Kontaktirajte nas na:

Preporuka

OBMANA ILI UTEMELJENA ZNANOST: Što uzrokuje COVID-19?

Zanimljivo je i kako farmaceutske kompanije rade cjepiva, a da još uvijek nema znanstvenih dokaza što uzrokuje bolest?!

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Krajem 19. stoljeća postavilo se pitanje o uzročnicima zaraznih bolesti. Kako bi Koch odgovorio na to pitanje, oko 1880.  uspostavio je četiri postulata za određivanja uzročnika bolesti:

  1. Mikroorganizam mora biti pronađen u svim organizmima koji pate od bolesti, ali NE SMIJE BITI pronađen u zdravim organizmima.
  2. Mikroorganizam mora biti izoliran iz bolesnog organizma i uzgojen u čistoj kulturi
  3. Uzgojeni mikroorganizam stavljen u zdravi organizam MORA prouzročiti bolest
  4.  Mikroorganizam mora biti reizoliran iz oboljelog eksperimentalnog domaćina i mora biti identificiran kao identičan originalnom uzročniku

https://en.wikipedia.org/wiki/Koch%27s_postulates

Ili na engleskom:

  1. The microorganism must be found in abundance in all organisms suffering from the disease, but should not be found in healthy organisms.
  2. The microorganism must be isolated from a diseased organism and grown in pure culture.
  3. The cultured microorganism should cause disease when introduced into a healthy organism.
  4. The microorganism must be reisolated from the inoculated, diseased experimental host and identified as being identical to the original specific causative agent.

Postulati su jednostavni i zdravorazumski. Kažu da mikroorganizam treba biti izoliran iz bolesnog organizma, karakteriziran te unijet u zdravi organizam. Ako i taj novi organizam pokaže iste simptome, te ako se iz njega izolira mikroorganizam koji se pokaže identičan onom polaznom, onda se može tvrditi da taj mikroorganizam uzrokuje simptome bolesti. Još treba biti zadovoljeno i pravilo da organizam treba biti pronađen u bolesnim, a ne smije biti u zdravim osobama.

Do danas (24. 7. 2020.) su, barem po mom znanju, objavljena tri rada koja tvrde da su izolirali uzročnika COVID-19 bolesti.

1. https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/nejmoa2001017 Zhu et al, NEJM, 382, 727-733 (2020)

2. https://www.nature.com/articles/s41586-020-2012-7 Zhou et al, Nature, 579, 270-273 (2020)

3. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7045880/ Jeong-Min et al, Osong Public Health Res Perspect, 11(1), 3-7 (2020)

Sada ćemo pogledati jesu li gore izneseni znanstveni radovi utvrdili uzročnika bolesti s obzirom na Kochova pravila.

1. https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/nejmoa2001017

U diskusiji su napisali: “Although our study does not fulfill Koch’s postulates, our analyses provide evidence implicating 2019-nCoV in the Wuhan outbreak.” U prijevodu: “Iako naša studija ne zadovoljava Kochove postulate, naša analiza pruža dokaze koji IMPLICIRAJU izbijanje pandemije 2019-nCov u Wuhanu“.

Autori su napisali da njihov rad ne zadovoljava Kochove postulate. Oni i sami priznaju da nisu dokazali uzročnika bolesti. Nadalje pišu da pružaju dokaze koji IMPLICIRAJU. Treba razjasniti razliku između implikacije, asocijacije (korelacije) i uzročno-posljedične veze (kauzalnosti).

Implikacija, asocijacija, korelacija je kada kod požara nađete vatrogasce. Nakon toga ih nađete i kod drugih požara. Iz toga možete implicirati ili asocirati vatrogasce s požarom, ali to ne znači da su vatrogasci uzrokovali požar, tj. to ne povlači uzročno-posljedičnu vezu (kauzalnost).

Navedeni rad je implicirao uzročnika bolesti ili u primjeru sa vatrogascima taj rad je dokazao korelaciju da se vatrogasci nalaze kod požara, a ne da su oni uzročnici požara.

2. https://www.nature.com/articles/s41586-020-2012-7

Sljedeći rad koji tvrdi da je identificirao uzročnika pandemije objavljen je u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa, „Nature“. Naslov rada je: “A pneumonia outbreak associated with a new coronavirus of probable bat origin“. Već iz naslova rada vidljivo je da se radi o asocijaciji, a ne kauzalnosti.

Pomnim čitanjem rada čitatelj može zaključiti da NITI jedan od 4 Kochova postulata potrebna da bi se dokazalo uzročnika bolesti nisu ispunjena. U studiji je uzorak iz pacijenta stavljen na Vero E6 i Huh7 stanice (to nisu ljudske stanice), napadnut antibioticima i nekim drugim tvarima te potom promatrani kroz elektronski mikroskop.

Dakle, provodioci ove studije nisu izolirali virus iz oboljele osobe, karakterizirali ga, inficirali njime osobu bez simptoma koja je potom razvila iste simptome te onda iz takve osobe ekstrahirali virus i pokazali da je identičan onom početnom. A također nisu dokazali da sve oboljele osobe imaju taj virus, a da ga sve zdrave nemaju. Znači, nisu ispunili Kochove postulate koji utvrđuju uzročnika bolesti.

Autori sljedećeg rada https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7045880/ tvrde da su identificirali korona virus iz pacijenta jednako kao i autori prethodne studije, samo su uzorak iz pacijenta stavili na Vero i Caco-II stanice, napali ga antibioticima i poslikali elektronskim mikroskopom.

Da zaključimo, niti jedna od tri grupe grupe znanstvenika nije identificirala uzročnika COVID-19 bolesti, iako u svojim studijiama prezentiraju da jesu. Stoga se postavlja pitanje što su to oni zapravo „identificirali“.

Prva grupa je na slikama nastalim elektronskim mikroskopom prikazala neke tvorbe u rasponu veličina od 60 do 140 nm, druga grupa je prikazala tvorbe veličine 85 nm, a treća grupa je prikazala tvorbe veličine 55 nm. Sve tri slike su redom prikazane dolje.

Sve te tri grupe su na slikama prikazale nepravilne tvorbe. Već nam to govori da na tim slikama nisu virusi jer oni su jako pravilne geometrije, u slučaju koronavirusa sfere. Osim toga, ako se radi o istim virusima, oni moraju imati i jednaku, točno određenu dimenziju, dok je svaki od ova tri rada dokumentirao tvorbe različitih dimenzija. Iz toga možemo zaključiti da ovi radovi nisu izolirali virus. S obzirom na to da su stanice napali antibioticima, moguće je da su ustvari uslikali egzozome, jer poznato je da stanice napadnute antibioticima stvaraju egzozome. No, nema potrebe da ulazimo u to što su oni uslikali, za naš tekst je dovoljno da pokažemo da nisu uslikali virus.

Ovaj tekst vam može poslužiti i kao uvod za sljedeći video u kojem su opširnije obrađena tri znanstvena rada za koja smo zaključili da nisu identificirali uzročnika COVID-19 bolesti.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=16&v=v-IzHYbhh2w&feature=emb_logo

Sada se postavlja pitanje kako se boriti protiv bolesti za koju nije poznat uzrok? Pa upravo onako kako se kliničari i bore, tako da liječe simptome. Ali postavlja se i pitanje bi li se mogli još bolje boriti protiv te bolesti kada bi epidemiolozi priznali da ne znaju što uzrokuje bolest i kada bi napokon krenuli odgovarati na to početno pitanje. Valjda je svima jasno da je za borbu protiv bolesti od presudnog značenja otkriti njegovog uzročnika. Moguće je da COVID-19 uzrokuje bakterija ili možda zagađenje iz okoliša, a moguće je da ga uzrokuje i virus, ali neki drugi.

Osim što bi poznavanje krivca značajno pomoglo kod liječenja oboljelih, pomoglo bi i kod donošenja adekvatnih mjera da se bolest, ako je zarazna, suzbije. Navedimo samo primjer kirurških maski, od kojih većina koje se nalaze na tržištu nemaju niti odobrenje Ministarstva zdravstva za stavljanje na tržište za ljudsku uporabu. Za te maske ne možete niti znati kolika im je veličina pora, tj. koju veličinu čestica filtriraju. Ali možete sigurno znati da ne filtriraju čestice manje od 300 nm, jer skuplje N95 maske filtriraju samo 95% čestica većih od 300 nm. S obzirom na to da još uvijek nije identificirano što uzrokuje bolest, ne znamo niti veličinu patogena. Što ako je patogen i deset puta manji od pore na maski? No, izgleda da naš Stožer ne zanimaju takva pitanja. Oni bez ikakvog znanstvenog dokaza da maske pomažu u sprječavanju širenja zaraze gnjave cjelokupno stanovništvo obaveznim nošenjem maske. Osim toga oni i značajno osiromašuju već osiromašeno stanovništvo i pogoršavaju njihovo zdravlje. Ali ta struke ionako već većinu svijeta gnjavi mjerama, a da nisu dali odgovor na osnovno pitanje, što uzrokuje bolest? S obzirom na to da niti taj prvi korak još nisu odradili, naravno da još uvijek jako malo znaju o bolesti. I još je poraznije da ne znaju točno. Puno bolje bi bilo da ne znaju ništa o bolesti nego da prihvate netočno. A oni su upravo prihvatili netočno.

Samo bih htio napomenuti da uzrok tome nije jer je teško znati točno, nego je uzrok tome to što oni rade loše.

A zanimljivo je i kako farmaceutske kompanije rade cjepiva, a da još uvijek nema znanstvenih dokaza što uzrokuje bolest? Valjda vam je jasno da cjepiva ne mogu biti korisna ako proizvođač ne zna što uzrokuje bolest.

A zapitajte se i što vam to znanost prezentira kao istinu. Pogledajte to na primjeru znanstvenog rada o kojem sam ovdje pisao, a koji je objavljen u najprestižnijem svjetskom časopisu Nature. Naslov tog rada je: “A pneumonia outbreak associated with a new coronavirus of probable bat origin“. U prijevodu bi to bilo: epidemija pneumonije je asocirana s novim koronavirusom vjerojatno porijeklom iz šišmiša. I u naslovu su napisali asocijacija. Međutim, u sažetku ispod naslova potom pišu: “Here we report the identification and characterization of a new coronavirus (2019-nCoV), which caused an epidemic of acute respiratory syndrome in humans in Wuhan, China.“ U prijevodu: Ovdje izvještavamo o identifikaciji i karakterizaciji novog koronavirusa 2019-nCoV=, koji je UZROKOVAO epidemiju akutnog respiratornog sindroma u ljudima u Wuhanu.

Dakle, iako naslov jasno govori da su virus i bolest samo asocirani, u sažetku tvrde da postoji kauzalnost, tj. da virus UZROKUJE bolest. Čak su otišli i korak dalje tvrdeći da je taj virus uzrokovao epidemiju. I jedno i drugo tvrde bez ikakvog znanstvenog dokaza. Ponavljam, to je objavljeno u jednom od svjetski najprestižnijih časopisa. Sljedeći put kad vam netko kaže da je znanost nešto zaključila, sjetite se ovog primjera kojim vas i autori rada i urednici najprestižnijeg časopisa svjesno obmanjuju.

Za kraj, zapitajte se zašto financirate struku koja nije sposobna po pravilima donesenima prije skoro 150 godina identificirati patogen?

Zapitajte se i kako to da je prije 100 godina bilo moguće na taj način odrediti patogen, a da danas nije? Je li struka napredovala ili nazadovala u zadnjih 100 godina? Zapitajte se i bi li nama svima danas bilo bolje da takva struka uopće ne postoji i da ju prestanemo financirati?

Izvor: logicno.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x