Kontaktirajte nas na:

Preporuka

KOMEMORACIJA: Problem molitve i kardinala Puljića je što ga i napadaju i brane ‘neokomunisti’!

SDA se prevarantski ‘lijepi’ na partizansku ideologiju da sakrije bitnu ulogu muslimana u NDH i sadašnju ‘očišćenu’ sliku Sarajeva.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Kardinal Vinko Puljić

Vjerski poglavari u temeljima svoje vjere i ovozemaljske misije mole pred svevišnjim i pravednim za žive i mrtve, grešnike, ateiste, fašiste ili antifašiste, u suprotnome njihovo božje poslanje nema smisla.

Najavljena misa u Sarajevskoj katedrali, koju će, kako je najavljeno, predvoditi vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i javno prenositi radijske i televizijske kuće,  zapalila je dio javnog prostora u glavnom gradu podijeljenje i izranjavane države i polučila histeriju tzv.građanske bolumente, nadobudnih neokomunistčkih jastrebova iza čijih leđa vrlo perfidno i dvolično stoji bošnjačka nacionalističko-vjerska hobotnica iz samog vrha SDA.

Misa i molitva ne smiju biti problem

Tobože kardinal Vinko Puljić je od nekog fantomskog centra ‘uvučen’ u priču veličanja  ustaštva i zločinačke NDH i to ne smije proći u antifašističkom, slobodarskom, osjetljivom Sarajevu. Od silnog pjenjenja i pomutnje razuma nemoguće je zaslijepljenim  ‘antifašistima’ razumno pojasniti da se radi o običnoj misi, molitvi na što u ovoj državi Katolička crkva i njezini vjernici imaju pravo po zajamčenoj slobodi vjeroispovijesti.

I sam je Visoki predstavnik Valentin Inzko vrlo decidno raščlanio kako misa i molitva apsolutno ne smiju biti problem, eventualni prateći folklor, govori i moguće ružne poruke to mogu biti. U Vrhbosanskoj nabiskupiji takve zavjere s gnušanjem odbacuju. Ali, presuda se donosi unaprijed po nekom zamišljenom scenariju radikalnog govora ili ne daj bože Kardinalovih pokliča, veličanja fašističkih zlodjela.

Članovi Predsjendištva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić su nesmotreno i praktično pozvali na linč najviše autoritete Katoličke crkve u BiH. Umjesto da su, Predsjedništvo je  potpisalo ugovoro sa Vatikanom i sve silne konvencije, u inteligentnom razgovoru s kardinalom Puljićem ili na bilo kojoj razini zatražili pojašnjenja na temelju kojih bi donosili svoj sud o tom vjerskom događaju, oni su bili predvodnici jedne nepotrebne hajke iza koje se naravno krije paravan za mnoge bošnjačke nacionalno-vjerske projekte.

Navodno tolerantno Sarajevo

Dva su najjača suprostavljena argumenta, Katoličke crkve s jedne strane i respresivnih snaga s druge. Kardinal Vinko Puljić i njegovi najbliži suradnici jasno objašnjavaju da Crkva i vjernici u katedrali žele samo moliti za nevino ubijene ljude i u tom kontekstu su odabrani i Sarajevo uz Zagreb, jer se iz države BiH ne može izaći u Austriju, gdje se tradicionalno vjernici mole, zbog zabrana izazvanih koronavirusom.

Nikakvi govori, nikakav ‘povijesni sat’, nikakve otrovne poruke nisu planirane. Protivnici održavanja mise za Blajburške žrtve teško optužuju što se organizira molitva tek nakon 75 godina, baš u ‘antifašističkom’ Sarajevu, gdje su zloglasne ustaše Jure Francetić i Maks Luburić poubijali na desetine tisuća nevinih stanovnika Sarajeva.

Jakub Finci ima razumijevanja za molitvu i vjeruje svome prijatelji Kardinalu da neće biti nikakvog veličanja ustaštva, međutim volio bi kada bi katolički svećenici molili i za žrtve Jasenovca i drugih stratišta žrtava NDH. Potpuno je u pravu čelnik Jevrejske zajednice i to je najveća strateška manjkavost ‘molitve’ za sve neosuđene i ubijene ljude. Situacija se u Sarajevu komplicira, a Naša stranka i još neke nevladine organizacije najavljuju prosvjede. Misa se naprosto ne smije i ne može zabraniti, to bi bio skandal, prvorazredna sramota, to je naprosto onda stvar vlasti i policije.

Ako bi se to kojim slučajem i dogodilo onda bi to možda bila i ona prava ogoljena slika tog navodnog tolerantnog Sarajeva. Prepoznaje tu zamku Željko Komšić pa pomalo ‘pokajnički’, jer je i on potpaljivač netolerancije i mržnje, poziva Sarajlije da ne nasjedaju na provokacije i ne poduzimaju radikalne poteze. Zamislite, Komšić plasira tezu kako zapravo neki, valjda je morao misliti i na kardinala Puljića, kreiraju i prizivaju nerede kako bi se dokazalo da Sarajevo ne tolerira katoličku vjeru i da mrzi Hrvate.

Dvolična politika

Poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein Kavazović, kao dominantna figura u  bošnjačkom –muslimanskom narodu bi morao, ako već neće i on moliti za nevino ubijene Muslimane u brdima Slovenije i Austrije, u znak razumijevanja i solidarnosti s ‘bratom’ kardinalom Puljićem pozvati svoje vjernike u Sarajevu da ne nasjednu na provokaciju i manipulaciju neostvarenih i ostrašćenih ‘neokuminista’ i budu toleranti prema jednoj molitvi ma za koga ona bila. Jer, bivši reis dr.Mustafa Cerić je davno upozorio kako su u BiH opasniji ‘neokomunisti’, djeca nasljednici te zloćudne ideologije, nego njihovi preci, komunisti.

To bi bilo umirujuće, to može reis Kavazović učiniti, ali ako je suditi po istupima čelnika SDA Bakira Izetbegović i Šefika Džaferovića, to je teško očekivati, barem u nekoj jasnoj formi solidarnosti.

Politika SDA je već 30 godina prepuna kontradikcija. Utemeljitelji te stranke na čelu sa pokojnim Alijom Izetbegovićem su snažno osuđivali zločinački komunistički režim, njegovu ideologiju i jednostranački sustav. Na toj matrici su i dobili izborni legitimitet na prvim demokratskim izborima, što i laicima dokazuje kako je većina Bošnjaka-muslimana, bila protiv komunizma i dominacije srpske politike u okvirima bivše države  u kojoj muslimani nisu moglo slobodno upražnjavati svoju vjeru, u kojoj je Islamskoj zajednici oteta ogromna imovina i u kojoj su mnogi pa i Izetbegovići, bili žrtve brutalne torture. Danas se šef SDA Bakir Izetbegović u BiH ponaša dvolično i provodi politiku hegemonije i islamizacije zemlje gdje to može, i, kako reče Milorad Dodik, čini iste greške kao i Srbi u Jugoslaviji.

Pod plaštom ‘antifašizma’, linčujući nepodobne Hrvate i Srbe, a sebe i svoju stranku svrstava u antifašističke snage. Osim želje za hegemonijom, Izetbegović i mnogi bošnjački umovi zapravo žele skrenuti pozornost s povijesnih činjenica da su u zloglasnoj NDH svoju zapaženu ulogu imalo na tisuće Bošnjaka-muslimana. Napokon da to sve ostavimo sada po strani, danas Sarajevo nije to što Izetbegović pokušava predstaviti. U  njemu više ne živi desetina tisuća Srba i Hrvata, ovo malo što je ostalo je totalno obespravljeno i ljudski unakaženo, glavnim gradom upravlja nacionalističko-vjerska elita, Sarajevo je prepuno bradatih radikala, u njemu su Arapi poželjniji od domicilnih žitelja i tradicionalnih susjeda.

-U BiH je onoga trenutka sve otišlo u “helač”, odnosno nizbrdo, kada je na vratima na ulasku u Stožer tzv. Armije BiH napisano “Kada ulaziš u kancelariju moraš da kažeš selam”!, surovo je, iz želuca, začepio ovih dana klijentelu iz SDA, umirovljeni general „čika“ Jovan Divjak. Skoro identično je poručio je glavni zapovijednih Armije BiH general Sefer Halilović koji je kazao da je smijenjen, jer se usprotivio već poodmakloj islamizaciji Armije.

Evo, molitva u Katedrali je prilika da se djelimično demantiraju sve, pa i ove, kompromitirajuće činjenice.

-Četrdeset pete su komunisti pobijedili fašiste, a 95. su ih pobijedili ljiljani – kao i obično površno je poručio Bakir Izetbegović.

Polemizirati s njim bi se oteglo, Milorad Dodik kaže da je Walter u Sarajevu izmišljotina i da su grad oslobodili partizani s Romanije i Trebevića, dakle po Dodiku uglavnom Srbi.

Reagirajući na izjave Milorada Dodika i zvaničnika SDP-a Zukana Heleza, prema kojima su članovi obitelji Izetbegović bili članovi Handžar divizije, Izetbegović je podsjetio da su na Spomen-parku Vraca imena dvojice njegovih ujaka.

– Prvi je Muhamed. On je sa 17,5 godina uhvaćen i odveden u Jasenovac, gdje je ubijen. Drugi je Bakir. Njega su tek pred kraj rata zarobili i ubili su ga u zatvoru. To je sa majčine strane. Otac je bio regrutiran u partizane kao 19-godišnjak. Nije bio dobrovoljac kao ujaci. Sva moja rodbina je u Drugom svjetskom ratu služila isključivo partizanskoj vojsci.

Izetbegović je, komentirajući najavljeno održavanje mise u Sarajevu za bleiburške žrtve, izjavio da su u Bleiburgu bile i nevine žrtve, da su čitave obitelji likvidirane zato što su im očevi bili u NDH i što su bili suradnici okupatora, ali da se to postupeno pretvorilo u relativizaciju i rehabilitaciju, te slavljenje ustaškog i okupatorskog režima.

– Zadnje mjesto gdje bi trebalo takvu stvar raditi na bilo koji način jeste Sarajevo. Možda je to najgori period vladavine nad Sarajevom. U ovom ratu su pucali na Sarajevo, ali nisu vladali nad njim. Ali su ustaše vladale Sarajevom, radio je to Maks Luburić. To je možda najgori period povijesti sarajevske. Kada se govori o ustaškom pokretu i o tom vremenu, mislim da je pristojno govoriti isključivo o žrtvama Maksa Luburića, nikako o nekim drugim, kazao je Izetbegović.

Molitva podrazumijeva i tretira sve žrtve jednako

Molitva podrazumijeva i tretira sve žrtve jednako, valjda to vjernik Izetbegović mora znati. Uz to Željko Komšić, Predrag Kojović, Nermin Nikšić i drugi ‘građani’ su morali biti principijelni pa davno osuditi veličanje Turske od strane Bakira Izetbegovića i ‘zelene buržoazije’, kao i genocid koji je ta velika država počinila nad Armencima.

Pa oni nisu bili dostojanstveni niti kapacitirani da spriječe Izetbegovićevu samovolju i antiljudsko poigravanje s dignitetom i čašću nobelovca Orhana Pamuka. I to je uprljano ogledalo multietničkog i tolerantnog Sarajeva.

Ugledni franjevac dr. Mile Babić razborito i umirujuće poručuje da itekako treba osuditi ustašku državu koja je bila zločinačka, ali da to ne treba miješati s ubijanjem civila i zarobljenika.

-Jedno je misa za ubijene ljude koji su stradali bez suđenja, a drugo je zlouporaba kada se slavi ustaška država koja je zločinačka. Ovdje se radi o misi za sve one koji su ubijeni bez suda, dakle misa bez zlouporabe u smislu veličanja ustaške države. Ustašku državu treba osuditi, a ubijanje civila, zarobljenika i ostalih bez suđenja je zločin, rekao je uvijek  smireni fra Babić koji je do sada uvijek bio prihvatljiv sarajevskoj čaršiji.

On ističe da je zlouporaba komemoracija kada se slavi NDH i veliča ustaštvo sa simbolima, uniformama i zastavama.

-Znamo što je uradila Austrija kada je došlo do zlouporabe, zabranila je takve skupove. Mislim da takve zlouporabe u Sarajevu neće biti, odnosno da to nikome neće ni pasti napamet, dodao je.

Fra Mile Babić kaže da se misa za bleiburške žrtve u Sarajevu ranije nije služila, a da sada hoće zato što ove godine neće biti obilježavanja na drugim mjestima zbog koronavirusa, a da će biti upriličena jer je mnogo žrtava bilo upravo iz Bosne i Hercegovine. Pametnome i tolerantnome, a poglavito ortodoksnome vjerniku je posve dovoljno.

Na koncu, problem molitve i kardinala Vinka Puljića je što se našao u procijepu i što ga i napadaju i brane ‘neokomunisti’, samo u različitim bojama svojih košulja. Gdje li nestadoše sve one Sarajlije kojima je kardinal Puljić u ratu pružio utočište pred granatama, topli obrok, napitak i humanitarnu pomoć. Bilo jemeđu njima i ‘patriota’ i ‘antifašista’. Tada je Kardinal valjao, danas su ga zatajili.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Preporuka

Hrvoje Hitrec: Milanović se ponaša kao pijanac na šanku, a ne kao predsjednik na Pantovčaku

Gost u Podcastu Velebit je književnik Hrvoje Hitrec. U nešto više od sat i 36 minuta Hitrec odgovara na brojna aktualna pitanja. Škoro, Milanović, HDZ neizostavne su teme. Osim niza drugih aktualnosti Hitrec odgovara i na teme o velikanima iz hrvatske povijesti. Naša preporuka, svakako pogledati.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Hrvoje Hitrec

Sadržaj pitanja iz videa u prilogu.

► Može li se treća snaga umiješati u duopol HDZ-SDP?
► Za koga na izborima navijaju nacionalne manjine?
► Kakvi su izgledi Domovinskog pokreta Miroslava Škore?
► U Hrvatskoj već dugo nije bilo nečeg snažnog kao Domovinski pokret.
► Je li Most propustio svoju povijesnu priliku?
► Što se događa s predsjednikom države Milanovićem?
► Treba li povesti postupak Milanovićevog razrješenja?
► Hrvatska treba pokrenuti impeachment predsjednika Milanovića.
► Što Hrvatskoj može donijeti moguća koalicija HDZ – Domovinski pokret?
► Utemeljitelji HDZ-a su ostali u temeljima i preko nas su nabacili beton.
► Zašto je ljevica u Hrvatskoj preuzela kulturu?
► Koliko izvor novca uvjetuje kulturu u Hrvatskoj?
► Koje je bilo najslavnije razdoblje Društva hrvatskih književnika?
► HRT potencira da je Hrvatska duboko korumpirana, fašistička i rasistička država.
► Kako se državne potpore književnicima određuju prema sadržaju kojim se književnik bavi?
► Treba li umjetnost biti u funkciji obrazovanja?
► Zašto se potencira da je Hrvatska duboko korumpirana, fašistička i rasistička zemlja?
► Kako su iz PEN-a devedesetih izbačeni hrvatski književnici?
► Zašto su iz BiH PEN-a zbog sarajevske mise zadušnice za stradale u Bleiburgu istupili neki članovi?
► Kako prolaze romani koji opisuju hrvatsku povijest BiH?
► Kako je Zadar postao hrvatskim gradom?
► Kada Habsburgovci ulaze u hrvatsku povijest?
► Tko su hrvatski kraljevi u BiH?
► Tko je Hrvoje Vukčić Hrvatinić?
► Tko je Pipo od Ozore?
► Tko u tim turbulentnim vremenima 15 stoljeća nije nikada izgubio ni jednu bitku?
► Kako je izgledao životni standard u Kraljevoj Sutjesci i dolini Lašve?
► Što je pozadina tzv. urote Zrinski-Frankopan?
► Velika Hrvatska je bila konfederacija o kojoj pišu ruski povjesničari
► Zašto se Habsburgovce naziva falsifikatorima?
► Jesu li lokalni Srbi u Biskupiji kod Knina vandalizirali i uništili vrijedne ostatke kneza Branirima?
► Koja je važnost kneza Branimira?
► Što je istina o tzv. ‘Zvonimirovoj kletvi’?
► Zašto se malo zna o slavnoj i dugoj povijesti hrvatskog naroda?
► Gdje se nalazila ‘Velika Hrvatska’ i zašto o njoj govore i proučavaju je ruski povjesničari?

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati

Preporuka

Boštjan Marko Turk: Šešelj je patološki narcis i klaun

Što se više približavaju srpski izbori 21. lipnja, to je srpska oporba razbijenija. Jednu od glavnih uloga u tome igra Vojislav Šešelj, osoba koja je na političkoj sceni od sredine 80-ih. Tako dug mandat nema nitko u bivšoj Jugoslaviji. Većina Šešeljevih kolega ili suputnika koja nije uspjela u politici prešla je iz politike u posao ili je jednostavno umrla. Jedina Šešeljeva paralela, striktno u pogledu trajanja njegova mandata i utjecaja na politiku u svojoj zemlji, bio bi Janez Janša, koji trenutačno treći put predsjeda slovenskom vladom.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Boštjan Marko Turk

A Vojislav Šešelj nije ništa posebno s obzirom na svoju dugovječnost. On odražava temeljne karakteristike srpske politike, baš kao što one odražavaju njegov identitet. Prva značajka srpske politike prilično je paradoksalna: riječ je o orijentalnoj varijanti vlasti u kojoj su oni koji čine loše stvari narodu uvijek na vrhu. Uz to su korumpirani, a prije svega njihova bit je nemilosrdni makijavelizam kojim stižu do ciljeva ne birajući sredstva. Orijentalni tip vlasti nema ni jednog zajedničkog nazivnika s demokracijom, a trebao bi ih imati barem sto. Zato i ljudi u Srbiji svake godine žive lošije pa i najbolji optimisti mogu samo reći: Nemojte očajavati, bit će još gore.

Unutar orijentalnog nedemokratskog modela društvenog upravljanja, uspostavljenog u Beogradu (a Srbija je Beograd, što je još jedan dokaz nedemokratske prirode), osobito se ističe Vojislav Šešelj. Daleko je najistaknutiji patološki narcis kojeg je srpska politika oblikovala posljednjih desetljeća. Ali da bi Šešelj bio išta više od vječnog šefa jedne od oporbenih stranaka, morao bi imati i drugu kvalitetu, koju – usprkos svemu – nikad nije razvio. To također objašnjava zašto mu je tako dugo dopušteno živjeti u oporbi. Šešelj, naime, nikada nije bio despot. Jednostavno mu je nedostajala ta kvalifikacija. Ali ako želite biti na vlasti u Srbiji – i ostati na njoj – morate biti despot. Nevjerojatni broj mandata Slobodana Miloševića objašnjava se samo činjenicom da je u polazištu bio patološki narcis, a istodobno je to nadograđivao karakterom despota. Aleksandar Vučić nije patološki narcis, ali to kompenzira statusom despota. U međuvremenu su neki pokušali postati despotima, ali u tome nisu uspjeli. Plesali su samo jedno ljeto, to je jedan mandat, neki ni toliko. To se odnosi na Dobricu Ćosića, Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića i Tomislava Nikolića.

Ako kažemo da je Vojislav Šešelj patološki narcis, što time mislimo? Patološki narcis prije svega je kategorija koja nosioca tog karaktera postavlja iznad drugih ljudi – i iznad povijesti. Da je takav čovjek primoran biti iznad stvarnih činjenica, logično proizlazi iz prva dva nalaza. To je u isto vrijeme i jedan od razloga što među patološkim narcisima ima puno luđaka. Kao potonji, i patološki narcisi žive u svome zatvorenom svijetu.

Ali ovakav tip ljudi ne može bez publike koja ih obožava. Sebe vide u smislu njihovih očekivanja. Ovisni su o drugima jer im je potrebno stalno odobravanje i divljenje. Ne zanimaju ih životi i sudbine drugih ljudi. Oni vidi narode, nacije i čovječanstvo tek u projekciji samog sebe. Šešelj isto tako vidi svijet samo u vlastitoj projekciji. A njezino prvo obilježje je nepogrešivost: Vojislav Šešelj nikad nije pogriješio i uvijek je bio u pravu. To je inače neobično s obzirom na njegovu burnu karijeru, u kojoj je osuđen na Haškom sudu na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.

Patološkom narcisu ljudi također ne znače ništa u usporedbi s ostvarenjem “vlastite misije”: baš kao što su nacistički zločinci određene etničke skupine smatrali dostojnima “konačnih rješenja”, tako i Šešelj nema problema izražavati se o Hrvatima, Bošnjacima, Albancima (i Slovencima, o potonjima u relativnom smislu) kao o etničkim grupama koje stoje na putu ostvarenja njegove “ideje” i smetaju joj. Međutim, četnički vojvoda Šešelj nije bio osuđen zbog svojih riječi, nego zbog svojih djela: patološku “ideologiju” provodio je u praksu. Prema svjedočenju Aleksandra Vasiljevića, načelnika KOS-a za Srbiju, Šešeljeve postrojbe u noći sa 20. na  21. studenoga 1991., nakon pada Vukovara, na Ovčari su likvidirale ranjenike i civile, njih 264: to je najveće masovno ubojstvo tijekom agresije Republike Srbije na Hrvatsku.

Kad se vratio iz Haaga, mirno je rekao: “Ponosan sam na svoje zločine i spreman sam ih ponoviti u više navrata” (Vojislav Šešelj za beogradske medije, 11. travnja 2018.). Mnogi su se tada prisjetili završetka jednog od najpoznatijih filmova u povijesti, “Schindlerove liste”: u jednoj od posljednjih scena čuvari do vješala vode zapovjednika logora u Plaszowu, zločinca poznatog po patološkim ekscesima u kojima se izdizao iznad života zatvorenika. Amon Göth (glumi ga Ralph Fiennes) neposredno prije nego što mu konopac slomi vrat, uzvikuje: “Heil Hitler!”.

S istim samopouzdanjem s kojim je govorio o svojim zločinima, Šešelj je nedavno protestirao protiv toga da ga ljudi nazivaju ratnim zločincem. To znači da mu status ratnog zločinca više ne odgovara – suprotno tome! – i da bi sada htio postati nevin, kao janje. Dokaz za to je Šešeljevo bijesno sučeljavanje s Nenadom Čankom (Čanak vs. Šešelj o genocidu, Pink, 9. veljače 2020.), na kraju čega Šešelj jasno upozorava: “Sastavio sam popis onih koji su me bilo kada zvali ratnim zločincem: kada budu na listi sva imena, užasno ću sve kazniti”.

Ovdje Vojislav Šešelj upada u najdublju proturječnost u karijeri. Vojni zločinac koji se hvali svojim zlodjelima, a istovremeno se od njih distancira. To na kraju nije toliko neobično jer se sva srpska politika temelji na kontradikcijama. Napokon, čak i proturječnost patološki narcis vidi kao neproblematičnu: njegov je ego toliko jak da u njemu očite neistine lako postaju jednoznačne – istine. Tako je Vojislav Šešelj zločinac i ne-zločinac u istome tijelu.

Normalna, racionalna osoba Šešeljeva salta ne može shvatiti ozbiljno. Štoviše: ako bilo što ispunjava Šešeljevu karijeru, to je beskrajna serija anegdota u kojima, s gledišta racionalnog razuma, Šešelj ispada kao nešto što bi najmanje volio: kao klaun, i to s gledišta objektivne norme onoga što je komično i smiješno, a njezine temelje postavio je francuski filozof i nobelovac Henri Bergson početkom dvadesetog stoljeća. Što je komično (smiješno), uvijek je nesvjesno samog sebe. Patološki narcis je po prirodi komičan: memorijalni film “Veliki diktator” u kojem Charlie Chaplin glumi Adolfa Hitlera potpuno se temelji na Bergsonovoj teoriji komičnog. Malo smo se kada nasmijali toliko kao gledajući tu komediju. Komično je naime sve čega nismo svjesni, kada nešto činimo pogrešno: komične su mane koje nesvjesno ponavljamo – pijanac koji posrće po cesti nasmijava nas jer je njegovo ponašanje nesvjesno i krajnje neobično.

Chaplinov “Veliki diktator” i Vojislav Šešelj iz istog su gnijezda. Oni su format klauna. Na kongresu SRSJ (partija Ante Markovića) početkom 1990-ih Šešelj je fotoaparatom pokušao pogoditi kosovskog akademika Vetona Surroja – on se povukao i aparat je udario u glavu Mirka Kovača. Šešelj izjavljuje da se sve završilo bez značajne štete: naime, Surroi je veliki intelektualac, a Kovač loš pisac. Njegove glave tako nije šteta.

Na Haškom sudu Šešelj je suvereno objasnio kako je počeo rat u BiH: “Jedan Musliman na konju krenuo je baciti bombu na kafić zvan Srbija. Mirko Blagović je stajao ispred kafića, odmah pucao i pogodio Muslimana u nogu. A mene je najviše zanimalo kako je prošao konj. Hvala Bogu, konj je prošao živ i neozlijeđen. A onda je počelo pucanje… (i rat)”. Vojislav Šešelj nadalje tvrdi da je omogućio pobjedu Donalda Trumpa jer su tijekom posjeta Joea Bidena u Beogradu članovi njegove Radikalne stranke prosvjedovali ispred veleposlanstva SAD-a u majicama s natpisom: “Biden, dolje”. Slike su obišle ​​svijet. Šešelj je kratko nakon toga lobirao među Srbima u Arizoni, a upravo je Arizona odlučila predsjedničke izbore 2016. (tvrdi Šešelj). 4. listopada 2017. Šešelj je na Pink TV-u podupro legalizaciju prostitucije i veći utjecaj starleta na javni život u Srbiji. A a što je bitno, zauzeo se za više implantata kod žena, što bi se sve dobro odrazilo na srpski turizam. 10. travnja 2020. napokon je u emisiji na Happy TV-a izjavio da samo on ima lijek za COVID-19.

Gornji navodi kriju posljednji ključ enigme “Šešelj”: četnički vojvoda izvodi talk show na televizijama Pink, Happy TV i RTS koje su pod apsolutnom kontrolom vlasti u Beogradu. Šešelj je dopuštena oporba, uglavnom zato što ljudi u njemu prepoznaju dva elementa njegova političkog i osobnog identiteta: klauna i ratnog zločinca. Šešelj tako baca negativno svjetlo na cijelu oporbu koja nikada neće doći na vlast.

Ali upravo te dvije “kvalitete” već trideset godina drže Šešelja u vrhu srpskog javnog života. Postoji samo jedan način da se objasni paradoks: srpski se kriterij za ocjenjivanje takvih političara bitno razlikuje od europskoga. Šešelj je normalan samo sa stajališta srpskih parametara “normalnosti”. To pokriva i odgovor na pitanje: hoće li tamošnji političari (i njihovi birači) ikada dovesti Srbiju u Europu?

Neće.

Izvor: 7Dnevno

Nastavi čitati

Preporuka

VITALNI NACIONALNI KRIMINAL: Velike kriminalne afere koje godinama izbjegavaju tužioci u BiH

Ne osjećam se sigurno, kaže glavna državna tužiteljica. Konačno može donekle razumjeti nesigurnost hiljada onih koji su ostali bez posla, koji su štrajkovali glađu, smrzavali se na ulicama tražeći pravdu, koji su strahovali za golu egzistenciju, dok su tužilaštva amnestirala aktere pljačkaške privatizacije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Izetbegović Dodik Čović

Ne osjećam se sigurno, kaže glavna državna tužiteljica. Konačno može donekle razumjeti posebnu nesigurnost hiljada onih koji su ostali bez posla diljem Bosne i Hercegovine, koji su štrajkovali glađu, smrzavali se na ulicama tražeći pravdu, koji su strahovali za golu egzistenciju svojih porodica, dok su tužilaštva amnestirala aktere pljačkaške privatizacije, otimačine firmi, međunarodnog pranja novca, pljačke budžeta javnim nabavkama, sve ono što možemo karakterisati kao „udruženi višenacionalni kriminalni poduhvat“. Ako se ne može sjetiti o čemu govorimo podsjetićemo na nekoliko nasumičnih primjera, nekoliko od stotine sličnih.

– Kao što može i treba saslušati Milorada Dodika nakon javnog priznanja da MUP RS nelegalno prisluškuje odabrane osobe, državno ili bilo koje tužilaštvo bi moralo istražiti na koji način je grupacija Stanić-invest ( sada “Sa Dagitim”) bliska HDZ-u BiH izdejstvovala odluku Ustavnog suda BiH da im Agencija za privatizaciju isplati deset miliona maraka kao odštetu što im je raskinut ugovor o privatizaciji Fereolektra. Nisu poštovali privatizacioni ugovor, a Ferolektro su koristili za profit bez investiranja, otpuštajući pri tome radnike.

– Prošlo je sedam godina otkako su Vladimir Romanov i njegova „Ukio grupa“ pobjegli iz BiH odnijevši iz firmi „Birač“ i „Alumina“ milijardu maraka. Zbog te pljačke niko nije završio iza rešetaka. Romanov je van dometa organima gonjenja, ali njegovi saradnici iz Republike Srpske i dalje uživaju u slobodi, dok se uporedo glavna tužiteljica Tadić sastaje u zvorničkim restoranima sa akterima pljačke.

– Sjećate li se afere „ Gibraltar“? Desetak uhapšenih, gromoglasne najave iz tužilaštva o posjedovanju nepobitnih dokaza o organizovanoj grupi i protipravnoj koristi u milionima eura, međunarodnom kriminalu, pranju novca. Optužnica se zahvaljujući „greškama“ tužiteljice Dragice Glušac svela na 215 hiljada KM i tri optužena. Bivši rukovodioci HT Mostar Stipe Prlić i Zoran Bakula te direktor marketinške agencije S.V.-RSA Neven Kulenović su potom oslobođeni krivice. O aferi i drugim akterima više ni riječi iz tužilaštva.

– Žurnal je barem povremeno, a tužilaštva nikako nisu, pažnju posvetio svojevrsnom paralenom platnom sistemu kojeg su uspostavili privatizacioni fondovi i njihova društva, putem dionica privatizovanih firmi, gdje velike svote novca cirkuliše „na crno“. Na sceni je i međunarodno višemilionsko pranje novca. Očito su (sa)učesnici sa raznom političkom pozadinom prevelike „ribe“ za tužilačku intervenciju.

– Poslovi Nikole Špirića i dalje su tužilački tabu. Zbog različitih koruptivnih radnji Nikoli Špiriću i njegovoj porodici zabranjen je ulazak u SAD, ali i pored brojnih dokaza za tužilaštva nema ništa sumnjivo u procesu kupovine Špirićevog stana u Beču, plaćanju radova na kući u Drvaru iz interventnih budžetskih sredstava, krivotvorenje zaključaka parlamentarne Komisije za nadzor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u vrijeme afere „Ušće“… Dovoljno? Za tužilaštvo ne…

– Kratko je trajalo vjerovanje da će Tužilaštvo BiH istražiti slučaj trgovine diplomama širom BiH. U stvari, jesu istraživali ko su izvori novinarima Žurnala. Nakon tog nesupješnog pokušaja, istraga je obustavljena…

– Sjećate li se afere „Pandora“? Ona više nije interesantna ni bivšem direktoru UIO Kemalu Čauševiću kojem se tobože sudi, dok su svi ostali akteri, njih 55 uveliko vraćeni na radna mjesta, a kriminal „težak“ nekoliko milijardi sveden na dva registratora. Od svega se odustalo nakon spoznaje da je u pozadini „sveto političko trojstvo“ HDZ BiH, SNSD i SDA.

Podsjetimo i na „nestanak“ 53 tone duhana zaplijenjenog u akciji Tužilaštva BiH, potom svojevrsne privatizacije „Puteva RS“ od strane direktora Nenada Nešića, ili blago rečeno sumnjivog ugovora o izgradnji TE Ugljevik koji je Vlada RS potpisala sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovim.

Nikada državno tužilaštvo nisu zainteresovali brojni im dostavljeni dokazi o lažiranju izbora, od „glasanja“ umrlih, naknadnog upisivanja praznih glasačkih listića do friziranih biračkih spiskova. Zar da se zamjere navedenom trojstvu?

Tomovi bi se mogli ispisati sa samo kratkim opisima šta su sve mogla, a nisu istražila tužilaštva u BiH do pojave pandemije, a još jedan tom samo za ono što se dešavalo u javnim nabavkama tokom dva mjeseca proglašenja prirodne nesreće, odnosno vanrednog stanja u RS.

Zloupotrebe donacija za Srebrenicu, „biznis“ Ranka Škrbića, izgradnja Andrićgrada, poslovi štampanja bh. pasoša, privatizacija banjalučke pivare, Bobar banka, Pavlović banka, Krivaja, Vranica, Hidrogradnja, Šipad, razne koncesije, Pretis, Aluminij, Šume Herceg-Bosne, Vitezit, ubistva Davida Dragičevića i Dženana Memića, mnogo toga unazad do slučajeva Hercegovačke banke, afere „Reket“ i izgradnje zgrade Vlade RS čijim se neprocesuiranjem pravosuđe potom predalo političkoj dominaciji.

Izuzetak je istina, optužnica protiv bivšeg ministra sigurnosti i državnog parlamentarca Dragan Mektića podignute iz samo jednog razloga, što im je jasno i glasno više puta izgovorio sve gore napisano.

Izvor: zurnal.info

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno