Kontaktirajte nas na:

Preporuka

SAMO UDBAŠ UDBAŠU VJERUJE: Alija Izetbegović nije vjerovao nikome osim DB-u!

„Nakon svega šta je preživio, Alija je rekao da vjeruje samo meni i zatražio da mu nađem smještaj, prostor u kojem će moći boraviti i raditi a da niko za to ne zna. Kazao je da bi najviše volio da ga smjestim u zgradu u kojoj se nalazio SDB Sarajevo kako bih mu ja ‘bio što bliže'”, prisjeća se danas Alibabić.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Alija Izetbegović dočekao je rat u svom stanu u ulici Kralja Tomislava u strogom centru grada, ali je taj stan nakon jednog televizijskog telefonskog razgovora s Radovanom Karadžićem u kojem je “odao položaj” i rekao da se nalazi kod svoje kuće, zasut artiljerijskim projektilima sa srpskih položaja oko Sarajeva. Nakon toga se sa suprugom Halidom preselio kod djece, sina Bakira, kao i kćerke Sabine.

“Negdje 3. ili 4. maja 1992. godine, odmah nakon što se vratio iz zarobljeništva u kasarni JNA u Lukavici nakon razmjene s generalom Milutinom Kukanjcem, Alija Izetbegović me pozvao telefonom da dođem kod njega u zgradu Predsjedništva BiH. Kada sam stigao, zatekao sam ga u raspravi s Ejupom Ganićem, Fikretom Abdićem i još nekim ljudima koju je odmah prekinuo kad me je vidio i rekao mi da nas dvojica imamo nešto nasamo razgovarati.” Ovako danas govori Munir Alibabić Munja, predratni i ratni načelnik Službe državne bezbjednosti Sarajevo, kasnije direktor Federalne obavještajno-sigusnosne sužbe, FOSS.

“GANIĆ SE POGUBIO, NIKOME NE VJERUJEM”

“Kad smo ostali sami, vidio sam da je jako uznemiren, uplašen, što me nije čudilo s obzirom na sve što je prošao u prethodna dva dana u Lukavici i tokom razmjene s Kukanjcem. Bio je ljut, posebno na Ejupa Ganića, govoreći da je on izgubio kontrolu nad događajima 2. – 3. maja, da je zbog nekih pet-šest pušaka rizikovao njegov život i živote ljudi koji su s njim bili zatočeni. Rekao je da nakon svega što je preživio, vjeruje samo meni i zatražio da mu nađem smještaj, prostor u kojem će moći boraviti i raditi a da niko za to ne zna. Kazao je da bi najviše volio da ga smjestim u zgradu u kojoj se nalazio SDB Sarajevo kako bih mu ja ‘bio što bliže’”, prisjeća se danas Alibabić.

Pitanje “Alijinog ratnog trezora” u kojem je predsjedavajući Predsjedništva BiH proveo najveći dio rata, ponovo je ovih dana aktuelizirano nakon što je njegov sin i nasljednik na čelu SDA Bakir Izetbegović najavio kako će, u slučaju novog rata, on “stati ispred naroda”, a Branislav Borenović, lider PDP-a, primijetio da je tokom 1992. – 1995. Izetbegović rat proveo u “trezoru Narodne banke”. Na ovo je reagirao Faruk Kapidžić, bivši kantonalni ministar i sadašnji predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, novo kadrovsko otkriće SDA, odnosno njenog predsjednika.

ALIJINI TREZORSKI ZAPISI

“U trezoru se, generalno, čuvaju najvrednije stvari. Kada se radi o državnom trezoru, onda se tu drže najdragocjenije državne stvari, pa i važni ljudi u slučaju rata. U prošlom ratu smo bili neodgovorni po ovom pitanju, pa u trezoru nije bilo ljudi”, izmislio je, ničim izazvan, arhitekta Kapidžić.

Munir Alibabić, kojem je Alija Izetbegović povjerio konspirativni zadatak, odbacuje ovakve tvrdnje kao besmislicu nepućene osobe. Inače, Alibabić je bio jedan od istražitelja Državne bezbjednosti u procesu protiv Alije Izetbegovića i njegovih suradnika suđenih 1983. godine. Nakon preuzimanja vlasti 1990. godine, Izetbegović je insistirao da se Munir Alibabić zadrži na toj funkciji.

“Nakon razgovora s Alijom, vraćao sam se na posao i usput razmišljao gdje bi bilo najbolje da ga smjestim. Insistirao je da bude u mojoj blizini i rekao da s tim smijem upoznati samo Harisa Lukovca, šefa njegovog osiguranja. Prolazeći tadašnjom ulicom Branka Šotre, gdje se nalazila zgrada SDB-a, koja je bila pogođena u artiljerijskom napadu 2. maja, prošao sam pored zgrade Narodne banke BiH i tu mi je sinula ideja da je to idealno mjesto, sigurno, zaštićeno, a pri tome u mom vidokrugu.”

Alibabić podsjeća da je i prije rata Narodna banka kao institucija od državnog značaja bila operativno i kontraobavještajno “pokrivana” od strane DB-a. Prvih mjesec-dva ratnih dana bili su haotični i NBBiH nije funkcionirala.

“Šef osiguranja trezora NBBiH bio je Meho Šehić, rezervni radnik SDB-a, kojem sam rekao da trebamo smjestiti Aliju Izetbegovića u taj prostor. Zgrada je imala dva krila, hodajući hodnikom pravo, dolazilo se u prostorije trezora, a desno se nalazilo nekoliko ukusno i funkcionalno opremljenih prostorija, spavaća soba, kuhinja, kupatilo i dvije-tri radne sobe. Kada sma ušao, zatekao sam nekoliko žena, cijelih familija koje su se uselile sklanjajući se pred granatiranjem. Vrlo su burno reagovale kad sam im rekao da će morati napustiti zgradu Narodne banke. Sve je unutra bilo čisto, uredno, spremno za useljavanja, postavljanje telefonskih linija, kućanskih stvari. Ja sam prethodnih dana imao u planu da u u taj prostor prebacim tehniku iz DB-a kojoj je prijetilo uništenje u granatiranjima.”

Alibabić je, kaže nam, vrlo brzo obavijestio predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da je riješio pitanje njegovog smještaja i da je Alija Izetbegović bio oduševljen uvjetima koje je imao u novom domu u Narodnoj banci. “Tražio je od mene da mu, pored njegovih pratilaca, boravak obazbjeđuju i moji ljudi iz SDB-a pa smo i to riješili stalnim stražama ispred tog ulaza u Narodnu banku. U početku je Izetbegović tu živio sam, okružen pratnjom, spavao je i radio i svakodnevno odlazio u zgradu Predsjedništva BiH, ali gotovo da niko nije znao gdje on biva kada nije na poslu. Nakon nekog vremena, njemu su se u prostorijama Narodne banke pridružili sin Bakir i supruga Halida, koja je tu živjela sve dok se 1993. nije odselila u Tursku.”

FATALNI RAZGOVOR SA SREBRENIČANIMA U TREZORU

Alija Izetbegović rat je dočekao u svom stanu u ulici Kralja Tomislava u strogom centru grada, ali je taj stan nakon jednog televizijskog telefonskog razgovora s Radovanom Karadžićem u kojem je “odao položaj” i rekao da se nalazi kod svoje kuće, zasut artiljerijskim projektilima sa srpskih položaja oko Sarajeva. Nakon toga se sa suprugom Halidom preselio kod djece, sina Bakira, kao i kćerke Sabine.

“Alija Izetbegović je u prostorijama Narodne banke BiH, gdje je bio smješten sve do kraja rata, održavao sastanke i mogu reći da su rijetki povlašteni, ekskluzivni gosti imali čast da ih on primi na tom ‘isturenom komandnom mjestu’”, kaže Munir Alibabić. Budući da se Narodna banka BiH nalazi neposredno uz zgradu SDB-a, Alibabić se sjeća da je najduži, a vjerovatno i najdramatičniji susret Izetbegović u “trezoru” imao s delegacijom iz Srebrenice koja je u septembru 1993. godine helikopterima UNPROFOR-a stigla u Sarajevo na Bošnjački kongres. “Taj je sastanak trajao cijelu noć i završen je rano ujutro. Kako je kasnije govorio Hakija Meholjić, vođa delegacije Srebreničana, oni su jednoglasno odbili Izetbegovićev prijedlog da predaju Srebrenicu Vojsci RS i presele se u Vogošću i na Ilidžu. Od mojih ljudi koji su osiguravali ‘trezor’, čuo sam da je rasprava bila žučna, eksplozivna, da je Izetbegović, kojem je pomagao profesor Ibrahim Tepić, i sam Srebreničanin, bio potišten i ljut nakon neuspjeha pregovora s delegacijom iz Srebrenice.”

Alibabić otkriva da je jedan od rijetkih gostiju koji su dolazili u posjetu Izetbegoviću u “trezor” i koji je imao čast da prespava, bio Safet Oručević, ratni lider Bošnjaka iz Mostara.

Munir Alibabić Munja sjeća se oduševljenja Alije Izetbegovića nakon što se preselio u prostorije Narodne banke i uvjerio se da će imati na raspolaganju sve što mu je potrebno, kao i da mu je lična sigurnost potpuna. “Obratio mi se s očinskom zahvalnošću i rekao: ‘Sinje Munja, hvala ti, ovo ti Bosna nikada neće zaboraviti’”

Samo dvije godine kasnije, u ljeto 1994., nakon što ga je Munir Alibabić informirao o kriminalu u MUP-u BiH, švercu droge, ratnim zločinima, odgovornosti tadašnjeg ministra Bakira Alispahića, Alija Izetbegović smijenio je Munira Alibabića, koji je vrlo brzo nakon toga otišao u penziju.

Nakon rata otvoreno je pitanje desetina miliona maraka koje su ilegalno preuzimane iz trezora Narodne banke BiH, a taj je kriminal bio povezivan sa ministrom Alispahićem i nekim drugim ljudima od povjerenja Alije Izetbegovića, ali nikada nije doživio sudski epilog…

Izvor:  Slobodna Bosna

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

ZBOG TURIZMA DO FAŠIZMA: Hrvatska od lipnja uvodi covid-putovnice

Iz Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske danas su izvijestili o uvođenju covid-putovnica bez kojih se neće moći putovati u zemlje EU-a, pa ni u Hrvatsku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je govorio o digitalnim zelenim potvrdama koje se odnose na olakšanje putovanja za državljane EU i uredbi za državljane trećih zemalja koji zakonito borave na području EU.

– One će biti interoperabilne i omogućit će graničnu provjeru i priznavanje potvrda o cijepljenju, preboljenju i testiranju. Politička rasprava je održana sa sastanku Vijeća za opće poslove 23. ožujka kao i na sastanku Europskog vijeća. 28. travnja je Europski parlament dao jasnu podršku prijedlozima, a portugalsko predsjedništvo je pripremilo kompromisne prijedloge. Počinje proces trijaloga koji bi se trebao dovršiti u roku tjedan ili dva. Zatim slijedi jezično usklađivanje i usvajanje uredbe polovicom lipnja. Hrvatska je među članicama koje pilotiraju izradu tehničkog rješenja što znači da smo u naprednoj fazi izrade nacionalnog tehničkog rješenja te spremni za njegovo testiranje s drugim članicama EU na platformi EU. Treba naglasiti baza, preciznost i upisivanje svih podataka s obzirom da će se potvrde izdavati na temelju baza osoba koje su preboljele covid 19 u zadnjih 180 dana, koje su testirane u zadnjih 48 sati i osoba koje su cijepljenje. Hrvatska je od samog početka podržavala prijedloge obje uredbe jer je to za nas značajno s više aspekata i političkog i epidemiološkog, gospodarskog, zdravstvenog, pravnog te s aspekta olakšavanja slobode kretanja imajući u vidu predstojeću turističku sezonu – kazao je Božinović te dodao da se Hrvatska zalaže za što skorije izglasavanje uredbi.

Potvrde će se izdavati u PDF formatu, a građani će moći zahtjeve predati putem sustava e-Građani, a potvrde će im se dostavljati u korisničke pretince. Potvrde u fizičkom obliku izdavat će se u 150 ispostava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kazao je Božinović. Verifikacija, kazao je, provodit će se putem očitavanja QR kodova, a na granične prijelaze već je raspoređeno 250 čitača potvrda. Nadogradit će se, kazao je, i stranica entercroatia.mup te bi se putem nje omogućili najave dolaska stranih državljana. To bi pridonijelo skraćivanju vremena za prolazak graničnih procedura.

– Putnici prije dolaska mogu svoje potvrde učitati u pdf formatu na toj stranici s ciljem što brže verifikacije – kazao je.

– Smatramo da će ujednačena, predvidljiva i zajednička pravila za izdavanje potvrda pridonijeti olakšavanju putovanja u uvjetima pandemije – kazao je Božinović.

Kazao je i da je cilj osigurati jednostavnost u primjeni potvrda. Kazao je i da se nada da će Hrvatska od početka lipnja početi izdavati zelene digitalne potvrde.

Stožer je dogovorio na pitanje i kada bi se u Hrvatskoj mogli riješiti maski.

– Poznata je činjenica da potpuno cijepljenje s dvije doze ne štiti osobu 100 posto od bolesti. Jedan postotak tih osoba koje jesu cijepljene može oboljeti i širiti bolest. Osim toga, iako ima nešto znanstvenih istraživanja oko toga da li osobe koje su cijepljene mogu primiti virus na sluznicu i prenijeti taj virus na druge osobe, izgleda da je to moguće, pogotovo ako računamo na te koji mogu asimptomatski i simptomatski oboljeti. Imamo više od 1000 oboljelih dnevno, to trebamo imati u vidu. Ne bih preporučio nikome da ne nosi masku. To vrijeme će doći kada budemo pretežno cijepljenih i kada incidencija bude nizak i kada bude mala vjerojatnost da sretnemo nekoga tko na sluznici može imati virus. U populaciji, a prilikom našeg kretanja na poslu, gradom, gdje srećemo ljude koji zbog bolesti ili raznih drugih situacija nisu mogli biti cijepljeni i zbog toga preporuku da se maske ne nose ne možemo izdati – kazao je Capak.

– Dodat ću par stvari. Ono što moramo znati je da bi to sigurno mogla biti situacija za zdrave ljude da su visokozaštićeni, ali imunokompromitirani ljudi imaju nešto viši postotak i dalje rizika bez obzira što su cijepljeni. Većina njih ako su cijepljeni će imati dovoljnu zaštitu da ne razviju teški oblik bolesti, moguće je kod nekih koji imaju loš zdravstveni status zbog kroničnih bolesti ili imunološkog sustava koji ne može adekvatno odgovoriti da nisu dovoljno zaštićeni, a onda i oni i mi moramo biti oprezni i nositi maske – kazala je Alemka Markotić.

Markotić je kazala da svi koji razmišljaju o cijepljenju da je važno da se cijepe.

– Važno je cijepiti se cjepivima koje su na listi institucija Europske agencije za lijekove, Američke agencije za lijekove, jer su to dobra cjepiva koja su se u kliničkim studijama i kroz procjepljivanje pokazala učinkovitima, ne samo za britanski soj nego i nove mutante. Ne trebamo se brinuti o nekakvim nuspojavama, sva cjepiva koja su na listi institucija tipa EMA-e ili FDA važno je da ta cjepiva primimo – kazala je.

Ministar zdravstva Vili Beroš odgovorio je postoje li popisi o tome koliko se ljudi ne žele cijepiti i hoće li to biti sve veći problem te razmišlja li se o sankcijama za one koji se neće cijepiti.

– Od početka ne razmišljamo o sankcijama kao modelu djelovanja nego o edukciji i apelu prema javnosti. Naravno da o tome koliko će virus biti u našem okruženje, da ćemo se morati time prilagoditi i možda razmišljati o nekim elementima koji će preferirati cijepljenje, ali o sankcijama ne razmišljamo. To će doći na tapetu kada vidimo kako ćemo odgovoriti na cijepljenje i koliko će u RH i svijetu biti situacija s time u vezi. Vlada RH je napravila velike napore da omogućimo cjepivo za sve građane. Kada je riječ o popisima onih koji se nisu cijepili, to postoji u bazama podataka i radit ćemo na tom pitanju. Moramo raditi na podizanju svjesnosti koliko je cijepljenje važno – kazao je Beroš te dodao da se zna koliko je ljudi prijavilo na cijepilo, ali da se i zna koliko ljudi nije iskazalo interes za cijepljenje, prenosi Jutarnji list.

Marija Pejčinović Burić: Otvara se važno pitanje o ljudskim pravima

Podsjetimo da je glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić upozorila je jučer da uvođenje potvrda o cijepljenju protiv COVID-19, pomoću kojih bi se davao ili uskraćivao pristup nekom mjestu ili usluzi, otvara bitna pitanja o ljudskim pravima i stoga toj temi nacionalne vlade trebaju pristupiti oprezno. Takozvane COVID putovnice, koje bi vrijedile i pri prelasku granica, ali o kojima se u nekim zemljama razmišlja i kao o dozvoli za ulazak u kafić ili restoran, kino ili na kazališnu predstavu, mogu dovesti do diskriminacije. I sve može jednog dana završiti na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, upozorila je Hrvatica na mjestu glavne tajnice vodeće organizacije za zaštitu ljudskih prava u Europi.

– Normalno je da ljudi traže načine da žive normalnije. Ali neopravdane razlike u tretmanu ljudi na temelju njihova zdravstvenog stanja može otvoriti pitanje diskriminacije i prema Europskoj konvenciji i prema Europskoj socijalnoj povelji – rekla je Marija Pejčinović Burić u govoru na tribini CEPS-a, jednog od vodećih europskih think-tank instituta. Pozvala je sve članice Vijeća Europe, a njih je 47, da razmisle o “kompleksnoj i delikatnoj ravnoteži” pri uvođenju certifikata kao što je digitalna zelena potvrda, koju uvodi Europska unija i sve njezine države članice.

Izvor: republikainfo.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Nova knjiga Ratka Perića: ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’

‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’ – iz kuta dva mostarska biskupa

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen. No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

U Mostaru je prošle godine, nakon 28 godina stolovanja biskupa Ratka Perića, ustoličen mons. Petar Palić kao novi biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Pallić “naslijedio je” i dva teška pitanja u ovoj biskupiji, ‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’, dva bremena koja se međusobno isprepleću. Iako za sada, barem što se čini u javnosti, novi biskup posebno ne bavi ovom problematikom, ozbiljna rasprava, u kojoj se ne preza ni od međusobnog, “bratskog” vrijeđanja još se uvijek vodi između tzv. “biskupove strane” bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića i pojedinih svećenika “međugorske struje”, piše Dnevni list.

I to knjigama, dokazima, argumentima, transkriptima, audio i video snimkama…Naime, kao svojevrsni odgovor na knjigu fra Ivana Dugandžića, bivšeg provincijala i župnog vikara u Međugorju, ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’, iz tiska je izašla knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’.

Biskup Žanić je Perićev prethodnik koji je mostarski biskup bio od 1980. do 1993. godine te je imao rezervirane stavove prema međugorskom fenomenu, kao i njegov nasljednik Ratko Perić, insistirajući da se sačeka i uvaži službeni stav Vatikana oko pitanja međugorskog fenomena.

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen.

No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa HenrykaHosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

Nakon rezerviranosti o ukazanjima, Biskup Žanić optužen da je suradnik UDBA-e

Na tvrdnje kako je biskup Žanić u početcima “međugorskog fenomena” povjerovao da se šestoro djece ukazala Gospa, te da je pod pritiskom komunističke vlasti promijenio mišljenje, pa sev do toga da je bio suradnik UDBA-e, biskup Perić u svojoj knjizi odgovara: “Biskup Žanić pokazao se razboritim u procjeni “međugorskoga fenomena”. U početku je bio načelno radoznao, pastoralno otvoren i govorio da djeca imaju neka unutarnja iskustava, ali bi uvijek dodao da će crkveno proučavanje pokazati radi li se o nekim subjektivnim umišljajima i priviđenjima ili su to istinska ukazanja i poruke s neba. Osobno je razgovarao s “vidiocima”, primao ih na Ordinarijatu. Javno je branio međugorske franjevce pred komunističkom poplavom potvore i laži. Ali kada mu je tijekom vremena postalo očito da djecom manipuliraju neki neukrotivi međugorski “karizmatici”, da je “međugorski fenomen” zapravo u necrkvenoj službi “hercegovačkoga slučaja”, nije se više pokazivao otvorenim, nego se postupno i odlučno zauzeo da dokaže međugorske manipulacije i nevjerodostojnost”.

U brojnim transkriptima i snimcima te izvješćima o pismenim korespondencijama, u knjizi bivšeg biskupa Perića, između ostaloga, u rasvjetljavanju istine je li biskup Žanić bio suradnik UDBA-e ili ne, spominje se i nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Almir Džuvo od kojeg su zatraženi dokazi o tome. Ovu optužbu-tezu iznio je u svojim filmovima redatelj Jakov Sedlar u svojim filmovima ‘Od Fatime do Međugorja’ i ‘Gospa’. Međutim, izuzev da je i biskup Žanić zajedno s pojedinim franjevcima bio “predmetom sigunorsne obrade”, drugih dokaza o suradnji s jugoslavenskom tajnom službom nema.

Duhovni zaštitnici

U knjizi biskupa Perić u više navrata se spominju nekadašnji duhovni zaštitnici međugorskih vidioca, fra Jozo Zovko i fra Tomislav Vlašić. Naime, spominje se optužnica iz 1981. godine prema fra Zovki kojeg su komunističke vlasti optužili da je “25. srpnja 1981. godine, prilikom dolaska biskupa Žanića u župu Međugorje, u pozdravnom govoru preporučio da se “moli za mlade krizmanike koji će ostati među vukovima” i da “nas vrijeme krivih nauka i lažnih učitelja’ ne zavede”.

Ovo je tadašnja komunistička vlast shvatila kao napad na tadašnji režim. Međutim, a kako se objašnjava u knjici, fra Zovko je u svoju obranu rekao da je, izričući ove riječi aludirao na – biskupa Žanića. Na koncu, fra Jozu Zovku je sud u SFRJ u konačnici osudio na godinu i pol zatvora, tvrdio je da mu se u zatvoru ukazivala Gospa, a Vatikan je potvrdio kaznu biskupa Žanića te zabranio obavljanje pastoralnih zadaća zbog upletenosti u sukob franjevaca i biskupa oko podjele župa, tzv. ‘Hercegovačkog slučaja’.

Nekadašnji međugorski kapelan i dugovni vođa međugorskih vidioca, fra Tomislav Vlašić izopćen je iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere. U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju. Fra Petar Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.

Nadalje, između ostalih, spominju se i svećenici fra Ivan Prusina i fra Ivica Vego koji su također razriješeni i otpušteni z Franjevačkog reda zbog nepošivanja odluke o predaji franjevačkih župa. Naime, navode se izjave vidioca da je Gospa u porukama poručila kako su ova otpuštenih dvojica franjevaca u pravu i nedužni, a da je biskup Žanić u krivu.

„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“

U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”. Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta rekla da je on nevin, a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi.

Vidioci i ostalih 47 vidioca

U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.

“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca” poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.

“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.

Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.

“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.

Tko će otkriti tajne?

U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.

“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.

No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.

Razočaranje u mariologa Leurentina

Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.

“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”

Što je ‘Hercegovački slučaj’?

Odnos franjevaca i dijecezanskog klera uređen je Decizijom Svete Stolice iz 1899. prema prijedlogu franjevaca i biskupa franjevca fra PaškalaBuconjića. Po ovome bi vjernici imali pripadati 50% franjevačkim župama, a 50% dijecezanskim. Kako “petrovaca” tada nije bilo (kao danas), 1923. su njihove župe prepuštene franjevcima, do drukčije odluke Svete Stolice. Biskup Čule, 1948. osuđen na 11,6 godina zatvora, a izdržao 8,5 godina. Nakon zatvora dijecezanski kler je brojniji. Godine 1968. Sveta je Stolica naredila franjevcima da “petrovcima” prepuste 5 župa, ali su oni predali jedva dvije.

1975. je nakon pregovora od više godina izdan Dekret Svete Stolice o podjeli župa, ali franjevci su Dekret javno i kolektivno odbacili, iako u mostarskoj biskupiji imaju više od 80% vjernika u župama koje oni administriraju. 1976. zbog neposluha skinuta je uprava Provincije skupa s provincijalom Šilićem pa je tako, provincija izgubila svoju samostalnost i njom upravlja General preko struktura “ad instar”.

Franjevci 1979. za kaznu nisu smjeli ići na generalni kapitul na biranje Generala. Prva točka u prvom pismu novog Generala franjevačkoj braći bila je: uspostava posluha i suradnje s Biskupom u Hercegovini. “Neposluh i dalje traje, a “Gospa” od početka brani neposlušne franjevce i Vicka piše u svom Dnevniku ukazanja da je “Gospa rekla da je za sve nerede u Hercegovini kriv Biskup. To se opetuje puno puta. Franjevci su podijeljeni…”, stoji između ostaloga u novoj knjizi.

Inače, ‘Hercegovački slučaj’ je kolokvijalni naziv za unutarcrkveni sukob između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije. Ukupno je 28 svećenika kažnjeno je u ‘Hercegovačkom slučaju’- po proglasu biskupijskog ordinarija, iz Reda Manje braće je otpušteno, ne pripadaju nijednoj biskupiji ili redovničkoj zajednici u Katoličkoj Crkvi i oduzete su im svećeničke ovlasti te nijedan nema ovlasti dijeliti sakramente.

Provincijal Šteko biskupu Periću: “Oprostite za izostanak bratske ljubavi”, ali…

Dugogodišnjim prijeporima između biskupa i pojedinih članova franjevačke braće dao se naslutiti kraj, ali i ispirika upućena Ratku Periću prošle godine na ustoličenju novog mostarskog biskupa Petra Palića i njegovog odlaska s 27-godišnje biskupske službe.

To se očitovalo u pozdravnom govoru provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Miljenka Šteke prilikom uvođenja u biskupsku službu mons. Petra Palića kao novog biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Mnogima je taj govor sadržavao povijesno “oprosti” od franjevačke braće prema biskupu u odlasku.

“… Iako nismo, treba biti pošten i reći, uvijek išli ukorak, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da danas nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav. Dragi biskupe Ratko, hvala vam za svaki vaš doprinos i poticaj u tome. Ali i oprostite za svaki trenutak kad su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas. Neka vas Gospodin i u vašim poznim danim održi što aktivnijim sudionikom u svojim planovima”, tada je rekao provincijal Šteko.

Ali, kako izgleda, ozbiljni prijepori oko ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje ostaju, a bivši biskup, kako se može iščitati iz zaključka autora dr. fra Ivana Dugandžića u njegovoj knjizi, isključivi je krivac za sve probleme.

“Sad, kad je završio njegov mandat, mogu sa žalošću promatrati kako Crkvu u Hercegovini ostavlja u jadnom stanju, punu dubokih i bolnih rana koje treba liječiti i ruševina koje treba obnavljati. Ali isto tako mogu radostan biti što je Međugorje preživjelo sve njegove otrovne strijele i bezočne napade i dalj predstavlja svjetlo u sumraku Crkve i svijeta”, piše fra Ivan Dugandžić u svojoj knjizi ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’

Izvor: Dnevni list

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Povijesni paradoks: Fikret Abdić je ‘zaslužniji’ za cjelovitu BiH od Alije Izetbegovića!

Patriotske snage u Sarajevu su jako osjetljive i namršte se i na svaku pomisao o unutarnjem preustrojstvu države, poglavito po etničkom principu, a u biti ne žele prihvatiti notornu činjenicu da i formalno pravno od potpisivanja Daytonskog sporazuma živimo u podijeljenoj, nedovršenoj i blokiranoj zemlji, srpske elite iz Banja luke često kažu u državnoj zajednici.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Fikret Abdić

Suverena i međunarodno priznata BiH je paralizirana, živi na infuziji međunarodne zajednice i nužno su joj potrebne reforme, a prije toga otvoreni i iskreni dijalog nacionalnih  i stranačkih vođa o budućnosti smorene zemlje. Da bi se vizija uozbiljila i približili različiti pogledi nužna je precizna dijagnoza bolesti i dobri lijekovi za ozdravljenje.

Povijesni dokazi

Koliko god to zvučalo bolno i neprihvatljivo, otac nacije, najveći bošnjački vođa Alija Izetbegović, uz to i prvi predsjednik BiH je de facto i najveći grobar cjelovite države BiH.

Njegovi brojni potpisi na sporazume o podjeli države, neobjašnjive ponude čelnicima susjednih država, tajni sporazumi, iza leđa lojalnim partnerima iz reda srpskog i hrvatskog naroda i legalnih institucija, poput onoga s Momčilom Krajišnikom, “izdaja“ Srebrenice, i najveći grijeh, potpis na stvaranje RS-a na teritoriji od 49 posto države su povijesni dokazi.

Tu nema rasprava, tu prestaje svaka polemika, tu zastaje povijest. Nakon svih tih egzaktnih činjenica koje dočaravaju lik i djela starijeg Izetbegovića dolazimo do povijesnog paradoksa:  Fikret Abdić, za političko Sarajevo ratni zločinac i kvisling, ispada da je “zaslužniji” za spas cjelovite države BiH od “bučno slavljenog“ Alije Izetbegovića.

Nastranu, naravno, Abdićeva uloga u krvavom bratoubilačkom ratu u Krajini i njegov kontroverzni odnos s Radovanom Karadžićem, ali mora se podsjetiti da je Fikret Abdić dobio puno više glasova od Izetbegovića na prvim demokratskim izborima, da mu je ustupio mjesto predsjednika te da je jedan od glavnih aktera koji su srušili pogubni sporazum Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika, odnosno prijedlog Vance –Owenovoga plana u Ženevi koji je trebao zacementirati plan stvaranja tri republike unutar BiH.

I taj plan je bila još jedna tamna mrlja u spletkaroškoj politici koju je vodio  Alija Izetbegović, slično kao i danas njegov sin Bakir. Dogovarao je prijepodne jedno s lojalnih hrvatskim i srpskim političarima u zemlji, a čim bi odletio u neku svjetsku destinaciju odmah je pristajao na potpuno drugačija rješenja.

Alija i podjele

Indikativno, svi ti prijedlozi na koje je pristajao Alija Izetbegović su bili na matrici podjele zemlje i stvaranja muslimanske, fildžan državice.  Vrlo je zanimljivo  da je Alija  Izetbegović, jednako opet kao danas sin Bakir, redovito uzmicao pred provedbom svojih potpisanih nedjela kada bi uvidio da je pritisak u zemlji silno nepodnošljiv pa bi onda ohrabrivao čelnike građanskih stranaka da pruže otpor strancima i ruše “njegove sporazume”.

U Ženevu Alija Izetbegović perfidno nije htio niti putovati, ali je nakon rušenja plana podjele zemlje i stvaranja unije tri republike, zasluga je Fikreta Abdića, Mire Lazovića, Mirka Pejanovića i Tatjane Ljujić Mijatović, likovao nad očuvanjem cjelovite države i velike zasluge pripisao i sebi.

U Daytonu nije srušen potpis Alije Izetbegovića na stavaranje RS-a na teritoriju od 49 posto zemlje. I to je bilo njegov grijeh koji je začeo i razvio se iza leđa Hrvata i Srba iz FBiH koji su svi zajedno bili da se Karadžićevim Srbima doista  da jedna teritorijalna jedinica, ali površine najviše do 33 posto zemlje.

Mali fašisti na vlasti

-Mi smo govorili po cijenu glave ne damo Bosnu, kakve podjele. Alija Izetbegović je pogriješio, Dayton se nije smio desit. Bio je referendum, pisao sam o tome u svojoj knjizi, gdje su i Srbi rekli DA za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Ali, čemu sad priča o tome. Dodik nije inteligentan čovjek kad traži odvajanje, sve je besmisleno. Ovo što je ostalo na vlasti to su mali fašisti, izdajnici, nema zdrave pameti, s distance oglijeva Alijine potpise Stjepan  Kljujić, veliki zaslužnik što su Hrvati na referendum spašavali svoju zemlju.

Ne treba ići izvan bošnjačkog atara. Istinu je davno objelodanio  vjerodostojni  Sefer Halilović, glavni zapovjednik  ABiH koji je tu vojsku napustio baš zbog njezine islamizacije.

-Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjećam te da si 16. rujna 1993. godine s Momčilom Krajišnikom tajno potpisao Zajedničku deklaraciju o podjeli BiH na tri etničke republike, koja u stavu pet kaže ‘da oformimo radnu skupinu  za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujući istočnu Bosnu’, a dva dana prije toga s Tuđmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjačko-hrvatskom razgraničenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se priključiti Srbiji i Hrvatskoj, navodi Halilović u svom pismu i podsjeća Aliju Izetbegovića da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Podsjetio je Izetbegovića i na održavanje bošnjačkog Sabora u Sarajevu, rujna 1993. godine ”gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku – bošnjačku nacionalnu državu bez Srebrenice”.

Prije nekoliko dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je za loklanu  sarajevsku televiziju na zaprepaštenje voditelja kazao kako su Srebrenicu predali Srbima, Alija Izetbegovića i Naser Orić.

‘Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo’

Minder ne voli čuti istinu i kontroverzne “ponude” svoga oca nacije. Tako je ovih dana gotovo prešućena još jedna senzibilna analiza jednoga od glavnih aktera i pregovarača o zaustavljanju rata u BiH i uređenja BiH, dr. Mate  Granića, bivšeg šefa hrvatske diplomacije.

Na ručku, dok smo razgovarali o stanju u Srednjoj Bosni, koja je bila pred padom i prekidom sukoba, Alija Izetbegović je rekao: ‘Franjo, Armija (BiH, snage Bošnjaka) je odlučila i ja to više ne mogu zaustaviti (operacije u Srednjoj Bosni)’. Tuđman mu je rekao da će biti puno žrtava, a Alija je odgovorio: ‘Franjo, svaki rat nosi žrtve’. Te noći, 10. siječnja, oko 23 sata Alija je konačno rekao: ‘Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo. Sve južno od Prozora i do Neretve vama, a mi ćemo sami sa Srbima riješiti problem’. Srednja Bosna pripala bi Bošnjacima. Tuđman se na trenutak zamislio, a onda odlučno odgovorio: ‘Alija, ne mogu ostaviti Hrvate u Srednjoj Bosni. Ne dolazi u obzir.’ To je ponovljeno 17. siječnja 1994. godine, u sobi 526, u zgradi UN-a u Ženevi. Isti sudionici”, govori Granić.

Bošnjaci, koji su se tada u službenim dokumentima još nazivali Muslimanima, bili su, vojno, u najtežem položaju i u Sarajevu su se pojavili grafiti “Potpiši Alija, makar je ko avlija”.

Danas srpski poglavica Milorad Dodik  sluđuje bošnjačku pozornicu akrobacijama o “mirnom razlazu”.  Sarajevski jastrebovi, poput Emira Suljagića, bilo kakvu analizu o novim kartama i “non paperima” tretiraju kao “serviranje  krmetin  u Ramazanu”.

Sramni Alijin sporazum s Krajišnikom s aneksom referendum o samoopredjeljenju i odcjepljenju su povijesni biljeg na kojeg se elite iz Banja luke s pravom mnogu pozivati i začepati ustav svim silnim patriotama.

Nema nikakve dvojbe. Bakir Izetbegović bi, poput oca, šarnuo kakav povijesni sporazum s Dodikom da ima petlje i da se ne plaši da bi neki novi Abdići, Lazovići i Pejanovići srušili tu trgocvinu i popljuvali  “novog oca nacije”.

Izvor: dnevni.ba

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x