Kontaktirajte nas na:

Sport

NENAD BJELICA: ‘Za novi pohod na Europu trebat će nam pet ili šest novih igrača’

Dinamov trener nakon jesenskog dijela prvenstva sumirao kalendarsku modru godinu.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Kaže se da je trenerski kofer uvijek spreman, a Nenada Bjelicu ulovili smo jučer baš u pakiranju kofera. No, odlazi na odmor, prvo kući u Klagenfurt, potom i u skijaške avanture, takav je itinerar svake zime. Iako je već puno toga rekao, jer i medijski mu je život bio intenzivan, ipak smo htjeli još jednom sumirati tu uzbudljivu, sadržajnu 2019. godinu. Koliko utakmica, koliko pobjeda, veselja, ali bilo je i šokova preokreta. Kao da su u jednu godinu stale tri sezone. Nije čekao pitanje, sam je počeo ocjenjivati.

– Kad bih gledao, od 1 do 10 dao bih ovoj godini ocjenu 8. Možda i 8,5. Nismo uspjeli ostvariti ono što smo silno željeli, prezimiti u Europi iz Lige prvaka, ostao je žal zbog te činjenice, izgubili smo u finalu Kupa. Međutim, puno toga bila je odlično, napravili smo sjajne stvari. Uvjerljivo smo bili prvaci, sad imamo veliku prednost u HNL-u, igrali smo u Ligi prvaka, dobro smo igrali, pobjeđivali. Još na proljeće smo izbacili Viktoriju Plzen, vratili smo navijače na stadion, puno igrača postali su reprezentativci, a uspjeli smo afirmirati i nove mlade igrače. Dakle, kad se sve zbroji, ipak je to bila uspješna godina – započeo je osvrt Bjelica.

Kad bi morao izabrati tri najbolje utakmice u ovoj godini, ne rezultatski, nego utakmice u kojima je bio najzadovoljniji igrom momčadi, koje bi izabrao, u kojim je utakmicama Dinamo bio najbliži savršenstvu?

– Pa dobro, ako gledamo na taj način, onda je utakmica protiv Viktorije iz Plzena ipak broj jedan. To je bila perfektna partija. Ne samo da smo pobijedili 3:0 i prošli, nego smo mogli zabiti još koji gol, a oni nisu stvorili nijednu priliku. Nakon Viktorije, istaknuo bih utakmicu s Benficom u Zagrebu, koja nam također nije stvorila previše šansi, taktički smo odigrali jako dobro. Onda je tu Atalanta. Unatoč pobjedi od 4:0, s nekim stvarima i nekim njihovim prilikama na kraju utakmice nisam bio zadovoljan, zato sam tu utakmicu ipak stavio na treće mjesto.

Kontrolirali utakmice

Ako gledamo HNL, onda onih 5:0 na Rujevici nema konkurenciju?

– Odigrali smo odličnu utakmicu nakon onog šoka sa Šahtarom, momčad je tu pokazala karakter. Ali imali smo mi još dobrih utakmica u HNL-u, pa čak i ove koje se često spominju, u kojima smo pobjeđivali po 1:0, bili smo dominantni, kontrolirali utakmice i pobjeda nije dolazila u pitanje.

Dojma smo da je ove sezone on sam imao kudikamo teži posao. Prvo je ljetos pripremao krnju momčad, igrači su pristizali svaki dan, sezona je krenula već u srpnju, a i nije bilo lagano drugu sezonu zaredom držati zadovoljstvo u svlačionici, neki su se igrači nakon lanjske sezone nadali većoj minutaži i boljem statusu, neki su, poput Livakovića i Olma, bili blizu transferima?

– Mogu se složiti da je sve to bio najteži dio posla, to menadžeriranje momčadi. Takva je bila situacija, igrači su zbog reprezentativnih obveza dolazili postupno na pripreme, pa Olmo je došao tek uoči Superkupa s Rijekom, nama je sezona počela, a onda je još bio na odmoru. Pa i ta priča oko transfera, on, Livaković… Svakako, nije bilo lagano u takvim okolnostima ganjati očekivanja, koja su već na startu bila velika, pogotovo u Europi. No, uspjeli smo.

Onda je došla ona utakmica s Varaždinom, poraz koji je bio svojevrsna prekretnica?

– Ne mogu doista reći da sam imao u ovih godinu i pol dana imao ikakav veliki problem u svlačionici, ali ta odlična prošla sezona donijela je i to da su neki igrači sad možda bili manje motivirani za HNL. Kad čuješ da te traže neki klubovi, kad te svi hvale, a ti sad ne igraš u Europi nego u prvenstvu. To se događa, nije to ništa neobično, ali ja sam nakon Varaždina odlučio to presjeći. Nakon toga nisam više toliko rotirao momčad, možda smo i zbog toga u nekim europskim utakmicama u završnicama ostajali bez energije, jer smo i u HNL-u više koristili neke ključne igrače. Ali, to je bilo nešto što je u tom trenutku trebalo napraviti.

Nema opuštanja

Znači, ne biste sad, da možete ispočetka, postupili drugačije?

– Gledajte, ja nisam u načelu odustao od rotacija, planiram rotirati i u budućnosti, kad ćemo igrati na dvije fronte u startu će ideja biti ista. Pa gdje nas dovede… Međutim, u tom trenutku sam tako učinio i time smo mi dosta i dobili. Na homogenosti momčadi, igrači su shvatili da nema opuštanja, nakon toga smo počeli bolje igrati. Recimo, u HNL-u smo u idućih 10 utakmica upisali devet pobjeda i jedan remi. Tada je Hajduk bio ispred nas na ljestvici, bez obzira na pobjedu nad Atalantom, svjestan sam da takva situacija uvijek može donijeti nervozu, napetost, a to nije dobro. I onda sam odlučio promijeniti plan.

Voda ispod mosta

A postoji li ijedna odluka koju biste sad promijenili da možete, postupili drugačije? U vezi bilo čega.

– Ne razmišljam na taj način, jer što to znači? Tko kaže da bi ispalo bolje da sam drugačije napravio, nitko to ne može znati. No, ako baš inzistirate, jedna situacija u kojoj sam bio u dvojbi bila je uoči utakmice s Benficom. Gledao sam suparnika protiv, mislim, Chavesa. i vidio da ta momčad odlično parira u formaciji s petoricom u zadnjoj liniji. Odmah mi je zamirisalo da bismo i mi tako mogli igrati, da je to dobitna formula. Ali počeo sam razmišljati, teren je većih proporcija, nismo to nikad igrali… I odlučim se za onu formaciju kojom smo u Zagrebu došli do pobjede. Ne kažem da bismo bolje prošli da sam postupio po prvom mišljenju.

Onda je, to je već opisao, idući put isti “miris” osjetio prije dvoboja s Atalantom. Sad je poslušao i pogodio. Ali, ajmo dalje, ima li još koja “dvojba”?

– Možda da sam umjesto Kadziora protiv Šahtara ubacio Moubandjea kao trećeg stopera. Ne zbog Kadziora, nije on ništa kriv. No, to je sve voda ispod mosta.

Kriv je bio Theophile-Catherine. Lakat u glavu golmana u 90 i nekoj minuti, prenaivno za njegovo iskustvo?

– Nikad ne krivim igrače za pogreške, one se događaju. Niti sam njemu išta rekao, niti ga pitao, niti ću o tome pričati. To je nogomet, događa se svašta, pa i pogreške, sigurno to nije napravio namjerno, njemu je vjerojatno najteže. Da to potenciram još bih mu više štetio, ja stojim iza svojih igrača i uvijek sam im podrška. Tako je i u ovom slučaju.

Do kraja siječnja

Dobro, toliko o 2019., što možemo očekivati u 2020.? Prvo je na redu – prijelazni rok?

– Ne mogu vam u ovom trenutku reći što će se događati, tko će otići i hoće li tko doći. To će se rješavati možda i do zadnjih dana siječnja, treba vidjeti i hoće li biti igrača koji žele otići, koji bi htjeli negdje više igrati. Onda, na nekim pozicijama čak i ako netko ode već sad imamo zamjene unutar kluba i momčadi, na nekima bismo trebali nove igrače. Imamo i mlade igrače koji bi ovog proljeća mogli dobiti više prilika. Nema konkretnog odgovora na to pitanje sad, 20. prosinca. Također, može se dogoditi i da nam se ukaže prilika dovesti nekog igrača iako nitko nije otišao. Neki će sigurno na posudbu.

Ipak, kad se sve zbroji kadar je prevelik za proljetnih 20 utakmica u HNL-u?

– Imamo širok kadar, po sadašnjem popisu pripreme bi moglo početi više od 30 igrača, a idealno je da ih imamo 23 plus ovi mladi. No, kažem, prerano je za konačan zaključak.

Dinamo je napravio “boom”, očekuje se da bi njegovi igrači mogli biti tražena roba. Olmo, Petković, Oršić, Moro, Gojak, ima ih još… To su sve igrači koji bi u klub mogli donijeti puno milijuna eura, po umjerenoj računici i više od 100 milijuna.

Postoji li opasnost da se ova momčad radikalno osipa, da se već ove zime puno njih napusti Maksimir?

– To se neće dogoditi, neće ni klub dopustiti da svi odu, niti će Dinamo prodati ikoga ako to ne bude ponuda koja će zadovoljiti i igrač i klub. Možda od tih “kapitalaca” ove zime odu dvojica, ali svi oni neće.

Šansa bez pritiska

Jasno, teško je to prognozirati, ipak, neki plan za novu godinu već postoji. Čak i da većina ove momčadi ostane na okupu, jesu li ovi dečki dosegnuli vrhunac i hoće li svejedno trebati novi igrači da Dinamo napravi još jedan europski iskorak?

– Za novi pohod u Europi, za ostvarenje naših budućih ciljeva trebat će nam pet ili šest novih igrača. Govorim o iduća dva prijelazna roka. E sad, hoćemo li na zimu dovesti pet igrača pa u ljeto jednog, ili obrnuto, ili sad dva, pa na ljeto tri, to ne mogu predvidjeti, ali sigurno je da nam treba svježa krv. S obzirom na prednost koju imamo u HNL-u, imamo i tu mogućnost da možemo bez pritiska dati šansu i mladim igračima, vidjet ćemo i tko će se od njih nametnuti. Ali sigurno je da ovu momčad treba malo osvježiti.

Izvor: sportske.jutarnji.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Sport

Ivan Rakitić se oprašta od reprezentacije

Lomio je Ivan Rakitić još nakon povijesnog srebra u Rusiji. Danima se nagađalo hoće li ili ne nastaviti igrati za Hrvatsku. Tada je premolio i odlučio da još uvijek želi nositi dres koji mu je donio toliko veselja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ivan Rakitić

“Lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo. Igrati za hrvatsku reprezentaciju oduvijek je za mene bilo nešto posebno. I nema većeg motiva nego odjenuti taj naš dres i staviti ruku na srce kada svira Lijepa naša”, istaknuo je tada.

Nakon srebra u Rusiji još sedam puta oblaćio je dres Vatrenih, kao posljednji njegov nastup pamtit ćemo onaj u remiju 1:1 kod Walesa 13. listopada 2019. godine kada je na poluvremenu ušao kao zamjena za Matea Kovačića.

Na kraju dokapetan reprezentacije dogurao je do 106 nastupa i 15 golova u dresu Vatrenih.

“Oproštaj od hrvatske reprezentacije mi je najteža odluka u karijeri, ali osjetio sam da je ovo trenutak kada moram prelomiti i donijeti tu odluku. Uživao sam u svakoj utakmici koju sam odigrao za svoju domovinu, a nezaboravni trenuci sa Svjetskog prvenstva ostat će mi među omiljenim uspomenama u životu”, ističe Raketa.

A kada se samo sjetimo kako je sve krenulo, Raketa je bio mladi reprezentativac Švicarske, čiji je dres s ponosom nosio. No, srce je uvijek pripadalo Hrvatskoj. Prelomio je u lipnju 2007. kada je odlučio igrati za Vatrene nakon što ga je posjetila delegacija predvođena tadašnjim izbornikom Slavenom Bilićem.

“Prije svega, biti u istoj sobi sa Slavenom… mogao je reći što je htio, ja bih mu odgovorio: “OK, idem s tobom”. Bio je moj heroj. Nije postavljao pred mene pritisak, samo mi je rekao svoje planove i kako želi da budem dio njegove reprezentacije”, otkrio je Raktić prije dvije godine u priči za Players Tribune.

Ocu čiji je san bio  da zaigra za Vatrene nije želio odmah reći što je odlučio…

“Nastavljam igrati za Švicarsku”, rekao sam mu, a njegova je reakcija bila:

“Oh… OK, dobro…”

Počeo sam se smijati:

“Ne, ne, igrat ću za Hrvatsku!’

“Suze su mu počele puniti oči i zaplakao je. I kad god dođem igrati za Hrvatsku, često razmišljam o tati i tom trenutku”, opisao je Raketa taj trenutak.

Nije dvojio ni nakon što su njemu i obitelji na kućnu adresu stizale prijetnje smrću, jednostavno je znao da želi igrati za Hrvatsku.

“Nisam izabrao Hrvatsku da bih sjedio na klupi. Došao sam u reprezentaciju igrati”, poručio je Rakea uoči prvih nastupa za Hrvatsku.

Prvi nastup u kockastom dresu imao je 8. rujna 2007. na Maksimiru protiv Estonije kada je u posljednjih 28 minuta u pobjedi 2:0 zamijenio Niku Kranjčara. Već u sljedećem nastupu četiri dana kasnije dočekao je prvijenac, na gostovanju protiv Andore u pobjedi 6:0.

Godinama nas je uveseljavao, kruna je naravno bilo Svjetsko prvenstvo u Rusiji gdje smo se posebno divili njegovoj hladnokrvnosti u raspucavanjima penala kada je mirno pogađao ključne udarce.

Sa 106 nastupa ušao je u odabrano društvo osmorice igrača koji su sveti dres nositi sto ili više puta.

Nema sumnje, nedostajat će Raketa u kockastom dresu. No, nema smisla puno plakati, okrenimo s budućnosti kako nam je i Ivan poručio.

“Uvjeren sam da i dalje imamo sjajnu momčad koju čeka svijetla budućnost. Svojim prijateljima i suigračima u reprezentaciji želim svu sportsku sreću svijeta u narednim izazovima, a u meni će imati najvećeg navijača.”

Mi mu samo možemo reći da nas je učinio neizmjerno ponosnima i zato:

HVALA IVANE; SRETNO DALJE!

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati

Sport

VELIKO PRIZNANJE: Mateo Kovačić najbolji igrača Chelseaja

Mateo Kovačić izabran je za najboljeg igrača Chelseaija u sezoni 2019./2020., objavio je londonski klub na svojim stranicama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Mateo Kovačić

U izboru su glasovali navijači kluba, a hrvatski reprezentativac dobio je veliko priznanje našavši se uz legende poput Ruuda Gullita, Gianfranca Zole, Johna Terryja, Franka Lamparda, Didiera Drogbe i brojnih drugih koji su dobili ovu nagradu.

“Sezonu je započeo u dobroj formi, a čak i kad bi ga Lampard ostavljao na klupi utjecao bi na igru te davao veliki impuls momčadi. Kad je sezona ušla u zimske mjesece postalo je jasno koliko je Kovačić važan za našu momčad. Preciznim dodavanjima, čitanjem igre i strašnim presingom diktirao je tempo utakmica, a brzi prijenos lopte prema napadačima inicirao je brojne ubojite napade. Začepio je usta svim kritičarima nakon prve sezone u Engleskoj i samo su Willian i Mount kreirali više šansi od Kovačića. Briljirao je protiv Tottenhama i Liverpoola i njegove sjajne igre pomogle su nam da završimo sezonu u četiri najbolje momčadi na tablici”, piše na službenoj Chelseajevoj stranici. | dnevno.hr

Nastavi čitati

Sport

BAYERN OSVOJIO LIGU PRAVAKA: Golom Comana srušen je jaki PSG

Nogometaši Bayerna osvojili su Ligu prvaka nakon što su nedjelju na stadionu Luž u Lisabonu pobijedili ekipu PSG-a rezultatom 1:0. Ovo je za minhenski Bayern šesti trofej prvaka Europe u nogometu.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Bayern

Nakon prvih 18 minuta ispitivanja snaga prvi je opasno zaprijetio PSG. Neymar se našao u situaciji jedan na jedan, ali je Neuer sjajno odbranio. Samo četiri minute kasnije uzvratio je Lewandowski koji pogađa vratnicu.
PSG je ponovo zaprijetio preko Di Marije, ali je pucao visoko iznad gola, a u 29. minuti Herrerin šut je prozujao pored desne vratnice. Sjajni period utakmice zaokružio je Navas odličnom odbranom nakon udarca Lewandowskog.

Prije odlaska na odmor još dvije zanimljive situacije. Prvo je Mbappe bio u sjajnoj prilici, ali je opet Neuer bio fantastičan. Već u narednom napadu Bayern je tražio jedanaesterac nakon starta nad Comanom, ali je sudija odlučio da se igra nastavi. Ujedno je 0:0 bio rezultat prvog poluvremena.

Prva ozbiljna priliku u drugom poluvremenu, pola sata prije kraja meča, bio je ujedno i jedini pogodak na meču. Kimmich je poslao prelijep centaršut u šestnaesterac, gdje se Coman podigao kako bi glavom poslao loptu u donji desni kut kraj golmana.

Mogao je Coman četiri minute kasnije i potpuno dokrajčiti Parižane, ali je u ključnom trenutku njegov udarac izblokiran.

PSG je najbliži golu do kraja meča bio u 70. minuti kada je Marquinhos u situaciji jedan na jedan s golmanom odlučio pucati iz sve snage po sredini gola. Neuer je bio oprezan i lagano mu odbranio šut.

Nekoliko minuta kasnije PSG je i bezuspješno tražio kazneni udarac s bijele točke nakon starta nad Mbappeom, a do kraja meča imali su jalove napade koje su Bayernovi defanzivci na čelu s Neuerom lagano otklanjali. Rezultat se nije mijenjao i moglo je početi veliko slavlje igrača Bayerna. Osvojili su šesti put naslov prvaka Europe.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x