Srba svejedno tko vlada, jer im iz glave ne izlazi opsesija krivih sjećanja kako su Srbi bili uvijek žrtve, te da su imali pravo na osvetu. O tome govore puno izjave mladoga gradonačelnika Banja Luke o Jasenovcu, Srebrenici i srpskim ratnim zločincima.

Reformirani komunisti, njihovi potomci i „otpadnici“ od SDA, koji su promijenili vanjštinu, ali ne i nutrinu, su odnijeli pobjedu gotovo u svim većim bošnjačkim gradovima. Ali to je samo privremena pobjeda koja ne donosi nikakve promijene glede rješavanja nagomilanih problema u BiH.

Ono što je BiH trenutno najpotrebnije jest unutar bošnjački dijalog oko uređenja BiH, a zatim iskreni dijalog s Hrvatima i Srbima. Voditi takve dobronamjerne razgovore oko uređenja BiH nije lako, jer zahtijevaju puno mudrosti, tolerancije i razumijevanja za drugoga.

Nažalost u BiH toga nema. Dobrim dijelom su za to krivi visoki predstavnici koji su jednosmjerno tumačili Daytonski sporazum, u nadi da će od BiH stvoriti državu po ukusu njihovih naredbodavaca, državu kakvu ne bi mogli niti u snu predložiti civiliziranim zapadnim društvima u kojima se jako puno pazi na prava etničkih grupa, pa makar bile tako male kao što je njemačka u Belgiji i Luksemburgu.

Za ponadati se da će sve tri konstitutivna naroda shvatiti da im probleme ne može riješiti međunarodna zajednica. Ukoliko to ne shvate, doživjet će BiH teška vremena, čak i tada ako bi NATO stacionirao sto tisuća vojnika.

Uostalom, događanja u nekim državama svijeta, unatoč prisutnosti međunarodnih vojnika, ukazuju na to da nema mira tamo gdje se religije ili narodi nisu uspjeli dogovoriti oko temeljnih vrijednosti bez kojih nema suživota.

Dr. fra Luka Marković | herceg-bosna.com

Nastavi čitati

xBox

SPECIJALNO IZDANJE BUJICE O TOMISLAVU MERČEPU!

U Bujici je objavljen dokument Ministarstva obrane, iz kojeg se jasno vidi kako je aktualna vlast odbila da Merčep bude pokopan uz vojne počasti. Autentičnost dokumenta potvrdio je pročelnik zagrebačkog Ureda za branitelje Miodrag Demo i vrlo konkretno otkrio pozadinu cijele afere: – Tomislav Merčep je, kao hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, imao pravo na posljednji ispraćaj uz vojne počasti. Naše institucije i naša ministarstva u ovom su slučaju prekršile zakone Republike Hrvatske, zar to nije žalosno?!

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Miletić i Josić u Bujici

KREŠIMIR MILETIĆ: – Epidemiološke mjere samo su izgovor, Merčep nije ispraćen uz vojne počasti, zbog politike HDZ-a i SDSS-a!

TOMISLAV JOSIĆ: Ogorčen sam na branitelje, gdje su sada udruge, gdje je Generalski zbor, zajednica ‘Gojko Šušak’?!

BRANIMR GLAVAŠ: “Ovo je sramota aktualne vlasti! Da je Blago Zadro živ i njega bi proglasili zločincem!“

MIODRAG DEMO: – Odgovorni su Medved, Banožić i Božinović!

IVAN ANĐELIĆ – DOK: – Žrtvovali su ga isto kao i Brodarca!

Od svih televizija u Hrvatskoj, jedino su kamere Bujice Z1 televizije bile na zagrebačkom Mirogoju, gdje je u srijedu pokopan Tomislav Merčep. U studiju Bujice gostovali su Merčepov suborac iz Vukovara i predsjednik Savjeta za branitelje Grada heroja Tomislav Josić i Krešimir Miletić, maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, koji je pod Merčepovim zapovjedništvom, 1991. godine ratovao na gospićkom bojištu.

“Tomislav Merčep je prekrasan otac i predivan čovjek i nama je na ratištu bio kao drugi otac,” rekao je Miletić: “Kada je shvatio da smo ih prevarili za godine i da imamo samo 17, a drukčije nas ne bi pustili na ratište, Merčep nas je izdvojio i zapovjedio starijima od nas da nam ne smije pasti dlaka s glave! Možete zamisliti kako je to izgledalo na prvoj crti bojišta u Gospiću, koji je tada, po nekim procjenama, branilo svga par stotina ljudi… Tomo je jako puno doprinio i na svakom ratištu, na kojem se pojavio, napravio je preokret. Čim je došao, već sutradan su padale vojarne i oslobođan je teren pod okupacijom.”

Merčep je, uz Blagu Zadru, najzaslužniji za obranu Vukovara – smatra Tomislav Josić: – On i Blago Zadro posložili su cjelokupnu obranu, a dolaskom Dedakovića i Borkovića obrambena linija je utvrđena… Da nije bilo Merčepa i Zadre, Vukovar ne bi toliko dugo izdržao.

JOSIĆ: “ZAŠTO STANIMIROVIĆ NIJE SUĐEN PO ZAPOVJEDNOJ ODGOVORNOSTI ZA VUKOVARSKU BOLNICU?!”

Na pitanje zašto Tomislav Merčep nije sahranjen uz vojne počasti, Josić je odgovorio: – Politika je jednostavno takva. Ako nisi punoglavac, ako im ne klimaš glavom i ne digneš ruku kad ti tako kažu, naravno da si nepodoban.

Osvrnuo se na presudu za ratne zločine koju je imao Merčep: – Njega su osudili po zapovjednoj odgovornosti. Ne postoji niti jedna pisana zapovijed u kojoj bi Tomislav Merčep zapovjedio da se bilo tko ubije, niti je on sam izvršio bilo kakav zločin. Nekima drugima, koji su trebali biti osuđeni po zapovjednoj odgovornosti, gleda se kroz prste…

Na koga misli, zanimalo je voditelja, a Josić je, bez dlake na jeziku, prozvao Plenkovićevog koalicijskog partnera: – Spomenuo bih Vojislava Stanimirovića, koji je bio komandant saniteta tzv. SAO Krajine. Samim time, kad je ušao u vukovarsku bolnicu, bio je zapovijednik na tome mjestu. Pod Stanimirovićevom zapovjednom odgovornošću ubijeno je 260 ranjenika! Nažalost, hrvatsko pravosuđe nije nikad našlo dovoljno dokaza niti je imalo dovoljno dobre volje, a politika je stopirala da se Stanimirovića osudi. Žalosno je da mi sudio naše branitelje i ljude koji su zaslužni za obranu države, a oni koji su je napadali, jednog će dana, izgleda, biti sahranjeni uz vojne počasti!

U Bujici je objavljen dokument Ministarstva obrane, iz kojeg se jasno vidi kako je aktualna vlast odbila da Merčep bude pokopan uz vojne počasti. Autentičnost dokumenta potvrdio je pročelnik zagrebačkog Ureda za branitelje Miodrag Demo i vrlo konkretno otkrio pozadinu cijele afere: – Tomislav Merčep je, kao hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, imao pravo na posljednji ispraćaj uz vojne počasti. Naše institucije i naša ministarstva u ovom su slučaju prekršile zakone Republike Hrvatske, zar to nije žalosno?!

DEMO: “DA SE NE BI MOŽDA PUPOVAC NALJUTIO?!”

Na konkretan upit, o kojim je ministarstvima riječ i koji su ministri odgovorni, Demo je vrlo jasno odgovorio: – I ministar branitelja i obrane i MUP-a! Nije u redu prema čovjeku… Merčep je osuđen kako je osuđen, ali on je svoju kaznu odslužio i ne mogu mu oduzeti elementarno pravo jer mu ono pripada i stečeno je temeljem zakona.

Na pitanje jesu li dosita posrijedi bili epidemiološki razlozi ili je to samo izgovor aktualne vlasti da ne pošalje počasni vod na Mirogoj, Miodrag Demo odgovorio je protupitanjem: – Da se ne bi možda Pupovac naljutio?!

“Tko je Pupavac da nam oodi politiku,” pita Demo i poručuje: “Ako je to cijena svega, smatram da to nije dobro.”

Odluka koju je donio MORH nema apsolutno nikakve veze sa onime što piše u dokumentu i smatram da je ona posljedica političkog dogovora SDSS-a i HDZ-a – komentirao je Krešimir Miletić: – Kada su odlazili na razne komemoracije, s Pupovcem i Miloševićem u glavnim ulogama, tada im nije smetala korona! Ovo je jedan izgovor, jedna forma da se izbjegne politička istina i da se Hrvatsku državu odmakne od Tomislava Merčepa.

MILETIĆ: “MERČEPA SE PONIŽAVA I NAKON SMRTI!”

Ne mogu reći da sam razočaran u politiku zbog toga što se dogodilo Merčepu jer politika nam priča priče, lažu, pričaju jedno, a rade sasvim drugo i na to smo već, nažalost, navikli – komentirao je Josić: – Ogorčen sam na hrvatske branitelje! Da je SDP na vlasti i da se ovako nešto dogodilo, vjerujem da bi se sve udruge odmah pobunile. Tomo je sahranjen bez ikakvih vojnih počasti, a ja sam sto posto siguran da se neće javiti niti jedna udruga, niti Generalski zbor, niti HDZ-ova Zajdnica branitelja ‘Gojko Šušak’… Nitko se neće javiti! Oni se ne smiju pobuniti i moraju šutjeti! HDZ je na vlasti i oni su sada svete krave! Zato sam više ogorčen i ljut na hrvatske branitelje, zbog ovakve situacije nego na političare.

“Tomislav Merčep dao je nevjerojatan doprinos u obrani i oslobađenju Hrvatske,” kaže Krešimir Miletić, također ogorčen činjenicom da su njegovom ratnom zapovjedniku uskraćene vojne počasti: “Čovjeku je oduzeto dostojanstvo i zadnje pravo koje svi imamo. Na koncu života, kada ti više nitko nište ne može oduzeti jer tvoj je život završio, oni ga opet ponižavaju i šalju jednu izuzetno ružnu poruku. A način na koji se nekoga ispraća je poruka ne samo toj osobi i njegovoj obitelji, već je to poruka svima nama, koji smo tih dane sudjelovali u obrani Hrvatske.”

Tomislav Merčep je puno više od jednog događaj, koji je sudski obilježen na, po meni, sramotan način – napominje Miletić i slaže se s Josićem: – Merčepu nikada nije dokazano da je i na jedan način bio povezan sa zločinima koje su mu stavili na teret, čak ni na prvome sudskom ročištu, kada je bilo prvo suđenje samim počiniteljima, Merčep uopće nije pozvan kao svjedok niti je bio zaveden u spisu… I tada kreće uigrani napad, medijska haranga, različite udruge rade pritisak, a naša politička nazovi-elita popušta i organizira se novo suđenje, na kojemu su mu prišili najniži oblik pravne odgovornosti, a to je da je on, navodno, mogao spriječiti, a nije spriječio počinitelje. I počinitelji i svi svjedoci koji su prošli kroz sudnicu, svi su unisono govorili kako Merčep sa svime nema apsolutno nikakve veze.

ZAŠTO JE DUBOKA DRŽAVA UDARILA NA LJUDE POPUT MERČEPA?

“Merčepov najveći krimen je to što je bio posebno snažna ličnost i osoba koja se nije dala kontrolirati,” uvjeren je Krešimir Miletić: “Sve osobe koje su sudjelovale u Domovinskom ratu i koje nisu bile pod kontrolom vlasti, a uživale su ugled među svojim suborcima i imale sjajne rezultate na bojištu, prije ili kasnije, našle su se na udaru duboke države. Tomo Merčep je bio taj, koji je bio glavni kipar i arhitekt obrane Vukovara. Došao je u Gospić i Gospić je obranjen. Nakon toga ide na slavonsko ratište, gdje također slijedi preokret u Pakracu i Lipiku… Planirao je i akciju proboja prema Vukovaru, tri puta je ranjen… I sada se cijeli njegov život, na izraito ružan način, svodi na presudu u kojoj, ja osobno, ne vidim nikakvu težinu.”

Tko nije vidio kako je izgledalo gospićko ratište tih dana ’91. godine, on teško može razumjeti bilo koga i bilo kakvu situaciju – napominje Miletić i nastavlja: – Tada nije bio natječaj za balerine i tada se nije ovako pisalo o našim herojima… Postoje različiti kolumnisti, koji Merčepa opisuju kao nekakvog smiješnog čovječuljka iz vukovarskog kombinata ‘Borovo’… A upravo je to prekrasna priča; kako jedan običan čovjek, iz jednog kombinata, iz jednog malog grada kao što je bio Vukovar, odjednom postane nevjerojatan junak na ratištu, netko tko organizira obranu cijelog jednog grada. I ne samo svoga grada… Njemu nije bio problem otići i organizirati obrane i drugih gradova po Hrvatskoj. Svi mi, koji smo bili u njegovoj blizini, nismo mogli osjećati strah… Tomislav Merčep je nosio jednu nevjerojatnu karizmu, a unosio je mir i hrabrost u ljude oko sebe.

DOK ANĐELIĆ: “MERČEPA SU ŽRTVOVALI ISTO KAO I BRODARCA!”

Pukovnik Hrvatske vojske i vukovarski dragovoljac Ivan Anđelić – Doktor o Merčepu je rekao: – Narod mu je vjerovao, stali smo iza njega, rezultati se vide. Stvorena je Republika Hrvatska i daj Bože da smo imali toliko generala sa uspjesima u Domovinskom ratu, kao što je Merčep! Organizirao je obranu Vukovara i kada smo imali najmanje, kada nam je bilo najteže, ljudi su išli za njim i jedino su njemu vjerovali – i pored Merčepa je bio naš pokojni Blago Zadro. Godine ’91. sa ono malo oružja i malo ljudi, svojim je srcem i hrabrošću zauzeo i vratio položaje izgubljene kod Pakraca… Zna se kako bi Gospić prošao i da bi i on pao da Merčep sa svojim dečkima nije došao u Liku i vratio ključne obrambene položaje u naše ruke…

Dok Anđelić je ogorčen na ponašanje aktualne vlasti, ali i onih ranijih, prema Tomislavu Merčepu: – Naša vlast sluša Europu i postupa po njihovim zakonima, za svoje su ga interese žrtvovali, a mi, prijatelji Tome Merčepa, postupili smo onako kako nas je on učio i vodio!

“Hrvatska je Merčepa žrtvovala, isto kao i našeg generala Bobetka, kao i Slobodana Praljka, kao i Đuru Brodarca,” govori Anđelić i napominje: “Suđeni su isto kao i naši Zrinski i Frankopani pa je, s velikim odmakom vremena, povijest ipak pokazala da su oni sveci i počasno su sahranjeni su u katedrali!”

Nema čovjeka kome Merčep nije pomogao i iza koga nije stao, ponosan sam što sam bio s njim – zaključio je sjećanje na svog suborca Ivan Anđelić – Doktor.

GENERAL BRANIMIR GLAVAŠ EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “MERČEP JE HEROJ I KLASIČAN PRIMJER NEPRAVDE KOJA SE NANOSI BRANITELJIMA!”

Ekluzivni intervju za Bujicu o svom prijatelju i suborcu, Tomislavu Merčepu, dao je ratni zapovjednik obrane Osijeka Branimir Glavaš.

S generalom Glavašom razgovarala je Andrea Jelena Barešić: – Tomislava Merčepa upoznao sam na Silvestrovo 1989. godine u Šarengradu, prigodom osnivanja Hrvatske demokratske zajednice, njezinog prvog temeljnog ogranka na području današnje Vukovarsko-srijemske županije. Naše prijateljstvo je potrajalo sve do trenutka dok nije ispraćen na posljednji počinak…

Za Glavaša su Merčepove ratne zasluge “neupitne i nedvojbene”: – Nakon prvih demokratskih izbora, kada je srušen stari komunistički režim, praktički već u lipnju, srpnju i kolovozu ’91. godine, pojavom srpskih barikada na kninskom području i nešto kasnije u Slavoniji, Merčep je organizirao obranu, ne samo vukovarskog područja, već cijelog tog dijela istočne Slavonije. Surađivali smo od prvoga dana i imao je jako dobar osjećaj za procjenu razvoja budućih događaja na istoku Hrvatske. Za njega uopće nije bili upitno i dvojbeno da će vrlo brzo doći do otvorene velikosrpske agresije, s namjerom da se osvoji i okupira barem dio Hrvatske, na Šešeljevoj liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag.

I generala Glavaša muči nepravda koja je učinjena Tomislavu Merčepu: – Bio je primjer žrtve i svih nepravdi koje su u proteklih dvadeset i pet godina nanošene populaciji hrvatskih branitelja. On je najklasičniji primjer i boljega nema, simbolizira svu tu nepravdu… Tomislav Merčep je nedvojbeno heroj Domovinskog rata i tu nema nikakve dileme! Bez obzira što se maše nekakvom, danas, pravomoćnom presudom da je on odgovoran za nekakve ratne zločine.. On je heroj Domovinskoga rata, rame uz rame pokojnom generalu Blagi Zadri!

GLAVAŠ: “BLAGO ZADRO JE IMAO SREĆU ŠTO JE POGINUO, DANAS BI I NJEGA PROGLASILI ZLOČINCEM!”

“Blago Zadro je, za razliku od Tomislava Merčepa, imao životnu sreću – i on osobno i njegova obitelj – da je položio svoj život u temelje Hrvatske države u listopadu 1991. godine,” nastavlja Glavaš: “Da je Blago Zadro preživio velikosrpsku agresiju, budite sigurni da bi, rame uz rame s Tomislavom Merčepom, bio suđen! On bi, rame uz rame svih drugih hrvatskih branitelja prepoznatljivih u pojedinim dijelovima Hrvatske, bio suđen i presuđen kao ratni zločinac! I danas ne bi bio heroj Blago Zadro i služio za dnevno političke predstave političkih struktura… Imao je sreću što je poginuo i što će ga Hrvatska u budućnosti pamtiti kao heroja, što je uistinu i bio. Ja to mogu najbolje reći jer sam prošao sličan put Tomislavu Merčepu; da je Blago Zadro preživio, dobio bi najmanje deset godina zatvora i bio bi zatočenik naših kazamata!”

I Glavaš je u Bujici prokomentirao pogreb Merčepa bez vojnih počasti: – To je sramota aktualne hrvatske vlasti i općenito Hrvatske države! Obrazloženje i objašnjenje da zbog epidemioloških razloga neće biti počasne paljbe, to je sramotno! Sramotno je od ministra obrane, kojem je Merčep stvarao Hrvatsku državu i sramno od našeg suborca – ministra Medveda! Mislim da nije smio popustiti i da je na Mirogoju morao biti počasni vod, počasni plotun morao je biti ispalljen kada odlazi heroj Domovinskog rata i simbol Domovinskog rata u istočnoj Hrvatskoj.

“Ako su epidemiološki uvjeti takvi, kakvi jesu, na Mirogoju nije trebao biti cijeli vod, moglo ga je biti pola, moglo je biti pet hrvatskih vojnika s pet pušaka, uz distancu i na taj način bi Hrvatska Merčepu, barem simbolično, odala počast koju je uistinu i zaslužio,” zaključio je Branimir Glavaš.

JOSIĆ OTKRIO: “SINIŠU GLAVAŠEVIĆA NA MJESTO UREDNIKA HRVATSKOG RADIJA VUKOVAR POSTAVIO JE TOMISLAV MERČEP, A EVO KAKO MU SE BOJAN ZAHVALIO…”

Da je danas bio sprovod nekoga iz SDSS-a i da je preminuo netko politički važan ovoj vlasti, netko o kome ovisi opstanak Plenkovićeve vlade, tada bi na Mirogoj došlo i pet počasnih vodova, ako treba – konstatirao je u nastavku emisije Krešimir Miletić, uz napomenu: – Kada nešto hoćeš, pronađeš način, a kad nešto ne želiš, pronađeš opravdanje i izgovor.

S Miletićem se složio i Josić: – Da je Merčep na sahrani imao visoke vojne počasti, da je na Mirogoj došao bilo tko iz Vlade ili netko od visokih dužnosnika, HDZ bi se zamjerio svom koalicijskom partneru SDSS-u i ta “pomirba” koju sada toliko promoviraju, ne bi mogla ići dalje… To je razlog zbog kojeg su pristali na ovaj ustupak, nisu htjeli naljutiti svoje političke partnere.

Tomislav Josić u Bujici je posebno prokomentirao objavu Bojana Glavaševića, koji se na društvenim mrežama na vrlo ružan način oprostio od Tomislava Merčepa. Otkrio je i jedan zanimljivi detalj: – Upravo je Tomislav Merčep za urednika Hrvatskog radija Vukovar postavio Sinišu Glavaševića! Siniša je bio degradiran i Merčep ga je postavio za urednika, a ovo što je Bojan napisao, vjerojatno je hvala Merčepu koji je promovirao njegovog tatu!

NITKO IZ VUKOVARSKOG HDZ-a NIJE BIO NA SAHRANI UTEMELJITELJU MERČEPU!

“Glavaševićava izjava je monstruozna,” nadovezao se Krešimir Miletić: “To je pokušaj da se, prije svega, dehumanizira jedna osoba. Nas kršćanska vjera uči da se nikada ne ograđuješ od čovjeka kao takvoga i nečiji cijeli život ne možeš stisnuti u jedan događaj. To što je napisao Glavašević je protuljudski i žalosno je da ljudi, koji se nalaze u Hrvatskom saboru, promoviraju ovako protudemokratske i protuhumane ideje ismijavanja ljudske smrti. A to dolazi iz kruga koji se pred javnošću voli definirati da su upravo oni promicatelji tolerancije, pravednosti i otvorenog društva.”

Josić se osvrnuo i na paradoks da je vojne počasti Merčepu uskratilo ministarstvo na čijem je čelu novi predsjednik HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije Mario Banožić, a upravo je na tom području Merčep utemeljio HDZ devedesete: – Na posljednjem ispraćaju Tomislava Merčepa nisam vidio nikoga iz HDZ-a Grada Vukovara, niti iz županije! Kada su Ivan Penava i cijela vukovarska ekipa napustili HDZ, Nikola Mažar, Zvonko Milas i Tomo Medved pozdravljali su neke druge “utemeljitelje”, iako su ti “utemeljitelji”, poput župana Bože Galić, 90-te i 91. godine bili na listama Saveza komunista, kasnije SDP-a…

Tomislav Josić u Bujici je potvrdio da je Plenkovićev zamjenik Tomo Medved iz Ministarstva hrvatskih branitelja, nakon Penavinog napuštanja HDZ-a, eliminirao sve Vukovarce koji su bili bliski gradonačelniku: – Jednostavno nisi podoban i moraš se maknuti jer politici to ne odgovara.

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

DR. TOMISLAV JONJIĆ: “Hrvatsko-srpska koalicija nastavlja politiku jugoslavenstva i pogoduje SPC-u u širenju velikosrpstva!”

Srpska pravoslavna crkva bila je i ostala politička, a ne crkvena organizacija, u funkciji stvaranja velike Srbije – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, dr. Tomislav Jonjić, ugledni povjesničar, poznati odvjetnik i zastupnik nacionalne oporbe u Skupštini Grada Zagreba. Odlazak Irineja, a prije njega i Amfilohija, ekskluzivno za Bujicu, komentirali su biskup u miru, mons. dr. Mile Bogović i predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, koji se u emisiju javio uživo iz Podgorice.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dr. Tomislav Jonjić u Bujici

Dr. Jonjić se na početku osvrnuo na protuhrvatske poruke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučia, izrečene tijekom oproštaja od Irineja, na koje službeni Zagreb nije reagirao: – Takve izjave jasno demonstriraju simbiozu srpske crkve i države, simbiozu koja nije od jučer – i zbog koje, ne samo pripadnici okolnih naroda – ne samo Hrvati, već i jedan dio Srba, SPC ne nazivaju evanđeoskom i crkvenom ustanovom nego prije svega, političkog organizacijom jer ona to jest.

SRBIJA JE UPRAVO U JUGOSLAVIJI BILA NAJVEĆA!

“Taj duh je dominantan u pravoslavlju već duže od stoljeća i po’ i zbog njega stradavaju narodi, koji se nalaze u okolini, a mi Hrvati smo samo jedna od žrtava,” nastavio je Jonjić demaskirati politiku SPC-a: “Pravoslavci u hrvatskim zemljama sve do druge polovice 19. stoljeća, uopće se nisu osjećali Srbima nego su bili pravoslavne vjeroispovijesti, a kada su govorili o svom jeziku i narodnosnoj pripadnosti, govorili su o hrvatskome jeziku i hrvatskoj narodnosnoj pripadnosti. To se u nekim područjima i u nekim slučajevima, proteže i u 20. stoljeće.”

Jonjić se osvrnuo i na Vučićevu izjavu o “avnojevskim šavovima” te učestalo spominjanje Dalmacije, Like i Slavonije, ali nikako ne Hrvatske, od strane SPC-a: – Govori se i o “vasceloj” Italiji… To je klasična velikosrpska priča, prema kojoj su AVNOJ-ske granice podijelile srpstvo. Činjenice su zapravo obrnute jer je upravo u Jugoslaviji Srbija bila najveća. Sve do nastanka Jugoslavije, ona je bila u granicama Beogradskog pašaluka i bila je teritorijalno i politički slabija nego što je bila u Jugoslaviji. To je izdanak klasične srpske postavke da oni pobjeđuju u ratu, a gube u miru.

JONJIĆ CITIRAO GENERALA SEKULIĆA: “Jedina društvena snaga koja je uvijek podupirala velikosrpski projekt na području RH je SPC!”

Vučić je u beogradskom Hramu sv. Save, Oluju ponovo nazvao “zločinačkom”, a preminulog patrijarha pohvalio zato što je blagoslivljao komemoracije po Srbiji, zadnjih nekoliko godina: – Dovođenja patrijarha Irineja u kontekst Oluje i srpskih žrtava, žalopojki zbog sloma velikosrpskog projekta na području RH, za Vučića je potpuno normalna stvar… Prije više od desetljeća, general tzv. JNA Milisav Sekulić, koji je bio delegiran kao stručna pomoć u Vojsku tzv. Republike Srpske Krajine, objavio je knjigu ‘Knin je pao u Beogradu’ i u njoj jasno potvrdio da je jedna, jedina društvena snaga, koja je uvijek i bezrezervno podupirala velikosrpski imperijalistički projekt na području Republike Hrvatske – Srpska pravoslavna crkva.

Sve je započelo 1918. godine, odnosno 1920. godine, podsjeća dr. Jonjić: – SPC tada postaje jedinstvena organizacija za područje cijele Kraljevine Jugoslavije. Tada se stvaraju pretpostavke za potpunu integraciju srpstva i pravoslavlja u jedan svetosavski amalgam. Hrvati su time izgubili jedan dio pravoslavnih vjernika, koji bi se u drugačijim okolnostima izjasnili kao Hrvati i politički sazreli kao Hrvati. S druge strane, to je značilo gušenje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, a upravo su u Crnoj gori Srbi i SPC poslužili kao instrument rastakanja crnogorske nacije i države, što traje do danas.”

EKSKLUZIVNO IZ PODGORICE – MILORAD POPOVIĆ KOMENTIRAO ODLAZAK AMFILOHIJA I IRINEJA: “SPC sve što nije srpsko i pravoslavno smatra neprijateljskim!”

U Bujicu se uživo iz Podgorice javio predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, koji je posebno prokomentirao način na koji je otišao Irinej, a prije njega i Amfilohije: – To je jedan zaista neobičan sociološki, kulturološki i politički fenomen, na svaki način i njime bi se trebala baviti jedna poveća grupa fenomenologa! To je bila jedna potpuna ekstaza jednog poganskog svijeta… Vjerovao sam da je nezamislivo, u bilo kojoj europskoj zemlji – da u bolnicu tijekom pandemije uđe pedesetak popova s pratnjom i to još u infektivni odjel! Da mala djeca i starci ljube pokojnika, što je izazvalo enormnu zarazu u Crnoj Gori! To je nešto, što govori o političkoj, duhovnoj i svakoj drugoj situaciji, danas u Crnoj Gori.

“Amfilohije Radović je, prije svega, predvodio jedan militantni, zilotski, politički, kleronacionalistički pokret, koji je bio udarna pesnica velikosrpskog nacionalizma,” podsjetio je Popović na ulogu bivšeg šefa SPC-a u Crnoj Gori: “Imamo jednu kontinuiranu, 150-godišnju hegemonističku aspiraciju Srbije prema Crnoj Gori, prije svega Jadranskome moru. SPC je danas, poslije pada komunizma, najmilitantniji dio srpskog društva! To nije ni srpska vojska, ni policija, ni Radikalna stranka, to je upravo SPC – taj svetosavski, justinovski, zilotski svijet, koji je antieuropski i antidemokratski. Oni sve što nije pravoslavno i srpsko, smatraju neprijateljskim!”

POPOVIĆ O VUČIĆU: “PO MENTALNOM SKLOPU, ON JE JEDINI ŠEŠELJV ĐAK!”

Aleksandar Vučić je autentični đak Vojislava Šešelja – komentirao je Milorad Popović istup srbijanskog predsjednika na posljednjem ispraćaju patrijarha Irineja: – On je  po svojoj strasti i mentalnom sklopu, jedini Šešešljev đak. I u tom smislu, on svim silama pokušava relativizirati ideju velike Srbije.

“Tamo gdje su izgubili ratove, Srbi su dosta kooperativni,” naglasio je Popović i spomenuo pojedince iz SPC-a u Hrvatskoj: “Ovim vašim niškim specijalcima, puna su usta medenih riječi o suživotu, osim kad popiju pa zapjevaju neku četničku pjesmu!”

Tamo gdje misle da mogu ostvariti svoje nacionalističke projekte, koji su uvijek praćeni ratom, zločinima, subverzijama, atentatima i terorizmom, vrlo su brutalni – nastavio je: – U dijelu BiH i Crnoj Gori to posebno dolazi do izražaja jer svim sredstvima idu na ljude koji se protive tom hegemonizmu i srbizmu.

“Danas se u Crnoj Gori najavljuje nova vladajuća struktura, koja je, ustvari, sekcija četničkog savjeta, a više od pola ministara ili su u krvnom srodstvu sa srpskim popovima ili rade u njihovim kancelarijama,” rezolutan je ugledni književnik.

U svakom slučaju, odlazak Amfiohija Radovića ogroman je gubitak za velikosrpske nacionaliste u Crnoj Gori, zaključio je Milorad Popović.

JONJIĆ: “NISU NAMA PROBLEM SRBI, NAŠ NAJVEĆI NEPRIJATELJ JE JUGOSLAVENSTVO!”

Dr. Tomislav Jonjić posebno je prokomentirao zadnju želju patrijarha Amfilohija, koji je oporučno zahtijevao da ga se prekrije “srpskom zemljom” iz Crne Gore, Kosova i Jasenovca: – Ustrajanje na jasenovačkom mitu dio je crne legende koju su Srbi protiv Hrvata širili i još uvijek šire po svijetu, uz pomoć tzv. hrvatskih antifašista. Nikada jugoslavenska država nije ništa učinila, ali ni Hrvatska od ’90. na ovamo, ne računajući uzak krug oko Franje Tuđmana, da se doista ozbiljno potkopa taj mit. To nam govori koliko je taj satelitski, taj ropski duh, još uvijek duboko ukorijenjen u hrvatskome političkome životu i establishmentu.

I tu Jonjić dolazi do, po njemu, ključnog problema: – Naš pravi neprijatelj je jugoslavenstvo, a ono je instrument širenja velikosrpstva! To što je jedan dio hrvatske nacionalne elite prihvatio jugoslavenstvo, to je naša katastrofa. Nisu naš problem Srbi ni sa svojim imperijalizmom, kada smo mi svjesni da on postoji… Međutim, mi smo ga bili spremni progutati u jugoslavenskome obliku, kao što ga danas gutamo u obliku hrvatsko-srpske koalicije, tzv. kozmopolitizma ili regionalizma.

BISKUP MILE BOGOVIĆ O STEPINCU: “VELIKOSPBI ZA NJEGOV NAJVEĆI GRIJEH UZIMAJU TO ŠTO JE REKAO DA HRVATI IMAJU PRAVO NA SVOJU DRŽAVU!”

Vučić je u Beogradu, osim Oluje, ponovo napao i blaženog Alojzija Stepinca te pohvalio Irineja “zato što je uspeo ubediti Papu Franju da Stepinac nije svetac”. Izjavu srbijanskog predsjednika, ekskluzivno za Bujicu, prokomentirao je biskup u miru, mons. dr. Mile Bogović, što je bio njegov prvi veliki medijski istup nakon umirovljenja: – Sa srpske strane gledajući, uspijeh je da je Papa zaustavio proces proglašenja svetim blaženoga Alojzija Stepinca. Kada vidimo svu tu propagandu i što je sve rečeno o Stepincu i Hrvatskoj državi, onda se to može shvatiti… Mi kao ljudi, kao katolici, znademo da treba voditi računa o onome što se stvarno dogodilo i što je Stepinac učinio. Zato Hrvati i žele da bude proglašen svetim. Isto je zaključila i rimska kurija na čelu s Kongregacijom za proglašenjem svetim. Mi ne trebamo gubiti živce nego znati da je Stepinac doista svetac i vjerovati – pa makar se nastavilo onako govoriti o njemu, kao što se govorilo za vrijeme komunizma.

“Koji je najveći grijeh Stepinca za tu velikosrpsku politiku,” pita se biskup Bogović i daje odgovor: “To što je on rekao da Hrvati imaju pravo na svoju državu! Kada je Hrvatska ’91. proglasila svoju samostalnu i neovisnu državu, to je bio za Srbe razlog i opravdanje za agresiju.”

Mons. dr. Mile Bogović dotaknuo se i mješovite srpsko-hrvatske komisije, uključene u proces kanonizacije Alojzija Stepinca: – Srpska strana u osporavanju Stepinčeve svetosti, nije mogla pronaći ni jedan valjani dokaz!

MONS. BOGOVIĆ OTKRIO: “Hrizoston Jeftić, koji sada mijenja Irineja, nije mi dopustio posjet bolesnim, starijim Hrvatima u okupiranom Slunju!”

“Bio sam na jednom znanstvenom skupu u Njemačkoj, koji je organizirala njihova Biskupska konferencija i gdje su se sastali hrvatski i srpski crkveni povjesničari. Patrijarh je na taj sastanak poslao tvorce Memoranduma SANU-a! Ako ih je izabrao, to onda znači da se poistovjetio s njihovim stavovima,” upozorava mons. Bogović i podsjeća javnost: “Pet dana prije Oluje, 30. srpnja 1995. godine, SPC je sazvala u Kninu – u tadašnjem središtu tzv. SAO Krajine, jedan skup, na kojem je govorio patrijarh, a bili su tamo i drugi episkopi, govorio je i Mile Martić… Tada je Beograd već napustio ideju o nekoj posebnoj srpskoj državi u Hrvatskoj, no, pojavljuje se SPC i njihovi episkopi, zajedno s patrijarhom – i poručuju: “Ne predajte Dalmaciju, branite srpsku Dinaru!” To imam snimljeno…”

Hrizostona Jeftića, koji je sada v.d. patrijarha SPC-a, biskup Mile Bogović nema u dobrom sjećanju: – Nisam mogao ići u svoj Slunj, koji je bio pod okupacijom u vrijeme tzv. SAO Krajine. Molio sam srpske episkope i svećenike da mi dopuste da tamo posjetim svoje bolesne i stare, koji nisu mogli pobjeći, međutim, nisam dobio dopuštenje. Onaj koji sada vodi SPC do izbora novog patrijarha je tada bio u Bosanskom Petrovcu, sreo sam se s njime u Pečuhu i kada sam ga molio mogu li doći u Slunj, rekao mi je: “Naši mi to ne bi dopustili!” Nije se čak potrudio niti da ih pita!

Dr. Mile Bogović nije optimist i smatra da se ništa bitno u politici SPC-a neće promijeniti nakon odlaska Irineja: – Mislim da je teško očekivati neki veliki preokret. SPC, zajedno sa srpskom ideologijom, smatra da na ovim prostorima treba uspostaviti ‘srpski mir’, a on se neće uspostaviti dok se ne ostvari njihova velikosrpska ideologija.

STEPINAC – NAJVAŽNIJI HRVATSKI SVETAC…

O mješovitoj komisiji govorio je i dr. Tomislav Jonjić: –  Problem je što su SPC i srpska diplomacija postigla ogroman uspjeh time što je Katolička crkva, jedna univerzalna crkva, prvi puta u svojoj povijesti, pravo na kanonizaciju svoga sveca povjerila nekoj drugoj crkvenoj organizaciji, s kojom kroz povijest nije uvijek živjela u idiličnim odnosima… Ne događa se prvi puta da hrvatski katolici dođu u napast propitkivati kriterije kojima se ravna vatikanska istočna politika…

“Kada sam došao studirati u Zagreb ’84. godine, mi studenti ‘dotepenci’ išli smo na veliku misu u katedralu i uvijek se poslije mise išlo iza glavnoga oltara,” prisjeća se dr. Jonjić: “Postojala je procesija iza glavnoga oltara, ka Stepinčevom grobu. Ja vas uvjeravam da je samo jedan dio ljudi, koji je išao tamo, išao iz vjerskih pobuda. Drugi je išao zbog toga što je to bila jasna politička manifestacija jer je, između ostalog, tamo stajao Stepinčev natpis da se u ljubavi prema hrvatskome narodu ne da ni od koga nadkriliti!”

Stepinac je slijedom povijesnih okolnosti i činjenice da je sam po sebi bio iznimno hrabar i dostojanstven, u ključnome trenutku stao iza prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu,” napominje Jonjić i nastavlja: “To je ono što je Stepinca učinilo Stepincem i to je ono zašto je Stepinac nama, u ovome trenutku, kao svetac i blaženik važniji nego bilo koji drugi!

Stepinac smeta vrhu SPC-a zato jer bi njegovo proglašenje svetim bila jedna dodatna potvrda prava hrvatskoga naroda na državnu neovisnost – zaključio je dr. Tomislav Jonjić.

BUJICA

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x