Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Raguž: Hrvati se jasno moraju odrediti o Dodikovoj secesiji

Martin Raguž najavio povratak na političku scenu : Hrvati se jasno moraju odrediti o Dodikovoj secesiji.

Online:

/ Datum objave:

Šta je RS-u oteto, a da nije dobrovoljno dato državi BiH? Ima li RS ekskluzivnu poziciju unutar dejtonske BiH? Je li u igri budućnost BiH? Zbog čega je situacija u BiH pitanje evropske sigurnosti? Zašto nema jasnog odgovora Čovića i HDZ-a o pitanju Dodikove secesije? Šta mora biti hrvatski odgovor na Dodikove prijetnje, za Mrežu otvoreno govori Martin Raguž koji najavljuje povratak na političku scenu.

Kada je u pitanju zahtjev Milorada Dodika da se izvrši prenos nadležnosti sa razine Bosne i Hercegovine na entitet Republika Srpska kaže da su se zakoni donosili unutar Parlamenta i bez prisile.

“Nema argumenata da se kaže da su to otete nadležnosti. To se govori zato što vjerojatno nemaju dovoljno argumenata da potkrijepe te političke zahtjeve. Druga stvar koja uopće nema te dimenzije u fokusu bh. javnosti je to da te nadležnosti nisu date nekome drugom. Republika Srpska, odnosno njeni predstavnici u institucijama BiH imaju najekskluzivniji ustavni položaj u BiH. I oni to mogu čuvati, razvijati i bez njihove odluke nijedna stvar oko tih prenesenih nadležnosti se ne može uraditi. Bojim se da je u ovom trenutku u igri puno više nego što se može vidjeti iza tog zahtjeva.”

Smatra da je u igri budućnost bosne i Hercegovine.

“Objektivno, to je već duže vremena na stolu. Rekao bih da je to sad došlo na prekretnicu gdje se stvari lome, a lome se i zbog unutarnjih razloga, a i zbog geopolitičkih razloga jer se stvari u svijetu mijenjaju intenzivno, brzo. Tako je to kad igraju veliki igrači onda su manji u opasnosti. Sve se to nekako skupilo u ovaj period i vidjet ćemo kakjo će se sve rasplesti.”

U mnogim glavama rat je samo zamrznut

Raguž ističe da izgleda kako je u mnogim glavama rat samo zamrznut, a nije dovršen.

“U tom kontekstu sigurno da se može posmatrati da se to ne dešava sada nego u kontinuitetu. I to rekao bih na svim stranama. Očito se okončanje rata i potpisivanje mirovnog sporazuma nije shvatilo kao temelj da se grade novi odnosi i da šansa miru, zajedničkoj budućnosti i zajedničkom građenju institucija, naravno respektirajući ono što je BiH, da je to multietnička, multireligijska zemlja. Žalosno je da mi u trećem desetljeću 21. stoljeća smo na pragu rata. Nažalost. A prije 30 godina smo imali rat. To je previše i za ovaj balkanski prostor. Trebamo se vratiti vrlo ozbiljno, ne potcijeniti situaciju, govoriti argumentima, ali sve one koji dovode u pitanje mir i budućnost ove zemlje, kao demokratske, multietničke u kojoj će biti standardizirana individualna, građanska i kolektivna prava, mislim da trebaju biti na neki način, u političkom smislu, izolirani.”

Na pitanje hoće li Dodik biti zaustavlje, odgovara: “Teško je o tome govoriti. Činjenica je da se takva vrsta politike pokazala do sada “uspješnom” u pomjeranju granica i zatezanju užeta i konopca.Nezamislivo je bilo prije par godina govoriti uopće da će se govoriti o mirnom razlazu, o secesiji, o vraćanju nadležnosti, pogotovo ovih osjetljivih poput vojske. Šta znači sad opet vratiti da imamo dvije ili više oružanih sila na prostoru jedne zemlje? To je po defaultu mogućnost sukoba. Jasno je da ključni svjetski akteri unutar Vijeća sigurnosti su donoseći konsenzus odlukom o produženju misije EUFOR-a ovdje shvatili da su stvari ozbiljne i ja očekujem da prvenstveno SAD i EU kroz tu dimenziju koordinacije politika i svijest da u ovaj prostor su ušli drugi akteri kojima nije uvijek u interesu mirni rasplet ovdje, odnosno ako ništa održavanje napetosti zbog nekih drugih vlastitih interesai uloga koje su sada bilo u Ukrajini bilo na granici Bjelorusije, tako da ovdje Evropa prvenstveno mora shvatiti, a sreća je da je Amerika na tom fonu, da je ovo pitanje evropske sigurnosti. Ne samo pitanje nas.”

Kaže da su sankcije Dodiku tema koja je aktuelna i da imamo informacije da bi Njemačka željela da prate SAD i njihov pristup.

“Postoje određene zemlje u Evropi koje nisu spremne za takav pristup. Nažalost, ne bi trebalo uopće govoriti o sankcijama, nego bi trebalo govoriti o fondovima, načinu povlačenja sredstava projektima, partnerstvu sa EU, ispunjavanju kriterija, ali to je do nas. Mi moramo pokazati da možemo bar nešto riješiti od tih 14 prioriteta i da možemo pokrenuti zemlju bar do statusa kandidata i ući u jednu novu fazu. U pitanju je budućnost BiH, hoće li ona biti dio tog stabilnog, perspektivnog evropskog svijeta ili će biti prostor haosa i nestabilnosti, kao uteg u raspetljavanju puno širih geopolitičkih odnosa, a ovi igrači domaći na taj način opstaju. Mislim da bi ta filozofija trebala biti poražena jednom za sva vremena.”

Do izmjena Izbornog zakona je trebalo davno doći

Raguž smatra da je ovo što Dodik radi dio dugoročnih procesa i strategija.

“Ako vi imate već takvu ekskluzivnu poziciju, kao što RS ima unutar dejtonske BiH, pitanje je zašto vi u odnosu na takvu poziciju koja je superiorna u odnosu na poziciju druga dva konstitutivna naroda želite nešto još više iznad toga. To je ozbiljno pitanje. A odgovor možete dati jedino u kontekstu etabliranih poruka koje dolaze od najznačajnijih dužnosnika unutar Srbije, vladinih struktura o srpskom svetu, o činjenici da se Srbija intenzivno vojno naoružava, o činjenici da nije i uopće je pitanje kad će biti riješeno pitanje odnosa Beograda i Prištine, odnosno Srbije i Kosova, pitanje Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Sve su to pitanja koja vise u zraku. Činjenica je da smo mogli vidjeti reakciju Rusije kad je u pitanju Vijeće sigurnosti. Poruke Rusije ne treba potcjenjivati i treba ih ozbiljno uzeti u obzir. I sigurno da se to ne može gledati izdvojeno i izvan tog konteksta interesa Rusije i koliko je Srbija zaista iskrena na evropskom putu, a koliko još uvijek kalkulira sa Rusijom i njenom pozicijom ovdje i ulogom Srbije i Republike Srpske u ostvarenju ruskih geostrateških interesa. Sve su to ozbiljna pitanja i ona su objektivno na stolu.”

Kada je riječ o izmjenama Izbornog zakona Raguž kaže da je do njih trebalo još davno doći.

“Nažalost taj proces je ispolitiziran, nije shvaćen od onih koji bi trebali riješiti to pitanje , a to su glavne političke stranke koje imaju najveći broj zastupnika i mandata. Nije shvaćen kao državotvorno pitanje, od interesa za BiH. Shvaćen je kao interesno-stranačko pitanje o preslagivanju vlastitih pozicija na političkoj sceni pred izbore, a i u funkciji ostvarivanja ovih politika koje nisu dovršene u Dejtonu. Nažalost nemamo to lidersko, državničko ponašanje ključnih političkih aktera, nego imamo pragmatično prilagođavanje već etabliranom biračkom tijelu gdje se radi navijački a ne argumentom u interesu BiH.”

Ističe da ono za šta se Čović zalaže je pitanje legitimne pozicije konstitutivnih naroda u procesu izbora ključnih političkih predstavnika u najvažnije institucije BiH.

“Ono je tu, bez obzira bio Dragan Čović, Martin Raguž, bilo ko drugi i biće tu dok se ne riješi. I bilo bi dobro da se to tako razumije a ne kao bilo kakav politički hir bilo Dragana Čovića ili nekoga drugog. Vrlo često se to povezuje sa ulogom i načinom vođenja politike od strane Dragana Čovića i onda se na taj način hoće ponekad i oslabiti ta legitimna hrvatska pozicija.”

Aspolutno razumijem strahove Bošnjaka

Smatra da bi najbolje rješenje za hrvatski narod bilo da se osjeća zaštićeno kad je izbor ključnih predstavnika u dvije najvažnije institucije u pitanju.

“Ovdje ne govorimo ni o kakvoj dodatnoj podjeli BiH. Govorimo o simbolici. Moramo razumjeti strahove Bošnjaka u smislu da žele imati sigurnu poziciju u državi, sigurnu, zaštićenu državu. Ja to apsolutno razumijem. Model treba biti takav da na neki način osigura ovaj zahtjev i taj osjećaj zaštite u Hrvata, a da ne ugrozi drugog i da ga ne diskriminira. Ja mislim da ti modeli postoje. Postoje elektorski modeli, postoje i u Americi ti modeli, postoje komparativni modeli i hajmo razgovarati o rješenju, a ne o tome da je to dodatna podjela. Mislim da je to izlaz iz ove situacije. A to je u korist ne samo Hrvata, nego i u korist BiH. Zaista mislim da je to strateško pitanje za BiH. Snaga za biH je, nakon Dejtona, dolazila uglavnom iz Federacije, nije iz Republike Srpske. Nažalost sada se problem prebacio u Federaciju i ta snaga koju bi biH trebala crpiti za sebe, za svoje institucije nije više takva jer se pokazuje da Federacija postaje ozbiljan problem zbog nesposobnosti da se ovakva pitanja riješe.”

Kada je riječ o nesuprotstavljanju Dragana Čovića i HDZ-a Dodikovom separatizmu smatra da se može raditi o nekim taktičkim razlozima, ali da to treba njih pitati.

“Ja samo želim vjerovati i mislim da oni nemaju nikakav prostor za bilo kakvu haotičnu situaciju u BiH, kao ozbiljni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH, osim euroatlanskog puta. Vjerojatno je sad taj taktički raspored, odnos snaga takav u BiH da se ne želi zaoštravati pozicija prema određenim političkim akterima jer se čekaju pregovaračke pozicije i ponovno sjedanje za stol. Samo to mogu na taj način komentirati.”

Nema puno prostora za izbjegavanje odgovornosti

Navodi da je pozicija Hrvata u BiH vrlo kompleksna.

“Kao narod koji ima povijesnu vertikalu ovdje na prostoru BiH mi smo došli u situaciju da zbog ovih nepravdi, nefunkcionalnosti rješenja, određenih postupaka nametanja političke volje, da se u mainstream medijima zbog takve situacije prema aktuelnom političkom trenutku počne razvijati negativni odnos prema BiH kao domovini. To je velika greška. I tu Hrvati moraju naći odgovor na to pitanje. Ne možemo mi zbog tih činjenica mijenjati odnos prema BiH kao vlastitoj domovini. Mi moramo preuzeti odgovornost, zajedno s drugima, za BiH, bez obzira kako će se neko drugi postaviti u toj situaciji. Hrvati moraju preuzeti odgovornost i moraju imati jasne stavove, civilizacijske o pitanjima koja se tiču ove zemlje i pitanja secesije koju apsolutno ne podržavam i nije u interesu nikoga u BiH, pogotovo Hrvata. I koji se jasno moraju deklarirati vezano za osudu ratnih zločina, genocida, civilizacijskih vrijednosti da se to više nikada ne ponovi i koji se moraju jasno deklarirati da nema kalkulacije oko evropskog puta i NATO puta BiH. Nema puno prostora za izbjegavanje odgovornosti i jasnog određivanja prema tim pitanjima. Pa ni za HDZ BiH.”

“Za izlaz iz ove situacije trebaju političari koji ne kalkuliraju sa osobnim pozicijama, sa onim što su ostvarili pa kako to zaštititi. Dok ne dođu ti trebamo vjerovati da ćemo biti dio geopolitičke sfere kojoj će mir i budućnost ovog prostora biti interes koliko i nama. Ja vjerujem u to. I ovo moje povlačenje je neka vrsta političkog djelovanja. Spreman sam za ove ideale, za ove ciljeve opet biti tu, šta god to značilo”, zaključio je Raguž.

Izvor: kliker.info/FTV

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

BiH TREBA NOVI DAYTON: SAD i EU neće dopustiti prevagu Bošnjaka nad Hrvatima i Srbima

Ako je išta dobro donijela činjenica da se službeni Zagreb dobrih 15-ak godina distancirao od bosanskohercegovačkih Hrvata, onda je to činjenica da je taj narod postao zaseban politički subjekt koji samostalno određuje svoje političke i nacionalne pozicije.

Online:

/ Datum objave:

Bosna i Hercegovina ulazi u posljednji mjesec dana u kojem je moguće postići dogovor političkih stranaka i naroda o izmjenama izbornog zakonodavstva prema kojima bi se održali idući opći izbori. Naime, izbori bi se trebali održati ujesen iduće godine, a izmjene izbornog zakona i Ustava u pravilu se ne donose u izbornoj godini. Već smo nekoliko puta najavljivali kako međunarodna zajednica neće sebi dopustiti luksuz ugrožavanja izbornog procesa i mogućeg bojkota izbora. Visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt pustit će lidere do zadnjeg dana da iscrpe sve mogućnosti međusobnog dogovora te će potom, tvrde dobro upućeni izvori, u skladu sa svojim ovlastima nametnuti izborni zakon.

Sve to vrlo je dobro poznato i predstavnicima vodećih političkih stranaka u zemlji, međutim, trenutno se taktizira na svim razinama kako što bolje izaći iz cijele priče jer ulog je – rezultat na predstojećim izborima. Ma koliko na bošnjačkoj ili probosanskoj strani, kako to sebi vole tepati politički subjekti u Sarajevu, tvrdili da kontroliraju cjelokupnu situaciju i imaju inicijativu, to jednostavno nije istina.

Pucanj u prazno

Zbog dugogodišnje maksimalističke politike koja je u pogledu uređenja države i odnosa među narodima godinama inaugurirana u Sarajevu, tzv. probosanski blok našao se pred zidom. Nitko im ne može dati ono što su svim silama godinama pokušavali dobiti politikom malih koraka – ukidanje entiteta i županija, jednog predsjednika i politiku jedan čovjek – jedan glas na svim razinama. To bi značilo poništenje Ustava, a upravo su i Amerikanci i Europljani ovih dana pohrlili u Sarajevo spasiti Dayton i Ustav koji je usvojen na osnovi okvirnog sporazuma o miru. S druge strane, ako ne dođe do dogovora, pa i putem pritiska odnosno nametnutih rješenja visokog predstavnika, izvjestan je bojkot izbora srpskih i hrvatskih političkih subjekata. U takvim okolnostima dolazi do potpune paralize države i to je zasad jasno svima osim usijanim glavama u Sarajevu. U jednom od prošlih brojeva pisali smo kako cilj tzv. međunarodne zajednice u BiH nikada nije bio izgradnja funkcionalnog društva i državnog aparata. Utopistički narativ demokracije i funkcionalnog društva priča je za javnost, a zadovoljavanje vlastitih geopolitičkih ciljeva ono je čime se svi akteri bosanskohercegovačke političke drame u stvarnosti vode. Stoga pomalo groteskno izgleda zaklinjanje tzv. probosanskih stranaka u zapadne demokracije jer se nadaju da će na taj način izboriti svoje strateške ciljeve o unutardržavnom uređenju.

Raščišćavanje nereda

Pogotovo zato što je prva poruka svih tzv. specijalnih pregovarača koji su u BiH poslani raščistiti nered Valentina Inzka bila – osnova našeg djelovanja je Dayton. Dakle, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Tom rečenicom u vodu je palo sve ono što su dvadeset godina radili bošnjački centralisti i unitaristi. Sve je vraćeno na početak. Uzaludno preglasavanje, uzaludni svi oni milijuni maraka dani za lobiranje u Bruxellesu i Washingtonu, uzaludni svi oni milijuni maraka dani raznim međunarodnim emisarima u BiH za “nepristrano suđenje”, sve je uzalud jer je jedina neminovnost Dayton. No kako je počelo i koliko daleko se otišlo u trovanju međunacionalnih odnosa u zemlji, bit će dobro ako se do daytonskog okvira uopće i dođe. Nitko više ne želi gubiti vrijeme na dogovore sa stranom koja ne poštuje ni jedan dogovor i svaku priliku koristi kako bi, tražeći zakonsku rupu i korumpiranog međunarodnog činovnika, državne propise prilagodila centralizmu i unitarizmu.

Da bi se uopće ponovno došlo do Daytonskog sporazuma i koliko-toliko stvari vratile u normalu, treba se vratiti u prošlost i napraviti korake koji su doveli do Daytona. Jedan od ključnih preduvjeta bio je Washingtonski sporazum potpisan između Hrvata i Bošnjaka. Već smo upozoravali kako će strategija međunarodne zajednice u BiH, prije svega SAD-a, biti obnova hrvatsko-bošnjačkog saveza kako bi se uopće moglo doći do bilo kakvog rješenja.

Guranje u savezništvo

To smo tvrdili prije nekoliko mjeseci, a ovih dana najčitaniji bosanskohercegovački dnevnik na naslovnici donosi vijest kako je američka strategija u BiH obnova Washingtonskog sporazuma. Već stoljeće i pol razni kolonizatori i upravitelji u BiH pribjegavaju taktici dva naroda protiv trećeg. Ponekad opravdano, a puno češće kako bi ostvarili svoje kratkoročne ciljeve. BiH i narodima koji u njoj žive to nije donijelo ništa dobro jer takva taktika nije stvorila funkcionalnu državu i društvo.

Izgleda da je netko iz veleposlanstva SAD-a upozorio bošnjačke lidere u kojem će se smjeru pregovori odvijati te im je savjetovao kako bi bilo dobro pronaći zajednički jezik s Hrvatima. Jedna od posljednjih poruka upozorenja usijanim glavama u političkom Sarajevu stigla je i od predsjednika Milanovića prilikom njegova posjeta Vatikanu. Milanović je tada poslao nedvosmislenu poruku u Sarajevo: “Dok god Hrvati inzistiraju da im se ne oduzima pravo da izabiru svog predstavnika i okreću se prema Sarajevu i to kažu, budite sretni. Neka vam jeza krene niz kralježnicu kada Hrvati okrenu glavu od Sarajeva i kažu da ih to ne zanima“. Ni vrijeme ni mjesto slanja ove poruke nisu odabrani bez razloga. Bilo je to jedno od posljednjih upozorenja tzv. probosanskom bloku da je vremena za dogovor sve manje te da BiH na okupu drži jedino hrvatski faktor.

Bošnjaci uskoro rade prvi ozbiljniji korak, barem oni tako misle, prema pomirbi s Hrvatima i šalju jednog od svoja dva člana Predsjedništva na komemoraciju u povodu 30. godišnjice pada Vukovara. Šefik Džaferović u Vukovaru se pojavio u vlastitoj režiji, odao počast žrtvama i povezao sve s aktualnim zbivanjima u “regionu”. Večer prije nego što će se zaputiti u Vukovar, Džaferović je u Jablanici održao zapaljiv govor u povodu godišnjice osnutka 4. korpusa tzv. Armije BiH. U svom govoru između ostaloga je rekao: “Iza Armije BiH nisu ostale masovne grobnice i logori, vodila je obrambeno-oslobodilački rat, dok su agresorske snage, koje su napale BiH, učinile sve suprotno”.

Vrhunac licemjerja

To je izjavio smo stotinjak metara dalje od koncentracijskog logora u kojem su muslimanske snage za vrijeme rata zatočile i mučile tisuće Hrvata Jablanice i Konjica, brojni od njih su ubijeni i za njima se još traga. Ta izjava posebno je razbjesnila prognanike iz Jablanice, a kada su Džaferovića vidjeli u Vukovaru, optužbe za licemjerje više nitko nije mogao zaustaviti. Tako je prvi bošnjački pokušaj građenja mostova s Hrvatima propao i prije nego što je počeo.

Za početak, sama adresa na kojoj se tražio dijalog s bosanskohercegovačkim Hrvatima potpuno je pogrešna. Naime, ako je išta dobro donijela činjenica da se službeni Zagreb dobrih 15-ak godina distancirao od bosanskohercegovačkih Hrvata, onda je to činjenica da je taj narod postao zaseban politički subjekt koji samostalno određuje svoje političke i nacionalne pozicije. Nepovratno je prošlo vrijeme u kojem je Zagreb postavljao političke dužnosnike i stranačke prvake u Herceg-Bosni. Zagreb danas ni ne pokušava nametati svoju volju na unutarpolitičkom planu Hrvatima u BiH iako suradnja političkih predstavnika, na svim razinama, nikada nije bila bolja i plodonosnija. Republika Hrvatska i dalje je najvažniji zagovornik i lobist za ustavna prava Hrvata u BiH, ali samo uz prethodni dogovor s političkim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH. Može se slobodno reći kako je odnos RH i BiH Hrvata odnos partnera. Bošnjaci su se u posljednjih dvadesetak godina toliko trudili uvjeriti svijet da se RH stalno miješa u unutarnje stvari BiH, da su propustili vidjeti kako im se u neposrednom susjedstvu emancipirao jedan politički narod koji samostalno upravlja svojom sudbinom. Stoga bi poruka službenog Zagreba bošnjačkim političarima trebala biti da je adresa za rješavanje njihovih problema u Sarajevu i Mostaru, a ne u Zagrebu. Baš kao što je to nekada “mudro” bosanskohercegovačkim Hrvatima savjetovao Stipe Mesić.

Izvor: dnevno.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Dr. sc. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?

Portal Narod.hr dobio je od izv. prof. dr. rer. nat. Tomislava Domazeta Loše u kojem on iznosi svoje znanstveno izlaganje i kojega ovom prilikom objavljujemo te donosimo poveznicu na njegov znanstveni rad financiran javnim sredstvima.

Online:

/ Datum objave:

Znanstveno izlaganje

mRNA cjepiva: Zašto se ignorira biologija retropozicije?

https://osf.io/uwx32/

izv. prof. dr. rer. nat. Tomislav Domazet-Lošo

Dragi ljudi,

Ja sam Tomislav Domazet-Lošo, izv. prof. na Medicinskom fakultetu HKS-a i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković. Znanstveno se bavim evolucijskom genetikom, razvojnom biologijom i evolucijskom medicinom.

Želim s vama podijeliti znanstvene spoznaje do kojih sam došao znanstveno-istraživačkim radom u sklopu HRZZ projekta Filostratigrafija nastanka i gubitka gena i projekta DATACROSS. Zbog iznimne važnosti ovih rezultata i dramatičnog razvoja situacije u svijetu, odlučio sam progovoriti putem ovog videa. A, to je uostalom i moja dužnost.

S druge pak strane, mogu reći da sam duboko zabrinut, jer kada propitivanje i postavljanje pitanja postaje nepoželjno — a to se osobito odnosi na znanstvene krugove  —  onda znamo da je društvo ušlo u tiraniju i totalitarizam.

S pojavom prvih COVID-19 mRNA cjepiva krajem 2020 godine, medijski se nametljivo plasirala tvrdnja da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. To me jako začudilo jer znam da se mRNA molekule ugrađuju u genome i da je to jedan od važnih mehanizama nastanka novih gena.

Zainteresiran ovom čudnom tvrdnjom, pokušao sam naći u literaturi mRNA vakcinologije neke dodatne informacije. Pretpostavljao sam da je možebitno nekim zahvatom genetičkog inženjerstva postignuto da mRNA molekule iz cjepiva budu otporne na ugradnju u genom, pa je time problem riješen.

Međutim, na moje veliko iznenađenje prvo što sam primijetio je da mRNA vakciologija kao disciplina, iz nekog neobjašnjivog razloga, nije upoznata s činjenicom da se mRNA molekule često ugrađuju u genome. Taj jako čudni fenomen me znanstveno zainteresiralo, pa sam odlučio do kraja raščistiti ovu nelogičnost.

Prije nego dođemo do pseudoznastvenih vjerovanja u mRNA vakcinologiji, važno je objasniti značaj ugradnje mRNA molekula u ljudske genome. Znanstveno područje koje se bavi ugradnjom mRNA molekula u genome naziva se biologija retropozicije.

RNA molekule imaju najraznolikiji spektar funkcija u stanici. One nastaju prepisivanjem genetičke informacije iz naših gena. Pri čemu, svaki gen prepisivanjem i kasnijom obradom daje barem jednu ili više mRNA molekula.

Dakle, u stanici postoji veliki broj različitih domaćih mRNA molekula koje zajedno nazivamo transkriptom. Pojedinačna mRNA molekula može imati direktne regulatorne uloge u stanici ili pak može nositi uputu za sintezu proteina na ribosomima. Bez naših vlastitih mRNA molekula, odnosno našeg transkriptoma, stanice ne bi mogle funkcionirati.

Od početka COVID ludila bilo je jasno da mnogi u medijskom prostoru kada govore o mRNA cjepivima ne znaju o čemu pričaju. Na moje veliko iznenađenje primijetio sam i da neke medijski eksponirane kolege ne poznaju dovoljno osnove molekularne biologije, humane genetike i evolucijske biologije.

Prema onome što izjavljuju, čini se da ne znaju da genetska informacija teče u dva smjera. Prvi smjer ide od genoma prema transkriptomu, dok je drugi obrnut i ide od transkriptoma prema genomu. Drugim riječima genetska informacija prenosi se s DNA molekula na RNA molekule, ali i sa RNA molekula na DNA molekule. Zapravo, evolucijski gledano, prvotni protok genetičke informacije ide od RNA molekula prema DNA molekulama.

Nepoznavanjem ovih osnova molekularne biologije i genetike lako se može zakoračiti, svjesno ili nesvjesno, u pseudoznanost. A činjenica je da upravo u humanim stanicama učestalo dolazi do ugradnje mRNA molekula u naš genom.

U našim genomima ima oko 8000 ugrađenih mRNA molekula koje je ljudska vrsta akumulirala tijekom vremena, a povrh toga svatko od nas ima specifične, i od drugih ljudi različite, ugrađene mRNA molekule. Ovako veliki brojevi otkrivaju da je ugradnja mRNA molekula vrlo važan mutageni process. Štoviše, vrlo često nasljedna ugradnja mRNA molekula u genom znači vrlo teške fenotipske posljedice za jedinke.

Bitno je razlučiti da se u naše genome mogu ugraditi naše vlastite mRNA molekule, ali i strane mRNA molekule iz drugih organizama. Naše stanice bore se protiv jedne i druge ugradnje. Ta borba zasniva se na pokušaju kontrole staničnih i genetskih procesa koji su odgovorni za ugradnju mRNA molekula.

Mehanizam ugradnje mRNA molekula kod čovjeka dobro je poznat i baziran je na L1-elementima. L1-elementi su retrotranspozoni, odnosno sebični endo-parazitski geni koji pokušavaju sam sebe umnožiti u genomu.

U humanom genomu ima oko 500 000 kopija L1 elemenata, odnosno čak 17% naše DNA čine L1 elementi. L1 elementi sami sebe kopiraju preko procesa kojeg nazivamo reverzna transkripcija.

Ukratko, prepisivanjem iz genoma prvo nastane mRNA molekula L1 elementa, ta se L1 mRNA molekula na ribosomima prevede u dva tipa proteina (ORF1p i ORF2p). Oba novonastala proteina fizički se vežu na L1 mRNA molekulu ili neku drugu mRNA molekulu.

Taj kompleks proteina i mRNA molekule onda dolazi do našeg genoma i složenim procesom reverzne transkripcije mRNA molekula prepisuje se u DNA i ugrađuje u genom. Mjesto ugradnje u principu je slučajno, što znači da ugradnjom mogu biti pogođeni različiti dijelovi genoma.

ORF2p protein je reverzna transkriptaza i o njemu ovisi cijeli proces retropozicije L1 elementata. U citoplazmi ORF2p veže se na jedan od krajeva mRNA molekule kojeg nazivamo poli-A rep.

Ta ovisnost o poli-A repu dovodi do toga da cijeli proces nije specifičan, pa ORF2p protein može osim svoje vlastite L1 mRNA molekule uhvatiti i ugraditi u genom bilo koju drugu mRNA molekulu. Takvo nespecifično vezanje posljedica je činjenice da gotovo sve mRNA molekule imaju poli-A rep, odnosno dugački niz adenina na svome 3′ kraju.

Da bi spriječile ovakve mutacijske događaje ugradnje mRNA molekula u genom, naše stanice različitim procesima pokušavaju utišati aktivnost L1 elementa. Stanice u tome samo djelomično uspijevaju, tako da postoji tanka ravnoteža između interesa naših stanica i interesa L1 elementa.

Iako ugradnja naših vlastitih mRNA molekula predstavlja mutageni događaj, još opasnija je ugradnja stranih mRNA molekula. Važno je razumjeti da naše tijelo koristi puno širi spektar obrana kako bi spriječilo ugradnju stranih mRNA molekula, u usporedbi s obranom od naših vlastitih mRNA molekula.

Naše stanice uopće ne žele da bilo kakva strana mRNA uđe u njih. Iz tog razloga naše tijelo je puno RNAza, odnosno enzima koji uništavaju mRNA molekule. Ti se enzimi nalaze na našim tjelesnim površinama, međustaničnim prostorima i u samim stanicama.

Ako se ipak dogodi proboj strane mRNA u citoplazmu naših stanica onda stanični senzori detektiraju prisutnost strane mRNA molekule i zaustavljaju uobičajene stanične procese koji bi mogli pomoći stranoj mRNA da reprogramira naš transkriptom i da se ugradi u naš genom.

Ova višestruka obrana od stranih mRNA molekula vrlo je efikasna tako da se mRNA molekule iz drugih organizama rjeđe ugrađuju od vlastitih mRNA u humani genom. Isto vrijedi i za genome drugih eukariotskih organizama. Obično kažemo da se eukariotski organizmi brane od horizontalnog prijenosa gena.

Važno je naglasiti da biologija retropozicije nije neko slabo poznato znanstveno područje. Upravo suprotno, L1 retrotranspozoni i mRNA retropozicija proučavaju se preko 40 godina. Ogroman broj znanstvenih radova objavljen je na tu temu u najboljim znanstvenim časopisima, a retropozicija je prepoznati biomedicinski problem osobito u tumorskoj genetici. Sve detalje možete pronaći u mom radu koji je javno dostupan na OSF preprint serveru.

Interesantno je napomenuti da je transpozone, ili skačuće gene, otkrila Barbara McClintock 1950. Njeno otkriće u početku je dočekano s velikim nepovjerenjem, pa čak i ismijavanjem, no dosta kasnije za to otkriće dobila je NN.

A sada, kada smo obradili biologiju retropozicije, vraćamo se na mRNA vakcinologiju. mRNA vakcinologija počela je svoj razvoj prije otprilike 30 godina. Međutim, iz potpuno nejasnog razloga istraživačima u mRNA vakcinologiji nije poznato ili namjerno ignoriraju da se mRNA molekule ugrađuju u genom. Zapravo, mRNA vakcinologija ekplicitno tvrdi da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

U početku sam mislio, kao što sam već rekao, da su istraživači u mRNA vakcinologiji uzeli mRNA molekule iz cjepiva i  specifično ih testirali na ugradnju u genome. Ili alternativno, da su genetičkim inženjerstvom konstruirali takve mRNA molekule koje nemaju mogućnost ugradnje u genome.

Međutim, na moje potpuno iznenađenje, vrlo detaljnim istraživanjem mRNA vakcinološke literature, dokumenata WHO-a i dokumenata regulatornih tijela otkrio sam da mRNA molekule iz cjepiva nisu nikada, ni u kojem obliku, ni u kojoj prilici testirane na mogućnost ugradnje u genome. Kasnije sam pronašao i znanstvene radove gdje su drugi istraživači, doduše indirektno, primjetili istu stvar. Sve ove detalje imate u mom radu.

Da ponovim i naglasim: mRNA vakcinologija nije nikada testirala ugrađuju li se mRNA molekule iz cjepiva u genome. Štoviše, oni se eksplicitno drže pseudoznanstvene ideje da da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genome. Iz neznanja ili namjerno, nikada ne spominju u svojim člancima L1 elemente, L1 reverznu transkripciju, retrokopije i retopozicijske mehanizme.

Gledajući sumarno, mRNA vakcinologija ne zna ili namjerno ignorira 40 godina napretka u humanoj genetici, molekularnoj biologiji i evoluciji. To sve skupa pokazuje da mRNA vakcinologija promovira antievolucijska učenja i da je po svojoj naravi pseudoznanost.

Ovih dana mogli smo čuti kako od medija gurani znanstvenici odjednom izjavljuju da “nema dokaza da se mRNA molekule iz cjepiva ugrađuju u genom”. Takve izjave su dijabolična inverzija i nova neistina s kojom se pokušavaju izvući od činjenice da mRNA cjepiva nisu nikada testirana na ugradnju u genome, iako je to trebalo biti učinjeno. Ti su znanstvenici zajedno s cijelom mRNA vakcinologijom do sada uporno govorili neistine da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome. 

Ali moj rad i drugi znanstveni radovi koji u posljednje vrijeme sve više izlaze razotkrivaju ove namjere skrivanja i prikrivanja dokaza vezanih uz sigurnost mRNA cjepiva.

Dakle, mRNA vakcinologija izgrađena je na neistini i pseudoznastvenoj tvrdnji da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. Ali, postavlja se pitanje čemu služi ta nesitina? Što je s tom neistinom trebalo prikriti, odnosno postići? Analizom se lako vidi da je riječ o središnjoj neistini na kojoj je izgrađen cijeli okultni pseudoznastveni narativ oko COVID mRNA cjepiva.

Kao prvo, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom dobro je poslužila da se prikrije činjenica da su mRNA cjepiva zapravo genetska cjepiva, odnosno genska terapija. Ove termine u znanstvenoj literaturi koristi sama mRNA vakcinologija, ali su iz narativa u javnom i medijskom prostoru izbačeni na krilima neistine da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

Drugo, nesitina da se mRNA molekule općenito ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao izlika da se ne provedu ispitivanja moguće ugradnje mRNA iz cjepiva, iako su takva ispitivanja morala biti učinjena.

Treće, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao opravdanje neprovođenja studija genotoksičnosti i kancerogenosti. U dokumentima EMA (Europske agancije za lijekove) izrijekom stoji da u evaluaciji mRNA cjepiva studije genotoksičnosti i kancerogenosti nisu provedene. Dakle, može se zaključiti da su svi efekti vezani uz genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva mogući. Međutim, u medijskom i javnom prostoru ove su činjenice prešućene.

U svom istraživanju želio sam procijeniti rizike ugradnje mRNA cjepiva u genome na osnovi njihovih nukleotidnih sekvenci. Međutim, tu se već javlja prvi problem, jer je bilo neuobičajeno teško doći do nukelotidnih sekvenci iz mRNA cjepiva. Zapravo, uspio sam pronaći samo sekvencu iz Pfizerovog mRNA cjepiva i otkrio da nukleotidna sekvenca iz Moderninog mRNA cjepiva nije nikad javno objavljena.

Vrlo važno je uočiti da su mRNA molekule informacijske molekule koje se sastoje od niza znakova u zadanoj abecedi i da je u njih moguće u principu ukodirati bilo kakav tip informacije.  U prijevodu to znači da ljudi cijepljeni s Moderninim cjepivom primaju u svoje tijelo nedeklariranu genetsku poruku.

Ako detaljnije pogledamo Pfizerovu mRNA sekvencu onda odmah uočavamo da ima na 3′ kraju poli-A rep što odmah ukazuje da je vidljiva L1 elementima i da su zadovoljeni osnovni preduvjeti za njenu ugradnju u genom.

Kako bih dalje procijenio vjerojatnost ugradnje, uspoređivao sam Pfizerovu mRNA s našim vlastitim  mRNA molekulama za koje znamo da su se kod nekih ljudi ugradile u genom. Ove plave točkice koje vidite predstavljaju mRNA molekule za koje sa sigurnošću znamo da su se ugradile u genome.

Sada možete uočiti razmjere neistina u mRNA vakcinologiji. Postavlja se pitanje je li stvarno moguće da ne znaju ili se samo prave da ne znaju da sve ovo postoji. U svakom slučaju stanje je tragično i ukazuje da je cijelo područje mRNA vakacinologije antievolucionistička pseudoznanost.

Vidimo i da Pfizerova mRNA, koja je označena crvenim trokutom, upada u distribuciju osnovnih parametara nukleotidnih sekvenci za koje od prije znamo da se ugrađuju u genom. To još snažnije potvrđuje da je sasvim moguće da se mRNA iz Pfizerovog cjepiva ugradi u genom. Sve dodatne detalje možete pronaći u mom radu, a poveznica na rad prikazana je na videu.

I sada dolazimo do najdramatičnijeg dijela kojeg sam otkrio. mRNA iz Pfizerovog cjepiva je sintetička molekula koja je konstruirana genetičkim inženjeringom i koja ima brojna jedinstvena svojstva. Sva ova svojstva imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je da povećavaju vjerojatnost ugradnje u naše genome. Izdvojit ću nekoliko od ovih inženjerskih zahvata.

Postojanje poli-A repa u Pfizerovoj mRNA molekuli već smo spominjali, i rekli smo da ugradnja u genom preko L1 elemenata ovisi o postojanju tog poli-A repa. Osim poli-A repa, Pfizerova mRNA molekula imitira arhitekturu naših vlastitih mRNA molekula što automatski znači povećanu vjerojatnost ugradnje.

Iznimno značajna modifikacija u Pfizerovoj mRNA molekuli je zamjena nukletotidnih baza pri kojoj je uracil zamjenjen metiliranim pseudouracilom. Metilirani pseudouracil ne dolazi prirodno u mRNA molekulama, što Pfizerovu mRNA čini nevidljivom za naše stanične senzore zadužene za detekciju i sprječavanje ugradnje stranih mRNA molekula u naš genom.

Dakle, ova inženjerska modifikacija namjerno probija naše prirodne obrane od horizontalnog prijenosa gena i dramatično povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA u naš genom.

Nadalje, skupom različitih promjena postignuto je i da Pfizerova mRNA molekula ima puno duže vrijeme poluraspada nego naše vlastite prirodne mRNA molekule. Ovo naravno, dodatno povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA molekule u naš genom.

Vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisit će i o njihovoj početnoj dozi koja je slobodno mogu reći enormna. Može se izračunati da je količina mRNA molekula u jednoj dozi Pfizerovog ili Moderninog cjepiva protiv COVIDa takva da može reprogramirati svaku stanicu u našem tijelu koja ima jezgru.

Ako pogledamo da se lipidne nanočestice koje nose mRNA molekule iz cjepiva distribuiraju praktički po cijelom tijelu, onda je jasno da je vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno povećana enormnom dozom i širokom distribucijom mRNA molekula po organizmu.

Sljedeći vrlo važan aspekt, koji utječe na vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome, je broj primljenih doza. Svakom sljedećom primljenom dozom vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno se povećava.

I konačno, možda najvažnija točka jest da vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisi o staničnim diobama. Što je veća učestalost staničnih dioba u organizmu, to je veća vjerojatnost ugradnje umjetno sintetiziranih mRNA molekula iz cjepiva. Nije teško razlučiti da će zbog ovog aspekta vjerojatnost ugradnje mRNA molekula kod mladih ljudi, trudnica, rođene i nerođene djece biti dodatno povećana.

Sigurno vam je već sad jasno da ovi podaci nameću logično pitanje, Jesu li COVID mRNA cjepiva zapravo namjerno dizajnirana za ugradnju u naše genome? Sve podaci ukazuju da se ta mogućnost ne može isključiti.

Posljedično, postavlja se pitanje jesu li mRNA cjepiva rezultat istraživanja i razvoja tzv. dvostruke namjene? Odnosno, je li se pod krinkom razvoja cjepiva zapravo razvijalo biološko oružje?

S druge strane, evolucijska analiza u radu, koju sam napravio pomoću moje metode genomske filostratigrafije, pokazuje da je moguće ići u smjeru razvoja mRNA cjepiva koja su otporna na genomsku ugradnju. Dakle moguć je drugačiji i sigurniji inženjerski pristup u razvoju mRNA cjepiva, pa se postavlja pitanje zašto se nije išlo tim putem?

Kako kod bilo, jasno je da postoji molekularni mehanizam preko kojeg se mRNA molekule iz cjepiva mogu ugraditi u naše genome. Međutim, jako je indikativno da insercijska mutageneza — odnosno mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genom — nije nikada testirana, iako je to trebalo biti učinjeno. Već prije sam objasnio da je ovaj sigurnosni propust napravljen na krilima neistine da se mRNA molekule općenito ne mogu ugrađivati u genome.

Sada postavljam neka važna pitanja:

  1. Hoće li konačno netko neovisan tko ima pristup mRNA cjepivima u istraživačke svrhe napraviti potrebne eksperimente da se napokon provjeri ugradnja, genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva? 
  1. Zašto to do sada nije učinjeno?
  1. Tko će biti odgovoran, ako se potvrde osnovane sumnje u sigurnost mRNA cjepiva?

I konačno. Zašto se ljude nagovara, ucjenjuje i prisiljava da prime takva neprovjerena mRNA cjepiva?

Na kraju, sve nas zanima koji su mogući učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u ljudske genome. Zbog činjenice da je mjesto ugradnje mRNA molekula u genom uglavnom slučajan proces, spektar mogućih učinaka na naš organizam jako je širok. S obzirom da je primjena mRNA cjepiva globalna i zahvaća većinu jedinki u populaciji može se očekivati da će cijeli spektar eventualnih negativnih pojava postati prije ili kasnije vidljiv.

Razmotrit ćemo dva vrlo loša scenarija. Prije nego do njih dođem moram objasniti da naše organizme tvore dva osnovna tipa stanica. Prve su germinativne stanice, što uključuje i spolne stanice, koje omogućuju vertikalni prijenos gena na sljedeću generaciju. Druge su sve ostale stanice koje izgrađuju naše tijelo i njih nazivamo somatskim stanicama.

Učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome ovisit će o tome jesu li se mRNA molekule iz cjepiva ugradile u germinativne, somatske ili obje vrste stanica.

Ako je do ugradnje došlo u germinativnim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do nasljednih bolesti u najširem spektru riječi. O kojoj će bolesti biti riječ, ovisit će o tome koji je od naših važnih dijelova genoma inaktiviran ugradnjom mRNA molekule. Važno je naglasiti da se takva mutacija onda prenosi dalje na potomstvo u populaciji.

Ako je, pak, do ugradnje došlo u somatskim stanicama, a osobito u matičnim i predmalignim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do razvoja najrazličitijih tumorskih bolesti.

Kao zaključak ponovit ću nekoliko stvari:

  1. COVID19 mRNA cjepiva izgrađena su na neistini da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.
  2. Proizvođači nisu nikada testirali mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genome, a regulatorna tijela to nikada nisu tražila iako su to trebala učiniti.
  1. U dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nije nikada testirana.
  1. Prema svim obilježjima, mRNA molekule iz cjepiva mogu se integrirati u genome.
  1. Sva primijenjena inženjerska rješenja ukazuju da su mRNA molekule iz cjepiva, svjesno ili nesvjesno, dizajnirane da se što jednostavnije ugrađuju u genome.
  1. Eventualna integracija mRNA molekula iz cjepiva u genome može prouzročiti tumorske i nasljedne genetičke bolesti.
  1. Na temelju svega navedenog sasvim je moguće da će mRNA cjepiva imati pogubne posljedice na populaciju, a najpogubnije učinke na trudnice, djecu i mlade.

Na kraju postavljam pitanje:

S kojom namjerom su COVID19 mRNA cjepiva napravljena?

Uvjeren sam da nakon ovog mog izlaganja sami možete doći do odgovora na ovo pitanje.

Opet napominjem da sve dodatne informacije možete pronaći u mome radu.

Izvor: narod.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

ALBERT BOURLA: Ljudi će se vjerojatno još puno godina morati jednom godišnje cijepiti protiv covida

Ljudi će se vjerojatno još puno godina morati jednom godišnje cijepiti protiv covida, rekao je šef Pfizera za BBC. Albert Bourla rekao je kako misli da će to biti potrebno za održavanje “vrlo visoke razine zaštite”.

Online:

/ Datum objave:

Velika Britanija je osigurala dodatnih 114 milijuna doza cjepiva Pfizer i Moderna koje će biti isporučene tijekom sljedeće dvije godine. Prije godinu dana Velika Britanija je bila prva zemlja koja je odobrila cjepivo Pfizer-BioNTech.

Pfizerov izvršni direktor razgovarao je s BBC-jem prije pojave varijante omikron, koja je prvi put identificirana u Južnoj Africi, i prije objave da je vlada Ujedinjenog Kraljevstva potpisala ugovore o kupnji dodatnih 54 milijuna doza Pfizer-BioNTecha i 60 milijuna doza Moderne za 2022. i 2023.

Dr. Bourla je rekao da je Pfizer već napravio ažurirana cjepiva kao odgovor na varijante beta i delta. Tvrtka sada radi i na cjepivima koja bi bila učinkovita i protiv omikrona, a kako kaže Bourla, očekuje se da će biti spremna kroz 100 dana, prenosi Index.

Kritike zbog zarade

Nekoliko globalnih zdravstvenih dobrotvornih organizacija smatra da je novac koji Pfizer, BioNTech i Moderna zarađuju na pandemiji nemoralan. Pfizer će ove godine generirati najmanje 35 milijardi dolara od prodaje cjepiva protiv covida, a cijena njegovih dionica je skočila.

Bourla na to odgovara da je “bitna stvar da su milijuni života spašeni”.

Pfizer najavljuje i da će u roku od mjesec-dva izbaciti novu formulu cjepiva koja se može čuvati tri mjeseca u hladnjaku, za što je Bourla rekao da će učiniti “ogromnu razliku” za zemlje podsaharske Afrike.

Pfizer je također razvio antivirusnu pilulu Paxlovid za koju tvrde da je skoro 90 posto učinkovita protiv hospitalizacija i smrti. Uskoro bi trebala biti odobrena u SAD-u, a vlada Ujedinjenog Kraljevstva pristala je kupiti doze za 250.000 pacijenata.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x