Kontaktirajte nas na:

Preporuka

OBMANA ILI UTEMELJENA ZNANOST: Što uzrokuje COVID-19?

Zanimljivo je i kako farmaceutske kompanije rade cjepiva, a da još uvijek nema znanstvenih dokaza što uzrokuje bolest?!

Online:

/ Datum objave:

Krajem 19. stoljeća postavilo se pitanje o uzročnicima zaraznih bolesti. Kako bi Koch odgovorio na to pitanje, oko 1880.  uspostavio je četiri postulata za određivanja uzročnika bolesti:

  1. Mikroorganizam mora biti pronađen u svim organizmima koji pate od bolesti, ali NE SMIJE BITI pronađen u zdravim organizmima.
  2. Mikroorganizam mora biti izoliran iz bolesnog organizma i uzgojen u čistoj kulturi
  3. Uzgojeni mikroorganizam stavljen u zdravi organizam MORA prouzročiti bolest
  4.  Mikroorganizam mora biti reizoliran iz oboljelog eksperimentalnog domaćina i mora biti identificiran kao identičan originalnom uzročniku

https://en.wikipedia.org/wiki/Koch%27s_postulates

Ili na engleskom:

  1. The microorganism must be found in abundance in all organisms suffering from the disease, but should not be found in healthy organisms.
  2. The microorganism must be isolated from a diseased organism and grown in pure culture.
  3. The cultured microorganism should cause disease when introduced into a healthy organism.
  4. The microorganism must be reisolated from the inoculated, diseased experimental host and identified as being identical to the original specific causative agent.

Postulati su jednostavni i zdravorazumski. Kažu da mikroorganizam treba biti izoliran iz bolesnog organizma, karakteriziran te unijet u zdravi organizam. Ako i taj novi organizam pokaže iste simptome, te ako se iz njega izolira mikroorganizam koji se pokaže identičan onom polaznom, onda se može tvrditi da taj mikroorganizam uzrokuje simptome bolesti. Još treba biti zadovoljeno i pravilo da organizam treba biti pronađen u bolesnim, a ne smije biti u zdravim osobama.

Do danas (24. 7. 2020.) su, barem po mom znanju, objavljena tri rada koja tvrde da su izolirali uzročnika COVID-19 bolesti.

1. https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/nejmoa2001017 Zhu et al, NEJM, 382, 727-733 (2020)

2. https://www.nature.com/articles/s41586-020-2012-7 Zhou et al, Nature, 579, 270-273 (2020)

3. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7045880/ Jeong-Min et al, Osong Public Health Res Perspect, 11(1), 3-7 (2020)

Sada ćemo pogledati jesu li gore izneseni znanstveni radovi utvrdili uzročnika bolesti s obzirom na Kochova pravila.

1. https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/nejmoa2001017

U diskusiji su napisali: “Although our study does not fulfill Koch’s postulates, our analyses provide evidence implicating 2019-nCoV in the Wuhan outbreak.” U prijevodu: “Iako naša studija ne zadovoljava Kochove postulate, naša analiza pruža dokaze koji IMPLICIRAJU izbijanje pandemije 2019-nCov u Wuhanu“.

Autori su napisali da njihov rad ne zadovoljava Kochove postulate. Oni i sami priznaju da nisu dokazali uzročnika bolesti. Nadalje pišu da pružaju dokaze koji IMPLICIRAJU. Treba razjasniti razliku između implikacije, asocijacije (korelacije) i uzročno-posljedične veze (kauzalnosti).

Implikacija, asocijacija, korelacija je kada kod požara nađete vatrogasce. Nakon toga ih nađete i kod drugih požara. Iz toga možete implicirati ili asocirati vatrogasce s požarom, ali to ne znači da su vatrogasci uzrokovali požar, tj. to ne povlači uzročno-posljedičnu vezu (kauzalnost).

Navedeni rad je implicirao uzročnika bolesti ili u primjeru sa vatrogascima taj rad je dokazao korelaciju da se vatrogasci nalaze kod požara, a ne da su oni uzročnici požara.

2. https://www.nature.com/articles/s41586-020-2012-7

Sljedeći rad koji tvrdi da je identificirao uzročnika pandemije objavljen je u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa, „Nature“. Naslov rada je: “A pneumonia outbreak associated with a new coronavirus of probable bat origin“. Već iz naslova rada vidljivo je da se radi o asocijaciji, a ne kauzalnosti.

Pomnim čitanjem rada čitatelj može zaključiti da NITI jedan od 4 Kochova postulata potrebna da bi se dokazalo uzročnika bolesti nisu ispunjena. U studiji je uzorak iz pacijenta stavljen na Vero E6 i Huh7 stanice (to nisu ljudske stanice), napadnut antibioticima i nekim drugim tvarima te potom promatrani kroz elektronski mikroskop.

Dakle, provodioci ove studije nisu izolirali virus iz oboljele osobe, karakterizirali ga, inficirali njime osobu bez simptoma koja je potom razvila iste simptome te onda iz takve osobe ekstrahirali virus i pokazali da je identičan onom početnom. A također nisu dokazali da sve oboljele osobe imaju taj virus, a da ga sve zdrave nemaju. Znači, nisu ispunili Kochove postulate koji utvrđuju uzročnika bolesti.

Autori sljedećeg rada https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7045880/ tvrde da su identificirali korona virus iz pacijenta jednako kao i autori prethodne studije, samo su uzorak iz pacijenta stavili na Vero i Caco-II stanice, napali ga antibioticima i poslikali elektronskim mikroskopom.

Da zaključimo, niti jedna od tri grupe grupe znanstvenika nije identificirala uzročnika COVID-19 bolesti, iako u svojim studijiama prezentiraju da jesu. Stoga se postavlja pitanje što su to oni zapravo „identificirali“.

Prva grupa je na slikama nastalim elektronskim mikroskopom prikazala neke tvorbe u rasponu veličina od 60 do 140 nm, druga grupa je prikazala tvorbe veličine 85 nm, a treća grupa je prikazala tvorbe veličine 55 nm. Sve tri slike su redom prikazane dolje.

Sve te tri grupe su na slikama prikazale nepravilne tvorbe. Već nam to govori da na tim slikama nisu virusi jer oni su jako pravilne geometrije, u slučaju koronavirusa sfere. Osim toga, ako se radi o istim virusima, oni moraju imati i jednaku, točno određenu dimenziju, dok je svaki od ova tri rada dokumentirao tvorbe različitih dimenzija. Iz toga možemo zaključiti da ovi radovi nisu izolirali virus. S obzirom na to da su stanice napali antibioticima, moguće je da su ustvari uslikali egzozome, jer poznato je da stanice napadnute antibioticima stvaraju egzozome. No, nema potrebe da ulazimo u to što su oni uslikali, za naš tekst je dovoljno da pokažemo da nisu uslikali virus.

Ovaj tekst vam može poslužiti i kao uvod za sljedeći video u kojem su opširnije obrađena tri znanstvena rada za koja smo zaključili da nisu identificirali uzročnika COVID-19 bolesti.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=16&v=v-IzHYbhh2w&feature=emb_logo

Sada se postavlja pitanje kako se boriti protiv bolesti za koju nije poznat uzrok? Pa upravo onako kako se kliničari i bore, tako da liječe simptome. Ali postavlja se i pitanje bi li se mogli još bolje boriti protiv te bolesti kada bi epidemiolozi priznali da ne znaju što uzrokuje bolest i kada bi napokon krenuli odgovarati na to početno pitanje. Valjda je svima jasno da je za borbu protiv bolesti od presudnog značenja otkriti njegovog uzročnika. Moguće je da COVID-19 uzrokuje bakterija ili možda zagađenje iz okoliša, a moguće je da ga uzrokuje i virus, ali neki drugi.

Osim što bi poznavanje krivca značajno pomoglo kod liječenja oboljelih, pomoglo bi i kod donošenja adekvatnih mjera da se bolest, ako je zarazna, suzbije. Navedimo samo primjer kirurških maski, od kojih većina koje se nalaze na tržištu nemaju niti odobrenje Ministarstva zdravstva za stavljanje na tržište za ljudsku uporabu. Za te maske ne možete niti znati kolika im je veličina pora, tj. koju veličinu čestica filtriraju. Ali možete sigurno znati da ne filtriraju čestice manje od 300 nm, jer skuplje N95 maske filtriraju samo 95% čestica većih od 300 nm. S obzirom na to da još uvijek nije identificirano što uzrokuje bolest, ne znamo niti veličinu patogena. Što ako je patogen i deset puta manji od pore na maski? No, izgleda da naš Stožer ne zanimaju takva pitanja. Oni bez ikakvog znanstvenog dokaza da maske pomažu u sprječavanju širenja zaraze gnjave cjelokupno stanovništvo obaveznim nošenjem maske. Osim toga oni i značajno osiromašuju već osiromašeno stanovništvo i pogoršavaju njihovo zdravlje. Ali ta struke ionako već većinu svijeta gnjavi mjerama, a da nisu dali odgovor na osnovno pitanje, što uzrokuje bolest? S obzirom na to da niti taj prvi korak još nisu odradili, naravno da još uvijek jako malo znaju o bolesti. I još je poraznije da ne znaju točno. Puno bolje bi bilo da ne znaju ništa o bolesti nego da prihvate netočno. A oni su upravo prihvatili netočno.

Samo bih htio napomenuti da uzrok tome nije jer je teško znati točno, nego je uzrok tome to što oni rade loše.

A zanimljivo je i kako farmaceutske kompanije rade cjepiva, a da još uvijek nema znanstvenih dokaza što uzrokuje bolest? Valjda vam je jasno da cjepiva ne mogu biti korisna ako proizvođač ne zna što uzrokuje bolest.

A zapitajte se i što vam to znanost prezentira kao istinu. Pogledajte to na primjeru znanstvenog rada o kojem sam ovdje pisao, a koji je objavljen u najprestižnijem svjetskom časopisu Nature. Naslov tog rada je: “A pneumonia outbreak associated with a new coronavirus of probable bat origin“. U prijevodu bi to bilo: epidemija pneumonije je asocirana s novim koronavirusom vjerojatno porijeklom iz šišmiša. I u naslovu su napisali asocijacija. Međutim, u sažetku ispod naslova potom pišu: “Here we report the identification and characterization of a new coronavirus (2019-nCoV), which caused an epidemic of acute respiratory syndrome in humans in Wuhan, China.“ U prijevodu: Ovdje izvještavamo o identifikaciji i karakterizaciji novog koronavirusa 2019-nCoV=, koji je UZROKOVAO epidemiju akutnog respiratornog sindroma u ljudima u Wuhanu.

Dakle, iako naslov jasno govori da su virus i bolest samo asocirani, u sažetku tvrde da postoji kauzalnost, tj. da virus UZROKUJE bolest. Čak su otišli i korak dalje tvrdeći da je taj virus uzrokovao epidemiju. I jedno i drugo tvrde bez ikakvog znanstvenog dokaza. Ponavljam, to je objavljeno u jednom od svjetski najprestižnijih časopisa. Sljedeći put kad vam netko kaže da je znanost nešto zaključila, sjetite se ovog primjera kojim vas i autori rada i urednici najprestižnijeg časopisa svjesno obmanjuju.

Za kraj, zapitajte se zašto financirate struku koja nije sposobna po pravilima donesenima prije skoro 150 godina identificirati patogen?

Zapitajte se i kako to da je prije 100 godina bilo moguće na taj način odrediti patogen, a da danas nije? Je li struka napredovala ili nazadovala u zadnjih 100 godina? Zapitajte se i bi li nama svima danas bilo bolje da takva struka uopće ne postoji i da ju prestanemo financirati?

Izvor: logicno.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

BiH TREBA NOVI DAYTON: SAD i EU neće dopustiti prevagu Bošnjaka nad Hrvatima i Srbima

Ako je išta dobro donijela činjenica da se službeni Zagreb dobrih 15-ak godina distancirao od bosanskohercegovačkih Hrvata, onda je to činjenica da je taj narod postao zaseban politički subjekt koji samostalno određuje svoje političke i nacionalne pozicije.

Online:

/ Datum objave:

Bosna i Hercegovina ulazi u posljednji mjesec dana u kojem je moguće postići dogovor političkih stranaka i naroda o izmjenama izbornog zakonodavstva prema kojima bi se održali idući opći izbori. Naime, izbori bi se trebali održati ujesen iduće godine, a izmjene izbornog zakona i Ustava u pravilu se ne donose u izbornoj godini. Već smo nekoliko puta najavljivali kako međunarodna zajednica neće sebi dopustiti luksuz ugrožavanja izbornog procesa i mogućeg bojkota izbora. Visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt pustit će lidere do zadnjeg dana da iscrpe sve mogućnosti međusobnog dogovora te će potom, tvrde dobro upućeni izvori, u skladu sa svojim ovlastima nametnuti izborni zakon.

Sve to vrlo je dobro poznato i predstavnicima vodećih političkih stranaka u zemlji, međutim, trenutno se taktizira na svim razinama kako što bolje izaći iz cijele priče jer ulog je – rezultat na predstojećim izborima. Ma koliko na bošnjačkoj ili probosanskoj strani, kako to sebi vole tepati politički subjekti u Sarajevu, tvrdili da kontroliraju cjelokupnu situaciju i imaju inicijativu, to jednostavno nije istina.

Pucanj u prazno

Zbog dugogodišnje maksimalističke politike koja je u pogledu uređenja države i odnosa među narodima godinama inaugurirana u Sarajevu, tzv. probosanski blok našao se pred zidom. Nitko im ne može dati ono što su svim silama godinama pokušavali dobiti politikom malih koraka – ukidanje entiteta i županija, jednog predsjednika i politiku jedan čovjek – jedan glas na svim razinama. To bi značilo poništenje Ustava, a upravo su i Amerikanci i Europljani ovih dana pohrlili u Sarajevo spasiti Dayton i Ustav koji je usvojen na osnovi okvirnog sporazuma o miru. S druge strane, ako ne dođe do dogovora, pa i putem pritiska odnosno nametnutih rješenja visokog predstavnika, izvjestan je bojkot izbora srpskih i hrvatskih političkih subjekata. U takvim okolnostima dolazi do potpune paralize države i to je zasad jasno svima osim usijanim glavama u Sarajevu. U jednom od prošlih brojeva pisali smo kako cilj tzv. međunarodne zajednice u BiH nikada nije bio izgradnja funkcionalnog društva i državnog aparata. Utopistički narativ demokracije i funkcionalnog društva priča je za javnost, a zadovoljavanje vlastitih geopolitičkih ciljeva ono je čime se svi akteri bosanskohercegovačke političke drame u stvarnosti vode. Stoga pomalo groteskno izgleda zaklinjanje tzv. probosanskih stranaka u zapadne demokracije jer se nadaju da će na taj način izboriti svoje strateške ciljeve o unutardržavnom uređenju.

Raščišćavanje nereda

Pogotovo zato što je prva poruka svih tzv. specijalnih pregovarača koji su u BiH poslani raščistiti nered Valentina Inzka bila – osnova našeg djelovanja je Dayton. Dakle, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Tom rečenicom u vodu je palo sve ono što su dvadeset godina radili bošnjački centralisti i unitaristi. Sve je vraćeno na početak. Uzaludno preglasavanje, uzaludni svi oni milijuni maraka dani za lobiranje u Bruxellesu i Washingtonu, uzaludni svi oni milijuni maraka dani raznim međunarodnim emisarima u BiH za “nepristrano suđenje”, sve je uzalud jer je jedina neminovnost Dayton. No kako je počelo i koliko daleko se otišlo u trovanju međunacionalnih odnosa u zemlji, bit će dobro ako se do daytonskog okvira uopće i dođe. Nitko više ne želi gubiti vrijeme na dogovore sa stranom koja ne poštuje ni jedan dogovor i svaku priliku koristi kako bi, tražeći zakonsku rupu i korumpiranog međunarodnog činovnika, državne propise prilagodila centralizmu i unitarizmu.

Da bi se uopće ponovno došlo do Daytonskog sporazuma i koliko-toliko stvari vratile u normalu, treba se vratiti u prošlost i napraviti korake koji su doveli do Daytona. Jedan od ključnih preduvjeta bio je Washingtonski sporazum potpisan između Hrvata i Bošnjaka. Već smo upozoravali kako će strategija međunarodne zajednice u BiH, prije svega SAD-a, biti obnova hrvatsko-bošnjačkog saveza kako bi se uopće moglo doći do bilo kakvog rješenja.

Guranje u savezništvo

To smo tvrdili prije nekoliko mjeseci, a ovih dana najčitaniji bosanskohercegovački dnevnik na naslovnici donosi vijest kako je američka strategija u BiH obnova Washingtonskog sporazuma. Već stoljeće i pol razni kolonizatori i upravitelji u BiH pribjegavaju taktici dva naroda protiv trećeg. Ponekad opravdano, a puno češće kako bi ostvarili svoje kratkoročne ciljeve. BiH i narodima koji u njoj žive to nije donijelo ništa dobro jer takva taktika nije stvorila funkcionalnu državu i društvo.

Izgleda da je netko iz veleposlanstva SAD-a upozorio bošnjačke lidere u kojem će se smjeru pregovori odvijati te im je savjetovao kako bi bilo dobro pronaći zajednički jezik s Hrvatima. Jedna od posljednjih poruka upozorenja usijanim glavama u političkom Sarajevu stigla je i od predsjednika Milanovića prilikom njegova posjeta Vatikanu. Milanović je tada poslao nedvosmislenu poruku u Sarajevo: “Dok god Hrvati inzistiraju da im se ne oduzima pravo da izabiru svog predstavnika i okreću se prema Sarajevu i to kažu, budite sretni. Neka vam jeza krene niz kralježnicu kada Hrvati okrenu glavu od Sarajeva i kažu da ih to ne zanima“. Ni vrijeme ni mjesto slanja ove poruke nisu odabrani bez razloga. Bilo je to jedno od posljednjih upozorenja tzv. probosanskom bloku da je vremena za dogovor sve manje te da BiH na okupu drži jedino hrvatski faktor.

Bošnjaci uskoro rade prvi ozbiljniji korak, barem oni tako misle, prema pomirbi s Hrvatima i šalju jednog od svoja dva člana Predsjedništva na komemoraciju u povodu 30. godišnjice pada Vukovara. Šefik Džaferović u Vukovaru se pojavio u vlastitoj režiji, odao počast žrtvama i povezao sve s aktualnim zbivanjima u “regionu”. Večer prije nego što će se zaputiti u Vukovar, Džaferović je u Jablanici održao zapaljiv govor u povodu godišnjice osnutka 4. korpusa tzv. Armije BiH. U svom govoru između ostaloga je rekao: “Iza Armije BiH nisu ostale masovne grobnice i logori, vodila je obrambeno-oslobodilački rat, dok su agresorske snage, koje su napale BiH, učinile sve suprotno”.

Vrhunac licemjerja

To je izjavio smo stotinjak metara dalje od koncentracijskog logora u kojem su muslimanske snage za vrijeme rata zatočile i mučile tisuće Hrvata Jablanice i Konjica, brojni od njih su ubijeni i za njima se još traga. Ta izjava posebno je razbjesnila prognanike iz Jablanice, a kada su Džaferovića vidjeli u Vukovaru, optužbe za licemjerje više nitko nije mogao zaustaviti. Tako je prvi bošnjački pokušaj građenja mostova s Hrvatima propao i prije nego što je počeo.

Za početak, sama adresa na kojoj se tražio dijalog s bosanskohercegovačkim Hrvatima potpuno je pogrešna. Naime, ako je išta dobro donijela činjenica da se službeni Zagreb dobrih 15-ak godina distancirao od bosanskohercegovačkih Hrvata, onda je to činjenica da je taj narod postao zaseban politički subjekt koji samostalno određuje svoje političke i nacionalne pozicije. Nepovratno je prošlo vrijeme u kojem je Zagreb postavljao političke dužnosnike i stranačke prvake u Herceg-Bosni. Zagreb danas ni ne pokušava nametati svoju volju na unutarpolitičkom planu Hrvatima u BiH iako suradnja političkih predstavnika, na svim razinama, nikada nije bila bolja i plodonosnija. Republika Hrvatska i dalje je najvažniji zagovornik i lobist za ustavna prava Hrvata u BiH, ali samo uz prethodni dogovor s političkim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH. Može se slobodno reći kako je odnos RH i BiH Hrvata odnos partnera. Bošnjaci su se u posljednjih dvadesetak godina toliko trudili uvjeriti svijet da se RH stalno miješa u unutarnje stvari BiH, da su propustili vidjeti kako im se u neposrednom susjedstvu emancipirao jedan politički narod koji samostalno upravlja svojom sudbinom. Stoga bi poruka službenog Zagreba bošnjačkim političarima trebala biti da je adresa za rješavanje njihovih problema u Sarajevu i Mostaru, a ne u Zagrebu. Baš kao što je to nekada “mudro” bosanskohercegovačkim Hrvatima savjetovao Stipe Mesić.

Izvor: dnevno.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Dr. sc. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?

Portal Narod.hr dobio je od izv. prof. dr. rer. nat. Tomislava Domazeta Loše u kojem on iznosi svoje znanstveno izlaganje i kojega ovom prilikom objavljujemo te donosimo poveznicu na njegov znanstveni rad financiran javnim sredstvima.

Online:

/ Datum objave:

Znanstveno izlaganje

mRNA cjepiva: Zašto se ignorira biologija retropozicije?

https://osf.io/uwx32/

izv. prof. dr. rer. nat. Tomislav Domazet-Lošo

Dragi ljudi,

Ja sam Tomislav Domazet-Lošo, izv. prof. na Medicinskom fakultetu HKS-a i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković. Znanstveno se bavim evolucijskom genetikom, razvojnom biologijom i evolucijskom medicinom.

Želim s vama podijeliti znanstvene spoznaje do kojih sam došao znanstveno-istraživačkim radom u sklopu HRZZ projekta Filostratigrafija nastanka i gubitka gena i projekta DATACROSS. Zbog iznimne važnosti ovih rezultata i dramatičnog razvoja situacije u svijetu, odlučio sam progovoriti putem ovog videa. A, to je uostalom i moja dužnost.

S druge pak strane, mogu reći da sam duboko zabrinut, jer kada propitivanje i postavljanje pitanja postaje nepoželjno — a to se osobito odnosi na znanstvene krugove  —  onda znamo da je društvo ušlo u tiraniju i totalitarizam.

S pojavom prvih COVID-19 mRNA cjepiva krajem 2020 godine, medijski se nametljivo plasirala tvrdnja da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. To me jako začudilo jer znam da se mRNA molekule ugrađuju u genome i da je to jedan od važnih mehanizama nastanka novih gena.

Zainteresiran ovom čudnom tvrdnjom, pokušao sam naći u literaturi mRNA vakcinologije neke dodatne informacije. Pretpostavljao sam da je možebitno nekim zahvatom genetičkog inženjerstva postignuto da mRNA molekule iz cjepiva budu otporne na ugradnju u genom, pa je time problem riješen.

Međutim, na moje veliko iznenađenje prvo što sam primijetio je da mRNA vakciologija kao disciplina, iz nekog neobjašnjivog razloga, nije upoznata s činjenicom da se mRNA molekule često ugrađuju u genome. Taj jako čudni fenomen me znanstveno zainteresiralo, pa sam odlučio do kraja raščistiti ovu nelogičnost.

Prije nego dođemo do pseudoznastvenih vjerovanja u mRNA vakcinologiji, važno je objasniti značaj ugradnje mRNA molekula u ljudske genome. Znanstveno područje koje se bavi ugradnjom mRNA molekula u genome naziva se biologija retropozicije.

RNA molekule imaju najraznolikiji spektar funkcija u stanici. One nastaju prepisivanjem genetičke informacije iz naših gena. Pri čemu, svaki gen prepisivanjem i kasnijom obradom daje barem jednu ili više mRNA molekula.

Dakle, u stanici postoji veliki broj različitih domaćih mRNA molekula koje zajedno nazivamo transkriptom. Pojedinačna mRNA molekula može imati direktne regulatorne uloge u stanici ili pak može nositi uputu za sintezu proteina na ribosomima. Bez naših vlastitih mRNA molekula, odnosno našeg transkriptoma, stanice ne bi mogle funkcionirati.

Od početka COVID ludila bilo je jasno da mnogi u medijskom prostoru kada govore o mRNA cjepivima ne znaju o čemu pričaju. Na moje veliko iznenađenje primijetio sam i da neke medijski eksponirane kolege ne poznaju dovoljno osnove molekularne biologije, humane genetike i evolucijske biologije.

Prema onome što izjavljuju, čini se da ne znaju da genetska informacija teče u dva smjera. Prvi smjer ide od genoma prema transkriptomu, dok je drugi obrnut i ide od transkriptoma prema genomu. Drugim riječima genetska informacija prenosi se s DNA molekula na RNA molekule, ali i sa RNA molekula na DNA molekule. Zapravo, evolucijski gledano, prvotni protok genetičke informacije ide od RNA molekula prema DNA molekulama.

Nepoznavanjem ovih osnova molekularne biologije i genetike lako se može zakoračiti, svjesno ili nesvjesno, u pseudoznanost. A činjenica je da upravo u humanim stanicama učestalo dolazi do ugradnje mRNA molekula u naš genom.

U našim genomima ima oko 8000 ugrađenih mRNA molekula koje je ljudska vrsta akumulirala tijekom vremena, a povrh toga svatko od nas ima specifične, i od drugih ljudi različite, ugrađene mRNA molekule. Ovako veliki brojevi otkrivaju da je ugradnja mRNA molekula vrlo važan mutageni process. Štoviše, vrlo često nasljedna ugradnja mRNA molekula u genom znači vrlo teške fenotipske posljedice za jedinke.

Bitno je razlučiti da se u naše genome mogu ugraditi naše vlastite mRNA molekule, ali i strane mRNA molekule iz drugih organizama. Naše stanice bore se protiv jedne i druge ugradnje. Ta borba zasniva se na pokušaju kontrole staničnih i genetskih procesa koji su odgovorni za ugradnju mRNA molekula.

Mehanizam ugradnje mRNA molekula kod čovjeka dobro je poznat i baziran je na L1-elementima. L1-elementi su retrotranspozoni, odnosno sebični endo-parazitski geni koji pokušavaju sam sebe umnožiti u genomu.

U humanom genomu ima oko 500 000 kopija L1 elemenata, odnosno čak 17% naše DNA čine L1 elementi. L1 elementi sami sebe kopiraju preko procesa kojeg nazivamo reverzna transkripcija.

Ukratko, prepisivanjem iz genoma prvo nastane mRNA molekula L1 elementa, ta se L1 mRNA molekula na ribosomima prevede u dva tipa proteina (ORF1p i ORF2p). Oba novonastala proteina fizički se vežu na L1 mRNA molekulu ili neku drugu mRNA molekulu.

Taj kompleks proteina i mRNA molekule onda dolazi do našeg genoma i složenim procesom reverzne transkripcije mRNA molekula prepisuje se u DNA i ugrađuje u genom. Mjesto ugradnje u principu je slučajno, što znači da ugradnjom mogu biti pogođeni različiti dijelovi genoma.

ORF2p protein je reverzna transkriptaza i o njemu ovisi cijeli proces retropozicije L1 elementata. U citoplazmi ORF2p veže se na jedan od krajeva mRNA molekule kojeg nazivamo poli-A rep.

Ta ovisnost o poli-A repu dovodi do toga da cijeli proces nije specifičan, pa ORF2p protein može osim svoje vlastite L1 mRNA molekule uhvatiti i ugraditi u genom bilo koju drugu mRNA molekulu. Takvo nespecifično vezanje posljedica je činjenice da gotovo sve mRNA molekule imaju poli-A rep, odnosno dugački niz adenina na svome 3′ kraju.

Da bi spriječile ovakve mutacijske događaje ugradnje mRNA molekula u genom, naše stanice različitim procesima pokušavaju utišati aktivnost L1 elementa. Stanice u tome samo djelomično uspijevaju, tako da postoji tanka ravnoteža između interesa naših stanica i interesa L1 elementa.

Iako ugradnja naših vlastitih mRNA molekula predstavlja mutageni događaj, još opasnija je ugradnja stranih mRNA molekula. Važno je razumjeti da naše tijelo koristi puno širi spektar obrana kako bi spriječilo ugradnju stranih mRNA molekula, u usporedbi s obranom od naših vlastitih mRNA molekula.

Naše stanice uopće ne žele da bilo kakva strana mRNA uđe u njih. Iz tog razloga naše tijelo je puno RNAza, odnosno enzima koji uništavaju mRNA molekule. Ti se enzimi nalaze na našim tjelesnim površinama, međustaničnim prostorima i u samim stanicama.

Ako se ipak dogodi proboj strane mRNA u citoplazmu naših stanica onda stanični senzori detektiraju prisutnost strane mRNA molekule i zaustavljaju uobičajene stanične procese koji bi mogli pomoći stranoj mRNA da reprogramira naš transkriptom i da se ugradi u naš genom.

Ova višestruka obrana od stranih mRNA molekula vrlo je efikasna tako da se mRNA molekule iz drugih organizama rjeđe ugrađuju od vlastitih mRNA u humani genom. Isto vrijedi i za genome drugih eukariotskih organizama. Obično kažemo da se eukariotski organizmi brane od horizontalnog prijenosa gena.

Važno je naglasiti da biologija retropozicije nije neko slabo poznato znanstveno područje. Upravo suprotno, L1 retrotranspozoni i mRNA retropozicija proučavaju se preko 40 godina. Ogroman broj znanstvenih radova objavljen je na tu temu u najboljim znanstvenim časopisima, a retropozicija je prepoznati biomedicinski problem osobito u tumorskoj genetici. Sve detalje možete pronaći u mom radu koji je javno dostupan na OSF preprint serveru.

Interesantno je napomenuti da je transpozone, ili skačuće gene, otkrila Barbara McClintock 1950. Njeno otkriće u početku je dočekano s velikim nepovjerenjem, pa čak i ismijavanjem, no dosta kasnije za to otkriće dobila je NN.

A sada, kada smo obradili biologiju retropozicije, vraćamo se na mRNA vakcinologiju. mRNA vakcinologija počela je svoj razvoj prije otprilike 30 godina. Međutim, iz potpuno nejasnog razloga istraživačima u mRNA vakcinologiji nije poznato ili namjerno ignoriraju da se mRNA molekule ugrađuju u genom. Zapravo, mRNA vakcinologija ekplicitno tvrdi da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

U početku sam mislio, kao što sam već rekao, da su istraživači u mRNA vakcinologiji uzeli mRNA molekule iz cjepiva i  specifično ih testirali na ugradnju u genome. Ili alternativno, da su genetičkim inženjerstvom konstruirali takve mRNA molekule koje nemaju mogućnost ugradnje u genome.

Međutim, na moje potpuno iznenađenje, vrlo detaljnim istraživanjem mRNA vakcinološke literature, dokumenata WHO-a i dokumenata regulatornih tijela otkrio sam da mRNA molekule iz cjepiva nisu nikada, ni u kojem obliku, ni u kojoj prilici testirane na mogućnost ugradnje u genome. Kasnije sam pronašao i znanstvene radove gdje su drugi istraživači, doduše indirektno, primjetili istu stvar. Sve ove detalje imate u mom radu.

Da ponovim i naglasim: mRNA vakcinologija nije nikada testirala ugrađuju li se mRNA molekule iz cjepiva u genome. Štoviše, oni se eksplicitno drže pseudoznanstvene ideje da da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genome. Iz neznanja ili namjerno, nikada ne spominju u svojim člancima L1 elemente, L1 reverznu transkripciju, retrokopije i retopozicijske mehanizme.

Gledajući sumarno, mRNA vakcinologija ne zna ili namjerno ignorira 40 godina napretka u humanoj genetici, molekularnoj biologiji i evoluciji. To sve skupa pokazuje da mRNA vakcinologija promovira antievolucijska učenja i da je po svojoj naravi pseudoznanost.

Ovih dana mogli smo čuti kako od medija gurani znanstvenici odjednom izjavljuju da “nema dokaza da se mRNA molekule iz cjepiva ugrađuju u genom”. Takve izjave su dijabolična inverzija i nova neistina s kojom se pokušavaju izvući od činjenice da mRNA cjepiva nisu nikada testirana na ugradnju u genome, iako je to trebalo biti učinjeno. Ti su znanstvenici zajedno s cijelom mRNA vakcinologijom do sada uporno govorili neistine da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome. 

Ali moj rad i drugi znanstveni radovi koji u posljednje vrijeme sve više izlaze razotkrivaju ove namjere skrivanja i prikrivanja dokaza vezanih uz sigurnost mRNA cjepiva.

Dakle, mRNA vakcinologija izgrađena je na neistini i pseudoznastvenoj tvrdnji da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. Ali, postavlja se pitanje čemu služi ta nesitina? Što je s tom neistinom trebalo prikriti, odnosno postići? Analizom se lako vidi da je riječ o središnjoj neistini na kojoj je izgrađen cijeli okultni pseudoznastveni narativ oko COVID mRNA cjepiva.

Kao prvo, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom dobro je poslužila da se prikrije činjenica da su mRNA cjepiva zapravo genetska cjepiva, odnosno genska terapija. Ove termine u znanstvenoj literaturi koristi sama mRNA vakcinologija, ali su iz narativa u javnom i medijskom prostoru izbačeni na krilima neistine da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

Drugo, nesitina da se mRNA molekule općenito ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao izlika da se ne provedu ispitivanja moguće ugradnje mRNA iz cjepiva, iako su takva ispitivanja morala biti učinjena.

Treće, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao opravdanje neprovođenja studija genotoksičnosti i kancerogenosti. U dokumentima EMA (Europske agancije za lijekove) izrijekom stoji da u evaluaciji mRNA cjepiva studije genotoksičnosti i kancerogenosti nisu provedene. Dakle, može se zaključiti da su svi efekti vezani uz genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva mogući. Međutim, u medijskom i javnom prostoru ove su činjenice prešućene.

U svom istraživanju želio sam procijeniti rizike ugradnje mRNA cjepiva u genome na osnovi njihovih nukleotidnih sekvenci. Međutim, tu se već javlja prvi problem, jer je bilo neuobičajeno teško doći do nukelotidnih sekvenci iz mRNA cjepiva. Zapravo, uspio sam pronaći samo sekvencu iz Pfizerovog mRNA cjepiva i otkrio da nukleotidna sekvenca iz Moderninog mRNA cjepiva nije nikad javno objavljena.

Vrlo važno je uočiti da su mRNA molekule informacijske molekule koje se sastoje od niza znakova u zadanoj abecedi i da je u njih moguće u principu ukodirati bilo kakav tip informacije.  U prijevodu to znači da ljudi cijepljeni s Moderninim cjepivom primaju u svoje tijelo nedeklariranu genetsku poruku.

Ako detaljnije pogledamo Pfizerovu mRNA sekvencu onda odmah uočavamo da ima na 3′ kraju poli-A rep što odmah ukazuje da je vidljiva L1 elementima i da su zadovoljeni osnovni preduvjeti za njenu ugradnju u genom.

Kako bih dalje procijenio vjerojatnost ugradnje, uspoređivao sam Pfizerovu mRNA s našim vlastitim  mRNA molekulama za koje znamo da su se kod nekih ljudi ugradile u genom. Ove plave točkice koje vidite predstavljaju mRNA molekule za koje sa sigurnošću znamo da su se ugradile u genome.

Sada možete uočiti razmjere neistina u mRNA vakcinologiji. Postavlja se pitanje je li stvarno moguće da ne znaju ili se samo prave da ne znaju da sve ovo postoji. U svakom slučaju stanje je tragično i ukazuje da je cijelo područje mRNA vakacinologije antievolucionistička pseudoznanost.

Vidimo i da Pfizerova mRNA, koja je označena crvenim trokutom, upada u distribuciju osnovnih parametara nukleotidnih sekvenci za koje od prije znamo da se ugrađuju u genom. To još snažnije potvrđuje da je sasvim moguće da se mRNA iz Pfizerovog cjepiva ugradi u genom. Sve dodatne detalje možete pronaći u mom radu, a poveznica na rad prikazana je na videu.

I sada dolazimo do najdramatičnijeg dijela kojeg sam otkrio. mRNA iz Pfizerovog cjepiva je sintetička molekula koja je konstruirana genetičkim inženjeringom i koja ima brojna jedinstvena svojstva. Sva ova svojstva imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je da povećavaju vjerojatnost ugradnje u naše genome. Izdvojit ću nekoliko od ovih inženjerskih zahvata.

Postojanje poli-A repa u Pfizerovoj mRNA molekuli već smo spominjali, i rekli smo da ugradnja u genom preko L1 elemenata ovisi o postojanju tog poli-A repa. Osim poli-A repa, Pfizerova mRNA molekula imitira arhitekturu naših vlastitih mRNA molekula što automatski znači povećanu vjerojatnost ugradnje.

Iznimno značajna modifikacija u Pfizerovoj mRNA molekuli je zamjena nukletotidnih baza pri kojoj je uracil zamjenjen metiliranim pseudouracilom. Metilirani pseudouracil ne dolazi prirodno u mRNA molekulama, što Pfizerovu mRNA čini nevidljivom za naše stanične senzore zadužene za detekciju i sprječavanje ugradnje stranih mRNA molekula u naš genom.

Dakle, ova inženjerska modifikacija namjerno probija naše prirodne obrane od horizontalnog prijenosa gena i dramatično povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA u naš genom.

Nadalje, skupom različitih promjena postignuto je i da Pfizerova mRNA molekula ima puno duže vrijeme poluraspada nego naše vlastite prirodne mRNA molekule. Ovo naravno, dodatno povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA molekule u naš genom.

Vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisit će i o njihovoj početnoj dozi koja je slobodno mogu reći enormna. Može se izračunati da je količina mRNA molekula u jednoj dozi Pfizerovog ili Moderninog cjepiva protiv COVIDa takva da može reprogramirati svaku stanicu u našem tijelu koja ima jezgru.

Ako pogledamo da se lipidne nanočestice koje nose mRNA molekule iz cjepiva distribuiraju praktički po cijelom tijelu, onda je jasno da je vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno povećana enormnom dozom i širokom distribucijom mRNA molekula po organizmu.

Sljedeći vrlo važan aspekt, koji utječe na vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome, je broj primljenih doza. Svakom sljedećom primljenom dozom vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno se povećava.

I konačno, možda najvažnija točka jest da vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisi o staničnim diobama. Što je veća učestalost staničnih dioba u organizmu, to je veća vjerojatnost ugradnje umjetno sintetiziranih mRNA molekula iz cjepiva. Nije teško razlučiti da će zbog ovog aspekta vjerojatnost ugradnje mRNA molekula kod mladih ljudi, trudnica, rođene i nerođene djece biti dodatno povećana.

Sigurno vam je već sad jasno da ovi podaci nameću logično pitanje, Jesu li COVID mRNA cjepiva zapravo namjerno dizajnirana za ugradnju u naše genome? Sve podaci ukazuju da se ta mogućnost ne može isključiti.

Posljedično, postavlja se pitanje jesu li mRNA cjepiva rezultat istraživanja i razvoja tzv. dvostruke namjene? Odnosno, je li se pod krinkom razvoja cjepiva zapravo razvijalo biološko oružje?

S druge strane, evolucijska analiza u radu, koju sam napravio pomoću moje metode genomske filostratigrafije, pokazuje da je moguće ići u smjeru razvoja mRNA cjepiva koja su otporna na genomsku ugradnju. Dakle moguć je drugačiji i sigurniji inženjerski pristup u razvoju mRNA cjepiva, pa se postavlja pitanje zašto se nije išlo tim putem?

Kako kod bilo, jasno je da postoji molekularni mehanizam preko kojeg se mRNA molekule iz cjepiva mogu ugraditi u naše genome. Međutim, jako je indikativno da insercijska mutageneza — odnosno mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genom — nije nikada testirana, iako je to trebalo biti učinjeno. Već prije sam objasnio da je ovaj sigurnosni propust napravljen na krilima neistine da se mRNA molekule općenito ne mogu ugrađivati u genome.

Sada postavljam neka važna pitanja:

  1. Hoće li konačno netko neovisan tko ima pristup mRNA cjepivima u istraživačke svrhe napraviti potrebne eksperimente da se napokon provjeri ugradnja, genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva? 
  1. Zašto to do sada nije učinjeno?
  1. Tko će biti odgovoran, ako se potvrde osnovane sumnje u sigurnost mRNA cjepiva?

I konačno. Zašto se ljude nagovara, ucjenjuje i prisiljava da prime takva neprovjerena mRNA cjepiva?

Na kraju, sve nas zanima koji su mogući učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u ljudske genome. Zbog činjenice da je mjesto ugradnje mRNA molekula u genom uglavnom slučajan proces, spektar mogućih učinaka na naš organizam jako je širok. S obzirom da je primjena mRNA cjepiva globalna i zahvaća većinu jedinki u populaciji može se očekivati da će cijeli spektar eventualnih negativnih pojava postati prije ili kasnije vidljiv.

Razmotrit ćemo dva vrlo loša scenarija. Prije nego do njih dođem moram objasniti da naše organizme tvore dva osnovna tipa stanica. Prve su germinativne stanice, što uključuje i spolne stanice, koje omogućuju vertikalni prijenos gena na sljedeću generaciju. Druge su sve ostale stanice koje izgrađuju naše tijelo i njih nazivamo somatskim stanicama.

Učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome ovisit će o tome jesu li se mRNA molekule iz cjepiva ugradile u germinativne, somatske ili obje vrste stanica.

Ako je do ugradnje došlo u germinativnim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do nasljednih bolesti u najširem spektru riječi. O kojoj će bolesti biti riječ, ovisit će o tome koji je od naših važnih dijelova genoma inaktiviran ugradnjom mRNA molekule. Važno je naglasiti da se takva mutacija onda prenosi dalje na potomstvo u populaciji.

Ako je, pak, do ugradnje došlo u somatskim stanicama, a osobito u matičnim i predmalignim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do razvoja najrazličitijih tumorskih bolesti.

Kao zaključak ponovit ću nekoliko stvari:

  1. COVID19 mRNA cjepiva izgrađena su na neistini da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.
  2. Proizvođači nisu nikada testirali mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genome, a regulatorna tijela to nikada nisu tražila iako su to trebala učiniti.
  1. U dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nije nikada testirana.
  1. Prema svim obilježjima, mRNA molekule iz cjepiva mogu se integrirati u genome.
  1. Sva primijenjena inženjerska rješenja ukazuju da su mRNA molekule iz cjepiva, svjesno ili nesvjesno, dizajnirane da se što jednostavnije ugrađuju u genome.
  1. Eventualna integracija mRNA molekula iz cjepiva u genome može prouzročiti tumorske i nasljedne genetičke bolesti.
  1. Na temelju svega navedenog sasvim je moguće da će mRNA cjepiva imati pogubne posljedice na populaciju, a najpogubnije učinke na trudnice, djecu i mlade.

Na kraju postavljam pitanje:

S kojom namjerom su COVID19 mRNA cjepiva napravljena?

Uvjeren sam da nakon ovog mog izlaganja sami možete doći do odgovora na ovo pitanje.

Opet napominjem da sve dodatne informacije možete pronaći u mome radu.

Izvor: narod.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

ALBERT BOURLA: Ljudi će se vjerojatno još puno godina morati jednom godišnje cijepiti protiv covida

Ljudi će se vjerojatno još puno godina morati jednom godišnje cijepiti protiv covida, rekao je šef Pfizera za BBC. Albert Bourla rekao je kako misli da će to biti potrebno za održavanje “vrlo visoke razine zaštite”.

Online:

/ Datum objave:

Velika Britanija je osigurala dodatnih 114 milijuna doza cjepiva Pfizer i Moderna koje će biti isporučene tijekom sljedeće dvije godine. Prije godinu dana Velika Britanija je bila prva zemlja koja je odobrila cjepivo Pfizer-BioNTech.

Pfizerov izvršni direktor razgovarao je s BBC-jem prije pojave varijante omikron, koja je prvi put identificirana u Južnoj Africi, i prije objave da je vlada Ujedinjenog Kraljevstva potpisala ugovore o kupnji dodatnih 54 milijuna doza Pfizer-BioNTecha i 60 milijuna doza Moderne za 2022. i 2023.

Dr. Bourla je rekao da je Pfizer već napravio ažurirana cjepiva kao odgovor na varijante beta i delta. Tvrtka sada radi i na cjepivima koja bi bila učinkovita i protiv omikrona, a kako kaže Bourla, očekuje se da će biti spremna kroz 100 dana, prenosi Index.

Kritike zbog zarade

Nekoliko globalnih zdravstvenih dobrotvornih organizacija smatra da je novac koji Pfizer, BioNTech i Moderna zarađuju na pandemiji nemoralan. Pfizer će ove godine generirati najmanje 35 milijardi dolara od prodaje cjepiva protiv covida, a cijena njegovih dionica je skočila.

Bourla na to odgovara da je “bitna stvar da su milijuni života spašeni”.

Pfizer najavljuje i da će u roku od mjesec-dva izbaciti novu formulu cjepiva koja se može čuvati tri mjeseca u hladnjaku, za što je Bourla rekao da će učiniti “ogromnu razliku” za zemlje podsaharske Afrike.

Pfizer je također razvio antivirusnu pilulu Paxlovid za koju tvrde da je skoro 90 posto učinkovita protiv hospitalizacija i smrti. Uskoro bi trebala biti odobrena u SAD-u, a vlada Ujedinjenog Kraljevstva pristala je kupiti doze za 250.000 pacijenata.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x