Slijedite nas:
“Apsolutno ne. Postoje državna tijela zadužena za procjenu stanja sigurnosti u državi, a ako čitate njihova izvješća, sva govore o tome da radikalizacije u Hrvatskoj nema. Je li razlog optuživanja nas taj što se netko u tom trenutku uplašio, uspaničio ili osjetio priliku da nekoga prozove, ne znam. Ali da izađe premijer i kaže da je u tome sudjelovala neka “radikalna skupina” i automatski on bude i tužitelj i porota i sudac, to je vrlo ružno i neodgovorno. Bezobrazno je i da netko sebi uzima za pravo da s jedne strane govori da je legalist, a s druge ne poštuje izvješća svojih vlastitih državnih tijela i ne čeka da završi istraga koja bi trebala pokazati što se uistinu dogodilo. Ono što svi možemo reći jest da se dogodio jedan strašan čin i da nam je svima žao ljudi koji su bili ugroženi, a posebice ranjenog policajca. Ali čelna osoba bi trebala biti ta koja stabilizira, a ne destabilizira društvo”, rekao je Škoro dodavši da ne zna tko bi bio radikalna desnica.
“Mi te vrste retorike i ponašanja jednostavno nemamo. Ne znam, zato, tko je radikalna desnica kod nas, a i ako nekoga optužujete za tako nešto, onda bi bilo dobro imati neki dokaz. Nisam u javnom prostoru od jučer, svašta sam ja radio u životu. Pisao pjesme, knjige, održavao javne nastupe. Ako su Milo moje, Sude mi ili Ne dirajte mi ravnicu radikalne, onda dođeš i kažeš mi razlog zašto. A ne optuživati bez ijednog dokaza, evo sad i mi trošimo vrijeme na to, jer je to netko izvalio. To me podsjeća na onu: “Kad budala baci kamen u bunar, sto pametnih ga ne može izvaditi”, smatra čelnik Domovinskog pokreta.
Da se zaključiti da su Plenković i Milanović dobri prijatelji
Za sukobe premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića kaže, obično natezanje.
“To je situacija između dvoje ljudi koji su, kako se da zaključiti, jako dobri prijatelji. Oni su se uzajamno posjećivali u Bruxellesu, u Zagrebu, Parizu, znaju tko je kad jeo kakva peciva, kad je tko kupovao automobile, znaju si dosta o privatnom životu, obiteljima i roditeljima, a ja sam davno naučio da se u takve odnose jednostavno ne treba petljati. Jedino što je žalosno u cijeloj toj priči jest da postoji kolateral, a to je cijela država i oni koji u njoj žive. Volio bih da u politici ima više odgovornosti, međutim, mi smo navikli na situaciju u kojoj neodgovorni ljudi dobro prolaze”, rekao je Škoro.
Domovinski pokret sada ima 119 organizacija, ljudi im, napominje, uistinu prilaze iako je danas u politici nerealno očekivati entuzijazam i polet kao, primjerice, 1990. godine kada se nije bila sramota baviti politikom. Danas je, smatra, bitna samo matematika.
“Morate imati 76 ruku u zraku na dan glasovanja i to je cijela priča. Sve drugo je apsolutno nebitno. A to ide toliko daleko da ako netko kaže, sad ćemo ići sa serijom interpelacija, većina veli, mi ćemo ih sve odbiti. Unaprijed. Pa kako znaš odmah da ćeš ih odbiti?”, rekao je i dodao kako nijedna interpelacija koju će pokrenuti opozicija neće proći dok postoje trgovina i interesi trenutne vladajuće većine. On za trgovinu, tvrdi, nikada nije bio spreman, niti će to biti. No, uvijek je za razgovor. Škoro kaže i kako će za lokalne izbore samo istaknuti kandidate tamo gdje postoje kompetentni ljudi, a njegovo ime i prezime iz naziva stranke na sljedećem će saboru stranke izbaciti.
“Domovinski pokret nikad nije bio niti će biti rezerva SDP-u ili HDZ-u”
Nije pobornik predizbornih koalicija, a s potencijalnim partnerima sjest će i razgovarati nakon što se na izborima “izvažu”.
“Politika je, kako sam je ja kao nekakav liberalni konzervativac shvatio, umijeće mogućega. Ali Domovinski pokret nikad nije niti će biti rezervna opcija SDP-u ili HDZ-u. Mi ćemo biti ti koji će preuzeti odgovornost i donijeti promjenu”.
Na saborskim hodnicima popriča s mnogima, kaže, neki dan je razgovarao s kolegama iz drugih klubova o tome kako je imao koronu.
“Sad sam u godinama kad već i tablete možemo izmjenjivati. I iz ovog, kako ga zovu, “novog” HDZ-a jako puno ljudi znam još iz vremena kad sam ja u njemu bio. Malo je meni to kontradiktorno, da netko govori kako je to “novi” HDZ, a pola ih je sa mnom bilo u sazivu Sabora 2007.-2008. Pozdravim se i s njima, ali oni su, jadni, u problemu jer ne mogu razgovarati o strukturalnim stvarima. Oni mogu na razini, “kako si, dobro, kako si ti, odakle ti je mater”, a ako bi probali razgovarati o nekim stvarima koje su zdravorazumske, to je onda malo problem jer bi naljutili šefa stranke”.
Škoro smatra da bi ključne stavke u proračunu možda trebale biti na zasebnom žiro računu.
“U Hrvatskoj imate 1,2 radnika na jednog umirovljenika. Oni trebaju novac za mirovine, koji bi se trebao crpiti iz ovoga što ovi koji rade privređuju. Smatra li itko da ovi zarađuju dovoljno da se isplate sve mirovine? Pa naravno da ne. To vam je dovoljno da shvatite kako državni proračun funkcionira. Moramo skupiti novac za plaće i mirovine, znači sav novac koji dođe, iskorištava se onda u tu svrhu. A ja bih volio da bude žiro račun s novcem za obnovu grada Zagreba, primjerice. I ne možeš, stari, taj novac koristiti ni za što drugo. A govore da novca ima, ali prošlo je skoro devet mjeseci od potresa, a nije napravljeno još ništa. Država ne treba ni proceduru ni zakon da bi obnovila zgradu u svom vlasništvu poput kazališta, koncertne dvorane. Zašto to već nije počela? Država koja ima novca, to napravi sutra, ali ona koja nema i ovisi o dotacijama, donacijama, milostinji, kreditima, to ne može napraviti. Kad pitam o tome gospodina Zdravka Marića, gledam ga u oči, vidim da mu je neugodno, ali kaže da on “mora ovako”. Što nije dobro. Sve dok ti nešto moraš kako ti netko dirigira, nema napretka”, objašnjava Škoro.
Kako je meni HDZ pomogao, napisao neku pjesmu možda? Sjeli Šeks i ja pa napisali Otvor’ ženo kapiju ili Matu? Glupost
Napominje, neke se stvari u politici ne mijenjanju jer su se ljudi, koji su već dugo u tom poslu, umrežili i ne žele radikalne promjene. Napredak i promjena ne bi se trebala dogoditi smjenom generacija, već da glasači konačno shvate da uistinu mogu nešto promijeniti.
“Opet, za to je potrebno možda malo jače gospodarstvo, neovisna pozicija. Ja mogu ovako govoriti jer sam neovisan bez obzira što mi pokušavaju imputirati iz HDZ-a. Kao, oni su meni pomogli da budem to što jesam danas. Kako? Što je meni HDZ pomogao, napisao neku pjesmu možda? Sjeli Šeks i ja pa napisali Otvor’ ženo kapiju ili Matu. Glupost. Ja sam samo u dva navrata u svom životu ugled koji sam stekao izložio, zbog države i naroda koji volim i kojem pripadam, ali nažalost kroz HDZ i zbog toga me sad njihovi trolovi, koji su za to plaćeni, izruguju. Meni je HDZ, kao, dao da budem generalni konzul? Ne, ja sam HDZ-u dao da se prestanem baviti svojim poslom i da onda iz uvjerenja, a ne iz koristi radim za plaću koju sam inače zarađivao za jednu večer. I to je istina. Svoje srce sam dao u svoje pjesme, napravio karijeru, ostvario materijalnu neovisnost, i dokazao da se vlastitim radom može postati neovisan, pa bih volio da ljudi shvate da se to može. Napredak je ostvariv. Ako sam ja mogao, kao Nediljkino i Ićanovo dijete, dijete dvoje običnih ljudi, jedne žene koja je imala četiri razreda osnovne škole i jednog čovjeka koji početkom sedamdesetih ostao bez posla nekih pet godina i bio moler, može se. Pisao sam svoje pjesme, smišljao svoje tv-emisije i na kraju napravio sam stranku sa svojim suradnicima, nisam preuzeo neku drugu, i nakon samo dva mjeseca postojanja osvojili smo 16 saborskih mandata. Siguran sam da možemo bolje, isto kako oni garantiraju da mi nikad nećemo doći na vlast, ja garantiram da će u ovoj zemlji biti bolje. Začepiti neću, ovo je ionako igrokaz budžetlija i niškoristi, običnih nabiguzica i gologuzana koji zamjeraju čovjeku ako nešto napravi. Jer ja znam ni iz čega napraviti nešto, a oni iz nečega ništa. Pa kad ste u povijesti vidjeli da su nekome tako razvalili obitelj, suprugu kao meni? Jadnici. Znamo li tko su njihove supruge? Mene to ni ne zanima. Sram ih može biti. Stidim se da sam uopće nekad pomislio da s takvim ljudima mogu išta napraviti”, rezolutan je Škoro.
Odustao nije jer, što ga više gaze, jači je. Prije bi se uzrujao i kada bi dobio negativan komentar iz publike, no uporište je našao u obitelji koja mu pruža potporu. Svojim suradnicima vjeruje, iako misli da su ga neki podcijenili.
“Podcijeniti političkog neprijatelja može samo čovjek koji pojma nema, a predstavlja se za vrhunskog stručnjaka”.
Osim što je političar, Miroslav Škoro je i glazbenik čije kolege trenutno trpe tešku situaciju zbog mjera uvedenih za suzbijanje epidemije koronavirusa. Pomaže li im?
“Trenutačno se bavim novim prijedlogom Zakona o autorskom pravu. Ljudi to dosta teško shvaćaju, znaju da trebaju kupiti prase, platiti pivo, pa čak i izvođača glazbe, ali ne i samu pjesmu, koja se također treba obeštetiti jer je nečije vlasništvo. Mora se plaćati korištenje snimljene izvedbe. Dio individualnog prava izvođača treba biti prevedeno u kolektivno. Treba nam sustav po kojem će bubnjar koji je, primjerice, svirao Džuli imati pravo na naknadu svaki put kad se ta snimka negdje pusti. Situacija, otkako je digitalizacije, takva je da svi zarađuju više od izvođača i autora. Od naknade za korištenje snimke u digitalnom prostoru, trenutačno 12 posto ode autorima pjesme, a čak 88 posto se dijeli između telekomunikacijskih kompanija, servisa, diskografa i pitaj Boga koga još. Izvođača, a posebice sekundarnih izvođača, nema nigdje. Možda glavni izvođač nije toliko u problemu, ali gdje je tu njegov gitarist? Nemam, zapravo, uopće nikakvih empatija prema onima koji su godinama radili puno, zarađivali pa su mislili da će im u životu biti dovoljno da rade samo svaki petak ili subotu, a ovo ostalo nije bitno. Ja sam uvijek mislio, od svirke ću odmoriti u nedjelju, pa imam još cijeli tjedan, nešto ću raditi, sadit ću krumpir. U najgoroj su sad situaciji članovi orkestara i prateći glazbenici”.
Dečke iz svog benda naučio je da nešto moraju raditi i mimo toga što se bave glazbom tako da trenutno nemaju problema, a kada bi netko imao problem, on je tu da pomogne. Poziva i svoje kolege da naprave tako.
Kratko se osvrnuo i na razdoblje u kojem je bolovao od koronavirusa.
“U trenutku kad sam ja dobio koronu, imao sam masku. Imao je i Franko Vidović, moj kontakt. Toliko o maskama. Ono što sam oduvijek govorio, a govorim i sada kad sam ja, a i cijela moja obitelj, preboljeli virus, jest da je bjelodano da on postoji i da nas je strah jer je to nešto novo. Ali ono na što sam upozoravao od početka je da način na koji funkcionira Nacionalni stožer nije dobar. Još u prvom valu rekao sam, a smatram to i sad, da je to HDZ-ov stožer i tijelo, ali sam ispao kreten”, rekao je i dodao da bi Sabor trebao “amenovati” odluke Stožera jer, ako jedna ili pet osoba donosi odluke, mi imamo izvanredno stanje.
“Majke poginulih, supruge, djeca, stjegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone”
Komentirao je i prošlotjedno obilježavanje pada Vukovara, odnosno, koliko se napravilo za pronalazak nestalih i kažnjavanje ratnih zločina.
“Muka je to velika. Pisao sam o tome i pjesme, ne dao bog nikome. Ali to su dani kad bi mi političari trebali barem jednom biti ponizni, zašto bi tu kolonu vodio itko doli ratnici Vukovara koji su grad branili i preživjeli. Majke poginulih, supruge, djeca, stjegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone. Nikakav čovjek koji u tom trenutku obnaša nekakvu dužnost. On samo mora doći, pokloniti se i šutjeti.”, rekao je Škoro i napomenuo kako je predsjednik Milanović došao položiti vijenac i ne sudjelovati u koloni.
“… To je njegov stil, ne želim ga uopće komentirati jer sve što kažem, iskoristit će protiv mene. Neka svatko radi što hoće, ali neke stvari se ne mogu ne raditi. Ne možeš ne staviti zaslužne ljude da oni vode kolonu, ne možeš ne pročitati 2717 imena ljudi koji su, nažalost, poginuli u Vukovaru. Treba ih pročitati, ako to traje dva i pol sata, stajat ćemo dva i pol sata i slušati jer su barem to zavrijedili. A što se ratnih zločina tiče, kao što sam pustio Stipu Mlinarića Ćipu da govori taj dan, možda njega trebate pitati. To je čovjek koji je od prvog dana bio u obrani Vukovara, koji je bio vojnik Blage Zadre, jedna neosporna moralna vertikala, čovjek koji je izgubio brata, koji nije član nijedne udruge, koji nije ljut, koji je devet mjeseci bio u srpskom logoru, kojemu su kundakom izbili zube, njega trebate pitati. Ja vidim da bi neke stvari trebalo raditi drugačije i ako se mene, danas sutra bude pitalo, radit ćemo ih na način da se uistinu dovodi pravedan mir, kako je svojedobno rekao kardinal Franjo Kuharić“, smatra Škoro i dodaje da je on istog trena spreman da naprave to kao Njemačka i Francuska.
“Samo se moramo dogovoriti tko je tko. Ako je Hrvatska Francuska, a Srbija Njemačka, onda ću reći da je na djelu pravedan mir. Ali bojim se da nije niti mir niti pravedan, a ovo sve skupa posljedica je opet trgovine. Dođe netko i položi vijenac na Ovčaru i na njemu piše, a ja znam ćirilicu, “nedužnim civilnim žrtvama”. Nisam nikad čuo od agresora da su došli i rekli, da, mi smo napali, mi smo krivi. Neka gospodin Milorad Pupovac dođe i kaže, evo, izvršena je agresija. Najavljen je gospodin Milas, pa ne dođe i onda, kao, nije sudjelovala Vlada u bacanju vijenca u Dunav. Kako nije, pa potpredsjednik Vlade je sudjelovao. Aha, nije bio Hrvat? To nema veze, što me briga što je po nacionalnosti, čovjek je potpredsjednik je hrvatske Vlade”, zaključio je Škoro za Večernji list.