Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Patrijarhovo brisanje granice na Drini

‘Ne postoje granice za Srbiju i Republiku Srpsku, one i ne treba da postoje jer je riječ o jednom narodu, koji govori jedan jezik i sve što ima od vrijednosti, to mu je zajedničko’, rekao je patrijarh Irinej.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Bog je ljubav i ko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu”, kaže apostol Jovan Bogoslov, Hristov ljubljeni učenik, u Prvoj sabornoj poslanici. I još: “A ko ne voli, nije poznao Boga, jer Bog je ljubav”. Hrišćanstvo je, pre svega, religija ljubavi, i to najveće koja se uopšte može zamisliti. Prema crkvenom učenju, Bog je stvorio svet slobodno, iz ljubavi – što bi bio hrišćanski odgovor na čuveno filozofsko pitanje “zašto postoji nešto, a ne ništa”.

I ne samo to, već se Bog iz ljubavi prema svojoj tvorevini ovaplotio i postao čovek, uzevši na sebe ljudsku prirodu kako bi je iskupio. Hrist je otelovljeni Bog koji je bio gonjen, mučen i zlostavljan. Na kraju se dogodilo nešto što potpuno prevazilazi mogućnost ljudskog razumevanja: besmrtni Bog je umro na krstu, da bi trećeg dana vaskrsao. I sve to zarad spasenja grešnog čovečanstva i čitavog palog sveta. Kao što piše Jovan Bogoslov u Jevanđelju: “Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao, da svaki – ko veruje u njega – ne propadne, nego da ima večni život”.

Imajte mir sa svim ljudima

Otuda i Hristova zapovest čoveku: “Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe”. Ljubav prema bližnjem neminovno dovodi do mira među ljudima. I o miru je Hrist često govorio, apostolima je poručivao “Mir imajte među sobom”, a u Besedi na gori izričito kaže: “Blaženi su mirotvorci, jer će se oni sinovima Božijim nazvati”. “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam” – tako glasi Hristovo zaveštanje učenicima. Zato apostol Pavle u Poslanici Rimljanima poručuje: “Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svim ljudima”.

Naravno, nije lako grešnom čoveku da se drži Božjih zapovesti i da živi u skladu s maksimalističkim jevanđeoskim zahtevima, ali teško da ima nečeg smislenijeg u ovoj dolini plača i zla nego nastojanje da se živi u ljubavi i miru s drugim ljudima. Kao što kaže ruski religijski filozof Nikolaj Berđajev u eseju karakterističnog naslova O savršenstvu hrišćanstva i nesavršenosti hrišćana: “U životu je beskrajno teško u svemu ispunjavati religiju ljubavi, ali u tome i jeste, od početka do kraja, suština religije ljubavi i ona nije zbog toga manje uzvišena ili istinita”.

Suvišno je reći da patrijarh Srpske pravoslavne crkve gospodin Irinej sve navedeno drži u malom prstu, budući da se nalazi na čelu jedne velike hrišćanske zajednice i da je naslednik Hristovih apostola. Zato je patrijarh iskoristio Božić, najradosniji hrišćanski praznik, da diljem regiona pošalje poruke ljubavi, mira, tolerancije i zajedništva. Uoči Božića oglasio se iz Banjaluke: “Ne postoje granice za Srbiju i Republiku Srpsku, one i ne smeju i ne treba da postoje jer je reč o jednom narodu, koji govori jedan jezik i sve što ima od vrednosti, to mu je zajedničko”.

Republika Srpska, patrijarhova država

Izgleda da je patrijarh Irinej malo doradio hrišćansku poruku ljubavi, u duhu narodne izreke koja kaže da ljubav ne zna za granice, pa je rešio da izbriše granicu na Drini koja više od sto godina predstavlja trn u oku vernicima velikosrpskog nacionalizma. Slične poruke slalo je i jedno svetovno lice, zamenik predsednika Socijalističke partije Srbije Predrag Marković, pre jedno godinu i po dana, takođe iz Banjaluke. Patrijarhov istomišljenik je tada poručivao: “Tu ima neka granica, koja je privremena. Predsednik Srpske Milorad Dodik sa svima nama će se potruditi da je izbrišemo”. Lepo je videti da je patrijarh SPC ponovo na istom zadatku sa Miloševićevim socijalistima, baš kao u zlatno doba ratova, ubijanja i masovnih progona nesrba, zarad proširenja teritorije, a pod crkvenim blagoslovom.

Nije se patrijarh tu zaustavio u širenju ljubavi prema komšijskoj državi i narodima koji u njoj žive, već je po svom starom običaju došao na proslavu neustavnog Dana Republike Srpske, pokazujući još jednom nepoštovanje prema pravnom poretku Bosne i Hercegovine. Tom svečarskom prilikom patrijarh je pojasnio svoju misao o granicama i pretenzijama na teritoriju susedne države. “Republika Srpska je srpska država, a u našim srcima kuca ljubav prema srpstvu i svetome Savi”, bubnuo je patrijarh Irinej i ostao živ.

Možda patrijarh nije znao gde se nalazi, jer mu orijentacija u prostoru, pogotovo političkom, baš i nije jača strana, ali to je malo verovatno. Patrijarhu ovo nije prvi put da manji bh. entitet proglašava za državu, to je već postao standardni deo njegovog repertoara u raspirivanju ljubavi. Ranije je imao običaj da govori o Republici Srpskoj kao o “najmlađoj srpskoj državi”, pa se te huškačke floskule drži kao pijan plota. Bilo bi zanimljivo videti da reis Islamske zajednice u BiH dođe u Novi Pazar, pa da kaže kako je Sandžak bošnjačka država. Da li bi za patrijarha to bila regularna i normalna izjava jednog predstavnika verske zajednice?

Crnogorski narod srpskog porijekla

Izjave kojima patrijarh Irinej iskazuje svoju veru u nacionalističke projekte, destabilizuje susednu državu i širi netrpeljivost nisu nikakva novost, to je uobičajen deo njegovih pravoslavnih propovedi. Uzrok te naoko čudnovate pojave je otkrio sam patrijarh u citiranoj izjavi: kad u nečijem srcu “kuca ljubav prema srpstvu”, a ne prema Hristu, prirodno je da priželjkuje komadanje susedne države i pripajanje njenih delova matici Srbiji. Jer ljubav prema srpstvu zapravo znači ljubav prema tuđim teritorijama, ljubav prema otimačini, pljački, razaranju i prolivanju ljudske krvi. Poslednji masovni izliv te ljubavi ostavio je iza sebe oko 100 hiljada mrtvih, milione raseljenih, hiljade silovanih, poharane kuće, spaljena sela, uništene gradove i razvaljenu zemlju.

Ne šalje patrijarh poruke ljubavi i mira samo prema Bosni i Hercegovini, on je zakleti neprijatelj diskriminacije, pa zato želi da se radost Božića proširi na što veći broj ljudi i zemalja. Na Badnji dan Irinej je u društvu neizbežnog Milorada Dodika prisustvovao paljenju badnjaka ispred hrama svetog Save u Beogradu i tom prilikom je čestitao Božić vernicima u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Prvo je žiteljima manjeg entiteta poručio: “Mi smo jedan, jedinstveni narod, sve nam je zajedničko”, a potom je prešao na druge susede. “To bih želeo da bude i sa našom bratskom Crnom Gorom. Na našu veliku radost, ovih dana, narod Crne Gore pokazuje, u najvećoj svojoj meri, da je srpskog porekla, da čuva svoju pravoslavnu veru i time pokazuje jedinstvo sa srpstvom”, mudro je propovedala njegova svetost.

Ko o čemu, patrijarh o srpstvu, a o Hristu ni slovca. Što reče jedan autor do čijih reči Irinej slabo drži: “Gde je blago tvoje, onde će biti i srce tvoje”. Zanimljiv je patrijarhov način mišljenja: ko god protestuje protiv Zakona o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori, taj zapravo svojim učešćem na litijama dokazuje da je srpskog porekla. Ni ovo nije neka novost, patrijarh Irinej zapravo ne priznaje crnogorsku naciju, a sve Crnogorce smatra Srbima. Doduše, ne ograničava se na Crnogorce, već je svojevremeno izjavljivao i da su svi Bošnjaci “potomci svetoga Save”.

Otkud Crnogorcima pravo da ne budu Srbi?

Prošle godine je lepo čovek objasnio Crnogorcima ko su i šta su, da ne lupaju glavu i ne zamaraju se tim komplikovanim identitetskim pitanjima, tu je patrijarh kao stručnjak za nacije da utvrdi ko je ko: “A šta su Crnogorci nego Srbi iz Crne Gore?! Kao što postoje Šumadinci, Vojvođani, Ličani, Bosanci, Hercegovci, tako postoje i Srbi i Crnogorci”. U ovom masovnom posrbljavanju susednih naroda jedino bi Hrvati imali pravo da se bune, jer patrijarh, iz razumu nedostupnih razloga, njih nikada nije nazvao “pokatoličenim Srbima”, kao što je red i običaj u svim velikosrpskim narativima. Šta to patrijarh ima protiv Hrvata? Bojim se da je tu zagonetku teže objasniti nego tajnu Božjeg ovaploćenja.

Nije se ni tu patrijarh zaustavio u širenju ljubavi prema susedima, kad nekog voli on prosto ne zna za dosta. U božićnom intervjuu koji je dao za frankfurtske Vesti, patrijarh je nastavio sa porukama mira i ljubavi upućenim Crnoj Gori. “Crna Gora, nekada elitan dio srpskog naroda, ušao je u takav život da negiraju svoju istoriju. Naši odnosi su uvijek bili bratski, jedan narod, nažalost, tu se umiješala politika, znamo čija, znamo zašto sa željom da Crnu Goru odvoji od Srbije”, tumači patrijarh istoriju i politiku na sebi i tabloidima svojstven način. Džaba se ljudi u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Crnogorci na popisima, patrijarh njihovu volju jednostavno ne priznaje. Uostalom, ko je još video da se ljudi slobodno izjašnjavaju o sopstvenoj nacionalnosti, a da ne pitaju patrijarha?

Možda je krajnje vreme da neko obavesti patrijarha da je Bog ljudima darovao slobodu, da neki pravoslavni teolozi tvrde da je ikona Božja u čoveku upravo – sloboda, te da ljudi tu slobodu mogu da koriste kako hoće i da se njihov izbor ima poštovati. Patrijarhu se ta sloboda ne dopada baš previše, baš kao što se nije dopadala ni Velikom Inkvizitoru u poemi Ivana Karamazova, on je više za pokornost i potčinjavanje. S obzirom da je hijerarhija crkve stroga poput vojne, te da je svaki episkop mali bog u svojoj eparhiji, a da je poniznost nižeg sveštenstva nešto što se podrazumeva – ne čudi što patrijarh ne ljubi previše slobodu. Prosto nije navikao na te belosvetske novotarije.

Rasistički ispadi prema Albancima

Nakon širenja ljubavi prema BiH i Crnoj Gori, na red je došla i kolevka srpstva. Patrijarh je morao da s nekim podeli svoju neprebolnu tugu zbog bratske izdaje: “Ono što je najtragičnije, što se ne može objasniti i opravdati, Crna Gora je priznala Kosovo Šiptarima”. Šiptarima? A nije slučajno Albancima? Zar priliči vrhovnom poglavaru jedne hrišćanske crkve da naziva pogrdnim imenima čitav jedan narod i da vređa sve njegove pripadnike? Poglavaru religije ljubavi i mira takvo nešto ne priliči, ali vođi verske organizacije koja se klanja obogotvorenom srpstvu širenje omraze prema Albancima spada u opis radnog mesta.

Nije se patrijarh zaustavio samo na vređanju Albanaca, već je zaronio i u mutne dubine rasizma. Komentarišući čudnu ideju kako od nekih “nas” traže da se odreknemo Kosova, samo zato što je reč o nezavisnoj državi koja već dugo nije deo Srbije, patrijarh u navedenom intervjuu veli: “To je naša sveta zemlja, zemlja s najvećim svetinjama. To su Pećka patrijaršija, Dečani, Gračanica, i mnoge druge svetinje, na stotine i stotine. Oduvek su pripadale srpskom narodu, srpskoj kulturi i istoriji. Danas, oni koji nemaju istoriju i svoju kulturu, traže da se mi odreknemo svoje kulture”.

Dakle, Albanci su narod bez kulture, pogotovo žitelji Kosova, nekakvi nepismeni divljaci koji jednom divnom, civilizovanom, nadasve kulturnom narodu otimaju njegove svetinje. Ne doseća se patrijarh da u srpsku istoriju spadaju i hladnjače u koje su srpski vojnici trpali leševe pobijenih albanskih civila, i masovne grobnice u Batajnici u koje su ih zatrpavali. Ili mu taj deo istorije ne smeta, možda se njime i ponosi?

Patrijarhova misao nije baš naročito originalna, a ponajviše podseća na čuvenu rasističku rečenicu Dobrice Ćosića o Albancima iz Vremena zmija: “Taj socijalni politički i moralni talog tribalnog varvarskog Balkana uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda – srpskog naroda”.

Možda bi patrijarhu, čije su veze s kulturom javnosti nepoznate, bilo bolje pre nego što nešto kaže da se elementarno upozna sa temom o kojoj govori. Na primer, da pročita knjigu pesama Arbena Idrizija Zveri vole otadžbinu, ili dramu Prst Doruntine Baše, ili neku dramu Jetona Neziraja. A mogao bi da se upozna i sa savremenom književnom scenom Kosova u antologiji Iz Prištine, s ljubavlju. Njihove reči će ionako trajati mnogo duže nego patrijarhove, ono što njegova svetost govori su oveštale fraze koje smo čuli već hiljadu puta iz usta raznih ljudi posednutih demonom velikosrpskog nacionalizma.

Ko ne voli svoga brata, nije od Boga

Žalosno je to reći, ali od njegove svetosti je teško očekivati drugačije poruke, čak i na Božić. Patrijarh Irinej je isti onaj čovek koji je presudu masovnom ubici Ratku Mladiću ocenio kao “đavolje delo”, poglavar institucije koja je blagosiljala ratne zločince i nikad se od toga nije ogradila, institucije kojoj se ovih dana u Londonu sudi za više slučajeva seksualnog nasilja i pedofilije. Patrijarh je samo dosledan, pa izgovara tekst koji više priliči duhu samouništenja i nebića negoli Hristovom slugi.

A Božić je bio zgodna prilika da se podsetimo kako su nam svi ljudi braća, svejedno kom se bogu mole, kako se zovu i kojoj naciji pripadaju. Ali kad nacija postane važnija od Boga i njegovih zapovesti, onda i religija ljubavi i mira biva čudesno preobražena, preinačujući se u religiju mržnje, uvreda i ratobornosti. O svemu tome pisao je pre skoro dve hiljade godina apostol Jovan u gorenavedenoj poslanici.

Pišući o Isusu Hristu, Jovan Bogoslov veli: “Ko govori: poznajem ga, a zapovesti njegove ne drži, laža je i u njemu nema istine (…) Ko govori da u njemu stoji, dužan je i sam da živi onako kako je on živeo”. I još: “Ko govori da je u svetlosti, a mrzi svoga brata, još uvek je u tami.  Ko voli svoga brata ostaje u svetlosti i u njemu nema sablazni. A ko mrzi svoga brata u tami je i u tami hodi, te ne zna kuda ide, jer mu je tama zaslepila oči”.

I da sve bude kristalno jasno, navedimo još samo dva stiha iz treće glave Jovanove poslanice, kao skroman orijentir za snalaženje u pravoslavlju: “Po ovom se poznaju deca Božija i deca đavolja: svako, ko ne čini pravednost i ko ne voli svoga brata, nije od Boga. Jer ovo je vest koju ste čuli od početka: da volimo jedan drugoga”. Dobro piše i još bolje misli taj Jovan Bogoslov, kao da je Duhom Svetim nadahnut, prava je šteta što ga patrijarh ne čita.

A i što bi ga čitao kad u njegovom jevanđelju i poslanicama nigde nijedne reči o tome da su Crnogorci Srbi, da je Republika Srpska država, da su Albanci zapravo Šiptari – divljaci bez kulture, a da su Srbi nebeski narod? Patrijarh Irinej je zauzet čovek na odgovornom zadatku – da verno služi srpstvu nad vojskama; nije on zaludan, pa da gubi vreme na sumnjivu literaturu i slične besposlice.

Izvor: Al Jazeera

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x