Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Nova knjiga Ratka Perića: ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’

‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’ – iz kuta dva mostarska biskupa

Online:

/ Datum objave:

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen. No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

U Mostaru je prošle godine, nakon 28 godina stolovanja biskupa Ratka Perića, ustoličen mons. Petar Palić kao novi biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Pallić “naslijedio je” i dva teška pitanja u ovoj biskupiji, ‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’, dva bremena koja se međusobno isprepleću. Iako za sada, barem što se čini u javnosti, novi biskup posebno ne bavi ovom problematikom, ozbiljna rasprava, u kojoj se ne preza ni od međusobnog, “bratskog” vrijeđanja još se uvijek vodi između tzv. “biskupove strane” bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića i pojedinih svećenika “međugorske struje”, piše Dnevni list.

I to knjigama, dokazima, argumentima, transkriptima, audio i video snimkama…Naime, kao svojevrsni odgovor na knjigu fra Ivana Dugandžića, bivšeg provincijala i župnog vikara u Međugorju, ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’, iz tiska je izašla knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’.

Biskup Žanić je Perićev prethodnik koji je mostarski biskup bio od 1980. do 1993. godine te je imao rezervirane stavove prema međugorskom fenomenu, kao i njegov nasljednik Ratko Perić, insistirajući da se sačeka i uvaži službeni stav Vatikana oko pitanja međugorskog fenomena.

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen.

No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa HenrykaHosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

Nakon rezerviranosti o ukazanjima, Biskup Žanić optužen da je suradnik UDBA-e

Na tvrdnje kako je biskup Žanić u početcima “međugorskog fenomena” povjerovao da se šestoro djece ukazala Gospa, te da je pod pritiskom komunističke vlasti promijenio mišljenje, pa sev do toga da je bio suradnik UDBA-e, biskup Perić u svojoj knjizi odgovara: “Biskup Žanić pokazao se razboritim u procjeni “međugorskoga fenomena”. U početku je bio načelno radoznao, pastoralno otvoren i govorio da djeca imaju neka unutarnja iskustava, ali bi uvijek dodao da će crkveno proučavanje pokazati radi li se o nekim subjektivnim umišljajima i priviđenjima ili su to istinska ukazanja i poruke s neba. Osobno je razgovarao s “vidiocima”, primao ih na Ordinarijatu. Javno je branio međugorske franjevce pred komunističkom poplavom potvore i laži. Ali kada mu je tijekom vremena postalo očito da djecom manipuliraju neki neukrotivi međugorski “karizmatici”, da je “međugorski fenomen” zapravo u necrkvenoj službi “hercegovačkoga slučaja”, nije se više pokazivao otvorenim, nego se postupno i odlučno zauzeo da dokaže međugorske manipulacije i nevjerodostojnost”.

U brojnim transkriptima i snimcima te izvješćima o pismenim korespondencijama, u knjizi bivšeg biskupa Perića, između ostaloga, u rasvjetljavanju istine je li biskup Žanić bio suradnik UDBA-e ili ne, spominje se i nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Almir Džuvo od kojeg su zatraženi dokazi o tome. Ovu optužbu-tezu iznio je u svojim filmovima redatelj Jakov Sedlar u svojim filmovima ‘Od Fatime do Međugorja’ i ‘Gospa’. Međutim, izuzev da je i biskup Žanić zajedno s pojedinim franjevcima bio “predmetom sigunorsne obrade”, drugih dokaza o suradnji s jugoslavenskom tajnom službom nema.

Duhovni zaštitnici

U knjizi biskupa Perić u više navrata se spominju nekadašnji duhovni zaštitnici međugorskih vidioca, fra Jozo Zovko i fra Tomislav Vlašić. Naime, spominje se optužnica iz 1981. godine prema fra Zovki kojeg su komunističke vlasti optužili da je “25. srpnja 1981. godine, prilikom dolaska biskupa Žanića u župu Međugorje, u pozdravnom govoru preporučio da se “moli za mlade krizmanike koji će ostati među vukovima” i da “nas vrijeme krivih nauka i lažnih učitelja’ ne zavede”.

Ovo je tadašnja komunistička vlast shvatila kao napad na tadašnji režim. Međutim, a kako se objašnjava u knjici, fra Zovko je u svoju obranu rekao da je, izričući ove riječi aludirao na – biskupa Žanića. Na koncu, fra Jozu Zovku je sud u SFRJ u konačnici osudio na godinu i pol zatvora, tvrdio je da mu se u zatvoru ukazivala Gospa, a Vatikan je potvrdio kaznu biskupa Žanića te zabranio obavljanje pastoralnih zadaća zbog upletenosti u sukob franjevaca i biskupa oko podjele župa, tzv. ‘Hercegovačkog slučaja’.

Nekadašnji međugorski kapelan i dugovni vođa međugorskih vidioca, fra Tomislav Vlašić izopćen je iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere. U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju. Fra Petar Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.

Nadalje, između ostalih, spominju se i svećenici fra Ivan Prusina i fra Ivica Vego koji su također razriješeni i otpušteni z Franjevačkog reda zbog nepošivanja odluke o predaji franjevačkih župa. Naime, navode se izjave vidioca da je Gospa u porukama poručila kako su ova otpuštenih dvojica franjevaca u pravu i nedužni, a da je biskup Žanić u krivu.

„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“

U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”. Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta rekla da je on nevin, a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi.

Vidioci i ostalih 47 vidioca

U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.

“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca” poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.

“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.

Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.

“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.

Tko će otkriti tajne?

U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.

“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.

No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.

Razočaranje u mariologa Leurentina

Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.

“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”

Što je ‘Hercegovački slučaj’?

Odnos franjevaca i dijecezanskog klera uređen je Decizijom Svete Stolice iz 1899. prema prijedlogu franjevaca i biskupa franjevca fra PaškalaBuconjića. Po ovome bi vjernici imali pripadati 50% franjevačkim župama, a 50% dijecezanskim. Kako “petrovaca” tada nije bilo (kao danas), 1923. su njihove župe prepuštene franjevcima, do drukčije odluke Svete Stolice. Biskup Čule, 1948. osuđen na 11,6 godina zatvora, a izdržao 8,5 godina. Nakon zatvora dijecezanski kler je brojniji. Godine 1968. Sveta je Stolica naredila franjevcima da “petrovcima” prepuste 5 župa, ali su oni predali jedva dvije.

1975. je nakon pregovora od više godina izdan Dekret Svete Stolice o podjeli župa, ali franjevci su Dekret javno i kolektivno odbacili, iako u mostarskoj biskupiji imaju više od 80% vjernika u župama koje oni administriraju. 1976. zbog neposluha skinuta je uprava Provincije skupa s provincijalom Šilićem pa je tako, provincija izgubila svoju samostalnost i njom upravlja General preko struktura “ad instar”.

Franjevci 1979. za kaznu nisu smjeli ići na generalni kapitul na biranje Generala. Prva točka u prvom pismu novog Generala franjevačkoj braći bila je: uspostava posluha i suradnje s Biskupom u Hercegovini. “Neposluh i dalje traje, a “Gospa” od početka brani neposlušne franjevce i Vicka piše u svom Dnevniku ukazanja da je “Gospa rekla da je za sve nerede u Hercegovini kriv Biskup. To se opetuje puno puta. Franjevci su podijeljeni…”, stoji između ostaloga u novoj knjizi.

Inače, ‘Hercegovački slučaj’ je kolokvijalni naziv za unutarcrkveni sukob između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije. Ukupno je 28 svećenika kažnjeno je u ‘Hercegovačkom slučaju’- po proglasu biskupijskog ordinarija, iz Reda Manje braće je otpušteno, ne pripadaju nijednoj biskupiji ili redovničkoj zajednici u Katoličkoj Crkvi i oduzete su im svećeničke ovlasti te nijedan nema ovlasti dijeliti sakramente.

Provincijal Šteko biskupu Periću: “Oprostite za izostanak bratske ljubavi”, ali…

Dugogodišnjim prijeporima između biskupa i pojedinih članova franjevačke braće dao se naslutiti kraj, ali i ispirika upućena Ratku Periću prošle godine na ustoličenju novog mostarskog biskupa Petra Palića i njegovog odlaska s 27-godišnje biskupske službe.

To se očitovalo u pozdravnom govoru provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Miljenka Šteke prilikom uvođenja u biskupsku službu mons. Petra Palića kao novog biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Mnogima je taj govor sadržavao povijesno “oprosti” od franjevačke braće prema biskupu u odlasku.

“… Iako nismo, treba biti pošten i reći, uvijek išli ukorak, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da danas nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav. Dragi biskupe Ratko, hvala vam za svaki vaš doprinos i poticaj u tome. Ali i oprostite za svaki trenutak kad su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas. Neka vas Gospodin i u vašim poznim danim održi što aktivnijim sudionikom u svojim planovima”, tada je rekao provincijal Šteko.

Ali, kako izgleda, ozbiljni prijepori oko ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje ostaju, a bivši biskup, kako se može iščitati iz zaključka autora dr. fra Ivana Dugandžića u njegovoj knjizi, isključivi je krivac za sve probleme.

“Sad, kad je završio njegov mandat, mogu sa žalošću promatrati kako Crkvu u Hercegovini ostavlja u jadnom stanju, punu dubokih i bolnih rana koje treba liječiti i ruševina koje treba obnavljati. Ali isto tako mogu radostan biti što je Međugorje preživjelo sve njegove otrovne strijele i bezočne napade i dalj predstavlja svjetlo u sumraku Crkve i svijeta”, piše fra Ivan Dugandžić u svojoj knjizi ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’

Izvor: Dnevni list

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

JANDROKOVIĆ SE PRIPREMA PREUZETI HDZ: Plenkovića čeka šok!

Na prvi pogled reklo bi se kako su se nakon početnih turbulencija koje su u HDZ-u uslijedile poslije lokalnih izbora strasti ipak malo smirile. U obranu premijera Plenkovića od naleta pobiješnjelog predsjednika Milanovića među prvima je skočio njegov kritičar Ivan Anušić.

Online:

/ Datum objave:

Međutim, izvori iz stranke govore kako je sve to igrokaz, a samo izvana se čini da se situacija smirila. Stanje u vladajućim redovima je kaotično iako su svi, uključujući i samog Plenkovića, svjesni kako trenutno ne postoji nitko tko bi ugrožavao njegovu rukovodeću poziciju.

Spas za Plenkovića u ovim je trenucima njegova premijerska pozicija koja mu osigurava status najutjecajnijeg političara u zemlji, no predsjednik Vlade ne misli se oslanjati isključivo na taj utjecaj pa je prije nekoliko dana ipak odlučio promisliti o vlastitim političkim strategijama. Na iznenađenje mnogih HDZ-ovaca, Plenković se odlučio posvetiti zapuštenoj stranci pa je tako s nekoliko svojih najbližih suradnika odlučio održavati redovite sastanke HDZ-ovih glavešina, ali i sastanke s predsjednicima organizacija na terenu kako bi u slučaju eventualnog puča situaciju imao pod kontrolom

Svjestan što mu se trenutno može dogoditi u stranci, Plenković je krug svojih lojalnih suradnika sveo na minimum. Njegova je desna ruka u HDZ-u ministar branitelja Tomo Medved, a od ostalih visokorangiranih članova premijerovo neupitno povjerenje uživa samo njegov prijatelj iz djetinjstva Krunoslav Katičić koji je na poziciji glavnog tajnika stranke zamijenio aktualnog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.

Nepomirljivi HDZ

Premda je Plenković odlučio sastančiti sa svojim kolegama, pa i saslušati njihove sugestije, u HDZ-u se još ne mire s time što su samo debaklom u Splitu i Zagrebu ostali bez doticaja sa 20-ak milijardi kuna teškim gradskim proračunima, a uz to nabrajaju i proračunska sredstva od kojih je stranka živjela, a koja su im dodjeljivana po broju osvojenih mandata u županijskim, gradskim i općinskim skupštinama. Iz tih nabrajanja posve je jasno da iza svih HDZ-ovih konflikata, kao i uvijek u politici, stoji veliki novac.

Članovi Plenkovićeve stranke godinama su u Zagrebu u suradnji s Bandićem sebi i članovima svojih obitelji osiguravali vodeće pozicije u gradskim tvrtkama, na raznim izmišljenim pozicijama, u gradskoj upravi, a slično je bilo i u Splitu, kao i u nizu drugih manje eksponiranih gradova u kojima su zavladala neka nova lica, koja su baš kao i Tomašević u metropoli bezrezervno poručila – gospodo, molimo mandate na raspolaganje. Mandati kojima će raspolagati neki novi kadrovi uznemirili su HDZ-ovce čiji je trbuhozborac postao Ivan Anušić.

No nije osječki župan soler niti istupa na svoju ruku. Teren za kritike na Plenkovićev račun dobro je i dugo pripreman, što je vidljivo iz toga što se Anušiću u kritikama na račun Davora Filipovića ubrzo s krajnjeg juga pridružio dubrovački gradonačelnik Mato Franković koji je, prozivajući nesuđenog zagrebačkog gradonačelnika, zapravo udario na Plenkovića, koji i jest bio HDZ-ova ključna karika na lokalnim izborima u Zagrebu.

Diplomatske manire

Uz Anušića je navodno i Oleg Butković, kojemu je Plenković u Primorsko-goranskoj županiji vezao ruke pa u utrku za župana poslao Garija Cappellija, koji na koncu jest ušao u drugi krug, no prošao je lošije od anonimke Majde Burić, HDZ-ove kandidatkinje na prošlim lokalnim izborima. Pobunu u vladajućim redovima s posebnom pozornošću promatra šef Sabora Jandroković koji sve rjeđe u medijskom prostoru glumi Plenkovićeva odvjetnika. Jandroković je spleo svoju mrežu HDZ-ovih pristaša po državnim tvrtkama te se zapravo kao predsjednik Sabora gotovo potpuno odmaknuo od HDZ-ove politike koju promovira Plenković, koji se sve teže nosi s takozvanom krizom drugog mandata, neukrotivim ministrima i aferama koje niču kao gljive nakon kiše.

S tim aferama Jandroković nema nikakve veze, on gradi imidž samostalnog političara, a i sam Anušić navodno baš u njemu vidi Plenkovićeva nasljednika. Osječki župan svjestan je svojih dometa. On bi u nekoj budućoj vladi, na čijem čelu ne bi bio Plenković, mogao biti tek ministar, dok je Jandroković umjerenija verzija Plenkovića – konzervativniji je, ali pažljiviji u javnim nastupima, ne napada, a u isto vrijeme ima diplomatske manire koje bi mu otvarale vrata prema Europi, što je slaba točka dvojice Plenkovićevih kritičara, Anušića i Frankovića.

Da Jandroković ima diplomatske manire, ali i velike ambicije, jasno je i iz toga što su ga donedavno u HDZ-u opisivali kao svojeg budućeg predsjedničkog kandidata, no upitno je što bi predsjedniku Sabora donijela predsjednička fotelja koja je ionako figurativna. Stvarnu moć u Hrvatskoj zapravo ima premijer. To vrlo vjerojatno i jest ono što golica Jandrokovića, kojega zlobnici opisuju kao političara za sve predsjednike, predbacujući mu to što je dosad nadživio sve stranačke šefove. Međutim, baš ta osobina pokazuje da je Jandroković vjeran stranački vojnik, koji HDZ neće napustiti čak ni ako Plenković ode, pa je jasno da na njega računaju pobunjenici koji nemaju namjeru trčati pred rudo.

Stranački neposluh

Od parlamentarnih izbora dijele nas tri godine, i prema tome obje strane imaju dovoljno vremena da zauzmu prostor za rat. Kod Jandrokovića je specifično to što je on zapravo neutralan tip, koji je podjednako dobar i s HDZ-ovim desnim krilom, ali i s ekipom koja danas podržava Plenkovića, a njegova bliskost s Anušićem proizlazi iz toga što je mladi osječki gradonačelnik Ivan Radić zapravo godinama na glasu kao Jandrokovićev kadar.

Kadrova po Slavoniji Jandroković ima i u državnim tvrtkama, a Anušić pak svoj nagli uzlet u stranačkoj hijerarhiji duguje svojim lokalnim političkim uspjesima. Upravo zato što Jandroković ima nevjerojatnu moć političkog preživljavanja, promjene u HDZ-u ne treba očekivati preko noći, no do kozmetičkih bi promjena ipak uskoro trebalo doći. Naime, vrlo je izgledno da će HDZ uskoro opet ući u unutarstranačke izborne procese jer se izbori za šefove lokalnih organizacija prema Statutu moraju održati nakon lokalnih izbora. Mnogi vjeruju da Plenković i jest prije lokalnih inzistirao na drugom krugu stranačkih izbora kako bi na terenu osigurao vlastitu poziciju. Situacija se, međutim, nije okrenula u njegovu korist pa je sada otvoren za nove, ozbiljne čistke kojima će nastojati ugasiti kritičnu masu i zadržati svoj položaj.

Kao što je poznato, s prvim čistkama kreće se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje bi uskoro moglo uslijediti umirovljenje Ante Sanadera, koji se tome žestoko opire pa se navodno sukobio i sa samim Plenkovićem. Upitno je što će se događati u Šibensko-kninskoj županiji, gdje je Plenkovićev prijatelj Goran Pauk izgubio izbore, a samim time i šanse za preuzimanje županijske organizacije. Kriznom se za Plenkovićev opstanak smatra i Vukovarsko-srijemska županija kojom ravna njegov ministar Mario Banožić, no upitno je hoće li mladi ministar na toj poziciji ostati nakon novih izbora. Na novim izborima trebalo bi se birati još deset članova Predsjedništva stranke, a veliko je pitanje tko će ući u taj krug i u kojoj će mjeri to za Plenkovića biti povoljna situacija, jer pomlađivanje stranke zasad ni na terenu nije polučilo efekt.

Gordanov plan

Po svemu sudeći, nakon vrućeg političkog ljeta, Plenkovića će dočekati jesen u kojoj će se morati suočiti s realnošću. S jedne strane pritisnut će ga sve nezadovoljniji ministri, frustrirani svojim podređenim položajem i utjecajem Plenkovićevih savjetnika na njihove resore, a s druge strane kritična masa HDZ-ovaca koji strahuju od toga da nakon što su na lokalnim izborima ostali bez love, na parlamentarnim izborima ne ostanu bez saborskih fotelja, vlasti i utjecaja.

Strateški i odmjereno, Gordan Jandroković na sve to motri iz prikrajka, aktivno se baveći svojom političkom karijerom, vlastitim društvenim mrežama i gradnjom jednog novog političkog imidža preko kojega bi mogao ostvariti svoju najveću ambiciju – onu da od Sanaderova mladog lava postane prvi čovjek hrvatske Vlade. Pitanje je koliko je Plenković svjestan tih Jandrokovićevih planova i ambicija, no možda ih on poznaje bolje od svih jer ipak su se njihove karijere godinama isprepletale.

Izvor: dnevno.hr

 

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

GOVORI IZ BREZOVICE: Tko je državnik, a tko činovnik

Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović prisustvovali su obilježavanju Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica kraj Siska, koje je organizirala Vlada u povodu 80. obljetnice osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda i prve antifašističke borbene jedinice u ovom dijelu Europe.

Online:

/ Datum objave:

Uz predsjednika Vlade su bili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, potpredsjednik Vlade Boris Milošević i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, a samom Plenkoviću ovo je bio prvi put da odlazi na obilježavanje Dana antifašističke borbe od kada je na funkciji.

Milanović je, s druge strane, na tom terenu ‘doma’ jer je upravo 22. lipnja krenuo u utrku za predsjednika.

U nekim normalnim okolnostima njihov susret u Brezovici bio bi samo jedna crtica u protokolu, no s obzirom na to da se žestoko svađaju već mjesecima te da je Plenković jasno dao do znanja da su zajednička obilježavanja prošlo svršeno vrijeme, svaki detalj današnjeg prisustvovanja svečanosti povodom Dana antifašističke borbe bio je pod posebnim povećalom.

Obojica su održala prigodne govore, a politički analitičar Tomislav Stipić analizirao je sadržaj i poruke koje je s govornice poslao državni vrh. Zanimljivost današnjih govora predsjednika i premijera odražava u sebi stil i narativ njih dvojice i odnos koji imaju prema današnjem danu, kaže nam Stipić.

Plenkovićev govor bio je birokratski, hladan i tipski

Prvi je govor držao premijer koji je na pozornicu došao bez zvižduka ili negodovanja, od čega je čak i bilo bojazni s obzirom da antifašisti baš i ne ljube desnicu, koliko god umjerena bila.

“Plenkovićev govor bio je birokratski, hladan i tipski. Plenković je zvučao kao ne baš pretjerano zanimljiv profesor povijesti koji nabraja povijesne činjenice, od kojih su neke bile i netočne, što je primijetio predsjednik Milanović i ispravio tezu o prisustvu Janka Bobetka u Žabnom, odnosno Brezovici. Plenković je u Brezovicu došao kako bi umjetno pokazao privrženost antifašizmu i tim činom više poslao poruku svojim manjinskim koalicijskim partnerima. Čak je izričito u govoru spomenuo pripadnike manjina koji su sudjelovali u NOB-u, vrlo vjerojatno kako bi se Pupovac i ostali osjetili važnijima”, analizira Stipić.

Ističe još jedan detalj koji mu je zapeo za oko slušajući Plenkovića.

“Činjenica da je govor pročitan ne ide u prilog iskrenoj evaluaciji ovog praznika, a s time si Plenković izravno skače u usta budući da redovito zastupnike iz oporbe u Hrvatskom saboru pokušava učiniti manje vrijednima zato što im spočitava da čitaju svoja pitanja ili replike. Jedino što u tom govoru možemo izdvojiti kao pozitivno jest spominjanje poratnih egzekucija što je doista civilizacijski potrebno kako bi se borba protiv okupatora odvojila od bezumnih zločina tokom i nakon rata. Međutim, moj je dojam da je to izrečeno isključivo u umirivanju članstva i birača HDZ-a, dodatno prisnažujući spominjanjem kardinala Stepinca. Naime, razvidno je kako biračko tijelo HDZ-a ovaj praznik ne smatra relevantnim, što je samo po sebi ironija budući ga je uspostavio nitko drugi doli prvi predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman“, kaže nam Stipić.

Predsjednik još je jednom pokazao zašto je najbolji orator u hrvatskoj politici

Zatim je red došao na predsjednika Milanovića, koji je dočekan ovacijama. ‘Zoki, Zoki’, čulo se iz publike koja ga je pozdravila pljeskom. Za razliku od premijera, predsjednik je došao bez papira.

“Nasuprot usiljenom govoru premijera, predsjednik Milanović još je jednom pokazao zašto je najbolji orator u hrvatskoj politici. Održao je jedan emotivan, iskren, moćan i poučan govor razbijajući pri tom i neke mitove, kao već spomenuti Bobetkov. Sjajno je opisao okolnosti osnutka prve partizanske postrojbe naglasivši poveznicu između Hitlerovog napada na Sovjetski savez i ustanka u Hrvatskoj. To je dodatno “zasolio” izjavom kako se odred borio za neki vid sovjetske Hrvatske, ne demokratske, ali kako to ne umanjuje njihovu borbu za slobodu. Apostrofirajući hrvatske partizane i borbu za zavičaj, jezik i goli život, Milanović je gotovo poetski prepričao surovu i tešku povijest ničim ne zazivajući mržnju ili osvetu. Citiranjem Tuđmana i spominjanjem Vlade Janjića Cape i Ivana Šibla, jasno je okvalificirao borbu u Drugom svjetskom ratu kao hrvatsku borbu”, komentira Stipić.

I kod Milanovića se izdvojio posebno zanimljiv detalj.

“Spomenuo je “srpsku braću i sestre po oružju u Drugom svjetskom ratu, ali nažalost ne i u Domovinskom ratu” što je vrlo suptilna poruka odapeta prema srpskim predstavnicima u Hrvatskoj koji i danas imaju problema priznati agresiju na Hrvatsku 1991., što Plenković iz očitih razloga nema hrabrosti izreći”.

Milanovićev govor je razlog zašto je Plenkoviću bolje da s njim ne polemizira

Stoga Stipić zaključuje da svima koji tvrde da je Milanović lider desnice ta teza pada u vodu po reakcijama okupljenih u Brezovici na Milanovićev govor i samo prisustvo.

“Današnji govor Zorana Milanovića jedan je od velikih političkih govora i najbolji razlog zašto je Andreju Plenkoviću bolje da s Milanovićem više ne polemizira. Pred verbalnom i sadržajnom veličinom Zorana Milanovića, Plenković djeluje kao osrednji činovnik”, kaže nam politički analitičar.

Izvor: dnevno.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

DOMOVINA S ROKOM TRAJANJA: Bh. Hrvati postali su 12-satni Hrvati

Međutim, 12-satni rok za boravak u državi čiji ste također državljanin više je nego ponižavajuće. Unatoč uvijek isticanim, čvrstim vezama vodećih hrvatskih političara iz BiH sa službenim Zagrebom, kao i dugogodišnjim optužbama kako bh Hrvati doprinose dolasku HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, “otvaranjem vrata” na 12 sati, bh Hrvati postali su Hrvatima drugog reda. U svojoj drugoj domovini ne mogu čak ni ljetovati, posjetiti obitelji ili kod njih boraviti nekoliko dana. Ako je to uspjeh i briga o bh. Hrvatima – što je onda poraz?

Online:

/ Datum objave:

Republika Hrvatska prošli tjedan je popustila mjere zabrane prilikom ulaska u tu zemlju za hrvatske državljane koji ne žive u Hrvatskoj.

Ovo je posebno obradovalo Hrvate u BiH koji imaju i hrvatsku putovnicu, ali uz uvijet – sada na 12 sati “u komadu” mogu posjetiti svoju drugu domovinu.

U sučaju da ovaj rok ne budu poštovali, moraju u samoizolaciju. S obzirom da je u tijeku turistička sezona, a da već pojedini stručnjaci najavljuju početkom jeseni ‘četvrti val’ pandemije, razumljivo je da Hrvatska popušta pravila kako bi se “spasilo što se spasiti da”.

Međutim, 12-satni rok za boravak u državi čiji ste također državljanin više je nego ponižavajuće. Unatoč uvijek isticanim, čvrstim vezama vodećih hrvatskih političara iz BiH sa službenim Zagrebom, kao i dugogodišnjim optužbama kako bh Hrvati doprinose dolasku HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, “otvaranjem vrata” na 12 sati, bh Hrvati postali su Hrvatima drugog reda.

U svojoj drugoj domovini ne mogu čak ni ljetovati, posjetiti obitelji ili kod njih boraviti nekoliko dana. Ako je to uspjeh i briga o bh. Hrvatima – što je onda poraz?

S druge strane, dinamika procijepljenosti i nesposobnost domaćih političara u ubrzavanju nabavke cjepiva, kao i nepostojanja volje o ubrzanju BiH na putu ka EU i NATO integracijama još dugo će bh državljane „anatemizirati“ kao državljane trećih zemalja, iako trenutno bilježimo daleko povoljniju epidemološku sliku i od nekih država EU-a sa tzv. ‘zelene liste’.

Bez zadržavanja duljeg od 12 sati

Naime, prošli tjedan Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je odluku o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prelaza Republike Hrvatske koja će se primjenjivati do 30. lipnja 2021. godine.

Izmjena u odnosu na prijašnju odluku je ta da državljani država članica EU, kao i članovi njihove obitelji koji putuju u Republiku Hrvatsku iz “trećih zemalja”, odnosno onih koje nisu članice EU/EGP, mogu ući u Hrvatsku na 12 sati bez predočenja PCR ili antigenskog testa, kao ni dokaza o cijepljenju.

“Osobe koje putuju zbog osobnih ili obiteljskih razloga, poslovnih razloga ili koje imaju drugi gospodarski interes, a ne zadržavaju se u Republici Hrvatskoj ili izvan Republike Hrvatske duže od 12 sati, mogu bez testa ući u RH”, stoji na službenoj internet stranici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Ovo je povoljno za one bh. građane, koji posjeduju hrvatsko državljanstvo jer sada mogu u Hrvatsku ući na 12 sati pod navedenim uvjetima. Za sve ostale građane “trećih zemalja”, među kojima su i bh. građani bez hrvatske putovnice, vrijede pravila da za ulazak moraju posjedovati potvrdu o cijepljenju, negativan PCR test ili potvrdu o prebolovanoj infekciji koronavirusom.

Slobodan ulazak za državljane zemalja ‘zelene liste’

Daleko povoljniji uvjeti su za putnike koji putuju u Republiku Hrvatsku iz jedne od država članica EU/EGP. Za njih vrijedi slobodan ulazak.

Putnicima koji dolaze neposredno iz država i/ili regija članica Europske unije, odnosno država i/ili regija članica schengenskog prostora i država pridruženih schengenskom prostoru, a koje se trenutno nalaze na tzv. zelenoj listi Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, neovisno o državljanstvu, omogućit će se ulazak u Republiku Hrvatsku pod jednakim uvjetima kao i prije pojave bolesti COVID-19, ukoliko ne pokazuju znakove bolesti te nisu bili u bliskom kontaktu s oboljelom osobom, stoji u obavijesti MUP-a RH.

Ako su prethodno navedene osobe do graničnih prijelaza Republike Hrvatske tranzitirale preko drugih država/regija bez zadržavanja, na graničnom prijelazu trebaju dokazati da se nisu zadržavale na područjima tranzita te se u tom slučaju od njih neće zahtijevati dokazi o testiranju ili potvrde o cijepljenju protiv/preboljenju bolesti izazvane virusom SARS-CoV-2, niti im se određuje mjera samoizolacije.

Hrvatima koji se vraćaju u Hrvatsku iz trećih zemalja oštrija pravila

Zanimljivi su i uvjeti ulaska u Republiku Hrvatsku državljana država članica Europske unije, uključivši i hrvatske državljane, odnosno država članica schengenskog prostora i država pridruženih schengenskom prostoru, a koji putuju u Hrvatsku iz ‘trećih zemalja’ koje nisu članice EU-a.

Naime, hrvatski državljani koji, primjerice, iz BiH putuju natrag kući moraju imati negativan nalaz PCR testa ili brzog antigenskog testa, potvrdu o primitku dvije doze cjepiva koja se koriste u EU, (Pfizer, Moderna, AstraZeneca, Gamaleya, Sinopharm), odnosno ako je prošlo 14 dana od primitka doze u slučaju cijepljenja cjepivom koje se prima u jednoj dozi (Janssen/Johnson&Johnson) kao i potvrdu o primitku prve doze cjepiva Pfizer, Moderna ili Gamaleya, s kojom je moguće ući u Republiku Hrvatsku u razdoblju od 22. do najviše 42. dana o primitka cjepiva, odnosno od 22. do najviše 84. dana od primitka prve doze cjepiva AstraZeneca ili potvrdu da su preboljeli infekciju korona virusa.

Još jedan od uvjeta je i obavljanje negativnog PCR testa ili brzog antigenskog testa odmah po dolasku u Republiku Hrvatsku (o vlastitom trošku), uz obvezu samoizolacije.

Ne želite biti državljani ‘trećih zemalja’

Uvijeti su daleko nepovoljniji za državljane težih zemalja i vrijedi nevjerojatna mjera da se odobrava ulazak u Republiku Hrvatsku samo u slučaju nužnih putovanja i to bez obzira je li osoba cijepljena ili posjeduje negativan PCR test itd. U svim drugim zemljama EU-a vrijedi mjera predočenja potvrde o cijepljenju ili negativnog PCR testa.

Naime, izuzev iznimki poput zdravstvenih djelatnika, pograničnih radnika, osoblja u prometnom sektoru, diplomata, putnika u tranzitu i onih koji putuju zbog školovanja, jedino pomorci koji namjeravaju u Hrvatskoj boraviti duže od 12 sati trebaju imati negativan PCR test ili brzi antigenski test, kao i potvrdu o cijepljenju ili preboljenju COVID-19.

Prema ovim uvjetima, teško da će ijedan bh. državljanin, koji ne posjeduje hrvatsko državljanstvo, a tako i hrvatsku putovnicu, ove godine ljetovati u susjednoj Hrvatskoj bez obzira na, kako smo već naveli, je li cijepljen ili negativan na korona virus.

Izvor: dnevni.ba

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x