Ranko Mavrak, dobro upućeni dopisnik Hine iz Sarajeva, donosi priču s naslovom: “HDZ i SDA pokušat će dogovoriti izmjene izbornog zakona BiH do kraja aprila”. Gdje je naglasak na “pokušat će”. Jer, evo još dva citata: “Cilj je da konstitutivni narodi mogu birati svoje legitimne predstavnike”, kazao je Čović (Dragan, predsjednik HDZ BiH) dodajući kako je uvjeren da se to može i bez izmjena ustava. Izetbegović (Bakir, predsjednik primarno bošnjačke SDA) odmah je upozorio da ne vidi da se izborni zakon može izmijeniti bez promjene ustava. Pa tako ono “pokušat će” više djeluje kao sanak pusti.

– Posebni izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan Metju (Matthew) Palmer izjavio je kako nova američka administracija očekuje od političara u BiH da pokažu odgovornost i spremnost za provedbu reformi, jer to nitko ne može učiniti umjesto njih – donosi Mavrak.

– Jedna od stvari koju čujem u Sarajevu i koju čujem u BiH glasi: ne bismo trebali sami raditi na reformama. Trebali bismo pričekati da administracija Biden-Harris dođe preko brijega na bijelom konju s Dejtonom 2.0 ili novim „aprilskim paketom“ i riješi probleme za nas. A upravo to je suprotno od toga kako bi trebalo razmišljati i raditi – rekao je Palmer.

Poruka je neupitna i jasan odjek Bajdena iz 2009. godine: primite se posla. Američki državni sekretra Entoni (Antony) Blinken ove je sedmice videovezom učestvovao na Vijeću ministara EU. Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman rekao je nakon sastanka da je u raspravi naglasio važnost BiH kojoj treba pomoći da postane politički stabilna i funkcionalna, osiguravanjem jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda i ostalih građana. State Department u saopćenju uopće ne spominje BiH. Blinken je o tome možda i pričao, ali nema vremena baviti se time. Kina, Iran, ekonomija, to su teme za globalne sile.

– Vrijeme je da BiH prijeđe na drukčiji, moderni sistem u kojem ne postoji diskriminacija i koji nije temeljen na konstitutivnim narodima – rekao je šef Uprave za ljudska prava Vijeća Europe (VE) Christophe Poirel.

Referirajući se na legendarnu presudu Suda za ljudska prava (ECHR) u Strazouru Sejdić-Finci kojom je još – davne, Bajdenove 2009. – definirano da je odredba, prema kojoj se u Predsjedništvo mogu birati samo članovi konstitutivnih naroda, protivna dokumentima Vijeća Europe i narušava prava ostalih koji nisu ravnopravni. BiH je članica VE, ali do danas nije poduzela ništa da provede presudu.

Izjava gospodina Poirela, mislim, otvara potpuno novi pristup Europe krizi u kojoj se nalazi BiH. Prijelomnica je bio Mostar, kad je ECHR donio presudu kojom se HDZ BiH i SDA moraju dogovoriti o provedbi izbora – ako ne, tada će Sud donijeti pravila. I dogovorili su se. A onda su se zaigrali u izboru gradonačelnika, pa su ih stranci udarili po prstima i podsjetili da izbor mora biti tajan. Pa su poništili prvi krug i zatim glasali tajno. I, vidi, dobili gradonačelnika. Dakle, djeluju pod pritiskom.

I visoki predstavnik EU za vanjska i sigurnosna pitanja Žozef Borelj (Josep Borrell) redovito navodi da je ključno provesti presudu Sejdić-Finci. Nije još – dakle, još – progovorio o zastarjelosti koncepta “konstitutivnih naroda”, ali taj je narativ pokrenut s dovoljno niske, tehničke razine kako bi se stvorio manevarski prostor političkim rasovima u BiH da promijene Ustav temeljem te presude i de facto, a vjerojatno i de iure, derogiraju postojeći temeljni zakonski dokument. I koncept konstitutivnosti. EU i VE dobivaju snažan alat kojim mogu vršiti pritisak i u konačnici, uz suradnju viskog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (dolazi novi, Nijemac Christian Schmidt), nametnuti promjenu.

Bunit će se Srbi, bunit će se Hrvati, možda to i jest odluka koja ide u prilog najmnogobrojnijim Bošnjacima. Ali, nakon 25 godina od Dejtonskog sporazuma zemlja je blokirana. BiH se često uspoređuje s Belgijom, što je pokazatelj dubokog nerazumijevanja unutarnjih odnosa u toj zemlji. Interesantno je da se svi prave kao da ne postoji Libanon, zemlja koja je ustrojena na sličan način kao i BiH, sa zadanim pozicijama svakoj od zajednica, bez ostalih. Danas je to propala zemlja, silno zadužena, pod jarmom terorističkog Hezbolaha. Čiji je raspad počeo 32 godine nakon donošenja ustava s religijskim ključem.

Hrvati su trebali biti mudriji. Sv. Ivan Pavao II je, kako je za Jutarnji ispričao Mate Granić, ultimativno tražio da prestane rat s Bošnjacima. A oni su taj rat nastavili „drugim sredstvima“ ne shvaćajući(?) da Zapad neće dopustiti getoizaciju Bošnjaka – većinom muslimana. Sad bi se moglo, s vremenom, dogoditi da Hrvati stvarno postanu manjina. Što ide primarno na dušu “počasnom doktoru” Draganu Čoviću i njegovu šurovanju s Rusima, Dodikom…

Izvor: dnevno.hr

“Šeksa žulja ono što je po nalogu Tuđmana Josip Perković radio. Uveli su operativnu akciju Sova, jer su sumnjali u lojalnost Šeksa, sumnjali su da špijunira za jednu stranu službu. On je bio izoliran u jednoj kući, sumnjalo se da je pripremao udar na Tuđmana kako bi ga smijenio i mislim da je zbog tih dokumenata, za koje zna još nekoliko ljudi koji su danas živi, Šeks uznemiren kako će ga povijest ocijeniti i želi znati što ima tamo. Što tamo Perković i Mustač znaju do detalja”, rekao je Nobilo tijekom gostovanja na N1 televiziji.

Otprilike u isto vrijeme medijima su se proširile poruke bivšeg šefa Udbe Zdravka Mustača iz glinske kaznionice u kojoj boravi zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Uz to, što u toj svojoj predstavci Mustač optužuje kompletno domaće pravosuđe zbog njegova izručenja u Njemačku on Šeksa naziva bivšim udbaškim špiclom koji je kadrovski faktotum ključnih pozicija visoke sudbene vlasti u Hrvatskoj. Na te Mustačeve riječi u razgovoru za naš portal reagirao je osobno Šeks tvrdeži kako bi komentiranje Mustača bilo ispod svake razine.

“Riječi jednog patološkog lažljivca, osuđenog ubojice, ne želim komentirati. On nije vrijedan nikakvog komentiranja. Komentirati njegove svinjarije na račun mene i brojnih drugih ljudi iz Ustanovnog i Vrhovnog suda, sudbene vlasti i politike bilo bi ispod svake ljudske razine. To je jedan patološki lažljivac, jedna klevetnička lažljiva spodoba, koji nastoji sada skupljati određene poene da bi mu to koristilo u eventualnom pomilovanja kojem se on nada, iako kaže da ne govori o tome”, poručio je Šeks koji je prije nešto više od mjesec dana bio suočen i sa prozivkama bivšeg predsjednika Stipe Mesića.

”Došao mi je general Tus, šef našeg glavnog stožera. Pitao sam ga možemo li obraniti Vukovar ili ne, a on je rekao samo u jednom slučaju – da preko sela Martinci uđemo u Vukovar, a prije toga treba uništiti četiri tenka… Ako to ne napravimo u dva dana, doći će 40 tenkova. Zato ih treba uništiti, s vojskom ući u Vukovar, izvući civile, ranjene i druge, i da se onda Vukovar brani kao vojna utvrda, a ne kao grad… Tus mi je to ponovio pred Franjom Tuđmanom kako možemo ući s novom vojskom, novim oružjem u Vukovar, Tuđman nije gledao mene nego Tusa i pitao ga: “Generale, tko zapovijeda u ovom ratu?” Tus mu je rekao: “Vi, predsjedniče””, ispričao je bivši predsjednik koji se time referirarao na prvog hrvatskog predsjednika koji je prema njegovim riječima taj plan odbio rekavši kako je dogovorio da se ne ide dalje s vojnim aktivnostima.

Ove riječi bivšeg predsjednika prilično su teško pale HDZ-ovom doajenu Vladimiru Šeksu koji nam se tada javio u potpunoj nevjerici. ”Sve što Stjepan Mesić iznosi o predsjedniku Tuđmanu, o Vukovaru i svemu skupa sve su to velike laži, velike laži velikog lažljivca”, oštro je komentirao Šeks te dodao: ”On se u svakoj prigodi osvećuje predsjedniku Tuđmanu, osvećuje se zbog toga što ga je predsjednik Tuđman 93-e, 94-te godine eliminirao iz vrha politike, i on se njemu neprekidno radi toga osvećuje, sve događaje iz prošlosti stvaranje hrvatske države prikazuje u krivom, lošem svijetlu”, kaže Šeks koji podsjeća i na vlastitu knjigu ‘Moja sjećanja na stvaranje hrvatske države i pad Vukovara’. ”Pogledajte tamo koji su razlozi bili, kakva se sila to srušila na Vukovar i da nikakav plan nije bio moguć da se kraj te ogromne sile koja se preko Jugoslavenske narodne armije srušila na Vukovar da se spasi Vukovar”.

Komentar na posljednji Nobilov istup za Direktno.hr imao je pak poznati odvjetnik Željko Olujić koji je rekao kako rad Udbe i stranih sila nije bio predmet njegovih razgovora s Tuđmanom. “Međutim, Nobilo je sam na televiziji rekao da su mu 1989. godine kao zamjeniku okružnog javnog tužioca u Zagrebu došli njegovi komunistički drugovi iz UDBA-e te da su izrazili spremnost da uhite Tuđmana, kao i druge osnivače HDZ-a na njihovom osnivačkom Saboru – ako im Nobilo za to izda nalog. Dalje, rekao je kako je to odbio. Po tome zaključujući, Nobilo ne samo da je bio djelatnik te UDBA-e, nego je imao i visoke ovlasti u njoj te povjerenje njezinih najagresivnijih dijelova”, rekao je Olujić koji se dotakao i Šeksa. “Znam da se Vladimir Šeks jednom nametnuo kao najagresivniji ‘desni jastreb’ premda se još ’90.-te godine na Televiziji Beograd hvalio da baš i nije Hrvat i da je zauzeo visoko mjesto u hrvatskom zakonotvorstvu i da su u njegovo vrijeme – dok je politički djelovao – donijeti katastrofalni ustavi i zakoni, da su postavljeni vrlo loši pojedinci i začeta vrlo pogrešna praksa, pravna politika”, konstatirao je Olujić.

U prvim danima nakon svog izbora novi gradonačelnik Mostara veći dio vremena provodi gostujući po raznim medijima predstavljajući sebe i objašnjavajući što bi sve trebalo napraviti u Mostaru, piše Dnevni list.

Medijska pozornost, s obzirom na dugo očekivani izbor novog gradonačelnika, potpuno je razumljiva i očekivana stvar. Međutim, za sada nema nijednog primjera nekog konkretnog poteza niti njegove najave, poput primjerice prilično efektnog poteza gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića koji je već prvog dana naredio svim službenicima banjalučke gradske uprave da parkiraju službena vozila na propisana parkirana mjesta i predaju ključeve kako bi se vozila jasno označila, a građani vidjeli impozantni vozni park koji je masovno korišten u privatne svrhe.

Umjesto nečeg sličnog što bi barem na simboličkoj ravni označilo prekid s netransparentnim dvanaestogodišnjim radom mostarske gradske uprave, gradonačelnik Mostara, barem za sada, vodi svojevrsnu ‘PR kampanju’ kroz koju i dalje objašnjava svojevrsni predizborni program koji za sada nije ništa osim popisa dobrih želja.
Istovremeno, u medijskim intervjuima na pojedina konkretna pitanja, gradonačelnik priznaje da za sada ne zna ili nema odgovore koji već sada zvuče kao ‘alibi’ za neke stvari koje neće biti moći učinjene. Posebno se to odnosi na pitanja koja se tiču uklanjanja i obnove ogromnog broja gradskih ruševina za koje već sada tvrdi ‘da su mu rekli da postoje imovinsko pravni problemi’.  Slično se ponavlja i kada je riječ o Uborku za kojeg je gradonačelnik svjestan da je goruće pitanje u Mostaru koje se hitno mora rješavati, ali odmah napominje da taj problem ne može Mostar sam riješiti već se moraju uključiti i druge općine pošto se, po njegovim navodima, radi o ‘regionalnoj deponiji’.

Indicija je slična i kada je riječ o mostarskoj Zračnoj luci, gdje očigledno ne postoji nikakva jasna vizija na koji način i kojim novcima realizirati želje koje je gradonačelnik čuo prilikom obilaska ovog bitnog mostarskog poduzeća. O eventualnoj racionalizaciji troškova u mostarskim komunalnim poduzećima i njihovom eventualnom ujedinjenju i raskrinkavanju eventualnih kriminalnih radnjih i stranačkog zapošljavanja, također, nema konkretnog prijedloga od strane gradonačelnika.

U nekoliko navrata stidljivo su spomenute određene revizije poslovanja, ali su te najave naglo utihnule uz najavu određenih analiza.
Potpuno je jasno da novom gradonačelniku treba određeno vrijeme kako bi posložio red poteza, ali je nejasno zašto neki od njih, makar oni jednostavniji već prije samog izbora nisu napravljeni javno komunicirani. Podsjetimo da kandidati za gradonačelnika, pa tako ni izabrani Mario Kordić, nisu čak ni predstavili svoj program rada gradskim vijećnicima, već su se oni morali opredijeljivati za nekog od kandidata samo po imenu i prezimenu. Upravo zbog toga, sada nitko ni ne zna za kakav je program, plan rada ili kakva su obećanja izabranog gradonačelnika.
Svako u Mostaru je potpuno svjestan da je svaki gradonačelnik Mostara u većoj ili manjoj mjeri zarobljenik ogromnih stranačkih interesa i interesnih grupa unutar dvije dominantne stranke koje imaju dvotrećinsku većinu u Gradskom vijeću Mostara (SDA i HDZ).

Veliko je pitanje hoće li, može li i želi li uopće novi gradonačelnik otrgnuti se iz ‘stranačkih’ kandži ove dvije stranke koje će po dobro poznatom scenariju sigurno pokušati upravljati gradom na način da one donose odluke, a da je gradonačelnik samo izvršitelj njihovih tajnih dogovora, imenovanja i podjela interesnih sfera i utjecaja

Ukoliko se nastavi takva dugogodišnja praksa potpuno je svejedno tko je gradonačelnik, a Mostar ništa novo neće dobiti posljednim izborima osim legitimacije vladajućih stranačkih interesa kroz Gradsko vijeće i to preko ruku vladajuće dvotrećinske većine.

Pravo je pitanje hoće li se o Mostaru odlučivati na realciji SDA-HDZ ili će poluge odlučivanja izgraditi novi gradonačelnik i na taj način preuzeti stvarnu odgovornost za promjene i brzi razvoj koje Mostaru hitno trebaju. Mostaru je potrebna odlučnost i brzo donošenje hrabrih odluka za koje se mora znati tko ih inicira i donosi.

Ako gradonačelnik bude taj koji će inicirati odluke i jasno stajati iza njih unatoč stranačkim klijentelama, čak i ako su ponekad pogrešne vjerovatno će imati podršku široke javnosti i svih Mostarki i Mostaraca. Ukoliko se pretvori u izvršavanje stranačkih želja dvije vladajuće stranke Mostar će vjerojatno uzaludno potrošiti još četiri godine bez ikakvih suštinskih i konkretnih promjena.
Za sada novi gradonačelnik prema javnosti nije komunicirao nijedan konkretan potez, a mostarska javnost već počinje sumnjati da stranačke infrastrukture već sada pletu mrežu u koju će zarobiti upravo gradonačelnika i napraviti ga svojim pijunom na njihovoj šahovskoj ploči.

Izvor: Dnevni list