Slijedite nas:
Proslavljeni egipatski nogometaš Mohamed Salah koji igra za londonski Livepool ponovo je na udaru kritika nakon objavljene fotografije na Instagramu na kojoj on s obitelji sjedi ispred ukrašene jelke. Uz to Salah je čestitao i Božić. Isto je bilo i prošle godine. I tada je Salah pretrpio kritike od brojnih muslimana.
Bit će da se ne obazire na njih dok je istu stvar ponovio i ove godine.
U čemu je problem? Zašto je kićenje bora i čestitanje Božića za muslimane svetogrđe.
Profesor islamskih nauka i teolog Sanin Musa za beha medije je pokušao objasniti to Salahovo svetogrđe.
„Bošnjaci koji su razumjeli i spoznali Gospodara neće kititi jelku. Iluzorno je da o takvim stvarima govorimo ali one su sastavni dio naše vjere, identiteta, samopoštovanja, dostojanstva, časti itd. Znači oni koji su svjesni svoga Gospodara i svoju vjeru obilježavaju, odnosno nastoje živjeti, jelku neće naravno kititi, voditi djecu Djeda Mrazu i slaviti Novu godinu, jer to nije naše i to nama ne pripada i to se kosi s nama.“
Dalje profesor Musa objašnjava: “Mi moramo kao narod imati svoje dostojanstvo, samopoštovanje itd, koje smo mi dobro izgubili. Kod nas se javlja Stokholmski sindrom po mnogim pitanjima i mnogim stvarima, tako da apsolutno smatram da to nije najveći problem, ali isto tako to nije naše i ne pripada nama. Moja nana i pranana i pradedo nisu nikakvu jelku kitili niti su ikakav Božić obilježavali, zatim Novu godinu, Djeda Mraza i slično.“
Je li profesor Sanin Musa u pravu? U jednom jeste, ali u suštini nije!
Djed Mraz, Božić, kićenje bora, 01. siječanj kao Nova godina svakako nisu muslimanska religijska tradicija. To je činjenica i tu se sva priča završava o neprihvatljivosti ovakve tradicije za muslimane.
A zašto profesor Musa nije u pravu i ne samo on nego i svi muslimani koji zastupaju iste stavove, a neki čak i ekstremno radikalnije pokušat ću objasnit u nastavku.
Musa kaže da njegovi stariji nikada nisu kitili nikakvu jelku. Pa što, autor ovih redaka je katolik i isto mogu reći ni moj djed ni moja baka, pa čak ni moji roditelji nikada nisu kitili jelku. Nisu jer jelka, odnosno bor, nisu dio katoličke obredne tradicije. Kićenje bora nema nikakve veze s kršćanstvom i bor se ne kiti zbog toga što je netko kršćanin ili katolik.
Još se zapravo ne zna od kada potječe običaj kićenja bora. Smatra se da je riječ o usvojenoj poganskoj tradiciji koja još potječe iz 7. stoljeća. Prvi pisani tragovi nas vode u 16. stoljeće kada se bilježi ukrašavanje bora koje su započeli luterani u Njemačkoj, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta.
Prvo kićenje bora dovođeno je u vezu sa zimskim solsticijem, a tek kasnije običaj je doveden u vezu s Božićem. Predbožićno vrijeme i zimsku solsticij se kalendarski poklapaju te se tradicija lako ukorijenila diljem Europe i kršćanskog Zapada. Međutim, samo kićenje bora više se dovodi u vezu s početkom Nove godine nego sa samim Božićem.
U kršćanskoj religiji kićenje bora se ne može dovesti u nikakvu vezu s kršćanstvom. I sama Biblija nigdje ne spominje ništa slično. To dokazuju običaji i kod naših starih koji jednostavno nisu znali za taj običaj, a bili su praktični vjernici.
Tek u vrijeme socijalističke Jugoslavije, običaj kićenja bora, Djed Mraz i svečani dočeci Nove godine poprimaju veći značaj. Da su isti dio kršćanske tradicije već bi bili potisnuti u komunizmu, jer kako znamo religija u socijalističkoj Jugoslaviji nije bila popularna. Nije bila ni zabranjena, ali daleko od toga da bi komunistička vlast prakticirala religijske običaje kao općeprihvatljive.
Kićenje bora kakvog danas poznajemo pa i sam Djed Mraz izvorno su dio Zapadne kulture. Dobrim dijelom eksponirane kroz kulturu američke filmske industrije i općenito stvorenog konzumerizma i potrošačkog društva koji nisu mogli proći bez glamura i šarenila lampica. A sve je začinjeno obaveznom potrošačkom groznicom i konzumerizmom gdje se Djed Mraz istakao kao pokretač potrošnje. Jer bez Djeda mraza nema ni poklona, pa tako ni kupovine. A sve je najlakše bilo konstruirati kroz slabost roditelja prema djeci. Ako se u javnom diskursu nametne teza da djeci treba kupiti poklone onda je teško suprotstaviti se toj tezi, a Djed Mraz kao produkt Coca Cole izvanredno je iskorišten u tu svrhu.
Dakle, kićenje jelke i Djed Mraz nisu nikakav katolički ili kršćanski običaj nego je riječ o populizmu koji je iznjedrio kapitalistički Zapad. Isti taj populizam je bio prihvaćen od komunističke istočne Europe, baš iz tog razloga, jer je bio u suprotnosti s religijskom tradicijom i kao takav bio je prihvatljiv sustavima koji s religijom nisu bili na ti.
A što s Novom godinom? Pa ni Nova godina nije eksplicite religijski kult. Riječ je o civilizacijskoj tekovini računanja vremena.
Prethodni julijanski kalendar koji je uveden 45. g. pr. Kr. pokazao se netočnim i nepreciznim. Tada se nije mjerilo vrijeme po Kristu nego po godini osnivanja Rima (753. pr. Kr).
Tek je 1582. godine ustanovljen današnji gregorijanski kalendar koji je u velikoj mjeri ispravio greške julijanskog kalendara. Inače autori gregorijanskog kalendara su njemački astronom Christopher Clavius (Christoph Schlüssel) i napuljski fizičar i astronom Alojzije Lilius (Luigi Lilio Ghiraldi). Novi kalendar je dao uvesti ondašnji papa Grgur VIII te je po njemu kalendar i dobio ime gregorijanski.
Taj kalendar se ubrzo proširio cijelom katoličkom Europom. Kasnije su ga preuzele protestantske zemlje, pa na kraju i pravoslavne. S tim da pojedine pravoslavne crkve (ruska, srpska) još svoju liturgiju ravnaju po julijanskom kalendaru.
Danas je gregorijanski kalendar, prije svega kao najpouzdaniji znanstveni kalendar prihvaćen praktično svugdje u svijetu. On definira da Nova godina počinje 01. siječnja i taj datum je u cijelom svijetu prihvaćen kao civilizacijsko dostignuće i standard koji baštine svi. Jednako recimo kao što su arapski brojevi također prihvaćeni kao najbolje što svijet ima kao forma za zapisivanje brojeva što je također prihvaćeno u cijelom svijetu i nitko ne postavlja pitanje o porijeklu arapskih brojeva, a pogotovo ih nitko ne bojkotira zato što su došli iz islamskog svijeta.
Sve religije i sve kulture nedvosmisleno uvažavaju godišnje cikluse na Zemlji. Godine se smjenjuju jedna za drugom i sasvim je logično da civilizacija ima kalendar koji će mjeriti vrijeme provedeno u godinama.
Jedan dan mora biti početni. Jedan dan mora biti Nova godina. I danas cijeli svijet obilježava 01. siječnja kao početak kalendarske godine.
Muslimani imaju svoj religijski kalendar tzv. hidžretski kalendar koji je lunarni kalendar i ravna se prema mjesečevi mijenama. Taj kalendar vidno odstupa od općepriznatog tropskog solarnog kalendara koji je poznat kao najprecizniji kalendar. Gregorijanski kalendar je zapravo solarni kalendar, ali ne samo gregorijanski jer su npr. iranski kalendar (džalalovski kalendar), bahaistički i koptski kalendari također solarni kalendari.
Religijski kalendari sa stanovišta religije zbog kojih se i upotrebljavaju imaju svoj smisao, ali to nikako ne može biti smetnja da pripadnici svih religija uvažavaju astronomski i znanstveno najprecizniji kalendar današnjice.
Posebno je glupo stavljati u pitanje upotrebu službenog kalendara u Europi. I apsolutno je nebitno jesu li Europljani kršćani, muslimani, pravoslavci ili su pak ateisti. Za sve njih vrijedi jedan kalendar i to onaj koji se službeno zove gregorijanski kalendar.
Tako da Mohamed Salah s punim pravom obilježava Novu godinu i njegovo obilježavanje Nove godine apsolutno nije nikakvo svetogrđe. Dapače, Salah se ponio kao i svaki Europljanin, a on to jeste sve dok igra nogomet u Europi. Slavi početak Nove godine. Nitko mu ne brani niti će mu braniti da Salah obilježi i hidžretsku Novu godinu. I hoće ako je religiozan u toj mjeri da mu je to neizostavno.
Salah može okititi jelku, jer je kićenje jelke već dugo običaj koji se u Europi njeguje bez obzira na religijske konotacije, koje uzgred i nemaju baš veze s kršćanstvom što je na početku teksta i objašnjeno. Salah je dio Europe, a u Europi se ovako dočekuje Nova godina. I nitko nikoga ne pita koje je vjere, nacije ili boje kože.
I zašto bi bio problem da Salah čestita Božić? Meni kao kršćaninu Božić su čestitali na desetine muslimana. Jednako kao što sam ja svima njima čestitao Bajram. I to svaki put bez izuzetka. To je civilizacijska tekovina i ljudska strana svakog čovjeka. Salah je ne samo veliki igrač, nego je veliki čovjek, a vjerujem i veliki musliman.
Završit ću ovaj tekst jednim komentarom kojeg je na društvenim mrežama postavio izvjesni korisnik „Negrin“, a upućen je profesoru islamskih znanosti i teologu Saninu Musi vezano uz Salahovo upražnjavanje europskih vrijednosti i europske tradicije. “U tradiciji Bošnjaka takođe nije: namiještati tendere, zapošljavati stranačke uhljebe, krasti, lagati, varati, prikrivati ubistva, kupovati diplome, trošiti budžetske (narodne) pare netransparentno, “Završiti poslove” itd. 🌲”.
Da, Negrin je u pravu. Toliko je anomalija u društvu koje se debelo kose sa islamskim učenjem koje nisu u fokusu interesa islamskih teologa, ali im je problem što Salah u srcu Europe živi kao svi drugi Europljani bilo koje da su vjere. Jer kićenje bora, Djed Mraz i Nova godina nisu kršćanska tekovina nego su tekovina zapadne civilizacije. Posebice se ti običaju njeguju danas u Europi kada je Europa definitivno najmanje kršćanska u svojih zadnjih 1500 godina.
Dragan Radić | herceg-bosna.com