Kontaktirajte nas na:

Društvo

Nadbiskup Vukšić: Muku društvenog bh. konteksta osjećaju ljudi svih vjerskih uvjerenja, ali najviše katolici

– Već sam više puta kazao da promicanje dijaloga, nade i optimizma smatram vrlo važnom čašću i obvezom i trudit ću se u tomu koliko mi god bude moguće, rekao je

Online:

/ Datum objave:

Teška ekonomska i složena politička situacija koja generira nesigurnost građana i osjećaj besperspektivnosti, za nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tomu Vukšića je društveni kontekst koji se uglavnom na isti način odnosi na sve stanovnike BiH te za posljedicu ima upravo spomenute osjećaje. Tu muku, kaže on u intervjuu za Fenu, vjerojatno osjećaju svi ljudi bez obzira na njihova vjerska uvjerenja ili bilo koju drugu pripadnost.

– No vjerojatno se ona malo više reflektira na katoličkoj zajednici negoli na drugima, jer je katolika manje od drugih. Ali gospodarsku situaciju, u kojoj je teško naći i zadržati siguran posao te imati primanja koja omogućuju dostojanstven standard i druga očekivanja čovjeka 21. stoljeća, koju obilježava korupcija i u kojoj ljudska pojedinačna i kolektivna prava često nisu poštovana, i tako redom, trebaju rješavati oni čija je to zadaća – podvlači nadbiskup.

U adventsko vrijeme i uoči najznačajnijeg katoličkog blagdana Božića, mons. Tomo Vukšić koji je od 29. siječnja ove godine na poziciji nadbiskupa vrhbosanskog naslijedio kardinala Vinka Puljića, govorio je za Fenu o brojnim temama, primarno današnjem životu građana, a time i katolika u BiH, aspektima rada Katoličke crkve, siromašnima, moralnim i ljudskim postulatima te uzburkanoj svjetskoj geopolitičkoj sceni.

Kao zadaću predstavnika vjerskih zajednica, u kontekstu današnjeg društvenog trenutka, vidi stalno pozivanje na poboljšanje stanja i ulogu svjedoka nade te, koliko je moguće, širenjem optimizma u dijalogu, pozitivnim primjerima i njihovim isticanjem

– I već sam više puta kazao da promicanje dijaloga, nade i optimizma smatram vrlo važnom čašću i obvezom i trudit ću se u tomu koliko mi god bude moguće – ustvrdio je.

Promišljajući o aktualnim tektonskim poremećajima u odnosima svjetskih sila, kada su sve prisutnije aluzije na mogući novi svjetski rat i potencijalnu nuklearnu opasnost, nadbiskup vrhbosanski podvlači da je mir Božji i općeljudska vrednota te da u promicanju mira bh. vjerske zajednice daju vlastiti doprinos.

Smatra da samo u miru čovjek može živjeti na dostojan način, a društva se razvijati. Svako ugrožavanje mira i posebice svako oduzimanje ljudskoga života, kazao je, izravan je napad i na Božju volju koja zapovijeda: Ne ubij! Bez mira sve na neki način postaje ugroženo, poručio je nadbiskup.

Naglašava da kršćanin ne bi smio biti ništa drugo doli mirotvorac. Naime, navodi da je mir u kršćanstvu do te mjere važan da je Isus za ljude, koji ga grade, kazao: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!”. Stoga, podvukao je, i njegovo biskupsko geslo koje je izabrao na početku službe, glasi: “Mir vam svoj dajem”.

– To su Isusove riječi koje su zabilježene u Svetom pismu. Na tom planu želim dati skroman doprinos zbog toga što dragi Bog od nas to traži i, istovremeno, zbog toga što čovjek samo u miru može biti zadovoljan i graditi svoju sreću. I prastara je kršćanska molitva koju ovdje ponavljam: Od rata i zla svakoga oslobodi nas, Gospodine! I sve ljude na zemlji blagoslovi, dragi Bože, trajnim i pravednim mirom. I sve ih učini poniznim graditeljima i čuvarima takva mira – ustvrdio je mons. Tomo Vukšić.

Za važnost multietničke suradnje te njen presudni značaj za pomirenje naroda u BiH i vraćanje narušenog povjerenja, mons. Tomo Vukšić smatra da je suradnja njihovo poslanje, čast i obveza. Naglašava da je pri traženju rješenja za sva otvorena pitanja dijalog za kršćane jedina moralno prihvatljiva metoda. A strpljenje, uz mudrost i razboritost, najpotrebnija je krepost.

– Pri tomu i vjerske zajednice, naravno, imaju svoju ulogu, posebice pokazivanjem pozitivnih primjera u izgradnji uzajamnoga povjerenja, društvene sloge i općega dobra, u odgajanju za dobro i u čišćenju pamćenja, osobnog i kolektivnog, a sve u službi konkretnoga čovjeka, njegova dostojanstva i njegovih prava. Sve to dio je poslanja također nas katolika. I zajedno s drugima želimo dati svoj doprinos – podvukao je.

Komentirajući je li generalno vjera u današnje vrijeme u krizi i koliko se Crkva snalazi u dobu novih trendova, sada već društveno prihvatljivih, Tomo Vukšić je mišljenja da ako se vjeru promatra kroz način kako ljudi (ne)prihvaćaju i (ne)prakticiraju njezina načela, ona je uvijek u većoj ili manjoj mjeri i u različitim vremenima na različite načine, bila i jest u krizi.

On podsjeća da je čovjek oduvijek istovremeno i činio dobro i bio sklon kršenju Božjih zapovijedi. Tajna dobra i tajna zla, podvukao je, u čovjeku se često susreću.

– Velika je to zagonetka. Velika je zagonetka i suvremena “kolektivna apostazija”, o kojoj se često govori kao fenomenu našega doba u nekim dijelovima svijeta. No ako čovjek ne poštuje temeljne ljudske i moralne vrijednosti to svakako nije dobro, ali to ne dovodi u pitanje njihovu unutarnju moralnu snagu jer, usprkos eventualnom njihovu neprihvaćanju, te vrijednosti jesu i ostaju vrednote. I stalno valja pozivati na obvezu da im se čovjek vraća, da ih prihvati i provodi u djelo – istaknuo je.

Govoreći o broju katolika u BiH koji su u stanju socijalne potrebe, nadbiskup vrhbosanski podsjeća da Katolička crkva ima svoje karitativne ustanove i vrši karitativno djelovanje te je svaki vjernik pozvan, prema svojim mogućnostima, vršiti konkretna djela kršćanske ljubavi prema svakom čovjeku koji je u potrebi.

On to vidi kao neizostavan dio kršćanstva jer je ljubav prema čovjeku u potrebi bitna i strukturalna oznaka kršćanske vjere. U središtu te ljubavi je čovjek, koji treba pomoć, bez obzira na njegova vjerska uvjerenja ili neku drugu pripadnost. Pri tomu, dodao je, pojedini vjernik je najvažniji dio toga djelovanja Crkve.

– A Crkva nastoji pomoći svima koliko je moguće, pokazati dobar primjer i pozivati na uzajamnu solidarnost posebice sa siromasima i onima koji trpe bilo koji oblik oskudice. Bilo duhovne, psihološke ili materijalne oskudice. U toj dobroti kršćanski vjernik i Crkva kao ustanova jednostavno nemaju pravo na umor i zastoj – naglasio je mons. Tomo Vukšić.

Nadbiskup vrhbosanski govorio je i o velikom problemu s kojim se Bosna i Hercegovina suočava, a može imati dalekosežne posljedice po budućnost zemlje – odlazak ljudi, posebno mladih, u potrazi za boljim životnim standardom. Podsjeća da je o demografskom pitanju i s njim povezanim velikim iseljavanjem, kroz proteklih dvadesetak godina pisao više puta i, upravo zbog posljedica – negativnog odražavanja na demografsku strukturu stanovništva, stručni kadar i generalno atmosferu perspektivnosti, upozoravao na njegovu egzistencijalnu važnost.

– Važno je to za pojedince, ali i za cijelo društvo, također zbog prava ljudi da imaju dostojan život tamo gdje su rođeni i, naravno, poštujući pravo svakoga čovjeka da bira mjesto gdje će živjeti. Činili su to i drugi i ukazivali na potrebu da države, koje su pogođene tim problemom, traže sustavna rješenja – ocijenio je.

Jedan od problema koji već godinama opterećuje vjerske zajednice, pa i Katoličku crkvu, jest povrat imovine tih zajednica. Nadbiskup vrhbosanski u tom kontekstu smatra da je ispravljanje svake nepravde prije svega moralno pitanje.

Jedna od nepravdi iz prošlosti je tema oduzete imovine, koju treba vratiti oštećenim vlasnicima ili njihovim potomcima na neki od načina koji suvremeni zakoni poznaju.

No, nadbiskup podsjeća da imovina nije oduzeta samo Crkvi i drugim vjerskim zajednicama, nego u još mnogo većem broju slučajeva brojnim fizičkim osobama koje su često članovi neke od vjerskih zajednica.

– Prema mom razumijevanju morala i pravde, bila bi velika nepravda ako bi se to pitanje rješavalo na neki selektivan način. Bila bi nepravda da se nešto, na primjer, vraća samo Crkvi kao ustanovi, a da se ne vrati također imovina pojedinim ljudima, bez obzira jesu li ili nisu članovi Crkve. Međutim, u BiH još uvijek ne postoji ni zakon o povratu oduzete imovine. To jest, pomaka još uvijek nema. I zato nema potrebe, barem u ovom času, nabrajati oduzeta dobra Crkve: umjetnine, knjige, građevine, zemljišta – kategoričan je mons. Tomo Vukšić.

Kada je riječ o “snalaženju” na poziciji nadbiskupa vrhbosanskog, mons. Tomo Vukšić mišljenja je da dužnosti i obveze svakog katoličkog biskupa uvijek trebaju biti odgovor na duhovne potrebe vjernika i svećenika biskupije koja mu je povjerena kao dušobrižniku.

– Zato su moje prve aktivnosti bile u tom smjeru, kao što će i sva moja buduća nastojanja biti prije svega ovisna o pastoralnim očekivanjima i potrebama crkvene zajednice. U ovom razdoblju sam obilazio župne i druge crkvene zajednice, redovnike i redovnice, i primao njihove predstavnike. Pažljivo sam slušao njihova mišljena, iskustva i savjete. Bilo je naravno i mnogo susreta, kod kuće i po svijetu, s predstavnicima Crkve i različitih društvenih, kulturnih, obrazovnih i odgojnih ustanova i pokreta, a također i s predstavnicima drugih Crkva i vjerskih zajednica, jer susretanje i dijalog su također dio poslanja svakoga biskupa – zaključio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. | FENA

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

RAZORNI ZEMLJOTRES U TURSKOJ: Erdogan proglasio sedmodnevnu žalost

Zemljotres jačine 7,8 po Richteru pogodio je jug Turske oko 4:30. Tokom dana zabilježeno je više od 130 zemljotresa.

Online:

/ Datum objave:

Zbog razornih zemljotresa u južnim provincijama Republike Turske, u kojima su poginule stotine ljudi, u toj zemlji proglašena je sedmodnevna nacionalna žalost, potvrdio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

“Zbog zemljotresa u Turskoj je proglašena nacionalna žalost u trajanju od sedam dana”, naveo je Erdogan te dodao: “Naša zastava će biti spuštena na pola koplja u svim našim predstavništvima u zemlji i inostranstvu sve do zalaska sunca u nedjelju, 12. februara”, prenosi Anadolija.

Zemljotres jačine 7,7 stepeni po Richteru pogodio je jutros jug Turske. Epicentar zemljotresa registrovan je u okrugu Pazarcik u turskom Kahramanmarasu.

Potom je novi zemljotres jačine 7,6 stepeni po Richteru u 13.24 sati pogodio distrikt Elbistan, takođe u Kahramanmarasu.

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

POZIV IZ VUKOVARA: Traži Srbina iz logora koji se pokazao kao čovjek

Vukovarac Mladen Novak Mrakan kao 23-godišnjak se priključio Hrvatskoj vojsci, tadašnjoj gardi. Ranjavan je, zarobljen, mučen. Prošao je strahote koje običan čovjek teško može i zamisliti. Neki njegovi suborci nikad se nisu vratili iz logora, neki su nestali u Vukovaru. Rane nikada, kaže Mrakan, neće zacijeljeti do kraja.

Online:

/ Datum objave:

Bio je pripadnik HV-a od 1. kolovoza 1991., a već 20. studenog iste godine zarobili su ga. Tek je 14. kolovoza 1992. pušten na slobodu tijekom razmjene zarobljenika u Nemetinu.

Ponovno se pridružio HV-u 6. siječnja 1993. i tu ostao do 21. veljače 1996., kada je i umirovljen.

Da opet zaratimo, biste li krenuli u rat?

– Ne. Puno sam toga prošao, propatio, i previše za jedan život. Sad vodim bitku za svoj život, svoju ženu, svoje dvije kćeri.

U Vukovaru su borbe trajale mjesecima. Granate i pucnjevi čuli su se dan i noć, nije bilo minute tišine. Bio sam u Borovu naselju, bilo je gadno. Tog 19. studenog naišao sam na Hrvoja Mađarevića, našeg vojnika koji je bio ranjen u nogu.

Trebao sam se naći sa suborcima na dogovorenoj lokaciji, ali nisam mogao ostaviti tog momka, prebacio sam ga preko leđa i izvukao ga iz tog pakla. Jedva sam ga nosio jer sam na sebi imao i oko tisuću metaka, pušku…

Kasnije smo obojica zarobljeni i iako su mnogi umrli, nas dvojica smo preživjeli. U logoru ga nisam vidio, ali poslije smo se našli, izgrlili se, izljubili. Kad sam došao u logor, najprije sam zapazio sablasnu tišinu, za razliku od one neprestane buke bombi iz Vukovara. Ali tišina je brzo prekinuta…

Niti sam klao, niti sam silovao, branio sam svoj dom. Prvu večer kad su nas stavili u te štale došli su četnici i pucali rafalima po toj građevini. Bile su dvije štale, jedna se zvala Maksimir, druga Poljud.

Kako su vas hranili u logoru?

– Prvih par dana ništa. Pa potom samo voda, a onda dva puta dnevno pola kriške kruha i feta salame. Tek kad nas je posjetio Crveni križ dobivali smo redovito neku čorbu. Ali sve je to bilo ništa.

Visok sam 185 centimetara, a kad sam izašao iz logora, imao sam jedva 69 kilograma. Izgubio sam dvadesetak kilograma. Nekad bi nam dali konzervu ribe iz Crvenog križa, ali bez otvarača. Gladni smo, a nismo mogli otvoriti konzervu. Smijali su nam se…

Jesu li svi bili nasilni?

– Većina. Ali sjećam se dvojice koji su bili ljudi. Među njima je bio, to želim da napišete, Momčilo Đorđević. Dao bi mi vode, nekad hrane, nije me tukao, pitao je kako sam. Bilo je ljudi među njima, ali, nažalost, bili su u manjini. I nije se smjelo znati da nam pomažu.

Jeste li pokušali doći do Đorđevića?

– Da, već godinama. Tražio sam, raspitivao se, ali neki su rekli da je poginuo, drugi da je nestao. Ako ovo čita, neka mi se javi. Iako ne znam koliko će mu ovo pomoći ako se pročita u Srbiji. Ali želim da se zna i da bude zapisano da je taj čovjek bio – čovjek. Pomagao mi je dok sam bio u samici, mogao me je tući, mlatiti, ali nije bio takav tip. Dao bi mi vode, izvodio me u šetnju koliko je mogao. Sjećam se i jednog drugog policajca čije ime ne znam. Njega su specijalno slali u samicu da me tuče.

A onda mi je rekao da to ne može, da to nije njegov rat i da ga se j..e i za srpskog i za hrvatskog predsjednika.

Protiv poštenih Srba nemam ništa.

Hrvatsku je najprije branilo 200.000 vojnika, a zatim, evo, i više od pola milijuna branitelja.

– Nakotilo se, prijatelju, puno toga, a većina nije ni vidjela pušku. Sada su sve sami generali nakon bitke. Meni govore kako sam se trebao ponašati u logoru, da smo trebali pobjeći, da sam trebao napraviti ovo ili ono… Ma koje su to gluposti, sve neki heroji iz ureda u Zagrebu. Ne mogu to ni slušati.

Gdje ste ranjeni?

– Najprije sam ranjen u noge, da bi me kasnije geler pogodio u obraz, 10 centimetara iznad vratne žile. Da je bilo niže, danas ne bih razgovarao s vama. Kad me je to strefilo, zagnojilo se, bila je strašna rana i muka. To se dogodilo prije odlaska u logor.

I imao sam bradu, cijeli natečen. U logoru su pitali što mi je, ja sam rekao da mi je otekao zub jer su imali poseban pik na ranjenike.

Kad ste izvadili geler?

– Ha-ha, tko kaže da sam ga izvadio?

Niste?

– Nema potrebe, ne stvara štetu, liječnici ne bi sada to raskopavali. Redovito ga snimamo i pratimo miče li se. On ne putuje. Sa mnom će u grob.

Što ste prvo kanili učiniti kad ste čuli da će doći do razmjene?

– Popiti pivo i najesti se pečenog krumpira. Sjesti ko čovjek i na miru popiti to pivo. Nema čovjeka koji je bio u samici a koji nije pomišljao da se ubije. Prošlo mi je kroz glavu, e nećeš se ubiti a da nisi popio pivo. I to me je održavalo jedan dan, drugi dan da želim vidjeti roditelje, treći dan da želim ponovno okusiti pečeni krumpir…

I danas od svega imate posljedice?

– Nisam se pošteno naspavao 30 godina. Malo odrijemam, ali da sam imao komad sna od osam sati, to u zadnjih 30 godina nisam. To najbolje zna moja žena. Dižem se noću, prevrćem po kuhinji, palim televiziju, gledam mobitel. Malo zaspem, malo se budim.

Izvor: ljudski.ba

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

Totalni ekocid na Lašvi

Danas je izvršen totalni ekocid kompletne rijeke Lašve nizvodno od MHE Vitez1 nekontroliranim ispuštanjem ogromnih količina toksičnog mulja iz akumulacije.

Online:

/ Datum objave:

Niz godina upozoravamo da se u akmulaciji MHE Vitez 1 nalazi ekološka bomba tj. ogromne količine toksičnog mulja punog teških metala i tko zna kakvih još otrova koji je danas naglo ispušten u rijeku Lašvu, ističe portal usrvitez.ba.

Lašvom teče žitki mulj, a od neprijatnog mirisa se ne može prići koritu rijeke. Na terenu se nalazi policija i nadležne kantonalne inspekcije. Zahtjev je poslan i federalnim inspekcijama. Sav naš rad i trud prethodih godina za revitalizaciju rijeke Lašve i očuvanje ugroženih vrsta u trenu je otišao u vjetar jednim jedinim nesavjesnim postupkom.

Lašva je poznata kao rijeka sa velikom količinom sedimenta što se ogleda u stalnim izmjenama konfiguracije toka te dolazi do taloženja istih u samim akumulacijima, a ako znamo da svi (općine, industrija, farme, kućanstva, bolnice..) ispuštaju otpadne vode u rijeku Lašvu onda zamislite od čega se sastoji mulj u ovim akumulacijima.


Izvor: usrvitez.ba 

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x