Kontaktirajte nas na:

Preporuka

SRBIJA KREĆE U GRAĐANSKI RAT? Evo tko je uzrok novih smrtonosnih pukotina u Srbiji! I što je to s Vučićem?!

Srbija dolazi u pat poziciju. S jedne strane Vučić gubi zamah, s druge strane njegovi kritičari (oporba) iskopavaju formule najtežeg povijesnog revizionizma koji je ova regija ikad doživjela. Neosporna je tako činjenica da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prolazi kroz najteže razdoblje svoje dosadašnje političke karijere. A vrijedi i druga činjenica: da je za to kriv Aleksandar Vučić – premda toga nije ni svjestan.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Aleksandar Vučić

U emisiji podcasta Velebit s voditeljem Markom Juričem Slaven Letica nedavno ga je opisao kao infantilnog patološkog narcisa. Udario je čavao u glavu. Što Vučić više korača svojim ‘stazama’, to je veći prijepor između njega i njegovih kritičara. U slučaju konačnog osamostaljenja predsjednika Srbije od najvitalnijih interesa njegove oporbe, a to bi se osamostaljenje dogodilo kada bi se
okrenuo novi list u poglavlju o Kosovu (podjela Kosova i posljedično priznanje neovisnosti od Beograda), Srbija bi stigla na rub građanskog rata.

Kad bi se on zaista rasplamsao – što je sasvim vjerojatno jer Srbi imaju gen za unutarnje obračunavanje – oružani sukob (ili njegove posljedice) prelili bi se u susjedstvo, zasigurno u Bosnu i
Hercegovinu i Crnu Goru, a po svoj prilici i u Hrvatsku. Uzrok novih smrtonosnih pukotina u Srbiji je sam Aleksandar Vučić.

Zaista se počeo ponašati onako kako ga je opisao Tuđmanov bivši savjetnik Slaven Letica. Izdaleka se čini da je njegova politika sve više (kičasta) kopija politike bivšeg predsjednika Jugoslavije Tita neposredno nakon sukoba sa Staljinom. Naime, u korist euroatlantskih odnosa, Vučić se počeo odricati pokroviteljstva koje je jedino bilo spremno jamčiti teritorijalni integritet Srbije, i to
dokazivati autoritetom jedne od najjačih svjetskih sila.

Govorim o Moskvi i Vladimiru Putinu. Putin se ponašao kao da je Kosovo kolijevka Rusa, a ne Srba. Srpska oporba počela je upozoravati Vučića – ne bez razloga – da su Rusi veći domoljubi od trenutnog srpskog predsjednika. I da Vladimir Putin štiti integritet Srbije od Vučića i njegova dvora. Nadalje, opozicija stoji pri tome da se udaljavanje od Rusije navodno vodilo paralelno s
Crnom Gorom, gdje je veliku ulogu igrao Vučićev najvažniji savjetnik Beba Popović. On kao da stoji i iza insceniranog državnog udara koji je Milo Đukanović izveo prije posljednjih izbora na kojima je pobijedio.

Sada pokojni Đukanović tada je optužio ruske tajne službe da su one u pozadini namještaljke i klevetu iskoristio za odvođenje Crne Gore prema europskom savezu i NATO-u. Konačno, Đukanović je također nametnuo ekonomske sankcije Rusiji. Očekuje se da će se nešto slično pripremiti u Beogradu, a redatelji toga vuku konce iz Bruxellesa, kao i iz Washingtona.

Koliko je sve to istina, teško je reći. Jedino što je neosporno u vezi sa srpskom oporbom jest to što se Aleksandar Vučić u očima Moskve vješto predstavio kao jedini vjerodostojni partner Moskve, a svoju oporbu kod Putina je ocrnjivao zbog navodne glume pod utjecajem zapadnih sila, a prije svega zbog podupiranja dekadencije koju su u Europu unijeli Sorosevi izlagači.

Prikazujući Vučićev odnos prema Rusiji, srpska oporba nalazi se na položaju ekstremnih kontura – kao i u svemu što poduzima – ali srž optužbi je istinita. Dapače, srpska oporba ne vidi dvije izvanredne činjenice. Prvo: Aleksandar Vučić nije Tito da bi mogao tako vješto manipulirati Zapadom i Istokom. A drugo: ni Tito to ne bi mogao učiniti da mu vrijeme izražene svjetske bipolarnosti između komunizma i kapitalizma to nije dopustilo. Povijest je Tita doslovno gurnula u ulogu da je mogao izdavati račune i SZ-u i SAD-u.

U današnjem svijetu složenih odnosa takva je situacija teoretski moguća, ali da bi je čovjek mogao primijeniti u praksi, morao bi biti genij. Bez obzira na to što je Aleksandar Vučić još za života stavljen na oltar najvećeg pravnika kojeg je srpska povijest imala, on nije genij, iako je, prema Milošu Grozdanoviću, srpska nacija stara 27.000 godina i tom logikom je Aleksandar Vučić pobjednik u vrlo velikoj konkurenciji pravnih stručnjaka.

Da se Vučićeva politika pretvara u neuspjeh, a Srbija opasno radikalizira, postalo je jasno kada je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova objavila tvit povlačeći paralele između Vučićeva sjedenja ispred Trumpa i sjedenja Sharon Stone ispred detektiva i policije u kultnoj sceni filma ‘Sirove strasti’. Razumljivo, inicijativa je potekla sa samog vrha
vlasti, od Vladimira Putina. I opet je razumljivo da je kremaljski samodržac imao dosta razloga za to.

Tvit Marije Zaharove ono je što se u novinarskom jeziku naziva karikatura. I pogodio je bit stvari. Rijetki su se predsjednici, naime, osramotili kao Aleksandar Vučić onog dana kod Donalda Trumpa. Naime, državnici koji dođu u Ovalni ured uvijek znaju što žele, uvijek. Ali nijednom političkom analitičaru ni u Washingtonu ni u Europi nije jasno koja je bila svrha Vučićeva posjeta. Jasno je da je riječ o prvorazrednom skandalu u kojem se ističe ono što je srpski predsjednik ‘postigao’, a da ga nitko u domovini ni za što nije ovlastio. Međutim, postigao je to da je Izrael priznao neovisnost Kosova.

Da bi Izrael to učinio, Srbija je morala preseliti sjedište veleposlanstva iz Tel Aviva u Izrael. To još nitko u Europi nije učinio jer se Europska unija protivi tom potezu. Kosovo je tako postalo prva
država s muslimanskom većinom koja je priznala Jeruzalem, sveto mjesto islama, kao glavni grad države Izrael koja na prvoj crti bojišnice ima – muslimane (Palestince). U znak solidarnosti, Izrael će sada bdjeti nad neovisnošću Kosova i štititi ga od onoga koji je najvjerojatniji agresor, a to je upravo nacija koju kao predsjednik predstavlja – Aleksandar Vučić (!).

Vučič je nadalje postigao geopolitičko odvajanje ne samo od Rusije – poklonio se zakletom protivniku Moskve, SAD-u – već i od Kine. Do Vučićeva posjeta Washingtonu Kina je bila zaštitnica srpskih interesa. Svaka ljubav prolazi kroz želudac, kaže poslovica. Kineska se ‘ljubav’ danas odaziva na ime Huawei i na implementaciju 5G mreže. S tim su već započeli u Srbiji, ali u dokumentu koji je potpisao Vučić stoji da Srbija u razvoju 5G mreže neće odabrati Huawei, nego američke tvrtke.

Aleksandar Vučić je ‘učinkovitim’ manevrom izdao interese – i savezništvo – Europske unije, posebno Njemačke. Savez se naime ne vodi iz Jeruzalema. Suprotno tome, promicanje islamizacije Starog kontinenta, koji je jedan od glavnih programa briselske birokracije – ne nailazi na razumijevanje u židovskoj državi. Također je izdao one koji su ga faktički najviše podupirali, Rusiju i Kinu. Kad je želio sve osvojiti diplomacijom à la Tito (četrdeset godina nakon što je posljednji put bila na snazi), također je sve izgubio. Uhvatio se u tešku zamku. Na kraju puta kojim je krenuo nalazi se priznanje Kosova od Beograda. To je logički neizbježna činjenica. Uz nju ide teritorijalna podjela bivše autonomne pokrajine, na štetu Srbije. Ali Vučić ne riskira samo u političkom smislu. Riskira najviše što ima, svoj život.

Od Aleksandra Obrenovića nadalje, Srbi su smrtnom kaznom kažnjavali vođe koji su izdali nacionalne interese. A upravo je Kosovo njihovo srce. Alarmantan znak za Vučića je da su njegovi kritičari krvavo nastupili protiv njegovih poteza. A njihov bijes ne odnosi se samo na Srbe. U sklopu obračuna s Vučićem polako se stvara fronta koja zahtijeva preoblikovanje granica, opet u smislu velike Srbije. Izrađuju se planovi za reviziju nekih međa koje srpska oporba ili vodstvo smatraju problematičnima ili kontroverznima, kao i planovi za ‘inventuru’ određenih povijesnih činjenica u koje još nitko nije dirao.

Gaje se nade o sanaciji mita o Srebrenici, o reviziji masakra u Račku, koji je bio razlog NATO-ove invazije 1999. Bude se želje za novu evaluaciju uloge koju je Clintonova administracija igrala u 90-ima. Novi ‘dokumenti’ već su na putu prema Beogradu, kažu pouzdani izvori.

A ‘revizija’ se odnosi i na – Dalmaciju. Iz Beograda su maknuli ulicu s njezinim imenom, dubrovačku: Zašto? “Dubrovnik je grad bez kojeg nema srpske historije. Moramo biti svjesni da su Dalmacija i Dubrovnik dio srpske tradicije. Povijest Dubrovnika je srpska povijest”, rekao je redatelj i direktor Miodrag Žarković na srpskoj TV (vidi i izjavu ‘Izdaja i jest smrtni grijeh’).

Srpska povijest razlikuje se od ostalih po jednom elementu: obična povijest je linearna, ide od staroga k novom. Srpska se kreće cirkularno, u krugu: zato se svako toliko i ponavlja. Zato je Dubrovnik grad bez kojeg nema srpske historije. No, to se ne odnosi samo na njega…

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x