Kontaktirajte nas na:

Preporuka

ŠKORO: Milanović i Plenković su jako dobri prijatelji

Potpredsjednik Sabora i čelnik Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, u velikom intervjuu za Večernji list govorio je o stanju u državi i društvu. Na početku je odmah rekao, ne osjeća se odgovornim za problem radikalizacije hrvatskog društva, za što ga je optužio premijer Andrej Plenković.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Miroslav Škoro o Milanoviću i Plenkoviću

“Apsolutno ne. Postoje državna tijela zadužena za procjenu stanja sigurnosti u državi, a ako čitate njihova izvješća, sva govore o tome da radikalizacije u Hrvatskoj nema. Je li razlog optuživanja nas taj što se netko u tom trenutku uplašio, uspaničio ili osjetio priliku da nekoga prozove, ne znam. Ali da izađe premijer i kaže da je u tome sudjelovala neka “radikalna skupina” i automatski on bude i tužitelj i porota i sudac, to je vrlo ružno i neodgovorno. Bezobrazno je i da netko sebi uzima za pravo da s jedne strane govori da je legalist, a s druge ne poštuje izvješća svojih vlastitih državnih tijela i ne čeka da završi istraga koja bi trebala pokazati što se uistinu dogodilo. Ono što svi možemo reći jest da se dogodio jedan strašan čin i da nam je svima žao ljudi koji su bili ugroženi, a posebice ranjenog policajca. Ali čelna osoba bi trebala biti ta koja stabilizira, a ne destabilizira društvo”, rekao je Škoro dodavši da ne zna tko bi bio radikalna desnica.

“Mi te vrste retorike i ponašanja jednostavno nemamo. Ne znam, zato, tko je radikalna desnica kod nas, a i ako nekoga optužujete za tako nešto, onda bi bilo dobro imati neki dokaz. Nisam u javnom prostoru od jučer, svašta sam ja radio u životu. Pisao pjesme, knjige, održavao javne nastupe. Ako su Milo moje, Sude mi ili Ne dirajte mi ravnicu radikalne, onda dođeš i kažeš mi razlog zašto. A ne optuživati bez ijednog dokaza, evo sad i mi trošimo vrijeme na to, jer je to netko izvalio. To me podsjeća na onu: “Kad budala baci kamen u bunar, sto pametnih ga ne može izvaditi”, smatra čelnik Domovinskog pokreta.

Da se zaključiti da su Plenković i Milanović dobri prijatelji

Za sukobe premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića kaže, obično natezanje.

“To je situacija između dvoje ljudi koji su, kako se da zaključiti, jako dobri prijatelji. Oni su se uzajamno posjećivali u Bruxellesu, u Zagrebu, Parizu, znaju tko je kad jeo kakva peciva, kad je tko kupovao automobile, znaju si dosta o privatnom životu, obiteljima i roditeljima, a ja sam davno naučio da se u takve odnose jednostavno ne treba petljati. Jedino što je žalosno u cijeloj toj priči jest da postoji kolateral, a to je cijela država i oni koji u njoj žive. Volio bih da u politici ima više odgovornosti, međutim, mi smo navikli na situaciju u kojoj neodgovorni ljudi dobro prolaze”, rekao je Škoro.

Domovinski pokret sada ima 119 organizacija, ljudi im, napominje, uistinu prilaze iako je danas u politici nerealno očekivati entuzijazam i polet kao, primjerice, 1990. godine kada se nije bila sramota baviti politikom. Danas je, smatra, bitna samo matematika.

“Morate imati 76 ruku u zraku na dan glasovanja i to je cijela priča. Sve drugo je apsolutno nebitno. A to ide toliko daleko da ako netko kaže, sad ćemo ići sa serijom interpelacija, većina veli, mi ćemo ih sve odbiti. Unaprijed. Pa kako znaš odmah da ćeš ih odbiti?”, rekao je i dodao kako nijedna interpelacija koju će pokrenuti opozicija neće proći dok postoje trgovina i interesi trenutne vladajuće većine. On za trgovinu, tvrdi, nikada nije bio spreman, niti će to biti. No, uvijek je za razgovor. Škoro kaže i kako će za lokalne izbore samo istaknuti kandidate tamo gdje postoje kompetentni ljudi, a njegovo ime i prezime iz naziva stranke na sljedećem će saboru stranke izbaciti.

“Domovinski pokret nikad nije bio niti će biti rezerva SDP-u ili HDZ-u”

Nije pobornik predizbornih koalicija, a s potencijalnim partnerima sjest će i razgovarati nakon što se na izborima “izvažu”.

“Politika je, kako sam je ja kao nekakav liberalni konzervativac shvatio, umijeće mogućega. Ali Domovinski pokret nikad nije niti će biti rezervna opcija SDP-u ili HDZ-u. Mi ćemo biti ti koji će preuzeti odgovornost i donijeti promjenu”.

Na saborskim hodnicima popriča s mnogima, kaže, neki dan je razgovarao s kolegama iz drugih klubova o tome kako je imao koronu.

“Sad sam u godinama kad već i tablete možemo izmjenjivati. I iz ovog, kako ga zovu, “novog” HDZ-a jako puno ljudi znam još iz vremena kad sam ja u njemu bio. Malo je meni to kontradiktorno, da netko govori kako je to “novi” HDZ, a pola ih je sa mnom bilo u sazivu Sabora 2007.-2008. Pozdravim se i s njima, ali oni su, jadni, u problemu jer ne mogu razgovarati o strukturalnim stvarima. Oni mogu na razini, “kako si, dobro, kako si ti, odakle ti je mater”, a ako bi probali razgovarati o nekim stvarima koje su zdravorazumske, to je onda malo problem jer bi naljutili šefa stranke”.

Škoro smatra da bi ključne stavke u proračunu možda trebale biti na zasebnom žiro računu.

“U Hrvatskoj imate 1,2 radnika na jednog umirovljenika. Oni trebaju novac za mirovine, koji bi se trebao crpiti iz ovoga što ovi koji rade privređuju. Smatra li itko da ovi zarađuju dovoljno da se isplate sve mirovine? Pa naravno da ne. To vam je dovoljno da shvatite kako državni proračun funkcionira. Moramo skupiti novac za plaće i mirovine, znači sav novac koji dođe, iskorištava se onda u tu svrhu. A ja bih volio da bude žiro račun s novcem za obnovu grada Zagreba, primjerice. I ne možeš, stari, taj novac koristiti ni za što drugo. A govore da novca ima, ali prošlo je skoro devet mjeseci od potresa, a nije napravljeno još ništa. Država ne treba ni proceduru ni zakon da bi obnovila zgradu u svom vlasništvu poput kazališta, koncertne dvorane. Zašto to već nije počela? Država koja ima novca, to napravi sutra, ali ona koja nema i ovisi o dotacijama, donacijama, milostinji, kreditima, to ne može napraviti. Kad pitam o tome gospodina Zdravka Marića, gledam ga u oči, vidim da mu je neugodno, ali kaže da on “mora ovako”. Što nije dobro. Sve dok ti nešto moraš kako ti netko dirigira, nema napretka”, objašnjava Škoro.

Kako je meni HDZ pomogao, napisao neku pjesmu možda? Sjeli Šeks i ja pa napisali Otvor’ ženo kapiju ili Matu? Glupost

Napominje, neke se stvari u politici ne mijenjanju jer su se ljudi, koji su već dugo u tom poslu, umrežili i ne žele radikalne promjene. Napredak i promjena ne bi se trebala dogoditi smjenom generacija, već da glasači konačno shvate da uistinu mogu nešto promijeniti.

“Opet, za to je potrebno možda malo jače gospodarstvo, neovisna pozicija. Ja mogu ovako govoriti jer sam neovisan bez obzira što mi pokušavaju imputirati iz HDZ-a. Kao, oni su meni pomogli da budem to što jesam danas. Kako? Što je meni HDZ pomogao, napisao neku pjesmu možda? Sjeli Šeks i ja pa napisali Otvor’ ženo kapiju ili Matu. Glupost. Ja sam samo u dva navrata u svom životu ugled koji sam stekao izložio, zbog države i naroda koji volim i kojem pripadam, ali nažalost kroz HDZ i zbog toga me sad njihovi trolovi, koji su za to plaćeni, izruguju. Meni je HDZ, kao, dao da budem generalni konzul? Ne, ja sam HDZ-u dao da se prestanem baviti svojim poslom i da onda iz uvjerenja, a ne iz koristi radim za plaću koju sam inače zarađivao za jednu večer. I to je istina. Svoje srce sam dao u svoje pjesme, napravio karijeru, ostvario materijalnu neovisnost, i dokazao da se vlastitim radom može postati neovisan, pa bih volio da ljudi shvate da se to može. Napredak je ostvariv. Ako sam ja mogao, kao Nediljkino i Ićanovo dijete, dijete dvoje običnih ljudi, jedne žene koja je imala četiri razreda osnovne škole i jednog čovjeka koji početkom sedamdesetih ostao bez posla nekih pet godina i bio moler, može se. Pisao sam svoje pjesme, smišljao svoje tv-emisije i na kraju napravio sam stranku sa svojim suradnicima, nisam preuzeo neku drugu, i nakon samo dva mjeseca postojanja osvojili smo 16 saborskih mandata. Siguran sam da možemo bolje, isto kako oni garantiraju da mi nikad nećemo doći na vlast, ja garantiram da će u ovoj zemlji biti bolje. Začepiti neću, ovo je ionako igrokaz budžetlija i niškoristi, običnih nabiguzica i gologuzana koji zamjeraju čovjeku ako nešto napravi. Jer ja znam ni iz čega napraviti nešto, a oni iz nečega ništa. Pa kad ste u povijesti vidjeli da su nekome tako razvalili obitelj, suprugu kao meni? Jadnici. Znamo li tko su njihove supruge? Mene to ni ne zanima. Sram ih može biti. Stidim se da sam uopće nekad pomislio da s takvim ljudima mogu išta napraviti”, rezolutan je Škoro.

Odustao nije jer, što ga više gaze, jači je. Prije bi se uzrujao i kada bi dobio negativan komentar iz publike, no uporište je našao u obitelji koja mu pruža potporu. Svojim suradnicima vjeruje, iako misli da su ga neki podcijenili.

“Podcijeniti političkog neprijatelja može samo čovjek koji pojma nema, a predstavlja se za vrhunskog stručnjaka”.

Osim što je političar, Miroslav Škoro je i glazbenik čije kolege trenutno trpe tešku situaciju zbog mjera uvedenih za suzbijanje epidemije koronavirusa. Pomaže li im?

“Trenutačno se bavim novim prijedlogom Zakona o autorskom pravu. Ljudi to dosta teško shvaćaju, znaju da trebaju kupiti prase, platiti pivo, pa čak i izvođača glazbe, ali ne i samu pjesmu, koja se također treba obeštetiti jer je nečije vlasništvo. Mora se plaćati korištenje snimljene izvedbe. Dio individualnog prava izvođača treba biti prevedeno u kolektivno. Treba nam sustav po kojem će bubnjar koji je, primjerice, svirao Džuli imati pravo na naknadu svaki put kad se ta snimka negdje pusti. Situacija, otkako je digitalizacije, takva je da svi zarađuju više od izvođača i autora. Od naknade za korištenje snimke u digitalnom prostoru, trenutačno 12 posto ode autorima pjesme, a čak 88 posto se dijeli između telekomunikacijskih kompanija, servisa, diskografa i pitaj Boga koga još. Izvođača, a posebice sekundarnih izvođača, nema nigdje. Možda glavni izvođač nije toliko u problemu, ali gdje je tu njegov gitarist? Nemam, zapravo, uopće nikakvih empatija prema onima koji su godinama radili puno, zarađivali pa su mislili da će im u životu biti dovoljno da rade samo svaki petak ili subotu, a ovo ostalo nije bitno. Ja sam uvijek mislio, od svirke ću odmoriti u nedjelju, pa imam još cijeli tjedan, nešto ću raditi, sadit ću krumpir. U najgoroj su sad situaciji članovi orkestara i prateći glazbenici”.

Dečke iz svog benda naučio je da nešto moraju raditi i mimo toga što se bave glazbom tako da trenutno nemaju problema, a kada bi netko imao problem, on je tu da pomogne. Poziva i svoje kolege da naprave tako.

Kratko se osvrnuo i na razdoblje u kojem je bolovao od koronavirusa.

“U trenutku kad sam ja dobio koronu, imao sam masku. Imao je i Franko Vidović, moj kontakt. Toliko o maskama. Ono što sam oduvijek govorio, a govorim i sada kad sam ja, a i cijela moja obitelj, preboljeli virus, jest da je bjelodano da on postoji i da nas je strah jer je to nešto novo. Ali ono na što sam upozoravao od početka je da način na koji funkcionira Nacionalni stožer nije dobar. Još u prvom valu rekao sam, a smatram to i sad, da je to HDZ-ov stožer i tijelo, ali sam ispao kreten”, rekao je i dodao da bi Sabor trebao “amenovati” odluke Stožera jer, ako jedna ili pet osoba donosi odluke, mi imamo izvanredno stanje.

“Majke poginulih, supruge, djeca, stjegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone”

Komentirao je i prošlotjedno obilježavanje pada Vukovara, odnosno, koliko se napravilo za pronalazak nestalih i kažnjavanje ratnih zločina.

“Muka je to velika. Pisao sam o tome i pjesme, ne dao bog nikome. Ali to su dani kad bi mi političari trebali barem jednom biti ponizni, zašto bi tu kolonu vodio itko doli ratnici Vukovara koji su grad branili i preživjeli. Majke poginulih, supruge, djeca, stjegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone. Nikakav čovjek koji u tom trenutku obnaša nekakvu dužnost. On samo mora doći, pokloniti se i šutjeti.”, rekao je Škoro i napomenuo kako je predsjednik Milanović došao položiti vijenac i ne sudjelovati u koloni.

“… To je njegov stil, ne želim ga uopće komentirati jer sve što kažem, iskoristit će protiv mene. Neka svatko radi što hoće, ali neke stvari se ne mogu ne raditi. Ne možeš ne staviti zaslužne ljude da oni vode kolonu, ne možeš ne pročitati 2717 imena ljudi koji su, nažalost, poginuli u Vukovaru. Treba ih pročitati, ako to traje dva i pol sata, stajat ćemo dva i pol sata i slušati jer su barem to zavrijedili. A što se ratnih zločina tiče, kao što sam pustio Stipu Mlinarića Ćipu da govori taj dan, možda njega trebate pitati. To je čovjek koji je od prvog dana bio u obrani Vukovara, koji je bio vojnik Blage Zadre, jedna neosporna moralna vertikala, čovjek koji je izgubio brata, koji nije član nijedne udruge, koji nije ljut, koji je devet mjeseci bio u srpskom logoru, kojemu su kundakom izbili zube, njega trebate pitati. Ja vidim da bi neke stvari trebalo raditi drugačije i ako se mene, danas sutra bude pitalo, radit ćemo ih na način da se uistinu dovodi pravedan mir, kako je svojedobno rekao kardinal Franjo Kuharić“, smatra Škoro i dodaje da je on istog trena spreman da naprave to kao Njemačka i Francuska.

“Samo se moramo dogovoriti tko je tko. Ako je Hrvatska Francuska, a Srbija Njemačka, onda ću reći da je na djelu pravedan mir. Ali bojim se da nije niti mir niti pravedan, a ovo sve skupa posljedica je opet trgovine. Dođe netko i položi vijenac na Ovčaru i na njemu piše, a ja znam ćirilicu, “nedužnim civilnim žrtvama”. Nisam nikad čuo od agresora da su došli i rekli, da, mi smo napali, mi smo krivi. Neka gospodin Milorad Pupovac dođe i kaže, evo, izvršena je agresija. Najavljen je gospodin Milas, pa ne dođe i onda, kao, nije sudjelovala Vlada u bacanju vijenca u Dunav. Kako nije, pa potpredsjednik Vlade je sudjelovao. Aha, nije bio Hrvat? To nema veze, što me briga što je po nacionalnosti, čovjek je potpredsjednik je hrvatske Vlade”, zaključio je Škoro za Večernji list.

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

MOSTARSKI NOVINAR POMNOŽIO ČOVIĆA S NULOM: Je li HDZ u Mostaru sam sebi pucao u nogu?

Sada je HDZ u situaciji da im treba SDA. A da bi SDA digla ruke, tražit će nešto zauzvrat – uveliko se spekulira da ce HDZ BiH morati dopustiti rekonstrukciju i federalne i kantonalne vlade, piše mostarski novinar Ivan Crnjac u komentaru koji prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon održanih lokalnih izbora u Mostaru, raspored snaga u Gradskom vijeću je jasan, iako će se još vući repovi zbog žalbi prema SIP-u.

Najavljivalo se da će HDZ BiH uz pomoć partnera doći do magičnog broja 18, što je, pokazalo se, bio prevelik cilj.

Ono što je ostalo nejasno jest veliki broj “nesnalaženja” nakon kojeg moramo pitati: Je li HDZ BiH sam sebi pucao u nogu?

Slučaj prvi: Kako se to HDZ BiH spremao za izbore na Jugu kad se već godinama zna da sa 300 “novih” glasača bošnjački blok može uzeti taj jedan mandat?

Ako već stožerna stranka nije smatrala da treba prebaciti dio glasača iz Čitluka, Širokog Brijega ili Čapljine, zašto onda nije vodila računa o prijavljivanju Bošnjaka, odnosno pratila radi li se to?

To je jednostavno bilo, posebno ako znamo da u CIPS-u među zaposlenima ima i Hrvata, točnije, ima ljudi koji su bliski HDZ-u BiH.

Ova činjenica još više boli ako znamo da je i načelnik policijske postaje u kojoj su se prijavljivali Bošnjaci Hrvat, kao i ministar Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a.

Također, u SIP-u HDZ BiH još uvijek ima svojih kadrova i ostaje nejasno kako oni nisu upozorili na ovo?

Podsjećamo da je SIP taj koji je ovjerio birački popis, a sukladno registracijama u MUP-u, 11. studenog. Bilo je i više nego dovoljno vremena da se reagira.

Teško je ovo drugačije karakterizirati nego kao jednu šlampavost i nemarnost, tamo gdje se to nije očekivalo niti smjelo dopustiti!

Drugi je pak slučaj izgradnja mini hidroelektrana na bunskim kanalima.

Činjenica je da je investitore ovog projekta predstavlja Dragan Milićević, suprug federalne ministrice Jelke Milićević.

Činjenica je da se tek pred izbore odlučivalo o tužbi mještana, koji su uspjeli srušiti dozvole i spriječiti izgradnju MHE.

Kako je taj projekt bio identificiran kao HDZ-ova priča, sigurno nije pomogao za izbore.

Posebno je zanimljiv treći slučaj, čak ako zanemarimo da je na Jugu bila nemarnost, aljkavost i ono naše poznato “riješit će se”, kako onda okarakterizirati slučaj Boške Ćavar?

Boška je postala poznata time što je zaustavila nelegalne radove poduzetnika Ante Vidačka, inače nekadašnjeg predsjednika GO HDZ-a BiH Mostar.

Ono što nehotičnost pretvara u smišljenost i letimičnu zloću je kaznena prijave Ante Vidačka protiv Boške, kao i njezino privođenje u MUP na obavijesni razgovor, a sve samo nekoliko dana prije izbora.

To je Boški Ćavar dalo toliko traženu popularnost pa je ona na izborima uspjela preferencijalnim glasovima doći na prvo mjesto svoje liste BH bloka i kao jedina Hrvatica iz ‘nehrvatskih’ stranaka ući u vijeće.

Je li motiv Ante Vidačka u rušenju rezultata HDZ-a BiH bio taj što nije prošao u HDZ-u kao kandidat za gradonačelnika?

Ne znamo, ali u svakom slučaju velika je šteta napravljena, i to svjesna.

Teško se oteti dojmu da je HDZ BiH sam sebi, svjesno, pucao u nogu.

Kakve će biti posljedice ranavanja – tek ćemo vidjeti.

HDZ BiH je gromoglasno zadnjih 15 godina proglašavao Mostar kao stolni grad.

Sve osim zadržavanja gradonačelnika je poraz za HDZ BiH.

Sada je stranka u situaciji da im treba SDA. A da bi SDA digla ruke, tražit će nešto zauzvrat – naveliko se spekulira da ce HDZ BiH morati dopustiti rekonstrukciju i federalne i županijske vlade.

U svim opcijama HDZ BiH neće ništa dobiti, a može samo izgubiti.

Hoće li nam za naše samoranjavanje opet netko drugi biti kriv?

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Armin Laschet novi šef CDU-a: Da s kancelarkinog puta ne skrenemo…

Novi šef CDU-a Armin Laschet nastavit će putem centra koji je utabala Angela Merkel. On mora ujediniti stranku koju čeka rasprava o kandidatu za kancelara. Komentar Katharine Kroll, urednice političke redakcije DW-a.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Usred pandemije, Armin Laschet je obećao stranačkim kolegama da će nastaviti kurs i politički stil Angele Merkel. Laschet želi biti kapetan, održati stranku i zemlju na okupu. Nikakav rizik, već povjerenje i pouzdanost.

Pobjedom na izborima za šefa Kršćansko-demokratske unije (CDU) on je sebi osigurao mogućnost da postane kancelar nakon izbora u rujnu. Još nije odlučeno hoće li on doista i biti kandidat, ali kao novi vođa stranke Laschet ima pravo prvanstva. On je jasno rekao da se smatra sposobnim da bude i kancelar.

No, u pozadini, dva jaka konkurenta čekaju svoju šansu. Obojica trenutno visoko kotiraju u anketama: Markus Söder, bavarski premijer i šef tamoünje Krüäansko-socijalne unije (CSU), i Jens Spahn, ministar zdravlja i Laschetov partner u kandidaturi za vodstvo CDU-a.

Kao ministar zdravlja tokom pandemije, Spahn je naravno stalno prisutan u medijima, pa je po anketama ponekad omiljeniji čak i od kancelarke.

Volja za vladanjem – to je cilj iza kojeg CDU oduvijek zbija redove. Stranka ima jasnu pretenziju na vlast i sve zavisi od kandidata koji najviše obećava. Uprkos osobnoj volji za moć, Laschet sigurno ima osećaj koji kandidat Demokršćana bi imao najbolje šanse za uspjeh na izborima.

U tome se Laschet razlikuje od poraženog Friedricha Merza. I to je jedan od razloga što je dobio podršku delegata na stranačkom kongresu.

U izboru usmjerenja, stranka se usprotivila pomaku udesno i samim tim je bila protiv Merza koji je stranci htio dati mnogo konzervativniji, a ekonomski liberalniji profil.

Armin Laschet neće napustiti uspješnu strategiju Angele Merkel da CDU bude stranka koju biraju i oni na lijevom centru. Od Lascheta ne treba očekivati radikalne promjene. U najboljem slučaju, on će umjereno promijeniti kurs, naglašavajući socijalne aspekte i zajedništvo.

Laschet će imati priliku postati kandidat za kancelara jedino ako uspije u potpunosti ujedini stranku. Njegov rival Friedrich Merz, međutim, snažno je dijelio. Ima vatrene obožavatelje koji su sada gorko razočarani.

Laschet je izabran jer je simbol posredovanja i umjerenosti. Upravo po tom stilu politike je poznata i Angela Merkel. Zato je cjenjena u inozemstvu, posebno u Europi. Tamo se smatra oličenjem strpljivog razgovora i kompromisa.

Međunarodni partneri Njemačke sada ne moraju strahovati od nekih lomova. Laschet će se i u vanjskoj politici držati utabanih staze. On je uvjeren Europljanin, transatlantski nastrojen, ističe unutrašnju i vanjsku sigurnost i aktivno je podržavao izbjegličku politiku Angele Merkel.

Kandidujući se za mjesto šefa CDU-a, Laschet je kao prioritet istakao timski duh. Ne ponaša se isključivo, zrači toplinom i veselošću koja odlikuje ljude iz Porajnja.

Nije on čovjek hladne politike moći. Kao premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije, stvorio je jak tim u kabinetu, njegovi ministri su stručni i tako doprinose Laschetovoj popularnosti.

CDU je nesporno najjača stranka prema trenutnim ispitivanjima javnog mnjenja. To duguje popularnosti Angele Merkel.

Većina Nijemaca, međutim, trenutno ne želi da Armin Laschet bude budući kancelar. U pandemiji, politika je nepredvidljivija nego ikad. Sve se svodi na prave odgovore na krizu i najbolje upravljanje. Počeo je sljedeći krug u utrci za nasljednika Angele Merkel.

Izvor: dw.com

4 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Međunarodna zajednica mora jasno kazati: ‘Dosta je više!’

Politika u Bosni i Hercegovini proteklih 25 godina vodila se po vrlo jednostavnom obrascu – zasjesti u udobne i dobro plaćene fotelje u vlasti, crpiti što je više moguće beneficija, uhljebiti svoje poslušnike u ‘državne jasle’, blokirati sve procese koji znače napredak a onda sve to ‘umotati’ u ugrozu nacionalnih interesa od strane onih drugih ili trećih.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Pozicije u vlasti i državnim poduzećima, koja nisu ništa drugo nego bankomati vladajućih elita, osiguravanjem glasačkog tijela time što se bezobzirno mnogo zapošljavalo po javnoj upravi bez ikakvih kriterija a sve to običnim smrtnicima guralo pod zaštitu naroda je uvijek prolazilo. Demokracija je daleko od idealnog sustava ali jeste najbolji koji postoji i oni koji dobivaju najviše glasova trebaju biti dio vlasti i donositi odluke, sviđalo se to nekome ili ne.

Dok god većina ljudi glasa za neku stranku ili pojedinca, oni trebaju biti vlast. Međutim, dosadašnji model vlasti ne bi bio moguć da nije bilo novca, a njega je uvijek do sada bilo od strane međunarodne zajednice koja je na neki način dajući milijarde i milijarde eura ili dolara ‘ispirala’ svoje ruke od grešaka koje konstanto čini u BiH i toga što smo i zbog tih grešaka na samom rubu civiliziranog svijeta. Sada se pak javljaju naznake da od 2021. godine ipak idemo u drugom smjeru.

Na vidjelo izašlo sve

BiH, uz itekako frizirane podatke, ne spada u siromašne zemlje ali ona to svakako u biti jeste. Mnogi od međunarodnih dužnosnika tek kada su došli u našu zemlju i tu proveli neko vrijeme vidjeli su pravo stanje i ostali zapanjeni razinom siromaštava, korupcije, izostanka vladavine prava i inih pošasti. Mnogo od njih i godinama nakon što su otišli iz BiH ne mogu vjerovati da u 21. stoljeću u srcu Europe postoji društvo kakvo je BiH.

Nadalje, ruku na srce, iako bh. političari tvrde kako su oni u središtu zanimanja najjačih zemalja svijeta, to je daleko od istine jer se te države s BiH bave na najnižoj razini u svojim institucijama. Kada tome dodamo ono najvažnije – a to je nemar bh. političara za narode i žitelje kao i bilo kakve pomisli da se provedu reforme koje bi nas polako vodile ka civiliziranom svijetu, slika današnje BiH je potpuna.

Međunarodna zajednica je činila i čini greške u BiH ali da smo se mi sami dogovorili te uzeli sudbinu u svoje ruke, nitko nas ne bi mogao spriječiti da polako krenemo naprijed i nesumnjivo bi imali podršku najvećeg broja svjetskih sila. Ali to se nikada nije dogodilo.

A i nemoguće je to očekivati od osoba koje se za vrijeme recesije stoljeća ne žele odreći dijela plaća koje se penju i do sedam tisuća maraka, koje uzimaju novac od pomoći gospodarstvu i kupuju automobile, opremaju urede, kupuju umjetnička djela, koje se ne žele odreći čak ni jubilarnih nagrada.

Međutim, ironično ali upravo bi to mogao biti početak kraja ovakvog nakaradnog sustava vladanja. Pandemijakoronavirusa i recesija stoljeća su svijet okrenule naglavačke i na vidjelo izbacile sve ono što je loše u BiH, a toga je napretek. Sramotne afere, izostanak empatije za narode i žitelje, blokade čak i u situaciji kada nam tisuće ljudi umiru nagnali su i naše međunarodne prijatelje da kažu: ‘Dosta je više!’.

Nova paradigma

A to ‘Dosta’ vidi se najbolje u posljednjim potezima Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.

Svima je jasno kako BiH ne može ekonomski preživjeti bez zaduživanja i rapidnog povećanja izravnih investicija. Novac je potreban ali svakako ne kako su nam ga davali posljednjih 25 godina – bez ikakvih kriterija, slabih kontrola, pa je on završavao u ‘krpanju proračunskih rupa’, na plaće političara i njihovih poslušnika ali, kako to pokazuju i nebrojene afere, u korupciji i kriminalu.

EU i MMF, a nadajmo se i svi drugi, od sada pa nadalje će se vidjeti sljedećim postulatima – novca ćete dobiti koliko god vam je potrebno, ali on će ići za jasne i provedene reforme, za izgradnju infrastrukture koju će kontrolirati ljudi iz Bruxellesa ili Washingtona, kreće stroga kontrola javnih natječaja i zapošljavanja u javnu službu, gro novca mora ići za realni sektor, svakako za policiju, vatrogasce, obrazovni sustav, zdravstvo… ali svi oni moraju proći kroz reforme i ‘češljanja’ kako bi se vidjelo što se i kako radilo do sada, beskompromisnu borbu protiv korupcije, kriminala, pranja novca…

Dakle, uvjeti se postave, ukoliko se na njih ne pristane, ništa on novca, ukoliko pak pristane dio novca će odmah doći i od prvog dana provoditi stroge kontrole o njegovom utrošku i reformama. To je jedina formula uspjeha i ono što bi moglo donijeti toliko očekivane promjene.

A bh. političke (kvazi)elite tada će se naći u dilemi – napokon krenuti u izgradnju uređenog društva i vladavine prava koja bi za najveći broj njih značila, u najmanju ruku, odlazak s političke scene ili pak da nastave po starom ali sada više bez milijardi eura ili dolara iz inozemstva kojima su održavali vlast jer bez novca na ulice bi mogli čak, paradoksalno, i uhljebi ukoliko ostanu bez plaća i naknada te bi sve to također značilo urušavanja dosadašnjeg načina vladanja u BiH.

A za sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje ove zemlje nužno je da se mijenja način vladavine, a ne ljudi. U posljednjih 25 godina na vlasti su mijenjale brojne stranke i pojedinci pa od onih koji su i danas aktivni na političkoj sceni lakše je nabrojati one koji nisu bili vlast nego one koji jesu. Promjena stranke ili pojedinca neće značiti apsolutno ništa ukoliko se ne krene s novom paradigmom – vladavina zakona, meritokracija, obrazovanje, gospodarstvo. Sve drugo je jednosmjerna karta za ambis.

Izvor: dnevno.ba

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x