Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

NON PAPER: Dan(i) poslije

Bosna i Hercegovina

Kako je samo malo potrebno da se zomboidima pomuti ionako pomućena pamet. Ubačena kost u formi „non papera“ propinje na zadnje noge sve narode i narodnosti u Bosni i Hercegovini, ali i znatno šire. Sve žulja što je Janša napisao i svi su pogođeni u srce. Netko Amorovom strijelom, a netko oštrim mačem. Ovisno kako tko vidi predstavljen zemljovid Balkana na kojem je u fokusu podijeljena Bosna i Hercegovina.

Ne može se svima ugoditi

Non-paper Janeza Janše definitivno postoji. I ne bi tu trebalo biti ništa sporno. Janša je napisao što misli, dao je određene prijedloge. Vjerojatno s dobrom namjerom. Nekima se Janšin prijedlog sviđa, druga ga s gnušanjem odbacuju. Tako je to na Balkanu. Ono što je jednima dobro, drugima ne može biti dobro ni pod razno. Logično, jer sve što imamo ionako nije postavljeno na pravednim temeljima. A kad nije pravedno onda onomu tko profitira na toj nepravdi sve je prihvatljivo. I obrnuto, onomu tko je zakinut ne odgovara ništa.

Na tragu ove zakonitosti mnogi koji su komentirali Janšin non-paper zaključili su da nemam nikakvog mirnog razlaza u BiH, jer je on nemoguć. Svaka podjela BiH rezultirala bi novim krvoprolićem. Novim ratom, kojeg za sada još nije poželio nitko.

Jedni zadovoljni, drugi prizivaju rat

U samoj Bosni i Hercegovini politička javnost je podijeljena. Srbi na čelu s Dodikom likuju. Nisu organizirali sveopći narodni dernek jer ne smiju odmah javno priznati da bi prihvaćanjem tzv. Janšinog prijedloga trajno izgubili Kosovo. Za njih je Kosovo već izgubljeno. Teško im je da tu činjenicu priznaju prvo sami sebi, a onda i drugima. Ali treba Srbima dati da i dalje sanjaju, jer svatko ima pravo na svoje snove.

Dodikov sunarodnjak i vječiti Jugoslaven koji se trenutačno predstavlja kao hrvatski nacionalni prvak Dragan Čović već okreće janje. Janšinim prijedlogom Hercegovci bi dobili ono za što se bore 30 i kusur godina. Samo što Čović, kako to inače jeste u hrvatskoj politici, puše na hladno. Priželjkuje samostalnost Hercegovine, ali se boji to javno reći, jer mu to ne bi bilo odveć mudro. Prate ga mnoge službe pa se Čović boji javno oglasiti i reći ono što doista misli. Doduše možda je preko noći shvatio ono što nije mogao skužiti godinama. A shvatio je da je on netko i nešto samo dok mu je Bosne i Hercegovine. Onog trena kada se Hercegovina pripoji Hrvatskoj Čović će istog trena biti nitko i ništa. A možda i gore od toga, jer bi tada ušao pod okrilje pravnog poretka Republike Hrvatske u kojem bi državni organi temeljitije pročešljali njegov dosje.

Bila bi to zla kob i za mnoge druge. Kao za Mamića recimo. Tada bi Maminjo imao dvije mogućnosti. Jedna bi bila da prihvati dugogodišnju pečalbu u Remetincu, a druga mogućnost bi bila da Dinamov plavi dres zamijeni s bordo dresom FK Sarajeva. Ako bi ga age iz Sarajeva uopće htjele prihvatiti, jer je Maminjo premazan s više boja od kantonalne zastave Hercegovačko-neretvanskog kantona. Što, doduše, nije u koliziji sa sarajevskim agama. Ali obično jednakosti se međusobno odbijaju pa bi ta ljubav bila neizvjesna.

Kada se tiče bošnjačkog pogleda na Janšinu čestitku bit će da nema ni jednog Bošnjaka (+ Željko Komšić) koji se nije propeo na zadnje noge. S pravom, jer ono što se nudi Bošnjacima je i te kako neprihvatljivo. Valjda iz tog razloga Bakir Izetbegović prijeti krvavim ratom. Misli ga valjda voditi iz sefa kao onaj protekli?! Bakir ide toliko daleko da prijeti proširenjem rata na Europu. Ne znam kako on to misli izvesti. Treba se moliti Alahu da tog rata ne dođe, jer ovaj put ni sef mu ne bio od pomoći.

Može se na ovu temu razglabati o uplitanju velikih vojnih sila. Objektivno malo tko će se drznuti da uđe u rat protiv NATO-a, jer bi svakim sukobom NATO neizostavno bio upleten u balkansku priču. Deklarativnu podršku mogu pružati svi. Svi mogu prijetiti, ali nitko neće poslati vojnike na tlo Bosne i Hercegovine. To je mogao i još uvijek može samo NATO. Olakotna okolnost Bakiru je da baš NATO na čelu sa SAD ima interes imati BiH cjelovitom. Tako da može mirno spavati. Ali očito ne spava. Pitanje je zašto? Neki analitičari tvrde da je Janšin non-paper zapravo nastao u sarajevskoj kuhinji. Navodno se njime želi skrenuti pozornost sa drugih jako velikih problema koji pritišću Bakira, Sebiju i SDA. Teško je sada znati je li to baš tako, ali logike ima. U svakom slučaju Bakir i Bošnjaci imaju dobrih razloga da se nametne jedna tema koja će skrenuti pozornost sa nekih drugih važnih, ali opasnih tema.

S druge strane crv sumnje usmjeren je prema Vučiću i srpskoj strani. Jer samo bi Srbi mogli napraviti kartu podjele BiH u kojoj bi Republika Srpska ostala netaknuta. Nitko drugi ne bi prihvatio takav model cijepanja države.

Da bi dodatno potjerali vodu na svoj mlin u cijelu priču su upleli stvaranje Velike Albanije. A da bi proširili reakcije toj Albaniji su dodali i dobar dio Makedonije. Tek toliko da se prikaže velikoalbanska prljava žudnja za tuđim teritorijem. Da ne bude samo kako Srbi uzimaju drugima.

Naravno, sve su ovo medijske špekulacije i podmetanja raznih obavještajnih službi.

Tko je konkretno nacrtao mapu nije toliko ni važno. Uglavnom Janša je na svom Twitter profilu već demantirao da je mapa njegova. Što znači da je netko iskoristio Janšin non-paper da stvori određenu pomutnju, da uzburka strasti i da na tomu ušićari. Ako ništa mediji će pospješiti čitanost. I tako će ići do neke nove afere koja će podjelu BiH staviti malo postrance.

Zašto je nemoguća podjela BiH?

Svatko tko je rekao da je podjela BiH nemoguća bio je u pravu. Nisam siguran ni da bi ratni sukob donio puno nekakvih sadržajnijih promjena. Izuzev izrazite vojne nadmoći neke od zainteresiran strana koja bi vojnom silom protivničku stranu ili strane dovela do totalnog poraza. Takav scenarij nije izgledan u skorijoj budućnosti, a o njemu se može govoriti samo u slučaju nekog većeg globalnog rata gdje bi se interesi velikih i moćnih sila poklopili sa interesima nekog od naroda na ovim prostorima. Mada ni to nije nikakav poželjan scenarij, jer mač ima dvije oštrice.

A zašto mirni razlaz nije moguć? Jednostavno iz razloga što tri subjekta koji bi dijelili BiH nisu u suglasju. Odnosno ne postoji realan pogled na moguću podjelu. A čim nema realnosti nema ni pravde. A kad nema pravde onda je iluzorno govoriti o postizanju suglasja i kompromisa među stranama u BiH.

Prije svega treba uprijeti prstom u srpsku stranu. Srbi su, ne pitajući ni Hrvate ni Bošnjake sebi zakaparisali pola Bosne i Hercegovine. I to na način da su iskoristili svoju dominantnu poziciju u Jugoslaviji, odnosno u JNA, te su vojnom snagom i potencijalom JNA od Hrvata i Bošnjaka preoteli njihov nacionalni prostor. Njihov problem je taj što posao nisu priveli kraju i time su napravili veliku pogrešku. Ta pogreška će ih stajati vječnim ostankom Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. I to onoliko dugo dok Republika Srpska ne iskopni. A takva sudbina ju čeka, jer Republika Srpska nema potencijal gospodarske održivosti, a pogotovo demografski potencijal i kao takva neupitno će se istopiti kao led u proljeće. Nije važno hoće li to biti za 10, 50, 100 ili 200 godina.

Isto tako, srpski zahtjev da neće živjeti u zajedničkoj državi treba uvažavati. Ali takav zahtjev, da bi bio uvažen, mora biti koliko-toliko realan da bi se o njemu uopće moglo razgovarati. Ovo što imamo sada ne može biti predmet nikakvog razgovora i RS će ostati u okovima Bosne i Hercegovine kolikogod se to Srbima ne sviđalo.

Na što bi ličile države nastale raspadom BiH

Da ipak dođe do disolucije Bosne i Hercegovine po ovoj Janšinoj lažnoj karti imali bi tri države čije zemljovide donosimo u nastavku. Srbija ne da bi ličila na nekakvu Veliku Srbiju. Ne bi ličila ni na smislenu proširenu Srbiju, jer ovakve granice nema ni jedna zemlja na svijetu. Takve granice su nenaravne, neodržive i bez ikakve logike. Čuvanje takvih granica totalno bi bilo neisplativo, a prometno-komunikacijski sustav ne bi imao nikakvog smisla.

Republika Hrvatska bi doživjela tek neznatne izmjene. Hrvatska i sada jeste neprirodna, s velikim problemom prometne povezanosti između istoka zemlje i njenog krajnjeg juga. Dužina granice nadilazi realne okvire njene neproporcionalne površine. To je posljedica neprincipijelnog stvaranja država gdje nije vođeno računa o nizu faktora koji su Republiku Hrvatsku definirali ovakvom kakva je sada. Ali to je već neka druga tema koju ćemo ostaviti za neka druga vremena.

Na kraju dobili bi novu državu. Bosna i Hercegovina bi nestala. Jer ono što bi pripalo Bošnjacima ne bi teritorijalno zadiralo u Hercegovinu. Tako da bi Bošnjaci svoju državu mogli mirne duše nazvati samo Bosna.

Ni takva Bosna ne bi imala nekakav smislen izgled, ali vidjeli smo zna biti i puno gore.

Ne bi trebalo puno očajavati što se Bosna proteže u ovim gabaritima. Znala je ona nekada biti i manja. Doduše nekada je bila i veća, ali sve ima svoj vakat, pa tako i Bosna.

Međutim, ovakva Bosna bi također bila ekonomski neodrživa i dugoročno ona ne bi imala nikakvog smisla.

S druge strane Bošnjaci s pravom negoduju. Njih je cca 50% u Bosni i Hercegovini i svesti ih na nekih 30% državnog teritorija uistinu bi bilo nekorektno.

Zato kada se govori o podjeli Bosne i Hercegovine ona bi morala ići u tom pravcu koji bi zadovoljio sve tri strane. A sve tri strane će biti zadovoljne kada jednako budu nezadovoljne. To će biti samo znak da je podjela koliko toliko pravedno napravljena. A ako je i nepravedna onda je nepravedna za sve i to je cijena kompromisa. U svim drugim slučajevima pričati o podjeli Bosne i Hercegovine zaista nema smisla.

Svakako je prijepor svojatanje cijele Bosne i Hercegovine od strane Bošnjaka. Uostalom na cijelu Bosnu i Hercegovinu imaju pravo i Srbi i Hrvati. Zato bi Bošnjaci morali biti svjesni činjenice da BiH nije ekskluzivitet Bošnjaka i da druga dva naroda mogu iskazati svoj stav za podjelom države ako ne žele više živjeti u njoj.

Današnja politička stajališta Bošnjaka idu u tom pravcu da za sebe osiguraju što više prostora, jer sa 30% teritorija ne mogu biti zadovoljni. I ne trebaju. Zašto bi i bili. Srba je bilo manje u Vojvodini pa su cijelu Vojvodinu prisvojili sebi. Što znači da bi i svi drugi na poziciji Bošnjaka razmišljali u najmanju ruku jednako kao i Bošnjaci.

Kakva podjela BiH bi imala smisla

Radi razumijevanja problema disolucije Bosne i Hercegovine predstavljamo zemljovid koji je osnova za razgovor o nekakvoj realnoj podjeli Bosni i Hercegovine. Ako do te podjele već treba doći onda je bolje da se ona desi na mirnoj osnovi uz uvažavanje interesa drugih. A upravo bi ovakva nekakva podjela bila nešto najrealnije što se u ovom trenutku može ponuditi. Naravno, ovo je nekakav polazni okvir o kojem se može razgovarati i koji može pretrpjeti manje ili čak veće izmjene.

Ovakvom podjelom morali bi biti svi (ne)zadovoljni. Jer ovo rješenje nudi mir (uz uvjet da ga prihvate sve strane) i možda trajno rješenje međusobnih trzavica na ovom području.

Ako bi podjela BiH bila dobitak onda bi ovakva podjela bila dobitak za sve, pa čak i za Srbe kojima bi gubitak Posavine i Krajine izgledao kao nešto što puno gube.

Međutim, sve dok su Srbi dio BiH i dok teritorij koji svojataju ne pripoje Srbiji oni će trpjeti gubitak.

Republika Srpska u sastavu Bosne i Hercegovine je definitivno srpski gubitak i on će se potvrditi u budućnosti kolikogod Srbi mislili ili priželjkivali da neće. Pripojenjem istočne Bosne i Hercegovine Srbi bi dobili kakvu takvu satisfakciju za svoja vojna osvajanja, ali i svoje pravo na dio Bosne i Hercegovine. To bi bila otprilike 1/3 teritorija BiH. Taman onoliko koliki je udio srpskog stanovništva u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovini.

S druge strane otimačina nacionalnog prostora Hrvatima i Bošnjacima, radi trajnog mira, mora se kompenzirati. U suprotnom ne samo da nema podjele BiH nego bi i trajni mir bio na dugom štapu. Hrvati i Bošnjaci će kad-tad pokucati na srpksa vrata i tražit će natrag svoje. Samo u tom slučaju neće biti lijepo zvati se Srbinom.

Kako su sve ovo iluzije, jer beha narodi nemaju toliko pameti da mirno i bez rata riješe svoje probleme, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati tamo gdje i jeste. Nažalost, nefunkcionalna i baš onakva kakvom ju je hrvatski predsjednik Milanović nazvao – „Shit“. Možda zato i jeste takva kada smo svi u njoj „Shit“, pa bolje i ne zaslužujemo. A da imamo pameti mogli bi napraviti lijepu državicu po mjeri svih nas u kojoj bi barem našoj djeci bilo znatno bolje nego nama. A onda ponovo ne bi nekima pasalo, jer se ova država ne bi više zvala Bosna nego Švicarska. Nekima bi i to smetalo.

Dragan Radić | herceg-bosna.com

4.7 3 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x