Kontaktirajte nas na:

Preporuka

PRIJEDLOG DF-a: Za dva HDZ-a nastavak diskriminacije Hrvata, za SDA nema ništa sporno

Zastupnici Demokratske fronte (DF) jučer su u proceduru u Parlamentarnu skupštinu BiH uputili Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, s amandmanima na Ustav BiH. U DF-u ističu kako bi njihov prijedlog “otklonio sve zastoje prouzročene sustavnom diskriminacijom u BiH”, te da bi otvorio put ka članstvu u EU, a i riješio primjenu presude ‘Sejdić-Finci. Već po prvim reakcijama jasno je da DF-ov prijedlog neće prihvatiti najjače hrvatske stranke, dok je DF-ovog partnera, SDA, on – prihvatljiv.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjedavajući i član Kluba zastupnika DF-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Dženan Đonlagić i Zlatan Begić jučer su predstavili su prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH od strane ove stranke. Radi o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH uz prijedlog pratećih amandmana na Ustav BiH koje je DF službeno uputila u Parlament BiH na usvajanje.

Naglasili su da je DF dugo radio u suradnji s pravnim stručnjacima na donošenju seta ovih zakona i rješavanjem, kako su istaknuli, anomalija u Izbornom zakonu BiH – zabrana kandidiranja osuđenim ratnim zločincima, sprječavanje malverzacija u izbornom procesu, depolitizaciju izborne administracije, održavanja izbora u Gradu Mostaru itd.

“Oni su zasnovani na europskim zakonima i zasnovana su na mišljenjima EK. Na osnovu tih preporuka predložili smo ove amandmane koji bi trebali riješiti probleme svih građana BiH. S obzirom da europski zakoni i konvencije o ljudskim pravima imaju primat nad odlukama domaćih sudova, usvajanje seta ovih zakona bi riješilo sve sustavne probleme i diskriminacije koje nas opterećuju. Vjerujem da će svi građani, ali i parlamentarci prihvatiti ovo. Implementiranjem ovih rješenja BiH će dobiti status kandidata BiH, te će nam biti potpuno otvoren put za članstvo u EU”, naglasio je potpredsjednik DF-a.

Neprihvatljiv potez i prijedlog za dva HDZ-a

Predsjednik Županijskog obora HDZ BiH HNŽ-a, Stjepan Bošković jučer nije stigao upoznati se s DF-ovim prijedlogom o izmjeni Izbornog zakona BiH i Ustava BiH, ali je za Dnevni list rekao da nije korektno da se tako važna bh. tema upućuje u parlamentarnu proceduru bez konsultacije s ostalim strankama.

“Iz DF-a su jučer medijski prezentirali svoj Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH bez ikakvih konsultacija s ostalim strankama i mislim da to nije korektno. Takav način šalje rlo lošu poruku i unaprijed ima upitan uspjeh”, rekao je kratko Bošković za Dnevni list.

Predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović jasno je rekao da DF-ov prijedlog za ‘Devedesetku’ nije prihvatljiv.

“Brisanje nacionalnog prefiksa u izboru za Predsjedništvo BiH pokazuje jasnu tendenciju majorizacije. Također, nije ispoštovana presuda Ustavnog suda za Dom naroda i ponovno naglašavam da Dom naroda nije dom kantona. Ovaj prijedlog je potpuno neprihvatljiv jer slabi ionako lošu poziciju Hrvata”, rekao je Cvitanović za Dnevni list.

On pri tom kaže da se presuda ‘Sejdić-Finci’ oko izbora članova Predsjedništva BiH mogla riješiti na razne druge načine, a ne eliminiranjem jednog naroda.

Za SDA nema ništa sporno

Međutim, u SDA-u koji je koalicijski partner DF-u, ovi prijedlozi su prihvatljivi. Naime, a kako je jučer za medije komentirao predsjedavajući Kluba bošnjačkog naroda Asim Sarajlić, kazao je da će u SDA prijedlog DF-a biti sagledan i analiziran čim ga vide i upoznaju se s njim.

“Ne vjerujem da ima išta sporno za nas. Imamo mi ta, okoprilike, rješenja još od “travanjskog paketa” 2006. godine. Imamo različita rješenja u Vijeću naroda RS i u Domu naroda Parlamenta Federacije i ranije smo mi na to ukazivali. Dakle, sva rješenja koja idu ka pojednostavljenju procedura i preciziranju vitalnog nacionalnog interesa mislim da za SDA nisu uopće sporna. Vidjet ćemo u parlamentarnoj proceduri. Nisam vidio detalje, ali sva ova rješenja su već od ranije poznata i generalno SDA-u prihvatljiva. Trebamo vidjeti kako iznaći prohodnost kroz domove, kroz Parlament, da na neki način lobiramo za ta rješenja”, kazao je Sarajlić.

Koja rješenja DF nudi – Predsjedništvo BiH

Prema ovom prijedlogu DF-a, a kako je kazao Zlatan Begić član Kluba zastupnika DF-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH , trojica članova Predsjedništva BiH i ubuduće bi se birala po principu jedan iz RS-a i dvojica iz FBiH, ali bez nacionalne odrednice, s tim da iz Federacije BiH ne bi mogla biti birana dvojica pripadnika istog konstitutivnog naroda.

Po DF-ovomprijedlogu, član V, Ustava BiH se izmijenio, te bi propisivao da se Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana, dva iz FBiH koji se biraju neposredno iz FBiH, pri čemu ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda Ostalih, te jednog člana koji se bira neposredno iz entiteta RS.

Broj uzastopnih mandata članova Predsjedništva BiH bi ostao ograničen na dva, a pozicija predsjedavajućeg bi se nastavila rotirati svakih osam mjeseci.

Begić je kazao da se ovim izmjenama i dopunama Izbornog zakona rješavaju pitanja građana BiH, pa i pitanja Sejdić-Finci.

“Ovim prijedlogom se ne ukida entitetsko glasanje i vitalni interes konstitutivnih naroda i entiteta, ali se uvodi odgovornost izabranih nositelja vlasti, te se povećava funkcionalnost i ukida se diskriminacija”, poručio je Begić, dok je Đonlagić naglasio da je to

“jedina prava adresa na kojoj se treba raspravljati o ovim konkretnim prijedlozima”.

Parlamentarna skupština

Prema DF-ovu prijedlogu, Parlamentarna skupština BiH bi se sastojala od Zastupničkog doma i Doma naroda, s tim što bi Dom naroda, umjesto sadašnjih 15, imao 21 izaslanika.

U Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH bi bilo šest Hrvata, šest Srba, šest Bošnjaka i tri iz reda Ostalih. Iz F BiH bi se biralo pet Hrvata, pet Bošnjaka, jedan Srbin i dva iz reda Ostalih, dok bi se iz entiteta RS biralo pet Srba, jedan Hrvat, jedan Bošnjak i jedan iz reda Ostalih. Izaslanike iz FBiH bi birali hrvatski, bošnjački, srpski i izaslanici iz reda Ostalih u Domu naroda FBiH, dok bi izaslanike iz entiteta RS birala Narodna skupština RS-a na prijedlog hrvatskih, bošnjačkih, srpskih i zastupnika iz reda Ostalih.

“11 članova Doma naroda sačinjava quorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska, tri srpska i dva izaslanika iz reda Ostalih”, predlaže DF.

U prijedlogu DF-a stoji da bi Zastupnički dom brojao 42 zastupnika, od kojih bi se dvije trećine birale iz FBiH, a jedna trećina iz RS-a. Quorum bi činila većina izabranih članova. Kolegij Zastupničkog doma bi imao po jednog Srbina, jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog zastupnika iz reda Ostalih.

Sve odluke donosile bi se većinom glasova onih koji su prisutni i glasuju, a zastupnici bi ulagali najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova zastupnika sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko to nije slučaj, predsjedavajući i njegovi zamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu suglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uvjetom da glasovi “protiv” ne uključuju dvije trećine ili više zastupnika izabranih iz svakog entiteta.

Vanredni izbori

DF predlaže da, ukoliko se u roku od 120 dana od dana objave konačnih rezultata izbora ne konstituiraju oba doma Parlamentarne skupštine BiH, raspisuju se ponovni izbori, a mandat izabranih zastupnika prestaje. Ako Predsjedništvo BiH u roku od 150 dana od objave konačnih rezultata izbora ne imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, prestaje mu mandat i raspisuju se ponovni izbori za Predsjedništvo BiH.

Novi izbori su predviđeni i ukoliko Parlamentarna skupština BiH duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom BiH. Isto vrijedi i ukoliko se u dva pokušaja ne potvrdi Vijeće ministara BiH poslije izglasanog nepovjerenja Vijeću ministara.

“Oba doma Parlamentarne skupštine BiH mogu se raspustiti odlukom Predsjedništva BiH ili samog doma, pod uvjetom da je odluka Doma naroda o raspuštanju donijeta većinom koja uključuje većinu izaslanika iz reda najmanje dva naroda ili pripadnika Ostalih, a odluka Zastupničkog doma većinom glasova i većinom glasova oba entiteta”, stoji u prijedlogu.

Središnje izborno povjerenstvo donosi odluku o održavanju vanrednih izbora u roku od pet dana od dana donošenja akta o raspuštanju. Ti se izbori moraju provesti u roku od najmanje 30, a najviše 60 dana.

Izmjene Izbornog zakona

Izmjenama izbornog zakonodavstva se, između ostalog, propisuje da nijedna osoba koja je izdržala kaznu zatvora koju je izrekao Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju ne može biti kandidat niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriju BiH.

Isto se odnosi i na sve osobe koje su izdržale kazne zatvora koje su izrekle domaće ili strane pravosudne institucije zbog ozbiljnih povrjeda humanitarnog prava, a Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju razmatrao njen dosje prije uhićenja i utvrdio da zadovoljava međunarodne pravne standarde.

DF predlaže i da član SIP-a ne može biti osoba koja je nakon stupanja na snagu Izbornog zakona, odnosno nakon 27. rujna 2001. godine, bila na dužnostima u izvršnim tijelima političkih stranaka ili imala mandat u zakonodavnim ili izvršnim tijelima vlasti u ime političkih subjekata.

Brojanje glasova

Umjesto fizičkog brojanja glasova, to bi se radilo elektronskim putem uvođenjem skenera, a propisuje se i obveza blagovremene nabavke i distribucije kamera, elektronskih skenera, čitača otisaka prsta i druge odgovarajuće tehničke opreme za neposredne izbore na svim razinama vlasti u BiH.

Kada je izbor članova Predsjedništva BiH u pitanju iz FBiH se neposredno biraju dva člana. Svaki birač može glasati samo za jednog kandidata, a izabrana su ona dva kandidata koja dobiju najveći broj glasova među kandidatima, s tim da ne mogu biti izabrana oba kandidata iz reda istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda Ostalih. Iz entiteta RS bi se birao kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.

Mandati

Kada je Dom naroda FBiH u pitanju, DF predlaže izračun broja mandata na osnovu popisa stanovništva iz 1991. godine, sve dok se Aneks VII u potpunosti ne provede. No, sudeći prema prijašnjim stavovima hrvatskih, ali i dijela bošnjačkih stranaka, ovaj omjer u izboru izaslanika po županijama teško da će biti prihvaćen.

Iz Unsko-sanskog kantona (USK) bi se biralo pet izaslanika (2 Bošnjaka, 1 Hrvat, 2 Srbina), iz Posavskog kantona bi se birala tri izaslanika (po jedan iz reda svakog konstitutivnog naroda), iz Tuzlanskog kantona bi se biralo osam izaslanika (3 Bošnjaka, 1 Hrvat, 2 Srbina i 2 iz reda Ostalih).

Zeničko-dobojski kanton (ZDK) bi birao osam izaslanika (3 Bošnjaka, 2 Hrvata, 2 Srbina i 1 iz reda Ostalih), Bosansko-podrinjski kanton (BPK) bi birao tri izaslanika (po jedan iz svakog konstitutivnog naroda), Srednjobosanski izaslanika (SBK) bi birao šest delegata (1 Bošnjak, 3 Hrvata, 1 Srbin, 1 iz reda Ostalih), Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) bi birao šest izaslanika (1 Bošnjak, 3 Hrvata, 1 Srbin i 1 iz reda Ostalih), Zapadnohercegovački kanton (ZHK) četiri izaslanika (1 Bošnjak, 2 Hrvata, 1 Srbin), Kanton 10 četiri izaslanika (1 Bošnjak, 2 Hrvata i 2 Srbina), te Kanton Sarajevo 11 izaslanika (3 Bošnjaka, 1 Hrvat, 5 Srba i 2 iz reda Ostalih).

Izvor: Dnevni list

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

MOSTARSKI NOVINAR POMNOŽIO ČOVIĆA S NULOM: Je li HDZ u Mostaru sam sebi pucao u nogu?

Sada je HDZ u situaciji da im treba SDA. A da bi SDA digla ruke, tražit će nešto zauzvrat – uveliko se spekulira da ce HDZ BiH morati dopustiti rekonstrukciju i federalne i kantonalne vlade, piše mostarski novinar Ivan Crnjac u komentaru koji prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon održanih lokalnih izbora u Mostaru, raspored snaga u Gradskom vijeću je jasan, iako će se još vući repovi zbog žalbi prema SIP-u.

Najavljivalo se da će HDZ BiH uz pomoć partnera doći do magičnog broja 18, što je, pokazalo se, bio prevelik cilj.

Ono što je ostalo nejasno jest veliki broj “nesnalaženja” nakon kojeg moramo pitati: Je li HDZ BiH sam sebi pucao u nogu?

Slučaj prvi: Kako se to HDZ BiH spremao za izbore na Jugu kad se već godinama zna da sa 300 “novih” glasača bošnjački blok može uzeti taj jedan mandat?

Ako već stožerna stranka nije smatrala da treba prebaciti dio glasača iz Čitluka, Širokog Brijega ili Čapljine, zašto onda nije vodila računa o prijavljivanju Bošnjaka, odnosno pratila radi li se to?

To je jednostavno bilo, posebno ako znamo da u CIPS-u među zaposlenima ima i Hrvata, točnije, ima ljudi koji su bliski HDZ-u BiH.

Ova činjenica još više boli ako znamo da je i načelnik policijske postaje u kojoj su se prijavljivali Bošnjaci Hrvat, kao i ministar Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a.

Također, u SIP-u HDZ BiH još uvijek ima svojih kadrova i ostaje nejasno kako oni nisu upozorili na ovo?

Podsjećamo da je SIP taj koji je ovjerio birački popis, a sukladno registracijama u MUP-u, 11. studenog. Bilo je i više nego dovoljno vremena da se reagira.

Teško je ovo drugačije karakterizirati nego kao jednu šlampavost i nemarnost, tamo gdje se to nije očekivalo niti smjelo dopustiti!

Drugi je pak slučaj izgradnja mini hidroelektrana na bunskim kanalima.

Činjenica je da je investitore ovog projekta predstavlja Dragan Milićević, suprug federalne ministrice Jelke Milićević.

Činjenica je da se tek pred izbore odlučivalo o tužbi mještana, koji su uspjeli srušiti dozvole i spriječiti izgradnju MHE.

Kako je taj projekt bio identificiran kao HDZ-ova priča, sigurno nije pomogao za izbore.

Posebno je zanimljiv treći slučaj, čak ako zanemarimo da je na Jugu bila nemarnost, aljkavost i ono naše poznato “riješit će se”, kako onda okarakterizirati slučaj Boške Ćavar?

Boška je postala poznata time što je zaustavila nelegalne radove poduzetnika Ante Vidačka, inače nekadašnjeg predsjednika GO HDZ-a BiH Mostar.

Ono što nehotičnost pretvara u smišljenost i letimičnu zloću je kaznena prijave Ante Vidačka protiv Boške, kao i njezino privođenje u MUP na obavijesni razgovor, a sve samo nekoliko dana prije izbora.

To je Boški Ćavar dalo toliko traženu popularnost pa je ona na izborima uspjela preferencijalnim glasovima doći na prvo mjesto svoje liste BH bloka i kao jedina Hrvatica iz ‘nehrvatskih’ stranaka ući u vijeće.

Je li motiv Ante Vidačka u rušenju rezultata HDZ-a BiH bio taj što nije prošao u HDZ-u kao kandidat za gradonačelnika?

Ne znamo, ali u svakom slučaju velika je šteta napravljena, i to svjesna.

Teško se oteti dojmu da je HDZ BiH sam sebi, svjesno, pucao u nogu.

Kakve će biti posljedice ranavanja – tek ćemo vidjeti.

HDZ BiH je gromoglasno zadnjih 15 godina proglašavao Mostar kao stolni grad.

Sve osim zadržavanja gradonačelnika je poraz za HDZ BiH.

Sada je stranka u situaciji da im treba SDA. A da bi SDA digla ruke, tražit će nešto zauzvrat – naveliko se spekulira da ce HDZ BiH morati dopustiti rekonstrukciju i federalne i županijske vlade.

U svim opcijama HDZ BiH neće ništa dobiti, a može samo izgubiti.

Hoće li nam za naše samoranjavanje opet netko drugi biti kriv?

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Armin Laschet novi šef CDU-a: Da s kancelarkinog puta ne skrenemo…

Novi šef CDU-a Armin Laschet nastavit će putem centra koji je utabala Angela Merkel. On mora ujediniti stranku koju čeka rasprava o kandidatu za kancelara. Komentar Katharine Kroll, urednice političke redakcije DW-a.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Usred pandemije, Armin Laschet je obećao stranačkim kolegama da će nastaviti kurs i politički stil Angele Merkel. Laschet želi biti kapetan, održati stranku i zemlju na okupu. Nikakav rizik, već povjerenje i pouzdanost.

Pobjedom na izborima za šefa Kršćansko-demokratske unije (CDU) on je sebi osigurao mogućnost da postane kancelar nakon izbora u rujnu. Još nije odlučeno hoće li on doista i biti kandidat, ali kao novi vođa stranke Laschet ima pravo prvanstva. On je jasno rekao da se smatra sposobnim da bude i kancelar.

No, u pozadini, dva jaka konkurenta čekaju svoju šansu. Obojica trenutno visoko kotiraju u anketama: Markus Söder, bavarski premijer i šef tamoünje Krüäansko-socijalne unije (CSU), i Jens Spahn, ministar zdravlja i Laschetov partner u kandidaturi za vodstvo CDU-a.

Kao ministar zdravlja tokom pandemije, Spahn je naravno stalno prisutan u medijima, pa je po anketama ponekad omiljeniji čak i od kancelarke.

Volja za vladanjem – to je cilj iza kojeg CDU oduvijek zbija redove. Stranka ima jasnu pretenziju na vlast i sve zavisi od kandidata koji najviše obećava. Uprkos osobnoj volji za moć, Laschet sigurno ima osećaj koji kandidat Demokršćana bi imao najbolje šanse za uspjeh na izborima.

U tome se Laschet razlikuje od poraženog Friedricha Merza. I to je jedan od razloga što je dobio podršku delegata na stranačkom kongresu.

U izboru usmjerenja, stranka se usprotivila pomaku udesno i samim tim je bila protiv Merza koji je stranci htio dati mnogo konzervativniji, a ekonomski liberalniji profil.

Armin Laschet neće napustiti uspješnu strategiju Angele Merkel da CDU bude stranka koju biraju i oni na lijevom centru. Od Lascheta ne treba očekivati radikalne promjene. U najboljem slučaju, on će umjereno promijeniti kurs, naglašavajući socijalne aspekte i zajedništvo.

Laschet će imati priliku postati kandidat za kancelara jedino ako uspije u potpunosti ujedini stranku. Njegov rival Friedrich Merz, međutim, snažno je dijelio. Ima vatrene obožavatelje koji su sada gorko razočarani.

Laschet je izabran jer je simbol posredovanja i umjerenosti. Upravo po tom stilu politike je poznata i Angela Merkel. Zato je cjenjena u inozemstvu, posebno u Europi. Tamo se smatra oličenjem strpljivog razgovora i kompromisa.

Međunarodni partneri Njemačke sada ne moraju strahovati od nekih lomova. Laschet će se i u vanjskoj politici držati utabanih staze. On je uvjeren Europljanin, transatlantski nastrojen, ističe unutrašnju i vanjsku sigurnost i aktivno je podržavao izbjegličku politiku Angele Merkel.

Kandidujući se za mjesto šefa CDU-a, Laschet je kao prioritet istakao timski duh. Ne ponaša se isključivo, zrači toplinom i veselošću koja odlikuje ljude iz Porajnja.

Nije on čovjek hladne politike moći. Kao premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije, stvorio je jak tim u kabinetu, njegovi ministri su stručni i tako doprinose Laschetovoj popularnosti.

CDU je nesporno najjača stranka prema trenutnim ispitivanjima javnog mnjenja. To duguje popularnosti Angele Merkel.

Većina Nijemaca, međutim, trenutno ne želi da Armin Laschet bude budući kancelar. U pandemiji, politika je nepredvidljivija nego ikad. Sve se svodi na prave odgovore na krizu i najbolje upravljanje. Počeo je sljedeći krug u utrci za nasljednika Angele Merkel.

Izvor: dw.com

4 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Međunarodna zajednica mora jasno kazati: ‘Dosta je više!’

Politika u Bosni i Hercegovini proteklih 25 godina vodila se po vrlo jednostavnom obrascu – zasjesti u udobne i dobro plaćene fotelje u vlasti, crpiti što je više moguće beneficija, uhljebiti svoje poslušnike u ‘državne jasle’, blokirati sve procese koji znače napredak a onda sve to ‘umotati’ u ugrozu nacionalnih interesa od strane onih drugih ili trećih.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Pozicije u vlasti i državnim poduzećima, koja nisu ništa drugo nego bankomati vladajućih elita, osiguravanjem glasačkog tijela time što se bezobzirno mnogo zapošljavalo po javnoj upravi bez ikakvih kriterija a sve to običnim smrtnicima guralo pod zaštitu naroda je uvijek prolazilo. Demokracija je daleko od idealnog sustava ali jeste najbolji koji postoji i oni koji dobivaju najviše glasova trebaju biti dio vlasti i donositi odluke, sviđalo se to nekome ili ne.

Dok god većina ljudi glasa za neku stranku ili pojedinca, oni trebaju biti vlast. Međutim, dosadašnji model vlasti ne bi bio moguć da nije bilo novca, a njega je uvijek do sada bilo od strane međunarodne zajednice koja je na neki način dajući milijarde i milijarde eura ili dolara ‘ispirala’ svoje ruke od grešaka koje konstanto čini u BiH i toga što smo i zbog tih grešaka na samom rubu civiliziranog svijeta. Sada se pak javljaju naznake da od 2021. godine ipak idemo u drugom smjeru.

Na vidjelo izašlo sve

BiH, uz itekako frizirane podatke, ne spada u siromašne zemlje ali ona to svakako u biti jeste. Mnogi od međunarodnih dužnosnika tek kada su došli u našu zemlju i tu proveli neko vrijeme vidjeli su pravo stanje i ostali zapanjeni razinom siromaštava, korupcije, izostanka vladavine prava i inih pošasti. Mnogo od njih i godinama nakon što su otišli iz BiH ne mogu vjerovati da u 21. stoljeću u srcu Europe postoji društvo kakvo je BiH.

Nadalje, ruku na srce, iako bh. političari tvrde kako su oni u središtu zanimanja najjačih zemalja svijeta, to je daleko od istine jer se te države s BiH bave na najnižoj razini u svojim institucijama. Kada tome dodamo ono najvažnije – a to je nemar bh. političara za narode i žitelje kao i bilo kakve pomisli da se provedu reforme koje bi nas polako vodile ka civiliziranom svijetu, slika današnje BiH je potpuna.

Međunarodna zajednica je činila i čini greške u BiH ali da smo se mi sami dogovorili te uzeli sudbinu u svoje ruke, nitko nas ne bi mogao spriječiti da polako krenemo naprijed i nesumnjivo bi imali podršku najvećeg broja svjetskih sila. Ali to se nikada nije dogodilo.

A i nemoguće je to očekivati od osoba koje se za vrijeme recesije stoljeća ne žele odreći dijela plaća koje se penju i do sedam tisuća maraka, koje uzimaju novac od pomoći gospodarstvu i kupuju automobile, opremaju urede, kupuju umjetnička djela, koje se ne žele odreći čak ni jubilarnih nagrada.

Međutim, ironično ali upravo bi to mogao biti početak kraja ovakvog nakaradnog sustava vladanja. Pandemijakoronavirusa i recesija stoljeća su svijet okrenule naglavačke i na vidjelo izbacile sve ono što je loše u BiH, a toga je napretek. Sramotne afere, izostanak empatije za narode i žitelje, blokade čak i u situaciji kada nam tisuće ljudi umiru nagnali su i naše međunarodne prijatelje da kažu: ‘Dosta je više!’.

Nova paradigma

A to ‘Dosta’ vidi se najbolje u posljednjim potezima Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.

Svima je jasno kako BiH ne može ekonomski preživjeti bez zaduživanja i rapidnog povećanja izravnih investicija. Novac je potreban ali svakako ne kako su nam ga davali posljednjih 25 godina – bez ikakvih kriterija, slabih kontrola, pa je on završavao u ‘krpanju proračunskih rupa’, na plaće političara i njihovih poslušnika ali, kako to pokazuju i nebrojene afere, u korupciji i kriminalu.

EU i MMF, a nadajmo se i svi drugi, od sada pa nadalje će se vidjeti sljedećim postulatima – novca ćete dobiti koliko god vam je potrebno, ali on će ići za jasne i provedene reforme, za izgradnju infrastrukture koju će kontrolirati ljudi iz Bruxellesa ili Washingtona, kreće stroga kontrola javnih natječaja i zapošljavanja u javnu službu, gro novca mora ići za realni sektor, svakako za policiju, vatrogasce, obrazovni sustav, zdravstvo… ali svi oni moraju proći kroz reforme i ‘češljanja’ kako bi se vidjelo što se i kako radilo do sada, beskompromisnu borbu protiv korupcije, kriminala, pranja novca…

Dakle, uvjeti se postave, ukoliko se na njih ne pristane, ništa on novca, ukoliko pak pristane dio novca će odmah doći i od prvog dana provoditi stroge kontrole o njegovom utrošku i reformama. To je jedina formula uspjeha i ono što bi moglo donijeti toliko očekivane promjene.

A bh. političke (kvazi)elite tada će se naći u dilemi – napokon krenuti u izgradnju uređenog društva i vladavine prava koja bi za najveći broj njih značila, u najmanju ruku, odlazak s političke scene ili pak da nastave po starom ali sada više bez milijardi eura ili dolara iz inozemstva kojima su održavali vlast jer bez novca na ulice bi mogli čak, paradoksalno, i uhljebi ukoliko ostanu bez plaća i naknada te bi sve to također značilo urušavanja dosadašnjeg načina vladanja u BiH.

A za sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje ove zemlje nužno je da se mijenja način vladavine, a ne ljudi. U posljednjih 25 godina na vlasti su mijenjale brojne stranke i pojedinci pa od onih koji su i danas aktivni na političkoj sceni lakše je nabrojati one koji nisu bili vlast nego one koji jesu. Promjena stranke ili pojedinca neće značiti apsolutno ništa ukoliko se ne krene s novom paradigmom – vladavina zakona, meritokracija, obrazovanje, gospodarstvo. Sve drugo je jednosmjerna karta za ambis.

Izvor: dnevno.ba

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x