Kontaktirajte nas na:

Preporuka

„SRBA IMA KAO LISTA, NIŠTA MANJE NEG’ FAŠISTA“: Kako je Dodik postao gora sorta srpskog vožda od Miloševića i Karadžića?!

Milorada Dodika kao novog srpskog vožda su ovakvim napravili mnogi domaći i strani faktori. U tome su učestvovali skoro podjednako Amerikanci kao Rusi, Bošnjaci kao i Srbi…

Online:

/ Datum objave:

Ono što je Milorad Dodik pokazao i kakvim se predstavio 9. januara u Banjoj Luci definitivno ulazi u političke anale najgoreg izdanka srpskih voždova koji su puni sebe paradirali na srpskim (pro)slavama. Kao što je poznato iz nedavne prošlosti Srbi su nakon sloma komunizma u političku orbitu lansirali nekoliko harizmatičnih lidera poput Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Jovana Raškovića, Milana Babića, Milana Martića itd. Svi su oni završili tragično. Unesrećili su sebe, svoju porodicu, pa i naciju. I pored toga jedini poratni srpski političar koji je krenuo njihovim stopama je Milorad Dodik.

Sublimacija zla

Znajući sve ovo, imajući njihovu tragičnu sudbinu kao i zlodjela njihovih politika pred očima, on se ipak odlučio hoditi njihovim stazama zla. Ne, ovo nije mogla biti samo njegova odluka iako se on ponašao kao da jeste. Dodika kao novog srpskog vožda su ovakvim napravili mnogi domaći i strani faktori. U kreiranju njegovog političkog profila kao i njegove politike učestvovali su skoro podjednako Amerikanci kao Rusi, Bošnjaci kao i Srbi. Njegova je politika, zapravo, sublimacija, svih pogrešnih politika u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Treba li podsjećati da je njegova politička transformacija tipična za balkanske nacionaliste koji su konvertirali od komunizma do nacionalizma. On čak potiče iz partizanske porodice, pa je svoj politički angažman našao u stranci Savez reformskih snaga Jugoslavije koju je Ante Markovića osnovao na Kozari, legendarnoj planini iz vremena NOB-a. Kao takav je čak oponirao nacionalističkoj politici Radovana Karadžića i kao poslanik se nije isticao u ratnohuškačkim pokličima.
Takvog su ga uočili američke diplomate u Sarajevu, posebno Raffi Gregorian, te podržali u rušenju SDS-ove vlasti u RS-u, koju je tada vodio Karadžićev najbliži saradnik i ratni zločinac Momčilo Krajišnik. Tadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić, po nagovoru Raifa Dizdarevića i Zlatka Lagumdžije, podržao je Dodika i faktički mu omogućio da postane premijer RS-a. Od tada niko više nije mogao prorokovati gdje će Dodiku biti kraj.

Ne može se tačno reći kad je Dodik „okrenuo ćurak“ i raskinuo prijateljstvo sa Gregorianom, na primjer. Razmirice, svađa ili sukob njih dvojice je sigurno bio prolomni trenutak Dodikove politike i političke karijer. Možemo se samo prisjećati vremena emisija na FTV, poput emisije „60 minuta“, koju je uređivao Bakir Hadžiomerović, koje su bile posvećene kriminalu „vožda iz Laktaša“. Istu emisiju, kad je Dodik u pitanju, pratio je tada najčitaniji sarajevski politički tabloid „Slobodna Bosna“ koju je uređivao Senad Avdić. Danas nema nikakve sumnje da su urednici Hadžiomerović i Avdić dobivali informacije iz krugova bliskih Gregorianu,. Tek je Cristian Swartz Schilling u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o Bosni obznanio kako je želio smijeniti Dodika, ali da mu to nisu dozvoljavali Amerikanci. Zapravo radi se o Geregorianu, koji je jedno vrijeme obnašao funkciju vršioca dužnosti visokog predstavnika i supervizora za Brčko.Ta medijska kriminalizacija se ispostavila kao bumerang jer je imala kontra učinak u smislu da je njegova satanizacija u Sarajevu doprinosila njegovoj popularizaciji među Srbima u RS-u. Objavljivani tekstovi o kriminalu „vožda iz Laktaša“ su djelovali dosta ubjedljivo na čitaoce koji su nakon svake sedmice očekivali njegovo hapšenje. Dakle sama medijska haranga bez popratnih sudsko-policijskih reperkusija ne samo što je pokazala nemoć medija, već je pokazala i nemoć međunarodnih moćnika da nekom harambaši poput Dodika „stuče rogove“.

Nije to jedini oblik kroz koji su Bošnjaci doprinijeli Dodikovom usponu. Zato im se danas sveti na način da ih vrijeđa, ponižava i prijeti. Isto to čini svojim bivšim kumovima iz Amerike. Denuncira ih i izaziva da ih se ne boji. Zaista izgleda karikaturalno da jedan balkanski geđa „glumi majmuna“ i „tegli za nos“ cijeli zapad. Tek ove godine zapad shvata da je „dara prevršila mjeru“ i pokazuje namjeru da tog geđu „ščepa za gušu“. Pitanje je da li će zapad uspjeti u tome. Ali ako i uspije i s razlogom ukloni Dodika sa političke scene, on će ostati fenomen da se usudio prkositi zapadnim moćnicima.

Za krst, za krst!

Pored toga još veći je fenomen da je Dodik u Evropi mogao naći saveznike poput Viktora Orbana, Janeza Janše, pa i Zorana Milanovića. Po tome kako god se Evropa mora otarasiti i „stati u kraj Dodiku“ to mora učiniti i sa trojicom njegovih saveznika. Orbana će sigurno zadesiti sudbina njegovog idola Helmuta Kohla koji je planirao iseliti 40 hiljada Turaka iz Njemačke, dok mu se sin nije zaljubio u Turkinju koja mu je postala i snaha. Islamofobna Orbanova politika koju ispoljava prema muslimanima, a posebno prema migrantima već je došla na naplatu Mađarima koji se suočavaju sa anatemom diljem islamskog svijeta. Ako je islamofobni Orban zbog toga dao podršku Dodiku, mnogima je nejasno šta se to desilo Janši i Milanoviću koji su ponikli iz potpuno drugačijeg ideološkog konteksta. Radi se zapravo o komunističkim konvertitima koji su se kao djeca komunizma poput Dodika preobrazili u desničare. Janša je, na primjer, kao mladi komunista pješke dolazio iz Ljubljane u Jajce, mjesto nastanka Jugoslavije. Očito su Janša, a posebno Milanović već „dobili po prstima“ od strane zapadnih diplomata da „drže ruke dalje od Bosne“. Sigurno su ukoreni zbog izrečenih brljotina o genocidu u Srebrenici, ali i zbog očijukanja sa Dodikom. Inače bi, kakvi su budalasti, došli 9. januara na paradu u Banju Luku i čuli pjesmu/koračnicu četničkog prirasta obučenih u policijske odore: “Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst! Za krst!… itd.“ Pjesme se ne bi postidili ni nacisti!

Izvor: TBT

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

IVAN ANUŠIĆ: Manje 400.000 stanovnika za Hrvatsku je ogroman udarac

Osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a, Ivan Anušuć, gostovao je u Dnevniku te je komentirao rezultate popisa stanovništva.

Online:

/ Datum objave:

“Naravno da ima budućnosti, budućnost je pred nama, ali kako je mi stvorimo, tako će biti. Rezultati popisa stanovništva su katastrofalni, očekivali jesmo da će biti jako loši, ne samo u Slavoniji nego u cijeloj Hrvatskoj, ali mislim da smo se ipak malo iznanadili svi jer nismo mislili da je toliko loše. Ono što može biti još možda lošija vijest od popisa je evidencija dobnih skupina, dakle starost ljudi od ovih 3,8 milijuna ljudi koji žive u Hrvatskoj. Mislim da ćemo tu imati novi razočaravajući podatak koji će pokazati da mladi, oni koji su u punoj snazi, oni koji bi trebali nositi razvoj Hrvatske u budućnosti će biti na iznenađujuće malom broju i mislim da je to dodatan problem u ovom popisu”, rekao je na početku.

“Svakako ću preuzeti odgovornost”

Rekao je i kako je očigledno da se nije dobro radilo kako bi ljudi ostali.

“Ali prvo želim reći da ovo nije rezultat nijedne pojedinačne vlade. Ne upirem ni u koga prstom, sustavno nismo radili dobro od završetka Domovinskog rata, od 2000. godine stvari kreću nizbrdo i kada pogledate unazad sve odluke koje su donesene, nisu bile u korist interesa RH i ovog naroda. Postoji objektivno jedan razlog zbog čega je to bilo očekivano – zbog ulaska Hrvatske u EU. Granice su se otvorile i radna mjesta i radne dozvole više nisu bile potrebe, i to je razlog, ali ne za 400.000 to je moglo biti razlog za 150.000 do 200.000, ali ne 400.000, to je za Hrvatsk,u koja je imala 4,2 milijuna ogroman udarac”.

Hoće li preuzeti odgovornost?

“Ja kao osoba ću svakako preuzeti dio odgovornosti jer pripadam toj stranci i naravno da je moj zadatak uhvatiti se u koštac s tim problem. I ja ko župan to radim, nije za pohvaliti se da je Osječko-baranjska županija 7. ili 8. po iseljenosti u Hrvatskoj, ali radimo sve što možemo, istina je da smo povećali broj zaposlenih i broj radnih mjesta, ali očigledno to nije dovoljno”.

“Sada je trenutak da svi zajedno sjednu”

Istaknuo je i što je, po njegovom mišljenju, najveći problem.

“Ja sam davno rekao, uopće nije problem ni oko infrastrukrunih projekta, ni ima li posla ili ne, ja mislim da mi Hrvatsku moramo početi uređivati kao pravnu državu koja štiti najmanjeg čovjeka i najslabiju kariku u našem društvu, a to je običan čovjek koji želi imati pravdu i pravo na svojoj stani i koji želi živjeti u zemlji u kojoj se događaju pozitivne promjene i reforme. Mislim da je to nešto što smo zaboravili raditi i što smo zaustavili. Sada je možda trenutak. Ovo je po meni možda najveća krza od Domovinskog rata. Sada je trenutak da političkim konsenzusom, od ljevice do desnice, sve stranke koje postoje, uključujući i predsjednika Hrvatske, sjednu za stol i da se naprave ozbiljne nacionalne strategije, a ne da se donose vatrogasne mjere”.

Naglašava i kako se državu mora urediti, ali da ju nije jednostavno voditi.

“Hrvatska je mlada zemlja i možemo razumjeti da se neke vlade nisu snalazile, ali svakako da uređena država u kojoj vlada pravo i pravda je zemlja poželjna za život mladih”.

“Sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”

Koliko smo udaljeni od tako nečeg?

“Daleko smo 2, 3, 4, mjeseca od toga. Trebamo početi radi poteze. Ne treba izmišljati toplu vodu i zna se kako se to radi. Radi Vlada na tome, ne možemo reći da ne radi. Ja hoću reći da u proteklih 20 i nešto godina nismo iskoristili vrijeme, prodali smo strateške firme i interese, sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”, veli.

Ističe kako je sada trenutak da svi ohlade glave i počnu razmišljati hoće li Hrvatska uopće postojati kao država za 30 godina.

“Očigledno je da sami sebe jedemo i idemo vidjeti što treba napraviti. Po meni, ogromni potencijali Hrvatske leže u dijaspori, to je naša velika prednost i veliko iskustvo koje možemo prenijeti u Hrvatsku, ti ljude žive u drugim uvjetima, drugačije su se izgradili, ali sjećaju se kao Hrvati”.

Naposljetku je dodao kako je ovo što se događa u Hrvatskoj iznad svih političkih interesa i stranki.

Izvor: teleskop.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

SCHMIDT: Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt gostovao je večeras na Face TV gdje je govorio o aktuelnim političkim prilikama u BiH. Fokus priče je bio na ponašanju i potezima člana Predsjedništva Milorada Dodika.

Online:

/ Datum objave:

“Bonske ovlasti su kod mene na raspolaganju i to nisu samo ovlasti da nekog skinem s njegove funkcije. Okolnosti pod kojima je Dodik svojevremeno preuzeo dužnost imaju takvu funkciju jer je neko drugi bio na dužnosti. Mi smo u situaciji u kojoj nismo bili u proteklih 10 godina, naime međunarodna zajednica, EU, SAD, Visoki predstavnik svi su na istoj strani i to je vrlo jaka strana i vrlo jak kraj užeta za koji se može vući”, kazao je Schmidt i dodao:

“Došli su prvi rezultati sa sankcijama SAD-a”.

Dodaje da se “Dodika ne treba kupiti, nego on treba preuzeti odgovornost”.

“Nisam Dodiku nudio nikakav novac, jer ne smatram da ga se treba kupiti nego da treba preuzeti odgovornost. Nije biran da se pare tjeraju tamo ili ovamo nego da uradi nešto. RS je ekonomski u jako teškoj situaciji i onda dođe Dodik i priča. Može li se jednom fokusirati na ono na šta je biran, da se pobrine za blagostanje ljudi u cijeloj BiH? To je ključna tačka. Neka sjedne i konačno radi svoj posao. Ako neko odbija da radi svoj posao i onda se može zamisliti šta se dešava. Dodik trenutno blokira institucije i moram iskazati respekt prema gospodinu Vučiću da ga je stavio pod pritisak da treba da dođe tamo gdje je biran“.

“Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje. Iako ne želi da govori sa mnom, na svojim pres-konferencijama stalno govori o meni. Nisam baš toliko beznačajan za njega. Šta ustvari želi? Ovo nije vrtić, nisu igrarije. Riječ je o sigurnosti i blagostanju u ovoj zemlji i on mora uraditi svoj posao“, poručio je Schmidt.

Poručio je da se mora raditi na tome da se budućnost BiH odvija bez Dodika.

“Moramo raditi na tome da se budućnost u BiH odvija bez Dodika. Ja sam to dužan mladim ljudima, naročito njima, koja velikim dijelom ne želi da ima takvo nešto, ne želi da se to događa. Pitanje nezaposlenosti, sigurnosti, o tome treba da se razgovara u BiH. Dodik će morati sam sebi postaviti neprijatna pitanja. Ja ću u svakom slučaju, NSRS-u ću poslati pitanja vezano za taj čudnovati zakon o Agenciji za lijekove. To je nešto što je maksimalno nemoguće, ljudi se igraju sa zdravljem građana i žele napraviti neki novi zakon”.

“Prvo ćemo vidjeti šta će se dogoditi, onda ćemo zajedno sa EU morati provjeriti a onda ću uraditi to prije nego ću pričati o tome. U svakom slučaju, sigurnost stanovnika će se mjeriti po tome da li mora postojati neka institucija koja će dopuštati neke posebne lijekove u slučaju infarkat ili nešto tako. Ja ću učiniti nešto prije nego budem o tome govorio. Mora se ići nekim putem kojim Dodik nije zamislio“, kazao je Schmidt. | N1

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Hrvatska je u demografskoj katastrofi. Gdje je onda tek BiH? Demograf: Mi smo ispod dna.

Hrvatska je objavila rezultate popisa stanovništva koji je rađen tokom prošle godine, a podaci su, u najmanju ruku, katastrofalni.

Online:

/ Datum objave:

Naime, prema zvaničnim podacima, u broj stanovnika Hrvatske smanjio se za deset godina za skoro 400.000 stanovnika!

Šta tek BiH može očekivati? Naša država ima dosta manji standard, u konstantnoj je političkoj krizi i napetosti, a redovi građana ispred stranih ambasada koji traže vizu sve su duži.

O tome smo pričali s profesorom demografije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Amerom Osmićem.

“Najsofisticiranije rečeno, ovo je samo bumerarang koji je nakon desetogodišnjeg ciklusa vraćen od strane građama na zadovoljstvo životnim i društvenim standardnom u Hrvtskoj koja je u EU”, navodi Osmić.

On kaže da je broj ljudi koji su otišli iz Hrvatske veći i upravo zbog toga jer je u EU značajno liberalniji radni prostor.

Međutim, on ističe da kada se procentualno gleda po državama zapadnog Balkana, sve države imaju sličnosti.

“Procenti su vrlo slični i to znači da je nezadovoljstvo ljudi koji žive na ovim prostorima na veoma visokom nivou”, kaže Osmić.

Prema posljednjim popisu stanovništva u BiH, koji je rađen 2013. godine u našoj državi je živjelo 3,5 miliona stanovnika.

Osmić kaže da su sad podaci vjerovatni lošiji.

“Kada ovo kompariramo sa BiH teško je očekivat da imamo 3,1 milion stanovnika. Čak po nekim prognozama, naglašavam prognozama jer nemamo zvanične podatke, nemamo više ni tri miliona”, ističe ovaj demograf za Raport.

Kaže da BiH samo na prirodnom priraštaju gubi 60.000 stanovnika.

“Najjednostavnije – previše umire, malo se rađa, puno odlazi, malo nam ljudi dolazi”, ističe on te dodaje:

“Ne može jezivije. Mi smo dotakli dno, ispod smo dna. Ne postoji znanstveni vokabular kojim možemo opisati to. Ovo nije katastrofa, ovo je egzodus”.

A hoćemo li saznati prave podatke, ne zna se. Naime, BiH bi trebala raditi popis iduće godine, međutim Osmić je skeptičan da će do toga doći.

“Ne znam koliko smo spremni. Blokada državnih institucija, politička kriza… Jedan entitet ne priznaje ni ove podatke koje imamo”, naveo je Osmić

Sindikati radnika objavili su podatke da je BiH prošle godine napustilo oko 80.000 ljudi. Osmić kaže da je to realno.

“Vrlo realno. Ja imam podatak, čini mi se iz 2019. godine, da je samo u Njemačku otišlo 46.000. državljana BiH, to nisu oni koji imaju pasoše drugih zemalja. Pazite, samo u Njemačju. Gdje je Austrija, skandinavske zemlje… Sad je trend i Hrvatska, Slovenija, Češla, Slovačka…”, naveo je Osmić na kraju razgovora za Raport.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x