“Lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo. Igrati za hrvatsku reprezentaciju oduvijek je za mene bilo nešto posebno. I nema većeg motiva nego odjenuti taj naš dres i staviti ruku na srce kada svira Lijepa naša”, istaknuo je tada.

Nakon srebra u Rusiji još sedam puta oblaćio je dres Vatrenih, kao posljednji njegov nastup pamtit ćemo onaj u remiju 1:1 kod Walesa 13. listopada 2019. godine kada je na poluvremenu ušao kao zamjena za Matea Kovačića.

Na kraju dokapetan reprezentacije dogurao je do 106 nastupa i 15 golova u dresu Vatrenih.

“Oproštaj od hrvatske reprezentacije mi je najteža odluka u karijeri, ali osjetio sam da je ovo trenutak kada moram prelomiti i donijeti tu odluku. Uživao sam u svakoj utakmici koju sam odigrao za svoju domovinu, a nezaboravni trenuci sa Svjetskog prvenstva ostat će mi među omiljenim uspomenama u životu”, ističe Raketa.

A kada se samo sjetimo kako je sve krenulo, Raketa je bio mladi reprezentativac Švicarske, čiji je dres s ponosom nosio. No, srce je uvijek pripadalo Hrvatskoj. Prelomio je u lipnju 2007. kada je odlučio igrati za Vatrene nakon što ga je posjetila delegacija predvođena tadašnjim izbornikom Slavenom Bilićem.

“Prije svega, biti u istoj sobi sa Slavenom… mogao je reći što je htio, ja bih mu odgovorio: “OK, idem s tobom”. Bio je moj heroj. Nije postavljao pred mene pritisak, samo mi je rekao svoje planove i kako želi da budem dio njegove reprezentacije”, otkrio je Raktić prije dvije godine u priči za Players Tribune.

Ocu čiji je san bio  da zaigra za Vatrene nije želio odmah reći što je odlučio…

“Nastavljam igrati za Švicarsku”, rekao sam mu, a njegova je reakcija bila:

“Oh… OK, dobro…”

Počeo sam se smijati:

“Ne, ne, igrat ću za Hrvatsku!’

“Suze su mu počele puniti oči i zaplakao je. I kad god dođem igrati za Hrvatsku, često razmišljam o tati i tom trenutku”, opisao je Raketa taj trenutak.

Nije dvojio ni nakon što su njemu i obitelji na kućnu adresu stizale prijetnje smrću, jednostavno je znao da želi igrati za Hrvatsku.

“Nisam izabrao Hrvatsku da bih sjedio na klupi. Došao sam u reprezentaciju igrati”, poručio je Rakea uoči prvih nastupa za Hrvatsku.

Prvi nastup u kockastom dresu imao je 8. rujna 2007. na Maksimiru protiv Estonije kada je u posljednjih 28 minuta u pobjedi 2:0 zamijenio Niku Kranjčara. Već u sljedećem nastupu četiri dana kasnije dočekao je prvijenac, na gostovanju protiv Andore u pobjedi 6:0.

Godinama nas je uveseljavao, kruna je naravno bilo Svjetsko prvenstvo u Rusiji gdje smo se posebno divili njegovoj hladnokrvnosti u raspucavanjima penala kada je mirno pogađao ključne udarce.

Sa 106 nastupa ušao je u odabrano društvo osmorice igrača koji su sveti dres nositi sto ili više puta.

Nema sumnje, nedostajat će Raketa u kockastom dresu. No, nema smisla puno plakati, okrenimo s budućnosti kako nam je i Ivan poručio.

“Uvjeren sam da i dalje imamo sjajnu momčad koju čeka svijetla budućnost. Svojim prijateljima i suigračima u reprezentaciji želim svu sportsku sreću svijeta u narednim izazovima, a u meni će imati najvećeg navijača.”

Mi mu samo možemo reći da nas je učinio neizmjerno ponosnima i zato:

HVALA IVANE; SRETNO DALJE!

Izvor: dnevno.hr

U izboru su glasovali navijači kluba, a hrvatski reprezentativac dobio je veliko priznanje našavši se uz legende poput Ruuda Gullita, Gianfranca Zole, Johna Terryja, Franka Lamparda, Didiera Drogbe i brojnih drugih koji su dobili ovu nagradu.

A deserved winner of the 2019/20 Player of the Season award!

Congratulations, Kova! 👏 #CFCAwards20

— Chelsea FC (@ChelseaFC) August 25, 2020

“Sezonu je započeo u dobroj formi, a čak i kad bi ga Lampard ostavljao na klupi utjecao bi na igru te davao veliki impuls momčadi. Kad je sezona ušla u zimske mjesece postalo je jasno koliko je Kovačić važan za našu momčad. Preciznim dodavanjima, čitanjem igre i strašnim presingom diktirao je tempo utakmica, a brzi prijenos lopte prema napadačima inicirao je brojne ubojite napade. Začepio je usta svim kritičarima nakon prve sezone u Engleskoj i samo su Willian i Mount kreirali više šansi od Kovačića. Briljirao je protiv Tottenhama i Liverpoola i njegove sjajne igre pomogle su nam da završimo sezonu u četiri najbolje momčadi na tablici”, piše na službenoj Chelseajevoj stranici. | dnevno.hr

Nakon prvih 18 minuta ispitivanja snaga prvi je opasno zaprijetio PSG. Neymar se našao u situaciji jedan na jedan, ali je Neuer sjajno odbranio. Samo četiri minute kasnije uzvratio je Lewandowski koji pogađa vratnicu.
PSG je ponovo zaprijetio preko Di Marije, ali je pucao visoko iznad gola, a u 29. minuti Herrerin šut je prozujao pored desne vratnice. Sjajni period utakmice zaokružio je Navas odličnom odbranom nakon udarca Lewandowskog.

Prije odlaska na odmor još dvije zanimljive situacije. Prvo je Mbappe bio u sjajnoj prilici, ali je opet Neuer bio fantastičan. Već u narednom napadu Bayern je tražio jedanaesterac nakon starta nad Comanom, ali je sudija odlučio da se igra nastavi. Ujedno je 0:0 bio rezultat prvog poluvremena.

Prva ozbiljna priliku u drugom poluvremenu, pola sata prije kraja meča, bio je ujedno i jedini pogodak na meču. Kimmich je poslao prelijep centaršut u šestnaesterac, gdje se Coman podigao kako bi glavom poslao loptu u donji desni kut kraj golmana.

Mogao je Coman četiri minute kasnije i potpuno dokrajčiti Parižane, ali je u ključnom trenutku njegov udarac izblokiran.

PSG je najbliži golu do kraja meča bio u 70. minuti kada je Marquinhos u situaciji jedan na jedan s golmanom odlučio pucati iz sve snage po sredini gola. Neuer je bio oprezan i lagano mu odbranio šut.

Nekoliko minuta kasnije PSG je i bezuspješno tražio kazneni udarac s bijele točke nakon starta nad Mbappeom, a do kraja meča imali su jalove napade koje su Bayernovi defanzivci na čelu s Neuerom lagano otklanjali. Rezultat se nije mijenjao i moglo je početi veliko slavlje igrača Bayerna. Osvojili su šesti put naslov prvaka Europe.