Kontaktirajte nas na:

Društvo

RUŽICA RAZUM: Mediji su potaknuli širenje virusa straha, a oboljeli od korone su se pretvorili u brojeve

Uistinu je čudnovat ovaj virus i njegovo djelovanje. Tako smrtonosno snažan, i istodobno toliko neprimjetan, gotovo samozatajan, da mnogi zaraženi njegovu prisutnost uopće ni ne primjećuju u vlastitom organizmu. Budući da kod covida-19 simptoma kod većine zaraženih uglavnom nema, test je jedini način otkrivanja bolesti. Što više testiranja (usput rečeno, veoma skupih testiranja), to više bolesnih. Ili drukčije, ako nema testiranja, nema ni bolesnih. Stoga, hvala Bogu, da imamo testove. Jer bez njih ne bismo niti znali da svijetom vlada opasna pandemija.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Posebnu pozornost zahtijeva pitanje vjerodostojnosti odnosno pouzdanosti testova za otkrivanje koronavirusa. Naime, ako testovi nisu posvema pouzdani, a više smo puta mogli čuti različite stručnjake koji ističu određene poteškoće vezane za validnost testova, onda su još manje pouzdani i brojevi zaraženih. A brojevi su u ovoj pandemiji osobito važni. Zapravo, brojevi su ključni. Naš susret s ovom pandemijom uglavnom nije susret s oboljelima od covida-19, nego susret s brojevima. Brojevi su, uostalom, temelj za donošenje drastičnih mjera koje zadiru u sve pore osobnoga, obiteljskoga, društvenoga, kulturnoga, političkoga, obrazovnoga, vjerskoga života. Zanimljiva je snaga i učinak tih brojeva. Brojevi zaraženih koje nam mediji svakodnevno posreduju, s ciljem provođenja psihološke manipulacije, potaknuli su pojavu i širenje drugoga virusa, virusa straha. On se prenosi čak i brže i lakše od koronavirusa. Bez dodira. Sa i bez maski. Kontaktno i virtualno. Osobito putem medija. Virus straha snažno utječe na smanjenje čovjekove slobodne volje, potiče nekritičku poslušnost i servilnost. Posljedicama toga snažnoga virusa koji je zahvatio cijeli svijet zasada se nitko ne bavi. A njegove žrtve bit će neizmjerno dugovječnije i dramatičnije od žrtava koronavirusa.

Procvat ljubavi prema starima i bolesnima

Posebno iznenađuje snažan procvat ljubavi i brige zapadnoga društva prema starima i bolesnima. Suvremeno je društvo odlučilo zaustaviti cjelokupni život kako bi se sačuvao život starih i bolesnih. Nema sumnje, hvalevrijedna gesta. Ako je istinita. Ne možemo, međutim, ne izraziti svoju duboku sumnja u tu i takvu „ljubav“. Dosadašnja nebriga iznimno sebičnoga te  nesolidarnoga zapadnoga društva prema starima i bolesnima toliko je očigledna, da nas ovaj iznenadni proplamsaj ljubavi ne može uvjeriti u njegovu autentičnost. Bojim se da je ovdje prije na djelu instrumentalizacija starijih i bolesnih, kao i instrumentalizacija koronavirusa, kako bi se postigli neki ciljevi koji nemaju puno veze s ljubavlju prema čovjeku, a osobito ne s ljubavlju prema starima i nemoćnima.

Ova borba protiv koronavirusa pokazuje se iznimno štetom ne samo za mentalno nego i za fizičko zdravlje stvarno bolesnih kojima je destruktivna priča o pandemiji otežala ili onemogućila pristup pravodobnoj i adekvatnoj liječničkoj skrbi. Na kraju će briga da se ne zaraze koronavirusom (od kojeg se ne umire) mnoge stvarno bolesne učiniti još bolesnijima ili ih čak osuditi na smrt.

Stječe se dojam da se instrumentalizira virusom, a osobito brojem umrlih i bolesnih kako bi se kod većine ljudi izazvalo određeno raspoloženje i ponašanje, osobito kako bi se izazvao strah. Statistika je neumoljiva. Koliko god se upravljači krize trude, nisu ipak posvema zadovoljni statistikom pa je pokušavaju malo „podebljati“ pripisujući covidu-19 i one smrti za koje se pouzdano zna da nisu posljedica covida nego nekih drugih bolesti. Na taj način samo svjedoče  kako ne postoji sredstvo koje neće primijeniti kako bi postigli svoj cilj. Očito se vode makijavelističkom logikom da cilj opravdava sredstvo. Povjerenje u stožer i struku, koje je u početku bilo snažno, kod mnogih nepovratno je izgubljeno.

Maske

Znamo da je za obranu protiv virusa ključan imunitet organizma. Očekivali bismo stoga od naših liječnika preporuke koje idu u smjeru jačanja imuniteta: boravak na svježemu zraku, kretanje, izlaganje suncu, vitamini i slično. No, upute koje smo od početka dobivali bile su sasvim suprotnog sadržaja. Umjesto svježega proljetnog zraka i ljekovitoga sunca, poticalo nas se, ili prisiljavalo, da ostanemo u zatvorenim sobama. Svakim danom apsurdnost preporuka sve je očitija. Sada se inzistira na nošenju maski. Čak i na otvorenom, neovisno o tome radi li se o prostoru gdje ima mnogo ljudi ili nema nikoga. Teško zdrav razum može razumjeti obvezu nošenja maski na otvorenome svježem zraku.

Umjesto kisika, osoba s maskom udiše nečisti, bakterijama opterećeni zrak. Jesu li, prije donošenja obveze nošenja maski, učinjene procjene rizika od njihova nošenja? Maske na licu, osobito na licu djece, su zlostavljanje. Jesmo li mi odrasli svjesni što činimo djeci namećući im obvezu nošenja maski više sati tijekom dana. Uostalom, ako znamo da koronavirus nije opasan za djecu, i ako znamo da se djeca međusobno druže bez maski prije i poslije škole, koji je onda smisao maski u školi. Očito medicinskog, odnosno zdravorazumskog razloga nema. Ako je s medicinskog stajališta maska upitna, dapače, štetna, onda se nameće zaključak da propisivanje obveze nošenja maski nije preporuka primarno medicinske struke, nego psihologijske. Uostalom, ima mnogo pokazatelja koji ukazuju na to da metode borbe protiv pandemije osmišljavaju više psiholozi nego liječnici.

Antikovidskim mjerama, osobito obvezom nošenja maski, stvorit ćemo generaciju teško istraumatizirane djece. Maske su opasne ne samo za tjelesno zdravlje, nego i za zdravlje na psihološko-emocionalno-socijalnoj razini. Maske razdvajaju ljude. Bližnje pretvaraju u opasnost i prijetnju. Maske čine da se međusobno ne prepoznajemo. Drže nas u pokornosti. I ne samo to. Dosadašnja borba protiv virusa promijenila je odnose među ljudima. Postali smo stranci. Neprijatelji. Jedni drugima ugroza. Bojimo se jedni drugih. Bojimo se blizine. Odrekli smo se dodira. Zagrljaja. Oni bez maske ili s neprimjereno pokrivenim licem svima su postali problem i prijetnja. Bolest i nesreća obično ljude zbliže. Učini ih boljima i velikodušnijima. Ova međutim bolest, odnosno zaraza, za razliku od svih dosadašnjih bolesti, nije nas zbližila, nije nas potakla na solidarnost i velikodušnost, nego je, baš suprotno, na površinu izvukla sav onaj jad i negativnost za koji nismo ni znali da postoji u nama. A upravljači ovom koronakrizom potiču nas svojim mjerama i preporukama da jedni drugima postanemo uhode koje će bližnje uhoditi, kontrolirati i prijavljivati.

Očito je da iza ove priče o koroni postoji i nešto drugo. Na temelju proteklih mjeseci i donesenih različitih epidemioloških mjera, možemo naslućivati da se ovim mjerama, među ostalim, nastoji kod ljudi promijeniti navike, ponašanja, životne stilove. Promijeniti, ustvari, sve ono što nas čini ljudskim bićima i što nas razlikuje od drugih živih bića. Riječ je ponajprije o socijalnom kontaktu, o blizini i ljudskoj toplini, o komunikaciji. Nametnutom socijalnom distancom i maskama zabranjuju nam da budemo jedni drugima bližnji.

Gubitak individualnosti

Stavljajući maske na lice, odrekli smo se svoje individualnosti. Pristali smo da se odreknemo svoje jedinstvenosti. Svoga obraza. Maskom skrivamo svoj obraz, postajemo bez obraza, ili bez-obrazni, duhovito je primijetio jedan hrvatski filozof. Maska je simbol podčinjenosti, nametnute šutnje. Nadajmo se da ćemo se uskoro probuditi te maknuti maske kako bismo povratili svoj obraz. I riječ. I ljudsko dostojanstvo. I slobodu. I rekli „ne“ svemu onomu što porobljava čovjeka u ime borbe protiv pandemije.

Čudnovate epidemiološke mjere i metode

Metode kojima se nastoji suzbiti pandemija uistinu su začuđujuće. Policija. Represivne mjere nad demokratskim prosvjedima i prosvjednicima. Dosada nezapamćena cenzura na društvenim kanalima. Zatvorena medijska vrata svima onima, čak i liječnicima, koji drukčije razmišljaju. Ili šutnja. Policija, osobito u nekim europskim zemljama, iznimno agresivnim policijskim metodama prisiljava ljude da čuvaju svoje i tuđe zdravlje. Zar nije, najblaže rečeno, čudna ova „zdravstvena“ metoda – gotovo u punoj oružanoj spremi kažnjavaju i vuku ljude po cesti kako bi ih prisili da čuvaju svoje zdravlje. Uostalom, kako to da nas represijom mora netko prisiljavati da čuvamo svoje i tuđe zdravlje? Zar nije zdravlje svakome od nas najveće dobro? Zašto onda ova prisila? Ovakvih mjera ne bi se posramio ni najžešći nacistički ili komunistički totalitaristički sustav. Ovakve metode čak nadilaze i metode orvelovskog i hakslijevskog distopijskog društva.

Kako to da nas i nakon više mjeseci od kada se pojavila ova, kažu, opasna pandemija političari, usklađeni mediji i Stožer moraju i dalje uvjeravati da se radi o stvarnoj opasnosti? Kako to da do sada ljudi nisu, na temelju posljedica te pandemije, i sami mogli vidjeti i zaključiti da se radi uistinu o opasnoj bolesti?

Čitanje tuđeg scenarija

Mjere koje se propisuju nisu izvorno hrvatski proizvod. U većini zemalja propisuju se u isto vrijeme iste mjere. Nisu one dakle rezultat rada našega Stožera i naših epidemiologa, nego naš Stožer samo posreduje ono što se istražuje, propisuje na nekoj drugoj razini – na razini Svjetske zdravstvene organizacije i onih koji tu organizaciju financiraju. Naš Stožer kao i naši političari uglavnom samo čitaju scenarij koji je napisan negdje drugdje. Ako bismo htjeli biti zločesti, mogli bismo reći da nam u tom smislu, možda ni ne treba Stožer, dovoljan je samo prevoditelj.

Bespogovorno se dakle vjeruje svemu onome što Svjetska zdravstvena organizacija kaže i propiše. Zanimljivo. U prijašnjim godinama svjedočili smo naime različitim ozbiljnim korupcijama i čudnim aktivnostima unutar Svjetske zdravstvene organizacije. Teško je stoga shvatljivo ovo slijepo povjerenje prema svemu onome što Svjetska zdravstvena organizacija kaže. Slijepo povjerenje postalo je tako snažno da je čak bacilo u drugi plan povjerenje u zdrav razum.

Zastrašujuće glasna šutnja

Začuđujuća je šutnja mnogih. Začuđujuće je nekritičko prihvaćanje svega onoga što nam pod okriljem pandemije čine. Začuđujuća je šutnja liječnika, intelektualaca, osobito šutnja Crkve. Slijepo pristajanje uz sve ono što nam službeni stručnjaci za pandemiju, pod palicom Svjetske zdravstvene organizacije, govore moglo bi se uskoro pokazati pogubnim za istinsko dobro i slobodu čovjeka.

Valja podržati sve one koji se bore za slobodu i istinu. A upravo su sloboda i istina ozbiljno ugrožene ovom pričom o pandemiji. Molimo sve one koji su se usudili oduzeti slobodu, neka taj čin potkrijepe dokazima o stvarnoj opasnosti covida-19. Molimo dokaze koji jednoznačno pokazuju da je covid-19 smrtonosna bolest. Neka jednoznačno pokažu je da covid-19 mnogo opasnija bolest od sezonske gripe. Neka to dokažu, suzdržavajući se, pritom, ako je ikako moguće, od bilo kakve manipulacije s brojem umrlih od koronavirusa.

Na kraju, neupitno je, koronavirus postoji. Isto tako, neupitno je da se pokazuje opasnim za čovjeka, osobito za starije i bolesne. Jasno je da treba učiniti sve moguće kako bismo zaštiti starije i ugrožene.  Pritom, valja učiniti sve kako „lijek“ ne bi postao opasnijim od same bolesti.

Autorica je  profesorica na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagreb

Izvor: teleskop.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

Miroslav Radman: Nemojmo se praviti kao da nitko ne treba umrijeti. 99,9 posto ljudi ne umire od korone

Miroslav Radman je negativno odgovorio na pitanje treba li u ovom trenutku zabrinjavati broj umrlih od covida, komentirao je mjere Stožera i objasnio što sve poduzima da ostane zdrav.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Miroslav Radman

Na pitanje voditelja N1 je li se mogao izbjeći znatniji broj smrti od covida, Radman je rekao:

“Ja se ne bih spustio na tu razinu razgovora. To bi impliciralo da netko zna kako će se razvijati stvari… Svaki novi val u Marseillesu bio je vezan za novu varijantu virusa. Svatko tko kaže da može predvidjeti, ne treba ga uzeti ozbiljno.”

Ne treba zabrinjavati ovaj broj umrlih koji imamo sada?, ponovio je voditelj Igor Bobić pitanje Radmanu.

“Ne! Ne, sve dok opća smrtnost, ako mjesec po mjesec dana idemo usporediti 2020. sa 2019., 2018. i 2017. godinom, sve dok globalna smrtnost ne poraste, ja se osobno ne plašim, svakako ne paničarim. Znam da nema rizika nula, to je prodavanje laži”, kazao je.

Radman je otvoreno kazao i što misli o najnovijim mjerama Nacionalnog stožera civilne zaštite.

“Da uzmem sebe za primjer, meni je drago da sam ovdje izoliran dok ne prođe ta vatra. Nikakve infekcije u prošlosti nisu ubijale stoljećima. Idem na elementarne stvari; uzimati cink, vitamine C, D i E, disati duboko, oksigenacija, hidracija, dobro se hraniti i zdravo spavati…

To radim da ne umrem od covida”, kazao je i dodao da je izoliran po prirodi svog posla, jer je njegov MEDILS smješten na Marjanu, odakle se i javio videovezom u program N1 televizije.

“Ovo što radi Stožer, mislim da je sasvim razumno. Hoće li biti efikasno, ne znam”, kazao je.

“Očito ovisimo o podacima i znanju skupljenima iz cijelog svijeta, što je nezgodno jer je činjenica da u zemljama koje su najbogatije, koje imaju najrazvijeniju medicinu, najstručnije kadrove iz infektologije i epidemiologije, da je u tim zemljama situacija najgora, da je, što se tiče covida, bolje biti siromašan i nazadan nego napredan. To meni govori da nam fali neko fundamentalno znanje kojim bi se moglo predviđati. Nitko zasad ne dolazi s nekim stručnim, uspješnim predviđanjem ove epidemije, a to je vjerojatno zbog toga što se ne uzima u obzir brzinu evolucije tog virusa”, rekao je Radman i zaključio u tom dijelu:

“Zbog toga ta negativna korelacija između nivoa stručnosti, znanja, bogatstva, medicinskih kapaciteta negativno kolerira sa stanjem s covidom… To je logički konflikt, nemamo znanja da budemo pametni.”

“Pratim u Francuskoj, svaki put kad dođe do novog vala, to je jedna nova varijanta virusa i to nije dobra baza niti za optimizam što se tiče vakcina. Jer vakcina ne evoluira, a virus evoluira”, dodao je.

“Svaki novi val nosi neki novi varijant. Neki dođe brodom iz Maroka, neki dođe ne znam gdje. Dakle, onaj stari soj na početku, ubitačan, gubi potenciju, očito. E, ali nas ne pusti na miru, jer se pojavi novi, koji je potentniji, i taj novi će proći svoj vrhunac virusnog uspjeha i počinje opadati”, rekao je i to.

Usporedio je stanje u Hrvatskoj s onim u Francuskoj:

“U neku ruku je slično kao situacija u Francuskoj, da smrtnost po zaraženoj osobi opada, ali da je infekcija buknula eksponencijalno, da jako brzo raste broj zaraženih.”

Rekao je da je virus u prednosti jer je organizam temeljen na RNK-u:

“Naša genetika se mijenja kroz stotine tisuća godina, a RNK virusa u tjednima. Tu nas je biološka evolucija prešišala, ostavila iza sebe s poznavanjem situacije.”

“I što ostaje drugo nego se vratiti na najelementarnije stvari, a to je izolacija…. To je najkonzervativniji i jedini način da se nešto uradi. Može se učiniti kao Švedska, ne uraditi i vidjeti što će se dogoditi”, kazao je.

Komentirao je dalje smrtnost, temu oko koje su njegove ranije izjave podigle dosta bure:

“Kao u brojnim zemljama, globalna smrtnost nije znatno veća nego prošle godine kad nije bilo covida. Jedini način da to interpretiram bilo bi da covid ubija one ljude koji bi i tako bili umrli u toj godini, ali možda mjesec, dva, tri kasnije, da pogađa, bez obzira na dob, i smrtonosan je za one koji su fragilni. Može se biti fragilan sa 30 ili 40 godina, ali je puno češća fragilnost sa 70, 80 i 90.”

Radman je rekao i sljedeće o smrtnosti u pandemiji do sada:

“Smrtnost na kugli zemaljskoj začuđujuće je stabilna. Ono što se mijenja je na kojim domenama i na kojim kontinentima raste i opada. I kad se sve skupa zbroji, od ožujka smrtnost po milijun stanovnika jako je iznenađujuće stabilna. Dakle, virus živi, ali prosperira u jednoj dinamici, šeta se po kugli zemaljskoj. I ja mislim da je jedini način da se to razumije u genetici virusa. Većina mutacija hendikepiraju virus i napravit će ga impotentnim, ali one rijetke (mutacije), jedna u tisuću ili jedna u deset tisuća mutacija, učinit će da virus bude virulentniji, potentniji. I to područje (svijeta) u kojem se pojavi ta mutacija, neko će vrijeme patiti dok taj virus pobjednik ne naruši svoje ‘zdravlje, fitness’ novim mutacijama.”

“Ako je covid skratio život ljudima koji su i tako pri kraju života, prosjek je 84 godine u Francuskoj, kod nas vjerojatno isto oko 80 godina, to su granice našeg normalnog života. I nemojmo se praviti kao da nitko ne treba umrijeti, odnosno, oni koji umiru od malignih i drugih bolesti 99,9 posto, to sada odjednom više nije važno, nego je najseksi smrt od covida, pa neki prave karijere i svoje ego-showove”, kazao je.

Smatra li da će cjepivo pomoći?

“Teško je vjerovati da neće pomoći, sve da je uspješnost (cjepiva) i 50 posto. Ali koliko će trajati zaštita vakcine, to je pitanje. Na to pitanje ne bih niti pokušavao odgovoriti.”

Nastavi čitati

Društvo

Vijest o smrti legendarnog Mustafe Nadarevića odjeknula regijom

Vijest o smrti legende jugoslovenskog, bosanskohercegovačkog i hrvatskog glumišta Mustafe Nadarevića odjeknula je u BiH i regionu. Mnogi i dalje ne mogu da prihvate da je otišao “Izet”, lik po kojem je Nadarević postao najprepoznatljiviji.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Mustafa Nadarević

Prvi koji je javio tužnu vijest bio je glumac Moamer Kasumović, Nadarevićev “unuk” iz serije “Lud, zbunjen i normalan”.

“Zbogom dragi moj Muice”, napisao je.

Emir Hadžihafizbegović je poručio kako je na bolji svijet otišao “moj uzor i moj brat, moj glumački alter ego, Mustafa Nadarević”.

Srbijanska glumica Mirjana Karanović koja je sa Nadarevićem sarađivala na kultnom “Ocu na službenom putu” dodala je kako je “Mustafa bio poseban, veliki glumac”.

Ambasadorica BiH u Češkoj Republici i književnica Martina Mlinarević istakla je veliki talenat Nadarevića. “Svaki put kad ste ugledali njegov lik, morali ste se nasmijati. Ne zato jer se Izet prelio kroz Mustafu i postao zasebna ličnost, ne zato jer je glumio u stotinama izvanrednih ostvarenja, nego prosto zato jer se to njegova duša smijala kroz djetinje oči, do kraja. Putuj mirno M”, napisala je.

Novinar Dragan Bursać je poželio Nadareviću da “putuje u miru legendo”.

 “Neka ti je laka zemlja Glumčino…The rest is silence…”, napisao je glumac Nermin Tulić.

Od glumca se oprostio i bosanskohercegovački redatelj Dino Mustafić.

– Otišao je jedan od najvećih glumaca sa južnoslavenskog kulturnog prostora. Njegov filmski i kazališni opus je impresivan. Bio je posebno emotivno i umjetnički vezan za Bosnu u kojoj je volio snimati, režirati i učiti svoje mlađe kolege. Bio je beskrajno drag i dobar čovjek, rekao je Mustafić za Radiosarajevo.ba.

I mnoge drugi kolege Mustafe Nadarevića su iskazale svoju bol povodom tužne vijesti.

– Mustafa je bio veliki glumac, za kojim su ostali brojni tragovi koji to pokazuju. Teško mi je i nemam vam što više reći, teško je kada ti odu najbliži, rekao je za Jutarnji list Antun Vrdoljak.

– U Šangaju sam od početka rujna i ovom ste me viješću strašno ražalostili. Nisam Mujicu vidjela skoro godinu dana, s obzirom na to da sam često vani. Pretužno. Bez obzira što sam daleko, uvijek mi je bio svjetla točka koju bih sretala u gradu. Ostavio je veliku prazninu. Nisu to još godine u kojima je trebao otići, trebao je još poživjeti. Obožavala sam ga jer je bio iskren i s njim je čovjek uvijek znao na čemu je. Kao kolega i kao glumac bio je veliki profesionalac i nisi se smio s njim na sceni niti pojaviti ako se nisi dobro pripremio. Bio je na jedan način najveći kod nas. Takvih, nažalost, više nema ili ih je sve manje, poručila je kazališna glumica Suzana Nikolić.

– U šoku sam. Bio je predivan kolega i predivan čovjek, uvijek spreman za razgovor i pomoći mladim kolegama glumcima. Pamtim ga kao izuzetno duhovitog i vedrog. Ukratko, jedan od najboljih hrvatskih glumaca, kakav teško da će se ponoviti. Znala sam da je bio bolestan, ali nikad ne očekuješ da tako velik čovjek ode. Neka mu je laka zemlja, rekla je glumica Nina Erak.

Na smrt kolege osvrnula se i glumica Nataša Janjić.

– Mustafu Nadarevića pamtit ću najprije kao profesora na Akademiji. Ali i kao Leonea kojeg je igrao. Bio je nježan, volio je mlade ljude, imao iskustvene savjete. Gajili smo simpatije jedno prema drugome, bio je duhovit čovjek i takvog ću ga uvijek pamtiti. Mi glumci ne gledamo na godine, svi smo kao generacija, zajedno u igri stvaranja. Doista mi je jako žao. Ostala sam mu dužna rakiju, prije nekoliko sam ga godina bila srela dok sam sjedila s prijateljicom. Počastio nas je, bila je to lijepa gesta, pa sam mu rekla da iduću plaćam ja. Sad ću mu, čini se, ostati dužna rakiju, rekla je Janjić.

Jutarnjem se javio i Rade Šerbedžija.

– Teško mi je išta reći. Prije deset dana sam razgovarao s njim, često sam ga zvao, čuli smo se telefonom otkad je bolestan. Uvijek je bio veseo, smijao se, stalno je govorio: “Čuvaj se”, kao da njemu nije ništa. Bio je vedar, divan čovjek. Bio je kum mog Danila. Bili smo cimeri kad smo bili mladi, zajedno smo stanovali na prvoj i drugoj godini Akademije. Dijelili smo sve i svašta. Ne znam što bih uopće rekao, neobjektivan sam. Jako sam ga volio, kao i svi. I on je volio ljude. Bio je stvarno čudo i od čovjeka i od glumca. Tako poseban glumac, rekao je Šerbedžija.

Od “Izeta” se oprostio i bivši državni ministar sigurnosti Dragan Mektić, kao i brojni korisnici društvenih mreža. Smrt velikana glumišta prenijeli su svi domaći i regionalni mediji, ali i svjetski poput Deutsche Wellea.

Nastavi čitati

Društvo

Svijet više neće biti isti: Kako će izgledati “novo normalno” prema Billu Gatesu

Pandemija koronavirusa promijenila je svijet, a brojni stručnjaci koji govore o svijetu nakon korone slažu se u jednom – stvari se više neće vratiti na staro.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Bill Gates

Mnogo će se toga promijeniti, a o tome kakve će dugoročne posljedice na naše živote ostaviti pandemija, ovog je tjedna na podcastu govorio Bill Gates, prenosi Zimo.co.

Za neke je on poput “proroka” koji je predvidio pandemiju i godinama upozoravao na nespremnost svijeta na borbu s potencijalnim novim virusom, dok je za teoretičare zavjera on krivac za koronu čiji je cilj depopulacija i čipiranje svjetskog stanovništva…ne znaju baš objasniti kako je to tako, ali je za njih to – tako…

Kako bilo, svakako je zanimljivo slušati i čitati njegova razmišljanja o budućnosti.

Ovo su njegova predviđanja o promjenama koje možemo očekivati u budućnosti:

Sastanci na daljinu postat će dio toliko spominjanog novog normalnog – pandemija je pokazala da u velikom broju slučajeva nema potrebe letjeti zrakoplovom u druge gradove ili gubiti vrijeme u prometu na sastanke u gradu u kojem živite/radite jer se sastanak jednako kvalitetno, ali i mnogo brže može odraditi online preko platformi poput Zooma. Također, isto se odnosi i na učenje, savjetovanja s liječnicima itd.

Softver će se dramatično poboljšati – sa sve većom popularnosti online sastanaka poboljšat će se i softver i alati koje koristimo za komunikaciju.

Već je ove godine zabilježen veliki napredak u softveru u odnosu na početak pandemije kada su svi naglo prešli na online način rada, a u budućnosti možemo očekivati daljnji napredak i bolje iskustvo korištenja.

Kompanije će dijeliti urede u kojima će se zaposlenici rotirati – kako će ljudi rjeđe dolaziti u urede, kompanije bi čak mogle dijeliti radni prostor s drugim tvrtkama.

Zaposlenici jedne kompanije dolazili bi jedan dan, a druge kompanije drugi dan, odnosno mogli bi dogovoriti nekakav sličan način dijeljenja prostora ovisno o potrebama.

Ljudi će imati veću mogućnost odabira mjesta u kojima će živjeti – ako ljudi budu radili od kuće, jasno je da će im biti svejedno gdje žive, trebat će samo brza i stabilna internetska veza.

Gates kaže kako su u velikim američkim gradovima cijene stanarine iznimno visoke pa zaposlenici dobar dio plaće troše samo na najam stanova i kuća. Umjesto toga ljudi će odabirati manja i jeftinija mjesta za život, dok će i dalje raditi za iste poslodavce, samo s drugog mjesta.

Manje ćemo se družiti na poslu, a više u našim zajednicama – mnogim zaposlenicima koji su klasične urede zamijenili kućnim uredima nedostaju kolege i druženja. To bi se trebalo nastaviti i u budućnosti, no Gates očekuje da ćemo se zato više družiti s prijateljima i provoditi više vremena s obitelji.

Stvari se dugo neće vratiti u normalu – govoreći u situaciji u SAD-u, Gates smatra da kada cjepivo većinom neutralizira COVID-19 u toj zemlji, stvari se i dalje neće u potpunosti vratiti u normalu.

To će biti tek kada cijeli svijet pobijedi bolest, a do tada mnogi bi i dalje mogli biti konzervativni u svom ponašanju, što se pogotovo odnosi na starije. Dakle, vratit ćemo se u normalu tek kada cijeli svijet u potpunosti pobjedi pandemiju.

Za sljedeću pandemiju bit ćemo mnogo spremniji – dok za koronu svijet nije bio spreman, kada se ponovno pojavi neki virus za koji nećemo imati cjepivo ili lijekove, svijet će biti mnogo spremniji za njega.

Smatra da će takav virus imati manje destruktivan učinak jer ćemo imati bolje alate za testiranje, kao i ovo veliko i poučno iskustvo.

Nećemo biti ovako glupi sljedeći put, kaže Gates. Unatoč tom optimizmu, možemo se samo nadati kako se s pandemijama, jednom kada koronavirus postane prošlost, više nećemo susretati te da više nikada nećemo morati ići u karantene i zaključavanja država i cijelog svijeta.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x