Kontaktirajte nas na:

Preporuka

PRIJEDLOG DF-a: Za dva HDZ-a nastavak diskriminacije Hrvata, za SDA nema ništa sporno

Zastupnici Demokratske fronte (DF) jučer su u proceduru u Parlamentarnu skupštinu BiH uputili Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, s amandmanima na Ustav BiH. U DF-u ističu kako bi njihov prijedlog “otklonio sve zastoje prouzročene sustavnom diskriminacijom u BiH”, te da bi otvorio put ka članstvu u EU, a i riješio primjenu presude ‘Sejdić-Finci. Već po prvim reakcijama jasno je da DF-ov prijedlog neće prihvatiti najjače hrvatske stranke, dok je DF-ovog partnera, SDA, on – prihvatljiv.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjedavajući i član Kluba zastupnika DF-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Dženan Đonlagić i Zlatan Begić jučer su predstavili su prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH od strane ove stranke. Radi o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH uz prijedlog pratećih amandmana na Ustav BiH koje je DF službeno uputila u Parlament BiH na usvajanje.

Naglasili su da je DF dugo radio u suradnji s pravnim stručnjacima na donošenju seta ovih zakona i rješavanjem, kako su istaknuli, anomalija u Izbornom zakonu BiH – zabrana kandidiranja osuđenim ratnim zločincima, sprječavanje malverzacija u izbornom procesu, depolitizaciju izborne administracije, održavanja izbora u Gradu Mostaru itd.

“Oni su zasnovani na europskim zakonima i zasnovana su na mišljenjima EK. Na osnovu tih preporuka predložili smo ove amandmane koji bi trebali riješiti probleme svih građana BiH. S obzirom da europski zakoni i konvencije o ljudskim pravima imaju primat nad odlukama domaćih sudova, usvajanje seta ovih zakona bi riješilo sve sustavne probleme i diskriminacije koje nas opterećuju. Vjerujem da će svi građani, ali i parlamentarci prihvatiti ovo. Implementiranjem ovih rješenja BiH će dobiti status kandidata BiH, te će nam biti potpuno otvoren put za članstvo u EU”, naglasio je potpredsjednik DF-a.

Neprihvatljiv potez i prijedlog za dva HDZ-a

Predsjednik Županijskog obora HDZ BiH HNŽ-a, Stjepan Bošković jučer nije stigao upoznati se s DF-ovim prijedlogom o izmjeni Izbornog zakona BiH i Ustava BiH, ali je za Dnevni list rekao da nije korektno da se tako važna bh. tema upućuje u parlamentarnu proceduru bez konsultacije s ostalim strankama.

“Iz DF-a su jučer medijski prezentirali svoj Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH bez ikakvih konsultacija s ostalim strankama i mislim da to nije korektno. Takav način šalje rlo lošu poruku i unaprijed ima upitan uspjeh”, rekao je kratko Bošković za Dnevni list.

Predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović jasno je rekao da DF-ov prijedlog za ‘Devedesetku’ nije prihvatljiv.

“Brisanje nacionalnog prefiksa u izboru za Predsjedništvo BiH pokazuje jasnu tendenciju majorizacije. Također, nije ispoštovana presuda Ustavnog suda za Dom naroda i ponovno naglašavam da Dom naroda nije dom kantona. Ovaj prijedlog je potpuno neprihvatljiv jer slabi ionako lošu poziciju Hrvata”, rekao je Cvitanović za Dnevni list.

On pri tom kaže da se presuda ‘Sejdić-Finci’ oko izbora članova Predsjedništva BiH mogla riješiti na razne druge načine, a ne eliminiranjem jednog naroda.

Za SDA nema ništa sporno

Međutim, u SDA-u koji je koalicijski partner DF-u, ovi prijedlozi su prihvatljivi. Naime, a kako je jučer za medije komentirao predsjedavajući Kluba bošnjačkog naroda Asim Sarajlić, kazao je da će u SDA prijedlog DF-a biti sagledan i analiziran čim ga vide i upoznaju se s njim.

“Ne vjerujem da ima išta sporno za nas. Imamo mi ta, okoprilike, rješenja još od “travanjskog paketa” 2006. godine. Imamo različita rješenja u Vijeću naroda RS i u Domu naroda Parlamenta Federacije i ranije smo mi na to ukazivali. Dakle, sva rješenja koja idu ka pojednostavljenju procedura i preciziranju vitalnog nacionalnog interesa mislim da za SDA nisu uopće sporna. Vidjet ćemo u parlamentarnoj proceduri. Nisam vidio detalje, ali sva ova rješenja su već od ranije poznata i generalno SDA-u prihvatljiva. Trebamo vidjeti kako iznaći prohodnost kroz domove, kroz Parlament, da na neki način lobiramo za ta rješenja”, kazao je Sarajlić.

Koja rješenja DF nudi – Predsjedništvo BiH

Prema ovom prijedlogu DF-a, a kako je kazao Zlatan Begić član Kluba zastupnika DF-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH , trojica članova Predsjedništva BiH i ubuduće bi se birala po principu jedan iz RS-a i dvojica iz FBiH, ali bez nacionalne odrednice, s tim da iz Federacije BiH ne bi mogla biti birana dvojica pripadnika istog konstitutivnog naroda.

Po DF-ovomprijedlogu, član V, Ustava BiH se izmijenio, te bi propisivao da se Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana, dva iz FBiH koji se biraju neposredno iz FBiH, pri čemu ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda Ostalih, te jednog člana koji se bira neposredno iz entiteta RS.

Broj uzastopnih mandata članova Predsjedništva BiH bi ostao ograničen na dva, a pozicija predsjedavajućeg bi se nastavila rotirati svakih osam mjeseci.

Begić je kazao da se ovim izmjenama i dopunama Izbornog zakona rješavaju pitanja građana BiH, pa i pitanja Sejdić-Finci.

“Ovim prijedlogom se ne ukida entitetsko glasanje i vitalni interes konstitutivnih naroda i entiteta, ali se uvodi odgovornost izabranih nositelja vlasti, te se povećava funkcionalnost i ukida se diskriminacija”, poručio je Begić, dok je Đonlagić naglasio da je to

“jedina prava adresa na kojoj se treba raspravljati o ovim konkretnim prijedlozima”.

Parlamentarna skupština

Prema DF-ovu prijedlogu, Parlamentarna skupština BiH bi se sastojala od Zastupničkog doma i Doma naroda, s tim što bi Dom naroda, umjesto sadašnjih 15, imao 21 izaslanika.

U Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH bi bilo šest Hrvata, šest Srba, šest Bošnjaka i tri iz reda Ostalih. Iz F BiH bi se biralo pet Hrvata, pet Bošnjaka, jedan Srbin i dva iz reda Ostalih, dok bi se iz entiteta RS biralo pet Srba, jedan Hrvat, jedan Bošnjak i jedan iz reda Ostalih. Izaslanike iz FBiH bi birali hrvatski, bošnjački, srpski i izaslanici iz reda Ostalih u Domu naroda FBiH, dok bi izaslanike iz entiteta RS birala Narodna skupština RS-a na prijedlog hrvatskih, bošnjačkih, srpskih i zastupnika iz reda Ostalih.

“11 članova Doma naroda sačinjava quorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska, tri srpska i dva izaslanika iz reda Ostalih”, predlaže DF.

U prijedlogu DF-a stoji da bi Zastupnički dom brojao 42 zastupnika, od kojih bi se dvije trećine birale iz FBiH, a jedna trećina iz RS-a. Quorum bi činila većina izabranih članova. Kolegij Zastupničkog doma bi imao po jednog Srbina, jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog zastupnika iz reda Ostalih.

Sve odluke donosile bi se većinom glasova onih koji su prisutni i glasuju, a zastupnici bi ulagali najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova zastupnika sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko to nije slučaj, predsjedavajući i njegovi zamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu suglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uvjetom da glasovi “protiv” ne uključuju dvije trećine ili više zastupnika izabranih iz svakog entiteta.

Vanredni izbori

DF predlaže da, ukoliko se u roku od 120 dana od dana objave konačnih rezultata izbora ne konstituiraju oba doma Parlamentarne skupštine BiH, raspisuju se ponovni izbori, a mandat izabranih zastupnika prestaje. Ako Predsjedništvo BiH u roku od 150 dana od objave konačnih rezultata izbora ne imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, prestaje mu mandat i raspisuju se ponovni izbori za Predsjedništvo BiH.

Novi izbori su predviđeni i ukoliko Parlamentarna skupština BiH duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom BiH. Isto vrijedi i ukoliko se u dva pokušaja ne potvrdi Vijeće ministara BiH poslije izglasanog nepovjerenja Vijeću ministara.

“Oba doma Parlamentarne skupštine BiH mogu se raspustiti odlukom Predsjedništva BiH ili samog doma, pod uvjetom da je odluka Doma naroda o raspuštanju donijeta većinom koja uključuje većinu izaslanika iz reda najmanje dva naroda ili pripadnika Ostalih, a odluka Zastupničkog doma većinom glasova i većinom glasova oba entiteta”, stoji u prijedlogu.

Središnje izborno povjerenstvo donosi odluku o održavanju vanrednih izbora u roku od pet dana od dana donošenja akta o raspuštanju. Ti se izbori moraju provesti u roku od najmanje 30, a najviše 60 dana.

Izmjene Izbornog zakona

Izmjenama izbornog zakonodavstva se, između ostalog, propisuje da nijedna osoba koja je izdržala kaznu zatvora koju je izrekao Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju ne može biti kandidat niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriju BiH.

Isto se odnosi i na sve osobe koje su izdržale kazne zatvora koje su izrekle domaće ili strane pravosudne institucije zbog ozbiljnih povrjeda humanitarnog prava, a Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju razmatrao njen dosje prije uhićenja i utvrdio da zadovoljava međunarodne pravne standarde.

DF predlaže i da član SIP-a ne može biti osoba koja je nakon stupanja na snagu Izbornog zakona, odnosno nakon 27. rujna 2001. godine, bila na dužnostima u izvršnim tijelima političkih stranaka ili imala mandat u zakonodavnim ili izvršnim tijelima vlasti u ime političkih subjekata.

Brojanje glasova

Umjesto fizičkog brojanja glasova, to bi se radilo elektronskim putem uvođenjem skenera, a propisuje se i obveza blagovremene nabavke i distribucije kamera, elektronskih skenera, čitača otisaka prsta i druge odgovarajuće tehničke opreme za neposredne izbore na svim razinama vlasti u BiH.

Kada je izbor članova Predsjedništva BiH u pitanju iz FBiH se neposredno biraju dva člana. Svaki birač može glasati samo za jednog kandidata, a izabrana su ona dva kandidata koja dobiju najveći broj glasova među kandidatima, s tim da ne mogu biti izabrana oba kandidata iz reda istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda Ostalih. Iz entiteta RS bi se birao kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.

Mandati

Kada je Dom naroda FBiH u pitanju, DF predlaže izračun broja mandata na osnovu popisa stanovništva iz 1991. godine, sve dok se Aneks VII u potpunosti ne provede. No, sudeći prema prijašnjim stavovima hrvatskih, ali i dijela bošnjačkih stranaka, ovaj omjer u izboru izaslanika po županijama teško da će biti prihvaćen.

Iz Unsko-sanskog kantona (USK) bi se biralo pet izaslanika (2 Bošnjaka, 1 Hrvat, 2 Srbina), iz Posavskog kantona bi se birala tri izaslanika (po jedan iz reda svakog konstitutivnog naroda), iz Tuzlanskog kantona bi se biralo osam izaslanika (3 Bošnjaka, 1 Hrvat, 2 Srbina i 2 iz reda Ostalih).

Zeničko-dobojski kanton (ZDK) bi birao osam izaslanika (3 Bošnjaka, 2 Hrvata, 2 Srbina i 1 iz reda Ostalih), Bosansko-podrinjski kanton (BPK) bi birao tri izaslanika (po jedan iz svakog konstitutivnog naroda), Srednjobosanski izaslanika (SBK) bi birao šest delegata (1 Bošnjak, 3 Hrvata, 1 Srbin, 1 iz reda Ostalih), Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) bi birao šest izaslanika (1 Bošnjak, 3 Hrvata, 1 Srbin i 1 iz reda Ostalih), Zapadnohercegovački kanton (ZHK) četiri izaslanika (1 Bošnjak, 2 Hrvata, 1 Srbin), Kanton 10 četiri izaslanika (1 Bošnjak, 2 Hrvata i 2 Srbina), te Kanton Sarajevo 11 izaslanika (3 Bošnjaka, 1 Hrvat, 5 Srba i 2 iz reda Ostalih).

Izvor: Dnevni list

Preporuka

Upetljan u sve krize: Vraća li Aleksandar Vučić Balkan u devedesete?

Milorad Dodik prijeti odcjepljenjem Republike Srpske, u Crnoj Gori ne prestaju prosvjedi Srba zbog crkvene imovine, a na Kosovu se napetost ne smanjuje…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Aleksandar Vučić

Širi li se, ponovno, jugozapadnim Balkanom zadah zlokobnih devedesetih? Je li to završni čin regionalne franšize iz koje mentalno još nije uspjela isplivati? Atmosfera kriza, sukoba, prijetnji, zaostajanja, retorika, govor mržnje i omalovažavanja neodoljivo podsjećaju na ona predratna vremena.

Stoji li iza svega toga srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je shvatio da vrijeme curi te podgrijavajući miloševićevske planove želi krenuti u završnu bitku. Bitku za zemlje i teritorije na koje pikira poput zalutalog u vremenu i prostoru “crnog viteza” iako su one polako, ali sigurno postale ili postaju dijelovi euroatlantskih integracija.

Aleksandar Vučić kao da je zaglibio u 90-ima, sijući nespokoj u regiji. Prateći većinu medija u Srbiji, onih koji stoje iza njegova režima, čini se da je Balkan na rubu rata i ratova, da je Srbija ponovno mučenička žrtva, iako je upetljana kao logističar u sve krize koje ovih dana potresaju istočne dijelove bivše Jugoslavije. Igra li se Vučić vatrom i za čije ciljeve!?

Već skoro dva mjeseca u Crnoj Gori traju prosvjedi protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji su tamošnji Srbi, čije stranke otvoreno negiraju crnogorski suverenitet, državnost te etničku posebnost (patrijarh SPC-a Irinej Crnogorce smatra Srbima kao što su Ličani ili Šumadinci), shvatili kao atak na svoj identitet, a zapravo se radi o tome da Vučić gubi utjecaj na području koje smatra “srpskim” i u panici shvaća da se politika na koju se on oslanja (novo ujedinjavanje Srba ili reanimacija Miloševićeve velikosrpske politike) neumitno topi. Kako je kazao crnogorski književnik Milorad Popović – bez Crne Gore ideja Velike Srbije je mrtva. U isto vrijeme, s prosvjednim litijama (procesijama) u Crnoj Gori, Milorad Dodik izaziva novu krizu u BiH, ponovno prijeteći njenim razbijanjem i osamostaljenjem Republike Srpske, za što je odmah dobio “po ušima” od međunarodne zajednice (Rusija je ostala suzdržana). I Milorad Dodik i Andrija Mandić, lideri Srba iz BiH, odnosno Crne Gore, bili su na sastanku s Vučićem koji im je pružio podršku jer je stao iza Republike Srpske i “našeg naroda u Crnoj Gori”, pridajući sebi poziciju “patrijarha” svih Srba, kao nekad Milošević. “Štitim interese Srbije i svih Srba”, ponavlja stalno Vučić. A ta pozicija zapravo je prilično opasna na regiju, ali i same Srbe, podsjetimo li se postmiloševićevskih vremena.

Veliki srbijanski književnik Filip David kaže: “Ako se 90-ih vjerovalo da se oružanom silom mogu mijenjati granice i ostvariti projekt svi Srbi u jednoj državi, što je dovelo do mnogih tragedija, patnji i zločina, ali i prividnog poraza takve politike, sada je to zamijenjeno paternalističkim odnosom zemlje matice, Srbije.

– Sve srpske zajednice u ovom dijelu svijeta trebaju djelovati jedinstveno, po uputstvima i pod kontrolom matične države, umjesto da postanu primjeri suradnje, kulturnih razmjena i boljeg razumijevanja, manjine se tako pretvaraju u izvore nestabilnosti, podgrijavanja starih i nastajanja novih sukoba – kaže David.

On smatra kako Vučićevo otvaranje toliko frontova u regiji ima veze s predstojećim travanjskim izborima u Srbiji, ali boji se da predstavlja i konstantu srpske politike. To nije način rješavanja problema nego kockanje sa sudbinom, politički ruski rulet. Problemi se s ovakvom vrstom zaštite ne rješavaju nego umnožavaju. Naime, kaže David, ovo što se događa danas u Crnoj Gori neodoljivo podsjeća na “događanje naroda” početkom 90-ih. – Novi srednji vijek. Crnogorski opozicijski političari prosrpske orijentacije po dogovore i savjete dolaze u Beograd, sastaju se s patrijarhom i srpskim predsjednikom. To nije nikakva tajna, to je općepoznato. Strašno je što se ovakve stvari ponavljaju kada znamo do čega je dovelo “događanje naroda”, u što se pretvorilo i koliko je nesreće donijelo svima, uključujući i dobrom dijelu baš srpskog naroda. Na ovim našim prostorima svaka homogenizacija na rasnim, etničkim, nacionalnim ili vjerskim osnovama opasna je, veoma uznemirujuća. I obično se završava u potocima krvi – zabrinut je Filip David.

Čini se da Vučić producira i multiplicira stalne napetosti u regiji, a sada pred izbore, dodatno “motivira” i drži u napetosti srpsko društvo. Zašto Vučić otvara toliko frontova istodobno? Za crnogorskog književnika Andreja Nikolaidisa jasno je da Vučić “gura regiju u devedesete” te da otvaranjem toliko frontova zapravo misli da sebi stvara manevarski prostor.

– Misli, ali time gura Srbiju i sve nas koji imamo nesreću da smo u gravitacijskom polju velikosrpskog nacionalizma, u situaciju koja se više ne da kontrolirati.

Dok Filip David kaže kako vrijeme prolazi, “sve je očevidnije da postoje mnoge sličnosti s 90-ima.

– To samo dokazuje da devedesete bacaju svoju dugu sjenku na sadašnja zbivanja. To je slika i prilika balkanske politike i balkanskih političara.

Ovih dana, napominje David, predsjednik Vučić izjavljuje da je Srbija propustila šansu da postigne kompromis s Prištinom i da ćemo zbog toga proći lošije u budućnosti, ali da njega za to neće moći nitko okriviti.

“Branit ću srpski narod, ali zapamtite moje riječi za 20 godina: imali smo šansu, ali nismo imali dovoljno svijesti i mudrosti.” Ta izjava djeluje potpuno apsurdno jer je poznato da su čitavo vrijeme tiskani i elektronski mediji pod njegovom neupitnom kontrolom vodili i vode politiku nepriznavanja Kosova i to na jedan agresivan, rasistički, ratnohuškački način, a da su njegovi neposredni suradnici to isto činili i čine do današnjeg dana. Oni koji su govorili da je postizanje sporazuma s Kosovom neophodan uvjet za pridruživanje EU stavljani su na stup srama kao najveći izdajnici. Nikolaidis pak, smatra kako Vučić očito, kada je Kosovo u pitanju, nema puno manevarskog prostora.

– SAD mu je nedvosmisleno poručio da želi vidjeti priznanje Kosova. Ma koliko se nama činilo da je to jedini zdravorazumski potez, takoreći priznavanje očite realnosti, u Srbiji je to još uvijek vrlo rizičan potez. Sam Vučić je guslajući “ne damo Kosovo” pridonio tome, u ogromnoj mjeri. Za Azema Vllasija, nekadašnjeg visokog političkog dužnosnika, a danas analitičara iz Prištine, Srbija stalno nastoji dokazati kako se vode pregovori o “statusu Kosova” iako je taj status definitivno riješen i nepromjenjiv. I Vllasi smatra kako se Vučić ne može riješiti pritiska politike Slobodana Miloševića.

– Srbija je smatrala da je Milošević “riješio” kosovsko pitanje, a sadašnje vlasti Srbije nisu bitno iskoračile od te politike. Iz Beograda stalno čujemo potpuno maglovitu frazu kako je Srbija za “neko kompromisno rješenje”, ali nikada ne preciziraju na kakav kompromis misle i po kojim pitanjima, kaže Vllasi. Za njega novi kosovski premijer Albin Kurti, kao i njegovi prethodnici, konačnicom normalizacije odnosa sa Srbijom smatra međusobno priznanje, dakle i formalno priznanje onoga što je realnost već dvadeset godina, a to bi bilo korisno i za samu Srbiju, a i za položaj Srba koji žive na Kosovu, pojasnio je Vllasi.

No, osim “nerješivosti” Kosova, Vučić je, kaže Nikolaidis, baš i posegnuo na Crnu Goru i BiH, u suradnji s Miloradom Dodikom. Sarajevska politologinja Ivana Marić pomalo ironizira najnovije Dodikove secesionističke prijetnje. Za nju, Dodikova najnovija secesionistička prijetnja ozbiljna je kao i njegovih četrdesetak ranijih secesionističkih prijetnji. Podsjeća da je Milorad Dodik još davne 2006. godine prvi put “zaprijetio” referendumom o nezavisnosti Republike Srpske.

– Dodik je mudar političar koji je svjestan da priču o referendumu može beskrajno koristiti kako za prikrivanje tema koje mu ne odgovaraju, poput odobrenja nastavka NATO puta za BiH, tako i za dobivanje izbornih kampanja u nedostatku stvarnih rezultata. Pored toga, Dodik zna do koje granice smije ići s provokacijama i neprestano pokušava pomjeriti te granice, ali ne ide mu baš od ruke – kaže Ivana Marić.

Ona smatra da je najnoviju krizu Dodik dijelom izazvao zbog oštre kritike opozicije u RS-u koje su mu upućene zbog otvaranja MAP programa i nastavka NATO puta za BiH. A ovo ne bi bio prvi put da preuranjeno krenu s međunacionalnim svađama nekoliko mjeseci pred izbore jer takve teme i rasprave najdulje traju i potkopavaju sve ostale realne probleme građana – kaže Ivana Marić.

– Velikosrpska ideja o Crnoj Gori je sljedeća: preuzeti vlast i tako uzeti cijelu Crnu Goru. Alternativa tome je osnivanje nekakvih “SAO Krajina” ili Republika Srpskih. No danas je to teže nego jučer, jer je Crna Gora već u NATO-u, koji je u ogromnoj krizi, no još postoji. Sadašnji trenutak u Crnoj Gori je opasan baš zbog toga što je svima, pa i velikosrpskim planerima, jasno da je, dakle, danas za “Krajine” u Crnoj Gori gori trenutak nego jučer, ali mnogo bolji nego što će biti sutra. Ovo je, zapravo, posljednji trenutak za to. U tome je opasnost. Vučić će morati odlučiti: ili će “SAO” dogoditi sada, ili će preko svojih partija pokušati pobijediti na izborima u Crnoj Gori na jesen. Ako ga Zapad nedvosmisleno ne uputi na izbore, počinit će zločin prema Crnoj Gori. Sama činjenica da regija koja je devedesetih stradala od velikosrpskog nacionalizma danas ponovo strepi pred istim zločinačkim pothvatom dovoljno svjedoči o katastrofalnoj politici Zapada u regiji, opaža Nikolaidis. Za Vllasija je pravi problem što je srpska strana neiskrena prema svakoj američkoj ili zapadnoeuropskoj inicijativi o Balkanu, a osobito kada je Kosovo u pitanju.

– Vučić se drži instrukcija iz Rusije, a Rusija nije zainteresirana za normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije. Njena strategija je da u regiji bude što više neriješenih problema i potencijalno latentnih kriza. Tako je zbog stava Zapada po pitanju Krima i istočnih dijelova Ukrajine. Kao isturena točka ruske strategije na Balkanu, dužnosnici Srbije na jednoj strani govore o njihovom zalaganju za mir i stabilnost, a usporedo s tim zdušno podržavaju i pomažu podrivačku djelatnost prema Crnoj Gori, BiH i Kosovu gdje je Rusija također zainteresirana i involvirana, smatra Azem Vllasi.

I Nikolaidis kaže kako se Rusija ne protivi Vučićevoj “kosovskoj politici” nego mu striktno brani bilo kakvu normalizaciju.

– Prije neki dan je Vučić od Rusa, preko Emira Kusturice, dobio direktnu prijetnju: ovaj mu je poručio da su prosvjedi u Crnoj Gori mačji kašalj u odnosu na ono što njega čeka, usudi li se priznati Kosovo, kaže Nikolaidis, koji je uvjeren kako je ovo što sada imamo sinergija ruskog odbijanja da budu izgurani s Balkana i zombija velikosrpskog nacionalizma koji odbija biti konačno i trajno upokojen. A to će se dogoditi i jednima i drugima. Samo je pitanje cijene, to je problem. No, da je Rusija dio balkanske krize koju produciraju Dodik, Mandić i Vučić, sažeo je u svom intervjuu sarajevskom Oslobođenju Čedomir Jovanović koji kaže kako je srpski nacionalizam najjeftiniji i najefikasniji instrument ruskog destabiliziranja Europe. Tako se u svjetlu ovih najnovijih događanja na Balkanu mogu protumačiti poziv srbijanskog povjesničara Aleksandra Rakovića koji, odražavajući atmosferu koja vlada Vučićevom Srbijom, kao njen glasnogovornik, ističe kako je “rusofilija dio srpskog identiteta” te da je u “procesu ujedinjenja Srba ključna podrška Rusije”.

Izvor: Jutarnji list

Nastavi čitati

Preporuka

Stockholmski sindrom upravlja Stipom Mesićem, a koliko je ljudi postalo žrtvom Mesićeva sindroma?

Stjepan Mesić jedan je od najvjernijih svjedoka titoizma. I jedna od najvećih figura postmoderne Hrvatske. Nedavno je za Radio Slobodnu Europu rekao kako je Tito najveća ličnost svih naroda SFRJ. Također bi trebao biti i najveći Hrvat. Drugom prilikom negirao je da je Križni put istinit i da je to najveći zločin.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Stjepan Mesić

Mesić je za Dan mladosti 2019. godine čak bio govornik u Kumrovcu. Njegovi postupci i njegova retorika uvijek su bili u suprotnosti s tekovinama titoističkog maršalata, da bi poslije i nesvjesno postao žrtva stockholmskog sindroma: perverznog osjećaja u kojem se žrtva veže za agresora i postaje mu nepokolebljivo odana. Da je to istina, otkriva i pogled na najtraumatičniju točku Mesićeve biografije: predstavio ju je sam. U 70-im godinama bio je žrtva Maspoka, srušen je sa svih funkcija (bio je zastupnik u parlamentu) i zatvoren.

Na pitanje novinara zašto je osuđen na zatvor, odgovorio je: “Čujte, to bi sada bilo smiješno. Ja sam rekao recimo: Neka se uz vašu vatru sam vrag grije, samo da vatru ne gasi. Na koga sam ja mislio da gasi vatru, pitao je sud. Zvali su i svjedoke. Ali nije bilo ni jednog materijalnog dokaza“. Novinar ga je zapanjeno upitao: “Zbog toga ste osuđeni?” Mesić kaže “da”, a u isto doba rekao je još jednu rečenicu. “Hrvati su iskrčili put do Jadrana sabljom u ruci, a drugi su došli ili našom dobrotom ili našom naivnošću. Sud je opet zvao svjedoke da svjedoče o tome što misle što sam ja mislio, kaže Mesić. I stvara zaključak: “To je otprilike dovoljno da dobijem dvije godine i dva mjeseca“.

Mesić se tim ponašanjem potpuno kreće u području Kunderina romana “Šala”. Krajem četrdesetih godina u sovjetskoj guberniji Čehoslovačkoj, glavni lik napisao je razglednicu svojoj tinejdžerskoj ljubavi ispričavši nevin vic, poput Mesića. “Optimizam je opijum za ljude! Zdrav duh udara glupošću. Živio Trocki!” Ali posljedice šale su doživotne. Izbačen je iz komunistične partije i mora prestati studirati na sveučilištu. Odlazi u vojnu službu, gdje mu nije dopušteno nositi oružje. Ludvik postaje “parija”, odmetnik i vječni disident. Ista bi se stvar dogodila s Mesićem: da nije pao Berlinski zid, on bi nestao u anonimnosti. Postao bi ne-osoba kao i tisuće prije njega i uz njega. Kao Ludvik.

Ali još gore: Mesić je krajem šezdesetih godina počeo s izgradnjom prve privatne tvornice u Jugoslaviji. Tito ga je na osnovi toga optužio da u zemlju dovodi kapitalizam. Mesić je etiketiran, dobio je doživotnu anatemu. Prestala je kada je titoizam izgubio političku snagu.

Ali žrtva stockholmskog sindroma obožava svog mučitelja. Tako je na pozornicu povijesti došao zaražen izvornom bolešću. A svaka bolest koja se ne liječi s vremenom eskalira. Tako je i sa stockholmskim sindromom. Danas, deset godina nakon završetka predsjedničkog mandata, on o titoizmu ne govori kao o totalitarnom sustavu, nego kao o sustavu političkog unitarizma.

Mesić je izuzetno inteligentan čovjek: ako pogledate njegovo svjedočenje protiv Miloševića u Haagu, vidjet ćete kako je retorički vješt. Dakle, definiranje titoizma kao unitarizma je namjerna pogreška koja je također logično kontradiktorna. Unitarizam je (prisilno) objedinjavanje razlika u ekonomskom, kulturnom i administrativno-političkom smislu. Za Kraljevinu Jugoslaviju se kaže da je bila unitarna.

Ali Stjepan Mesić, poput Kunderina heroja Ludvika, nije bio žrtva unitarizma. Šala nije nimalo štetila unitarnom modelu države. Izricanje presude Mesiću i junaku Kunderina romana bilo je moguće samo zato što je sustav bio totalitaran. Ovo je zajednički nazivnik koji je povezivao Čehoslovačku s kraja 40-ih i SFRJ s kraja 60-ih. Bile su to totalitarne države koje su ljude osuđivale na zatvor, iako nisu postojali materijalni dokazi (kao što Mesić ističe u svom slučaju).

Ali pravi zatvor za zatvorenika u totalitarnom sustavu dolazi tek nakon što odsluži kaznu. Tada se sva vrata zatvaraju. To je iskusio Ludvik, pa tako i Stjepan Mesić. Zato je SFRJ i bila totalitarna diktatura po svim kriterijima: imala je jednopartijski sustav koji je vodio diktator, kontrolu nad svim propagandnim i javnim informacijskim medijima, središnju kontrolu i kontrolu ekonomije, pokrivala je svako područje ljudskog života, policija je sankcionirala svakoga tko je napravio i najmanju pogrešku, čak se i šalio kao što su to činili Stipe Mesić i Kunderin Ludvik.

Ali bolest stockholmskog sindroma uspostavlja Stjepana Mesića kao objektivni fakt u pitanju koje je pogubno za Republiku Hrvatsku. Kako? Koliko je ljudi koji žive ili su živjeli među nama postalo žrtvom Mesićeva sindroma?

Autor: Boštijan Marko Turk | dnevno.hr

Nastavi čitati

Preporuka

IZETBEGOVIĆ: “Dosta je Inzkove ‘zabrinutosti’ vrijeme je da reaguje, Tegeltiju smijeniti, Karadžiću oduzeti odlikovanja…

Pozivamo članove VSTV-a da pokrenu procedure smjene Milana Tegeltije zbog prisustva paradržavnom političkom skupu koji je organizirao Milorad Dodik, a čiji je cilj rušenje ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini. Predsjednik VSTV-a već je odavno izgubio profesionalni kredibilitet i nedopustivo je da se takva osoba, pod direktnom kontrolom Dodikovog SNSD-a, uopće nalazi u pravosudnom sistemu, a pogotovo na čelu VSTV-a.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Bakir Izetbegović

U Sarajevu je održana sjednica Predsjedništva SDA u Sarajevu, a zaključke je na pres-konferenciju pročitao Bakir Izetbegović, lider ove stranke.

Glavna tema današnje sjednice bila je aktuelna politička kriza u Bosni i Hercegovini, koju su izazvale stranke sa sjedištem u entitetu RS, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), nakon što je Ustavni sud BiH kao neustavan ocijenio član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS.

Tu je odluku predsjednik SNSD-a ocijenio kao “prelazak crvene linije” pa je donesena odluka o blokiranju donošenja svih odluka na državnom nivou, odnosno o blokiranju rada državnih institucija dok se ne usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH, koji podrazumijeva odlazak stranih sudija iz te institucije.

Kako je rekao Bakir Izetbegović na pres-konferenciji, SDA neće prihvatiti ultimativan zahtjev o izmjenama zakona o Ustavnom sudu BiH koji dolazi iz RS.

Zaključci sa sjednice

U nastavku pročitajte zaključke sa sjednice:

1. Najava političkih predstavnika iz entiteta RS da neće učestvovati u radu državnih institucija predstavlja klasičan oblik političke ucjene, s ciljem da se volja jedne politike i jednog entiteta nametne cijeloj državi. SDA na to nikada neće pristati. Demokratskim sredstvima, kroz institucije sistema, odlučno ćemo se suprotstaviti nasrtajima na državne institucije.

2. Od Bosne i Hercegovine nikada neće biti odvojen niti jedan njen dio, a bilo kakav pokušaj i bilo kojim sredstvima da se to učini, prouzrokavat će urušavanje mira postignutog u Dejtonu. Na svaku aktivnost koja bude prijetnja teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, odgovorit ćemo snažno i odlučno, svim legalnim mehanizmima i sredstvima. Pozivamo Dodika i one koji ga podržavaju da o ovome dobro razmisle. Bude li ugrožen Dejtonski sporazum, bit će dovedeni u pitanje, prije svega, entiteti koji su nastali tim sporazumom.

3. Pozivamo sve bosanske i patriotske političke snage da, bez obzira na političke i ideološke razlike, svojim djelovanjem doprinesu jedinstvenom odgovoru i suprotstave se nasrtajima na državu.

4. Pozdravljamo reakcije dijela međunarodne zajednice koje su ovog puta bile odlučnije nego ranije te ih pozivamo da konačno poduzmu i konkretne mjere kako kriza koju je prouzrokovao Milorad Dodik, ne bi doživjela eskalaciju s nepredvidivim posljedicama.

5. Od Srbije, kao jedne od potpisnica, tražimo da se striktno pridržava Dejtonskog mirovnog sporazuma, naročito njegovog člana 1., u kojem se navodi: Strane će u potpunosti poštovati suverenu jednakost jedna druge, rješavat će sporna pitanja mirnim sredstvima i uzdržat će se od bilo kakvih akcija, putem prijetnje ili upotrebe sile ili na bilo koji drugi način, protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države.

6. Nećemo prihvatiti ultimativni zahtjev da se izmijeni struktura Ustavnog suda BiH koja podrazumijeva prestanak mandata sudijama koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je dejtonska kategorija, kao i samo postojanje entiteta, i bilo kakvo jednostrano osporavanje Ustavnog suda predstavlja jednostrano kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

O izmjeni strukture Ustavnog suda BiH može se razgovarati unutar eventualne reforme kompletnog bh. pravosuđa, a strane sudije mogu biti zamijenjene domaćima samo u sklopu šire ustavne reforme, kojom bi se garantiralo funkcioniranje BiH bez bojkota i blokada.

7. Pozdravljamo odluku Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, donesenu konsenzusom probosanskih stranaka, kojom se odbija poziv Narodne skupštine entiteta RS za definiranje tzv. granične linije. Prema Aneksu II Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne postoji nikakva granica između entiteta, već samo međuentitetska linija, koja ima isključivo administrativni značaj, poput linija koje dijele kantone ili općine, a sloboda kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga je zagarantirana kroz cijelu BiH.

8. Ukoliko se nastavi destabilizacija prilika, pozivamo visokog predstavnika da iskoristi bonske ovlasti i smijeni sve one koji pokušajem rušenja ustavnopravnog poretka narušavaju mir i stabilnost.

9. Pozivamo visokog predstavnika da poništi odluke Narodne skupštine entiteta RS o dodjeli odlikovanja Radovanu Karadžiću i drugim osuđenim ratnim zločincima.

10. Pozivamo Tužilaštvo BiH, na čelu s glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić, da konačno počnu raditi svoj posao. Tužilaštvo BiH dužno je sankcionirati one koji učestvuju u rušenju ustavnog poretka BiH i ne izvršavaju odluke Ustavnog suda BiH. Toleriranje protuzakonitih radnji je, također, protuzakonito djelo. Klub zastupnika SDA u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH pozvat će ostale klubove da se protiv Milorada Dodika i Željke Cvijanović podnese odgovarajuća krivična prijava.

Prestati s krizama

11. Pozivamo članove VSTV-a da pokrenu procedure smjene Milana Tegeltije zbog prisustva paradržavnom političkom skupu koji je organizirao Milorad Dodik, a čiji je cilj rušenje ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini. Predsjednik VSTV-a već je odavno izgubio profesionalni kredibilitet i nedopustivo je da se takva osoba, pod direktnom kontrolom Dodikovog SNSD-a, uopće nalazi u pravosudnom sistemu, a pogotovo na čelu VSTV-a.

12. Pozivamo HDZ BiH da predlaganjem predsjednika Federacije BiH pokrene proces uspostave izvršne vlasti u Federaciji BiH te da se time omogući otvoren i iskren dijalog o izmjenama izbornog zakonodavstva, poštujući presude Evropskog suda za ljudska prava. Također, očekujemo da HDZ ispravno procijeni aktuelni historijski trenutak i ne svrstava se na stranu generatora krize.

13. Pozivamo sve političke aktere u Bosni i Hercegovini da se striktno pridržavaju Ustava, poštuju princip vladavine zakona i prestanu s generiranjem kriza. Posljedica političkih kriza je odlazak mladih ljudi, izostanak stranih investicija, zaustavljanje rasta ekonomije i pad životnog standarda, što nikome u Bosni i Hercegovini neće donijeti dobro. Umjesto toga, potrebno je da se svi posvetimo ispunjavanju uvjeta iz Mišljenja Evropske komisije kako bismo ubrzali put BiH prema Evropskoj uniji te provođenju Programa reformi na NATO putu. | SB

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Trebaju li Hrvati tužiti RS za naknadu štete?

Najčitanije objave

Popularno