Kontaktirajte nas na:

Politika

Pogled iz Hrvatske: Ustavna kriza

Mislim da se svi možemo složiti, i lijevi i desni, da je od početaka političkog života naše drage Domovine, na djelu svojevrsna “ustavna kriza”. Prije nekoliko mjeseci u tom je smislu, sasvim slučajno, jedan od kandidata za predstojeće predsjedničke izbore gospodin Miroslav Škoro,  svojim nastupom najavljujući ustavne reforme izazvao toliku buru.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

M. Škoro, međutim, nije razradio korijen “ustavne krize” već je samo naglasio da bi predsjednik države trebao imati veću političku moć.

Moj kratki osvrt ima za cilj razotkriti temelje “ustavne krize” i što bi trebalo učiniti da se ova problematika riješi.

Na početku se zapitajmo kada je moguće prepoznati da država proživljava “ustavnu krizu”.

Odgovor koji sam našao je sljedeći: “Na djelu je ustavna kriza kada postoji duboki jaz između pravnog i društvenog sustava”.

Što to znači?

Aristotel je rekao da je  “Ustavnotvorac arhkitet države”. Stoga svaka politička, vjerska i građanska snaga mora naći svoje mjesto u fazi pipreme Ustava, a ako se to ne dogodi onda imamo ono što se dogodilo kod nas “ustavnu krizu” i nezadovoljstvo većeg dijela naroda.

Pokušajmo sada vidjeti što to znači, počevši od toga tko bi trebali biti sastavljači jednog demokratskog Ustava.

Kako struka kaže, kada se piše Ustav taj proces mora predstavljati najveću zastupljenost svih političkih snaga te države. Pod sintagmom političke snage ovdje se ne ubrajaju samo stranke, nego i ostale istitucije putem kojih se upravlja državom i društvom kao što su kulturne ustanove, vjerske, sindikalne, gospodarske itd.

U državi gdje sam se rodio i živio 55 godina, Italiji, Ustav je sastavljalo Ustavno povjerenstvo od 75 članova, koje je izabrao Parlament, a radilo je na tom važnom zadatku punih 18 mjeseci (od 15.7.1946 do 01.02.1947 projekt sastavljanja Ustava je okončan, potom je uslijedilo ukupno 10 mjeseci rasprave u Parlamentu i konačno proglašenje Ustava). Povjerenstvo 75 činili su različiti stručnjaci jer je namjera bila da u što većoj mjeri bude zastupljeno talijansko društvo. Glavni je cilj, između ostalih, bio ograditi se od fašizma koji je bio na vlasti 21 godinu i demokratizirati državne istitucije u najvećoj mogućoj mjeri.

A kako smo mi u Hrvatskoj dobili naš Ustav, tko ga je sastavljao i koliko dugo?

Više autora i stručnjaka tvrde da je naš Ustav preslika oko 80% “Krčkog nacrta”. Što to znači?

U kolovozu 1990. grupica pravnika (točnije Vladimir Šeks, Smiljko Sokol, Krunislav Olujić i Ljubomir Valković) u  prekrasnom hotelskom kompleksu Holudovu, na otok Krku, od 1.do 15.kolovoza – to znači ukupno 15 dana (ali “radeći u dvije smjene”),  napisali su Ustav koji je nakon nekoliko mjeseci iste godine  izglasao i prihvatio Hrvatski Sabor. Hrvatski ustav je poznati kao Božićni ustav jer je usvojen 21.12.1990.,  dakle kada je Hrvatska još bila dio jugoslavenske federacije i kada se još nije znalo hoćemo li ostvariti punu samostalnost. Mi smo u tim presudnim presudnim trenucima sastavljali i usvajali naš temeljni akt!

Mislim da bi se samo zbog te činjenice trebali zapitati kakav smo to Ustav prihvatili.

Ako je u Italiji prva ustavna reforma bila provedena tek 2001., odnosno 43 godine od proglašenja Ustava (1948.),  a naša prva Ustavna reforma provedena je 1997. (pa iza toga 2000., 2001., 2010. i 2013.), shvaćamo i bez gospodina Škore i bez da smo ustavni strucnjači da nešto od samih početaka nije bilo pisano kako treba. Svi se mi dobro sjećamo kakva su to vremena bila i kojim opasnostima je bila izložena Hrvatska, ali jesmo li samo zbog toga skloni prihvaćanju takvog nedovršenog i ponavljam temeljnog i najvažnijeg akta naše Države? Isti V. Šeks kaže: ” Prvotna je namjera bila stvoriti demokratsku hrvatsku državu u sklopu konfederalnog saveza jugoslavenskih republika ( izlaganje na okruglom stolu u Malinskoj 27.08.2015. “Hrvatski Ustav i njegov “Krčki nacrt 1990.”). Šeks u svom prijedlogu 2. članka Ustava piše: ” Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika svih naroda i nacionalnih manjina koji su njeni državljani“. Taj prijedlog o priznanju nacionalnog statusa manjinama nije prošao 1990., ali 1997. jest. Mislim da je Šeksov prijedlog bio vezan uz njegovo shvaćanje o tome  kako će se tadašnja  jugoslavenska država razvijati kao konfederalni savez. To se može zaključiti i kada na istom okruglom stolu kaže da je za “raspad Jugoslavije jedini glavni i ključni krivac Milošević….koji je želio stvaranje velike Srbije i njezinu hegemoniju u Jugoslaviji”. Znači Šeks polazi od toga da za raspad  Jugoslavije nije kriva komunistička diktatura i nedemokratski sustav nego sve prebacuje na Miloševića. Tako možemo teleoloskim tumačenjem zaključiti da su sastavljači Ustava, ili barem dio njih, sadržaj Ustava usmjeravali prema viziji Hrvatske kao konfederalne države, a u sastavu Jugoslavije. Tom stavu je prilagođen sadržaj našeg Ustava!

Zanimljivo je nadalje znati da Krčki ustav nije formalnopravno mogao biti prihvaćen tako kako je bio sastavljan, od samo 4 osobe, bez sudjelovanja većine hrvatskih istitucija, političkih, kulturnih, vjerskih i građanskih. Zbog toga je u rujnu 1990., kada je Ustav već bio u cjelini sastavljen, Sabor imenovao Ustavotvornu komisiju od 229 člana iz svih društvenih područja, od predstavnika običnih ljudi iz naroda, ribara,radnika, do najpozvanijih ljudi iz političkog,kulturnog i znanstvenog života. To je povjerenstvo nije moglo imati dovoljno vremena za kvalitetnu i suštinsku razrdu svih odredbi Ustava jer je djelovalo manje od 4 mjeseca na nekoliko rasprava. Usvojeno je stoga, kako je ranije rečeno, 80 % Krčkog nacrta koji je sastavljalo 4 spomenuta pravnika.

Kako sam ranije naglasio, cilj Ustava je izgraditi politički sustav koji će najbolje odgovarati potrebama hrvatskog društva i hrvatske države… ako smo to usvojili kao činjenicu, a istovremeno znamo kako 50% Hrvata nema hrvatsko državljanstvo i naravno ne sudjeluje u političkom životu naše države…dok manjine u Hrvatskoj sudjeluju izravno ne u zaštiti vlastitog naroda i identiteta već u kreiranju i vođenju cjelokupne državne politike mislim da je to dostatno za negativnu ocjenu našeg Ustava ili barem za pokretanje ozbiljne inicijative da se njegove odredbe što prije poboljšaju. Može li se reći da je priznanjem statusa nacionalne manjine 1997. (u zamjenu za mirnu reintegraciju?) srpska manjina u Hrvatskoj izgubila Krajinu, ali dobila državu?

Da taj ustavnopravni proces nije od početka bio dobro planiran možemo vidjeti i iz toga na koji način danas pripadnici srpske manjina sudjeluju u hrvatskoj politici. Ovakvom politikom koja se trenutno vodi vrlo je teško razlučiti jeli riječ o nacionalnoj manjini ili konstitutivnom narodu.  Ako je riječ o nacionalnoj  manjini onda bi se izabrani zastupnici trebali u svom djelovanju ograničiti na zaštitu i očuvanje identiteta  svojega naroda. U protivnom svakom je građaninu, tako i pripradniku nacionalne manjine omogućeno kandidranje na redovitim listama za parlamentarne izbore, a ne na manjinskim listama gdje imaju privilegirani put za ostvarivanje izbornog uspjeha.

Osobno kao pripadnik hrvatske Dijaspore mislim da imam itekako pravo ne biti zadovoljan načinom sastavljanja Ustava u našoj državi jer od početaka tog procesa mi nismo bili niti prisutni niti zastupljeni.

Ako je dr. Franjo Tuđman otišao u Kanadu 1987. tražiti potporu Dijaspore u borbi za samostalnost, zašto  kasnije nije došlo do uvažavanja političke i ekonomske uloge  koju  je Dijaspora imala u povijesti  Hrvatske?? Nije li hrvatska Dijaspora konstitutivni čimbenik stvaranja hrvatske države? Mi moramo na to stalno upozoravati, moramo pronaći uzroke zaprekama za izravno sudjelovanje hrvatske Dijaspore u hrvatskoj politici i otkloniti ih. Upravo zato će nam svakako dobro doći revizija Hrvatskog (krčkog) Ustava koji uz ostale nedostatke polazi od vizije Hrvatske kao konfederalne države u sklopu Jugoslavije.

Autor: Luka Krilić, useljenik

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Politika

REAKCIJE: I SDA za “razdruživanje”- za povratak na stanje prije Daytona

Izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da će Srbi i Hrvati tražiti da BiH funkcionira onako kako oni žele i da će, ukoliko se to ne ostvari, tražiti “razdruživanje”, izravan je udar na Daytonski mirovni sporazum, priopćeno je iz SDA.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Bakir Izetbegović

Dodaju da je dogovor o funkcioniranju BiH postignut u Daytonu i stoga Dodik, kao i svi ostali, ima obvezu poštivati Ustav i zakone proistekle iz tog sporazuma.

– Svaki Dodikov konkretan potez protiv Daytonskog sporazuma značit će odustajanje od njega, a samim time i vraćanje na stanje prije Daytona, odnosno na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Dodik bi morao znati da Bosna i Hercegovina nije nastala “udruživanjem”, niti se može “razdružiti”. Naročito se to ne može postići srpsko-hrvatskim dogovorom u zemlji u kojoj Bošnjaci čine više od polovice stanovništva, navode iz SDA i zaključuju:

– Srpsko-hrvatski pokušaji “razdruživanja” BiH, od Cvetkovića i Mačeka, do dogovora Karadžića i Bobana narodima u ovoj zemlji su donosili samo ogromne tragedije. Rezultat u konačnici nije bio nestanak Bosne i Hercegovine, ali jest presuđivanje nositelja takvih politika pred međunarodnim sudovima.

Podsjetimo, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da će Srbi i Hrvati kreirati zajedničku izjavu kako BiH može funkcionirati i dodao da je, ako ne bude prihvaćena, jedino rješenje razdruživanje.

Dodik je naveo da „razdruživanje ne znači rat, osim ako bi međunarodni intervencionizam producirao takvo nešto“.

Ponovio je da nigdje nije zabranjeno da Republika Srpska provede referendum, te da Srbi imaju pravo razmišljati o tome i da bi im trebalo da biti prihvaćeno pravo na samoodređenje.

Dodik je istaknuo da se i Hrvatska otvoreno zalaže za status Hrvata u BiH.

– BiH je pogrešna zemlja, pogrešno koncipirana. Sve više ljudi govori da je BiH propala, neodrživa, složena država – rekao je Dodik za Pink

Nastavi čitati

Politika

Zoran Milanović: Izetbegovićeva supruga specijalizirala je u Zagrebu 1993., a sada nas nazivaju UZP-om

Predsjednik RH Zoran Milanović održao je u petak dugu konferenciju za novinare na kojoj je govorio o aktualnim pitanjima, a dotaknuo se i Hrvata u BiH.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Milanović o Izetbegoviću

Govoreći o BiH, obrazložio je svoj nedavni poziv Miloradu Dodiku kazavši kako bi i s vođom bh. Bošnjaka Izetbegovićem “htio pričati o pitanjima koja nas muče”.

Kada govorimo o suradnji, ja pokušavam doprinijeti rješavanju mizerne situacije Hrvata u BiH i računam na pomoć gospodina Plenkovića, pozovem Dodika koji je dolazio i ranije, o tome obavijestim Plenkovića, a na dan dolaska Dodika on mi sam kaže da ga je zvao Plenković, a meni to nije javio. Pitao me i da li da ide kod Plenkovića, ja sam rekao da obavezno ide.

Dignu se galamdžije iz Sarajeva – predsjednik SDA, sin puno talentiranijeg oca, čija supruga je ovdje u Zagrebu 1992. i 1993. specijalizirala – ne u Istanbulu nego u Zagrebu, a sad nas nazivaju udruženim zločinačkim pothvatom, i kaže da neće razgovarati sa mnom. Ja želim razgovarati s vođom bosansko-hercegovačkih Bošnjaka o problemima koje moramo riješiti.

Međutim, g. Plenković nema problem da tog istog gospodina koji se razmeće i hvali da će mi uskratiti svoje društvo (baš me briga) – primi u Zagrebu! I da tome preko nekog savjetnika obavijesti moj ured 15 min prije početka sastanka, kazao je Milanović.

Nastavi čitati

Politika

THOMAS MILLER: Čovjek koji je Puljiću rekao, “vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite”

U američkoj saveznoj državi Illinois jučer je osvanula poruka bivšeg američkog veleposlanika u BiH Thomasa Millera koji je podsjetio na tamošnje Bošnjake na Bidenovo prijateljstvo prema BiH.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Thomas Miller
Bivši američki veleposlanik u BiH Thomas Miller

“Joe Biden je dokazani prijatelj BiH prije, tijekom i poslije rata”, navedeno je u poruci Millera, prenose Vijesti.ba.

Tko je zapravo Thomas Miller?

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u svojim javnim istupa kada god je govorio o ulozi međunarodne zajednice u obepravljivanju Hrvata uvijek je spominjao kako mu jedan zapadni diplomata rekao: “Vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite”.

Kardinal do današnjeg dana nije otkrio ime tog diplomate. No, Hrvatski Medijski Servis od pouzdanog izvora otkrio je o kojem je diplomatu riječ. “Vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite”, doslovno tako kardinalu je rekao bivši američki veleposlaniku u BiH Thomas Miller, otkrio je izvor HMS-a, koji je zamolio da mu se ne otkriva identitet.

Miller je bio veleposlanik SAD-a u vrijeme kada je na čelu OHR-a bio Wolfgang Petritsch, a na čelu OESS-a američki diplomata Robert Barry. Barry je netom prije izbora predložio je izmjene Pravila i propisa Privremenog izbornog povjerenstva, koje je Povjerenstvo usvojilo 14. listopada 2000., mjesec dana prije održavanja izbora. Te izmjene poznate su kao Barryevi amandmani. Njima je omogućeno da čak trećinu izaslanika u Klub Hrvata Doma naroda parlamenta FBiH izaberu Bošnjaci, iz većinski bošnjačkih županija, što je ustavni sud BiH, 2016. po apelaciji Bože Ljubića proglasio neustavnim i izbrisao iz Izbornog zakona BiH.

Istovremeno je tadašnji visoki predstavnik Wolgang Petritsch nametnuo ustavne amandmane prema kojima je bilo omogućeno da se uz pomoć jedne trećine izaslanika u nacionalnim klubovima, umjesto do tada polovice, može izabrati predsjednik i dopredsjednici FBiH i Federalna vlada bez stranaka za koje je glasovala većina Hrvata. Uz to dotadašnji paritet u Vladi FBiH je izmjenjen, pa je umjesto polovice određeno da Hrvati imaju tek trećinu ministarskih pozicija u Vladi FBiH.

Thomas Miler osobno se angažirao u sastavljaju Vlade FBiH, koju je činila tzv “Alijanse za promijene”, predvođena SDP-om, u kojoj su umjesto HDZ-a, stranke za koju je tada glasovala većina hrvatskih birača izašlih na izbore, Hrvate predstavljali minorna stranka Krešimira Zubaka Nova hrvatska inicijativa i Lijanovići.

Cilj projekta bio je napraviti vladu s unitarno-građanskim strankama koja bi provodila američke interesa u Bosni i Hercegovini, a u to vrijeme došlo je i do slabljenja utjecaja Europske unije.

Odgovor HDZ BiH, ali i ostalih prohrvatskih stranaka bio je osnivanje Hrvatskog Narodnog sabora u Novom Travniku i najava proglašenja Hrvatske samuprave. Milerov i Petritschew odgovor bio je smjena tadašnjeg lidera HDZ BiH i hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, tenkovsko uništavanja Hercegovačke banke i pokretanje montiranih sudskih procesa protiv hrvatskih političara, prenose Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x