Kontaktirajte nas na:

Preporuka

SRBI KAO TALIBANI: Svi ustupci Srbima u Daytonu danas se Amerikancima obijaju o glavu!

Sama činjenica da je primjetno da su utihli režimski botovi, kao i režimski huškači u medijima koje kontrolira Stranka demokratske akcije (SDA) dovoljno govori koliko se Bakir Izetbegović prepao za sopstvenu poziciju, pa i političku sudbinu. Prvo ga je obuzeo strah da se ne nađe na američkoj „crnoj listi“ kojom je Bijela kuća zaprijetila bosanskim političarima.

Online:

/ Datum objave:

Iako su sve oči javnosti uprte u Milorada Dodika, kao najozbiljnijeg kandidata za američke sankcije, ne bi smjeli biti amnestirani ni Dragan Čović, kao ni Bakir Izetbegović od istih, bar kada je u pitanju institucionalizirani lopovluk. Kao što nema razlike između njih trojice, za sve one u Evropi koji su naklonjeni demokratiji, kad je u pitanju njihova politika koju općenito nazivamo populizmom, a zapravo se radi o koruptivnom autoritarizmu s demagoškim nacionalizmom kao ideološkom nadgradnjom.

Endemske greške

Građanima je „puna kapa“ političke samovolje, netransparentnosti, korupcije, neodrživog vladanja i pomanjkanja perspektive. Ali, oni ta svoja politička raspoloženja ne mogu iskazati na izborima jer su po pravilu izbori lažirani, čega su dobro svjesni i Amerikanci koji su vladajućim strukturama izborne krađe tolerirali.

Zahvaljujući maloj grupi nezavisnih i hrabrih novinara, posebno sarajevskih, mnoge te koruptivne radnje su izišle na vidjelo, što je stvaralo neprijatnost i nervozu kod Izetbegovića. Da bi se odbranio od takvih novinara on je mobilizirao bukvalno armiju botova, pa čak i grupe stranačkih batinaša. I sve je to finansirao iz svojih stranačkih „crnih fondova“ ili poreza građana, dakle koruptivnim rabotama. Najbolji dokaz da Izetbegović kontrolira mrežu botova i stranačkih batinaša preko OSA-e jeste upravo činjenica da sve te silne mržnjehare preko noći utihnu na društvenim mrežama, bar dok panika i strah od američkih sankcija ne prođu. Tako da onaj ko traži da se u Bosni i Hercegovini isuši močvara korupcije, u biti od sebe pravi budalu. Zapošljavanje i dobivanje poslova „preko veze” ima dugu tradiciju u ovoj zemlji, a poslijeratnu povijest Stranke demokratske akcije (SDA) karakterizira beskrajan lanac skandala i koruptivnih afera kojima je kumovao, niko drugi do sam Izetbegović.

Nažalost, niti će sankcije, ma ko bi na toj famoznoj američkoj listi, niti će Izetbegovićevo smirivanje tenzija unutar bošnjačkog korpusa dati neke efekte i rezultate kojima će se raspršiti crni oblaci koji su se nadvili nad Bosnom i Hercegovinom. Skoro da su smiješni ti potezi, kako Bijele kuće koja prijeti odbijanjem izdavanjem viza za SAD nekim lopovima, tako i Centrale SDA koja je zabranila pristup svojim botovima. Ovdje se radi o endemskim greškama koje sežu do samog Daytonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.

Bukvalno sve ono što je Richard Holbrooke učinio kao ustupak Srbima u toku pregovaranja za sklapanje Daytonskog sporazuma, danas se Amerikancima obija o glavu. Pred svoju smrt Holbrooke je sam izrazio kajanje za te ustupke, poput pristajanje na ime entiteta Republika Srpska. Sudbina je htjela da akterima i konstruktorima stog sporazuma danas stižu fakture, možda čak i sa „zateznim kamatama“. Kako je, na primjer, Alija Izetbegovićpregovarao o mirovnom sporazumu u vrijeme dok su mu Srbi držali „okidač na sljepoočnici“, ubijajući dnevno po pedesetak civila, tako danas njegov sin Bakir Izetbegović mora pregovarati o spašavanju države dok mu dnevno iz zemlje bježi isto tako bar pedesetak mladih ljudi.

Srbi kao Talibani

Kao što Bakir Izetbegović nije ništa naučio od očevih lekcija, koje je volio dijeliti svom narodu, poput one da mu je Jaser Arafat savjetovao da čuva narod, tako ni američke diplomate nisu ništa naučili iz Holbrookeovih grešaka. Kako su Amerikanci dugo vjerovali da je Slobodan Milošević njihov igrač jer je kao bankar boravio u Americi, gdje je bio sklopio prijateljstvo sa Lawrence Inglbergerom, bivšim državnim sekretarom SAD, tako je Raffi Gregorian, na primjer, smatrao Dodika američkim igračem pa se s njim kumovao i podržavao ga da dođe na tron srpskog pijemonta.

Nisu samo Amerikanci imali takve krive procjene kad je srpska politika u pitanju. David Owen je tako smatrao Slobodana Miloševića socijalistom i odbijao svako sumnju da se radio o notornom nacionalisti i fašisti. Vjerovatno je slično (pogrešno) mišljenje imala Angela Merkel o Aleksandru Vučiću.

Pošto Milorad Dodik voli dodavati „so na ranu“ Amerikancima, on likuje zbog njihovog poraza u Afganistanu vjerujući da će se tako poraženi povući i iz Bosne i Hercegovine. Čak tvrdi da bi se to do sada i desilo da je Donald Trump osvojio još jedna mandat.

Pa ako je to sve tako što Dodik kaže o Amerikancima kad komparira njihovu politiku u Afganistanu sa Bosnom i Hercegovinom, onda je logična usporedba Srba sa talibanima. On, dakle, vjeruje da će Srbi poraziti Amerikance na Balkanu kao što su ih porazili bosonogi talibani. A nije tako i neće ni biti! Jer mit o pobjedi talibana je potpuno pogrešan i lažan.

U Afganistanu su Amerikanci porazili sami sebe. To bi se u najgorem scenariju moglo desiti i u Bosni i Hercegovini ukoliko ne nauče dosadašnje lekcije kako o srpskoj tako i bošnjačkoj politici. A to znači da spoznaju da im je isto tako velika greška što podržavaju Bakira Izetbegovića kao što su podržavali i Milorada Dodika!

Izvor: TBT

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Dok Izetbegović izigrava mudraca, svjetski mediji upozoravaju da Dodik nije luđak i zna šta hoće

„Ko u Miloradu Dodiku, lideru bosanskih Srba, vidi političara kojeg ne treba shvatiti ozbiljno ili čak kao luđaka, taj griješi. Jer Dodik slijedi dugoročni plan srpskog nacionalizma”, piše berlinski list TAZ.

Online:

/ Datum objave:

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović govoreći o trenutnoj političkoj krizi u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina je izjavio da se situacija malo raščistila i da je spreman da razgovara, ali više ne jedan na jedan s Dodikom.

Dodao je da je Vučić “malo smirio Dodika” i da je spreman otići u Beograd ako treba da razgovara sa predsjednikom Srbije.

„Ja sam odbio da pregovaram u trouglu Čović, Dodik i ja. Ova pitanja pripadaju svima, svim građanima. Razgovarao sam direktno sa Čovićem i bio sam spreman da razgovaram direktno i sa Dodikom, da vidim kud je čovjek namjerio, u jednom razgovoru bez prisustva ostalih, jer prisustvo ostalih čini da se Dodik drugačije ponaša. Kada se kamere isključe čovjek se totalno drugačije ponaša. Imao sam namjeru jedan na jedan da razgovaramo, on je to u svom stilu odbio i time meni olakšao, ja neću sa njim sada razgovarati ni na taj način, jedan na jedan neće ići“, izjavio je Izetbegović.

On je kazao da će Dodik pokušati da se izvuče iz situacije koju je, kako kaže, zakuvao.

„Sve je to napregnuo, pa će pokušati da barem neke kompromise napravi da može s obrazom izaći na iduće izbore – rekao je Izetbegović.

Dodao je da Dodik sada isprobava do koje granice može ići.

„Ako bi SNSD i Dodik sada mogli da pocijepaju BiH nekim referendumom NSRS da naprave politički nemir, oni bi to uradili. Vjerovatno mu je Vučić pomogao da shvati da ne smije da se upusti u to i da treba ići nazad i sad se tu spašava šta se može spasiti – kazao je Izetbegović.

On je komentarisao da Dodik ne udara bez razloga na pravosuđe SIPA, OSA itd.

„On bi htio da bude upamćen kao čovjek koji je osigurao nezavisnost ili bar sačuvao Srpsku, na jednom toplom režimu za neke buduće generacije, da je on ta istorijska ličnost- rekao je Izetbegović gostujući na FTV.

Reagujući na Dodikove izjave da neće žrtvovati mir, Izetbegović je kazao da je njegov otac govorio ‘mirno spavajte neće biti rata’ i da su mu to prebacivali.

„Ja mislim da neće biti rata, ali da ne bi bilo rata moramo biti spremni na njega. Dakle ako ne želite sukob morate biti spremni za njega. Ako hoćete da živite, morate biti spremni da umirete. Ako hoćete mir, morate biti spremni na rat. Ja mislim da su ljudi, ogromna masa njih, spremni na sve da ne dopuste da se teritorijalno BiH dalje dijeli.– izjavio je Izetbegović.

Govoreći o stavovima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u vezi politike Milorada Dodika, Izetbegović je izjavio da je spreman da ide na sastanak sa Vučićem.

„Vučić je mudrov. Prije 25 godina je bio radikalni srpski političar, koji nije pazio šta govori, inteligentan je, onda je osjetio dokle može ići, možda se malo i promijenio, mislim da je napravio dobar potez i mislim da je malo smirio Dodika. Ne možemo Vučića jednodimenzionalno predstaviti. Nismo još dogovorili sastanak, ali ja ću na taj sastanak otići, nebitno gdje će se održati, neće mi pasti kruna s glave ako odem i u Beograd da uskladimo interese i da ne idemo u nešto što nije dobro – rekao je Izetbegović.

Dodik nije luđak

Međutim svjetski mediji se sve ozbiljnije pitaju šta će biti s Bosnom i Hercegovinom? Kakvu ulogu u svemu igra Srbija? Tako njemački mediji analiziraju situaciju na Balkanu nakon novog porasta tenzija u regiji.

„Ko u Miloradu Dodiku, lideru bosanskih Srba, vidi političara kojeg ne treba shvatiti ozbiljno ili čak kao luđaka, taj griješi. Jer Dodik slijedi dugoročni plan srpskog nacionalizma. To je projekt velike Srbije, koja je prije 30 godina dala krila tadašnjem srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, projekt čiji je cilj bio ujedinjenje svih područja bivše Jugoslavije na kojima žive Srbi. Taj je projekt doduše propao, ali nikada se od njega nije odustalo”, piše berlinski list taz.

I dodaje kako je taj projekt sad uskrsnuo – u novom ruhu koje se zove „srpski svet”. Taj „srpski svet” koji je, kako piše taz, proklamirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, obuhvaća Republiku Srpsku u BiH, Crnu Goru i Kosovo. I baš na tim područjima se sada ciljano lansiraju provokacije, napominje dopisnik berlinskog lista s Balkana. Kao primjere navodi stacioniranje srpskih trupa na granici s Kosovom, kako bi se „štitilo srpsku manjinu koja je navodno u opasnosti”, etabliranje „vlade koja je naklonjena Srbiji” u NATO-članici Crnoj Gori, ili BiH u kojoj će parlament RS-a ovaj tjedan odlučiti o revidiranju zakona i institucija „sa ciljem da Republika Srpska postane neovisna država” – i s opcijom da se jednoga dana ujedini sa Srbijom, napominje njemački dnevni list.

Zapad nesposoban djelovati?

„Svašta se može predbaciti srpskom vodstvu i srpskim nacionalistima”, piše taz, ali jedna stvar je nepobitna – ne može se reći da „nisu lukavi” i da ne slijede svoje dugoročno ciljeve, napominje taz: „Kad im vjetar zapuše u lice onda se povuku, ali pritom opet ne gube iz vida svoje dugoročne ciljeve. A kad je EU u krizi, a Zapad vanjsko-politički gotovo nesposoban djelovati, oni ispituju koliko daleko mogu ići.”

Berlinski dnevnik podsjeća na nedavne posjete Angele Merkel i Ursule von der Leyen regiji Balkana, te napominje kako su njihove izjave o tome da je „Srbija stabilizirajući faktor jedna od najvećih krivih procjena evropske strane”.

„Slabost Zapada je stvorila politički vakuum u koji sad prodiru srpski stratezi. U Bosni i Hercegovini se sad može isprobati što ide, a što ne ide. Vučić i Dodik se pritom mogu osloniti na podršku Rusije”, kaže taz i izričito spominje i vojnu i diplomatsku podršku Moskve: „Kremlj čini sve kako bi uzdrmao položaj međunarodnih institucija prije svega u Bosni i Hercegovini. Zajedno s Dodikom Kremlj želi najradije i ukinuti instituciju Visokog predstavnika.” Berlinski list smatra da Srbija i Rusija imaju osjećaj da su u uzletu i dodaje: „Nažalost se i Hrvatska priključila toj fronti. Izborni zakon koji propagiraju hrvatski nacionalisti također destabilizira BiH, a u tome pomažu desni pokreti i vlade unutar EU-a”, piše taz i zaključuje kako odgovorne osobe na Zapadu sad moraju djelovati „umjesto da čekaju dok ne bude prekasno za sve protivmjere”.

Izvor: TBT

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

STIŽU LI PROMJENE? Nakon Angele Merkel Nijemci su odlučili da više neće biti pasivni promatrači događaja

Kreatori njemačke vanjske politike u sjeni izbora i početka procesa formiranja nove njemačke vlade već iscrtavaju vanjskopolitičku strategiju za post-Merkel doba.

Online:

/ Datum objave:

Ne planiraju se nikakve drastične promjene njemačke vanjske politike, ali nakon 16 godina Angele Merkel na funkciji kancelarke i koalicije CDU/SPD nove svježe snage njemačke politike koje na temelju izbornih rezultata vrlo vjerojatno ulaze u vladu, prije svih Zeleni, i novi raspored snaga na političkoj sceni jednostavno traži promjene.

One će, po svemu što se može iščitati, biti usmjerene na jačanje aktivne komponente njemačke vanjske politike i sve intenzivnije korištenje elemenata tzv. tvrde moći države. Berlin bi po novoj strategiji vanjskopolitičkog nastupa, čije se formuliranje upravo dovršava, trebao aktivno kreirati zbivanja na međunarodnoj sceni i biti u mnogo većoj mjeri ispred događaja, a ne kao dosad najčešće reagirati na ono što se već dogodilo. To u biti jednostavno znači da je potrebno dovesti u direktnu korelaciju njemačku gospodarsku i ekonomsku moć s utjecajem na međunarodnoj sceni.
Pritom se planira nastaviti oslanjanje na strukturu Europske unije koja je ocijenjena kao nezamjenjiv instrument multipliciranja njemačkog utjecaja kako u Europi, tako i na globalnoj razini.

No pritom se stječe dojam da planeri neizbježnih promjena njemačkog vanjskopolitičkog djelovanja imaju sve manje strpljenja podnositi centripetalne silnice koje potječu od pojedinih članica unutar Europske unije, a u još manjoj mjeri beskrajna natezanja s balkanskim političkim shizofrenicima i njihovim ispadima nesnošljivosti i agresivnosti, kao i obavještajnim i ratnim sučeljavanjima koja su odavno na Balkanu postala endemska.

Bure baruta

Na svoju žalost, ne mogu ih skinuti s vrata, ni jedne ni druge, ali njemačka politika definitivno više sebi ne može dopustiti luksuz iscrpljivanja svojih kapaciteta na praktički periferna pitanja koja unutar Europske unije nameću pojedine članice i balkanski kompleks koji je jednostavno sam po sebi nerješiv i onemogućava pristupanja država koje mu pripadaju europskim integracijama.

Dokument koji doktrinarno određuje novu njemačku vanjsku politiku koja će biti predložena novoj njemačkoj vladi nedavno je objavljen pod nazivom “Pametni suverenitet”, a sačinila ga je posebno formirana skupina vanjskopolitičkih, vojnih i geopolitičkih eksperata Njemačkog vijeća za vanjske odnose (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik e. V.) ili skraćeno DGAP. Skupina DGAP-a tijekom deset mjeseci, počevši od kraja 2020. godine do 20. rujna 2021. godine, kada je objavljen u sklopu projekta “Ideenwerkstatt Deutsche Außenpolitik” definirala je strateške preporuke za sljedeću njemačku vladu.

Ne utvrđuju se samo ciljevi njemačke vanjske politike nego i instrumenti za njihovo postizanje. Skupinom eksperata rukovodili su ravnatelj istraživanja DGAP-a Christian Möller i bivša ravnateljica DGAP-a Daniela Schwarzer, a u projekt su bili uključeni Thomas Bagger, ravnatelj ureda za vanjsku politiku njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera, i Nico Lang, šef stožera u uredu ministrice obrane Njemačke Annegrete Kramp-Karrenbauer, kao i više dužnosnika iz redova CDU/CSU-a, SPD-a i Zelenih.

Strateški dokument za novu njemačku vladu definiran u posebnoj skupini DGAP-a navodi da će nadmetanje SAD-a i Kine biti u središtu međunarodnih odnosa u doglednoj budućnosti. Kina će, kao i druge države, poput Rusije, pokušati uspostaviti svoje uglavnom regionalne ekonomske i geopolitičke strukture koje će im omogućiti da zadrže i povećaju svoju moć. SAD će na globalnoj razini nastojati zadržati svoj status jedine svjetske supersile i učiniti sve što može u cilju ograničavanja širenja ekonomskog, političkog i vojnog utjecaja Kine i Rusije.

Jačanje savezništva

Istovremeno, navodi se u dokumentu DGAP-a, postaje jasno da brojne druge države u takvoj konstelaciji odnosa, “uključujući i Njemačku”, gube moć oblikovanja politike. Takav razvoj događaja potrebno je, prema procjeni njemačkih stratega, hitno zaustaviti i spriječiti daljnje strateško degradiranje Njemačke. Autori dokumenta navode:

“Njemačka u budućnosti ne bi trebala slijediti ciljeve koje su u ključnim područjima međunarodnih odnosa postavili drugi, već treba za sebe osigurati sposobnost definiranja i ostvarenja vlastitih ciljeva”.

Da bi se postigao taj učinak, potrebno je da Njemačka sustavno upravlja svojim resursima moći na takav način da ih ne raspršuje uzaludno na podršku strateškim projektima koje su pokrenule druge sile, već se mora orijentirati na projekciju vlastitih ekonomskih i geopolitičkih interesa.

U dokumentu DGAP-a koji će bez sumnje, neovisno o tome u kojoj kombinaciji izbornih pobjednika bude formirana buduća njemačka vlada, u izvornom ili djelomično modificiranom obliku postati jedan od ključnih doktrinarnih dokumenata njemačke vanjske politike izričito se navodi:

“Posljednjih godina politika, ekonomija, društvo i ekologija postali su toliko međusobno ovisni da izolirani pristupi politike na pojedinačna područja bez pogleda od 360 stupnjeva ne postižu potrebne učinke. Potreban je novi pristup politici, koji međunarodne odnose vidi kao prioritet, a ne izvlačenje pojedinih područja politike iz njihova konteksta i ostvarivanje selektivnih interesa. Djelovanje koje Njemačka poduzima u inozemstvu mora služiti njemačkom suverenitetu. Utjecaj Savezne Republike u smislu definiranja vanjske politike, kako Njemačke, tako i politike EU-a, u budućnosti će se umanjiti ako partneri i saveznici ne budu vidjeli Njemačku kao partnera sposobnog za samostalno donošenje ključnih odluka i brzo djelovanje na vanjskom planu”.

Pristup koji bi trebao omogućiti takvo djelovanje njemačke politike i spriječiti “strateški pad” njemačkog utjecaja koji po procjenama njemačkih stratega evidentno postoji dokument DGAP-a naziva “pametnim suverenitetom”. To zapravo znači nastavak oslanjanja Njemačke na Europsku uniju, ali ne po svaku cijenu, a najmanje po cijenu iscrpljivanja snage na unutarnjim odnosima Unije i beskonačnim natezanjima s balkanskim državama koje apliciraju na članstvo u Europskoj uniji. Posve je jasno da velikih promjena ni na jednom od tih područja u budućnosti neće biti, da će se podjele u Europskoj uniji nastaviti, a da će države jugoistočne Europe koje dosad nisu ušle u sastav Europske unije biti sve udaljenije od mogućnosti primitka, što zbog svojih unutarnjih gospodarskih, ekonomskih i političkih deficita, što zbog međusobnih sukoba koje bi primitkom u članstvo EU-a unijele u ionako poljuljanu strukturu integracije.

Aktivna politika

Njemačka mora imati plan B, a to je, pojednostavljeno rečeno, mogućnost djelovanja na globalnom planu neovisno o stanju Europske unije i sposobnosti vanjskopolitičkog djelovanja njezinih institucija. Za novu njemačku politiku, uz Europsku uniju, postoje i drugi oslonci vanjskopolitičkog djelovanja u vidu partnera izvan Europske unije. To bi, prema ekspertima DGAP-a, otvorilo nove manevarske mogućnosti kroz različite konstelacije odnosa s drugim državama i savezima te uzdizanje Njemačke na globalnu razinu utjecaja, ne kao klasične suverene nacionalne države, nego u okviru interakcije s drugim partnerima. Kad je riječ o djelovanju na vanjskom planu osloncem na Europsku uniju, dokument naglašava potrebu poduzimanja napora da se Europska unija i s njom Njemačka osposobi “definirati i ostvarivati vlastite vanjskopolitičke ciljeve umjesto preuzimanja tuđih”.

U tom kontekstu dokument DGAP-a navodi:

“Kao trgovačka sila u središtu Europe, te ekonomski otvorena i sa svjetskim tržištem povezana država, Savezna Republika Njemačka oslanja se na djelovanje na globalnoj razini. EU ostaje ključan u svemu tome. To je ujedno i najbliže njemačko političko partnerstvo, koje povećava moć i prosperitet zemlje, te politički okvir za njezin geopolitički položaj. Zato sljedeća njemačka vlada mora nastaviti jačati EU kao njemački konstitutivni politički, pravni i gospodarski okvir i braniti ga od napada iznutra i izvana. Nadalje, bitno je održavati dokazana partnerstva i saveze koji nadilaze EU, osobito sa Sjedinjenim Državama, ali i s Ujedinjenim Kraljevstvom. Osim toga, Njemačka se mora uspostaviti u novim mrežama i savezima specifičnima za određena pitanja radi rješavanja globalno povezanih političkih izazova, poput klimatskih promjena, na primjer u Indo-Pacifiku i Africi, gdje su druge vlade postale aktivne mnogo prije. Kako bi to učinio, Berlin se mora odvojiti od svog čekanja i reagiranja često usmjerenog na izbjegavanje rizika. U suprotnom, Njemačka neće igrati formativnu ulogu kao partner u novim mrežama i postat će neprivlačna unutar EU-a, u transatlantskim odnosima, u NATO-u, WHO-u i u drugim organizacijama i savezima”.

Plan B

Dakle, Europska unija kao multiplikator njemačke vanjskopolitičke moći ni u kojem slučaju se ne odbacuje, ali na strateškoj razini nova politika predviđa definiranje djelovanja koje bi se moglo nazvati kao “plan B” kroz razvoj sposobnosti vlastitog djelovanja izvan kruga Europske unije. Dokument uzima u obzir da je kohezija unutar Europske unije u velikoj mjeri smanjena posljednjih nekoliko godina, da je ugrožena i vladavina prava i liberalna demokracija, pa se sugerira da zbog “stalnih sukoba ne samo s Poljskom i Mađarskom, sljedeća njemačka vlada mora učiniti napor k jačanju kohezije Europske unije”, kao i otkloniti “različite standarde vladavine prava kao vanjske i sigurnosne prepreke za donošenje odluka na razini EU-a”. Navodi se da je “EU već oslabljen Brexitom i da je zbog tako oslabljenog položaja Europske unije i bilo moguće stvaranje vojnog saveza AUKUS, Australije, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva”.

Osim toga, dokument DGAP-a upozorava da su napori Berlina na uspostavi sigurne tampon-zone stabilnih i kooperativnih zemalja na periferiji EU-a propali. DGAP u svojoj studiji ukazuje na to da se “luk sukoba koji se proteže od istoka Europske unije prema jugu brzo širi i jača”. Navodi se da će sve veći broj kriza, među kojima su i ratni obračuni, u doglednoj budućnosti sve više ugrožavati europski način života i sigurnosti. Posebice zato što, tvrdi se, “mnoge zemlje u izravnom susjedstvu Europske unije razvijaju sve veću ovisnost o Rusiji, Kini ili čak Turskoj. To je slučaj sve većeg broja sjevernoafričkih država, Bliskog istoka, pa čak i jugoistočne Europe. Kao posljedica toga na nacionalnom i međunarodnom planu Njemačka sve više gubi sposobnost upravljanja krizama”, navodi se u strateškom dokumentu DGAP-a. Stoga nova njemačka vlada mora biti spremna na veći rizik vanjskopolitičkog djelovanja. “Ranjivost je postala normalno stanje stvari, granice između rata i mira postale su sve manje vidljive pa Njemačka stoga mora napustiti ad hoc reaktivnu politiku osmišljenu za kontrolu štete kako bi preuzela proaktivnu politiku”, zaključuje se u studiji DGAP-a.

Kako bi se promjena njemačke vanjske politike uspješno provela, DGAP predlaže žurno stvaranje njemačkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, a na razini Europske unije osnivanje europskih interventnih vojnih snaga. Time bi se sadašnje Savezno vijeće sigurnosti (Bundessicherheitsrat) pretvorilo u stalno međuresorsko središnje tijelo za koordinaciju njemačke vanjske politike na strateškoj razini.

Mobilizacija javnosti

Na sastancima takvog novoosnovanog vladina tijela ministri bi redovito raspravljali o strateškim pitanjima i donosili obvezujuće odluke. Trenutno ministri upravljaju svojim portfeljima neovisno i na vlastitu odgovornost, a ured kancelara tradicionalno ne postavlja jasne smjernice vanjske politike. Vijeće nacionalne sigurnosti o svojim zaključcima izvještavalo bi barem jedanput godišnje njemački parlament.

U zaključku se navodi da uspješnu vanjsku politiku nije moguće voditi ako ne postoji odgovarajuća razina njezina prihvaćanja od građana Njemačke te je potrebno u sljedećih nekoliko godina ideju aktivne njemačke vanjske politike promicati među njemačkim građanima i poslovnom zajednicom.

U svakom slučaju, nova njemačka vlada, koja se prvi put u 16 godina treba formirati bez kontrole Angele Merkel kao kancelarke, pokrenut će promjene u modalitetima projekcije njemačkih interesa na europskoj i globalnoj razini. Novi odnosi snaga koji će se uspostaviti u Bundestagu i nova vlada, izvjesno je, napokon će pokrenuti transformaciju njemačke vanjske politike prema aktivnom djelovanju na vanjskom planu i kreiranju zbivanja umjesto reaktivnog djelovanja na političke prilike koje su stvorile druge sile.

Izvor: dnevno.hr

 

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

LAUC: Nije im cilj dobrobit svih nas, već što veća prodaja testova, cjepiva i opreme

Gordan Lauc upozorio je na porazan podatak o cijepljenju osoba starijih od 80 godina. Smatra da je slaba precijepljenost starijih osoba najveću uzrok velike smrtnosti.

Online:

/ Datum objave:

“Najnoviji službeni podaci pokazuju da je najveći broj covid-smrti u kategoriji necijepljenih starijih od 80 godina. Nažalost u Hrvatskoj smo starije od 80 godina jako malo cijepili. Nije za očekivati da se osobe starije od 80 godina više protive cijepljenju nego oni između 70 i 80 godina, a njih smo cijepili gotovo 50% više.

Dakle, najvjerojatnije se radi samo o tome da su to starije osobe koje baš i neće same doći na Velesajam radi cijepljenja. Njima treba pomoći. U cijepljenju starijih od 80 zakazali smo mi kao društvo i ne možemo za to okriviti heroje antivaksera na Facebooku (da su oni krivci, imali bi isti, ili veći, problem u kategorijama 60-70 i 70-80 godina, a nemamo ga). Mnoge zemlje imaju problema s cijepljenjem starijih od 80 godina, no druge su bile vrlo uspješne. Primjerice na ovoj slici vrlo jasno vidimo da su u susjednoj Sloveniji prepoznali taj problem i da su početkom rujna poduzeli nekakve mjere usmjerene na starije od 80 godina koje su selektivno značajno ubrzali cijepljenje baš tog dijela populacije.

Od samih početaka znamo da su najstariji najugroženija skupina u ovoj pandemiji i vjerojatno je upravo zbog toga voditelj službe za gerontologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo član Znanstvenog savjeta Vlade. Nažalost čini se da baš i ne pratimo što se događa u susjednoj Sloveniji i ne koristimo njihovo iskustvo.

Da smo napravili ono što su Slovenci napravili u rujnu, danas bi umiralo puno manje ljudi. Kako naše službe očiti ne rade dovoljno dobro svoj posao oko cijepljenja najstarijih, idemo im pokušati pomoći. Znam da me prati dosta ljudi iz Slovenije.

Možete li se raspitati kod svojih starijih sugrađana i saznati što se to u Sloveniji promijenilo u rujnu i na koji način su slovenski epidemiolozi omogućili starijima od 80 da se u značajnijoj mjeri cijepe. Cijepljenje samo 1% starijih od 80 godina spriječit će više smrti od cijepljenja apsolutno svih zdravih i mlađih od 50 godina. Sve covid-potvrde, masovna PCR testiranja i samoizolacije djece i druge besmislice kojima se mlade pokušava natjerati na cijepljenje čak i da su 100% uspješne i rezultiraju cijepljenjem svih mlađih od 50 godina mogu imati učinak najviše kao cijepljenje 1% starijih od 80 godina… U Sloveniji to očito znaju i rješavaju taj problem.

Nažalost čini se da u Hrvatskoj to tek trebamo naučiti i zato ćemo po broju preminulih uskoro vjerojatno prestići Sloveniju… No to neće biti zbog toga što u Sloveniji prisiljavaju mlade da se cijepe. To će biti zbog toga što oni koji su zaduženi za brigu o našim najstarijima ne rade svoj posao (alternativno, možda nije problem u tome što neki ljudi ne rade svoj posao kako treba, već u tome što smo dopustili da nam pristup epidemiji kroje prodajni predstavnici pandemijskog marketinga kojima primarni cilj nije dobrobit svih nas, već što veća prodaja testova, cjepiva i zaštitne opreme)”, ističe Lauc.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x