Kontaktirajte nas na:

Magazin

Makedonci izborili plasman na Euro 2021.!

Nogometna reprezentacija Sjeverne Makedonije izborila je plasman na prvo veliko natjecanje u povijesti pobijedivši Gruziju u Tbilisiju 1-0 golom legendarnog Gorana Pandeva

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Kapetan Dinama Arijan Ademi (29) i društvo putuju na Europsko prvenstvo! Makedonci su uzeli prvo mjesto od četiri za pobjednike play-offa svladavši u finalu dodatnih kvalifikacija Lige nacija iz razreda D Gruziju u Tbilisiju 1-0.

POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje na ulicama Skoplja

Gol vrijedan završnog turnira i prvog velikog natjecanja za ovu reprezentaciju u povijesti zabio je veteran Goran Pandev (37) početkom drugog poluvremena.

Igrala se 56. minuta kad je odigrao dupli pas s bivšim igračem zaprešićkog Intera Ilijom Nestorovskim (30) i iz blizine zabio gol vrijedan 9,25 milijuna eura, koliko će zaraditi za plasman na završnicu odgođenog Eura.

Makedonci će u skupinu C Eura na noge Nizozemcima, Ukrajincima i Austrijancima. Dopuste li to prilike, skupina će se odigrati u Amsterdamu i Bukureštu.

Emocije su pljuštale, momčad Igora Angelovskog je ostvarila najveći uspjeh u povijesti nogometa ove mlade države. Suze se nisu mogle zadržati… | net.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Magazin

Preminuo Sean Connery, filmska glumačka legenda

Filmska glumačka legenda porijeklom iz Škotske, Sean Connery, koji je međunarodnu slavu stekao ulogom uglađenog, seksipilnog i sofisticiranog britanskog tajnog agenta Jamesa Bonda, a kino dvoranama je dominirao puna četiri desetljeća, umro je u dobi od 90 godina, izvijestili su u subotu BBC i Sky News.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Sean Connery

Connery je odrastao u siromašnom dijelu Edinburgha u siromašnoj obitelji. Za život je, među ostalim zarađivao kao radnik u pogrebnom poduzeću u kojemu je polirao lijesove, zatim kao mljekar te kao spasilac, prije nego što mu je hobi – bavljenje bodybuildingom pomoglo u pokretanju glumačke karijere koja ga je učinila jednom od najvećih svjetskih glumačkih zvijezda.

Većina gledatelja pamtit će ga kao tajnoga britanskog agenta 007, lika nastalog po predlošku romanopisaca Iana Fleminga, a Connery ga je utjelovio u sedam filmova o Jamesu Bondu. Prvi je bio “Dr. No” iz 1962. godine.

U ulozi Bonda uspješno je parirao bogatim negativcima kombinirajući svoje šarmantne manire i profinjenu ironiju, a istodobno je neprestano bio okružen brojnim lijepim ženama, što je ublažavalo onaj mračniji, nasilniji aspekt lika Jamesa Bonda. Connery je na taj način maestralno stvorio dubinu lika koji je utjelovio, uspjevši tako postaviti visok standard za sve one koji su ga u toj ulozi naslijedili.

U filmovima se predstavljao kao “Bond – James Bond”. No čini se da Connery nije bio presretan što ga je upravo ta uloga definirala. Čak je jednom izjavio da “mrzi tog prokletog Jamesa Bonda”.

Visok i naočit, dubokoga i zvonkog glasa, Connery je osim Bonda odigrao niz značajnih uloga te je osvojio Oscara za najbolju mušku sporednu ulogu u filmu “Nedodirljivi” (1987.) u kojemu je utjelovio nepokolebljivog čikaškog policajca.

Imao je 59 godina kad ga je časopis ‘People’ godine 1989. proglasio “najseksipilnijim muškarcem”.

U privatnom je životu bio gorljivi pobornik neovisnosti Škotske te je na ruci, dok je služio u Kraljevskoj mornarici imao istetovirane riječi “Scotland Forever”.

Kad ga je u 69. godini britanska kraljica Elizabeta II. proglasila vitezom stigao je odjeven u zeleno-crni karirani škotski kilt, koji je pripadao članovima obitelji MacLeod, s majčine strane.

Dosadilo mi je baviti se ‘idiotima’

Među filmovima u kojima je ostvario značajnije uloge, a nije riječ o onima o Bondu su “Marnie”, film Alfreda Hitchcocka iz 1964. godine, “Vjetar i lav” (1975.) s Candice Bergen redatelja Johna Hustona, “Čovjek koji je želio postati kralj” (1975.) s Michaelom Caineom redatelja Stevena Spielberga, “Indiana Jones i posljednji križarski pohod” (1989.) s Harrisonom Fordom redatelja Stevena Spielberga te hladnoratovska priča “Lov na Crveni oktobar” (1990.) s Alecom Baldwinom redatelja Johna McTiernana koji je bio nominiran za tri nagrade američke Akademije, a osvojio je onu za specijalne efekte.

Ljubitelji alternativne kinematografije pamtit će ga po ulozi brutalnog “Istrebljivača” Zeda u američko-irskom science fiction filmu snimljenom 1974. godine u režiji Johna Boormana, u kojemu je brkati Connery veći dio filma proveo hodajući uokolo odjeven u oskudan crveni filmski kostim, visoke kožnate čizme s kosom vezanom u pletenicu do polovine leđa.

Connery se povukao iz filmske industrije nakon razmirica s redateljem posljednjeg filma u kojemu se pjavio, “Lige izuzetnih džentlmena” iz 2003. godine.

“Dosadilo mi je baviti se idiotima”, rekao je tada.

Franšiza filmova o najpoznatijem tajnom agentu vrlo je jaka i pet desetljeća otkako ju je Connery pokrenuo. Raskošno producirani filmovi, prepuni visokotehnoloških naprava i spektakularnih efekata, oborili su rekorde na kino blagajnama i zaradili stotine milijuna dolara.

Nakon iznimnog uspjeha filma “Dr. No”, Connery je glumio u njih još nekoliko: “Iz Rusije s ljubavlju” (1963.), “Goldfinger” (1964.), “Operacija Grom” (1965.) i “Samo dvaput se živi” (1967.).

Connery se tada zabrinuo da će njegove uloge postati stereotipne te je odlučio prekinuti snimanja u ulozi tajnog agenta 007. U sljedećem filmu iz 1969. pod nazivom “U tajnoj službi njezina Veličanstva” naslijedio ga je australski glumac George Lazenby.

No bez Conneryja je filmu nedostajalo upravo ono što su gledatelji željeli te je godine 1971. odlučio ponovno prihvatiti ulogu 007 u filmu “Dijamanti su vječni”. Dio dobiti od sedmog filma o Bondu namijenio je škotskoj Zakladi za obrazovanje te je definitivno odlučio da je to njegov posljednji Bond.

Unatoč čvrstoj odluci, dvanaest godina kasnije, u 53. godini života Connery se vratio kao 007 u filmu “Nikad ne reci nikad” (1983.), neovisnoj produkciji koja je razgnjevila njegova nekadašnjeg mentora, producenta Alberta “Cubbyja” Broccolija.

Radije pivo nego martini 

Sean Connery bio je sasvim drugačiji karakterom od Flemingova Bonda. Imao je besprijekoran društveni background i, poput pravog Škota, za razliku od agenta 007 više je volio popiti pivo od martinija.

No Conneryev je utjecaj pridonio oblikovanju Bondova lika i u knjigama i u filmovima. Glumac nije nikada pokušavao prikriti svoj škotski naglasak, zbog čega je Fleming, nakon Conneryjeva debija u “Dr. No” Bondu odlučio ‘dati’ škotsko porijeklo u svojim knjigama.

Rođen je kao Thomas Connery 25. kolovoza 1930. i bio je stariji od dvojice sinova vozača kamiona. Njihova majka radila je kao spremačica. Napustio je školu s 13 godina te je počeo raditi razne poslove. Sa 16 godina, dvije godine nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Connery je pozvan u Kraljevsku mornaricu u kojoj je služio tri godine.

“Odrastao sam bez ikakva pojma o svojoj karijeri, a još manje sam mislio da će to biti gluma”, izjavio je jednom prigodom. “Sigurno se za to ne bih nikada odlučio. Uistinu se sve dogodilo posve slučajno.”

Connery je najprije dobivao manje uloge u kazalištima, a potom je stekao i službeno glumačko obrazovanje te počeo glumiti na filmu.

Uloga u Disneyevom filmu “Darby O’Gill i mali ljudi” iz 1959. godine pomogla mu je da dobije ulogu Bonda. Naime, Broccoli, producent filmova o Bondu, zamolio je suprugu da pogleda Conneryja u Disneyevom filmu, tražeći odgovarajućega glavnog glumca za svojeg tajnog agenta.

Dana Broccoli je svojedobno ispripovijedala kako joj je suprug, nakon što je ‘dala zeleno svjetlo Conneryju’, rekao kako nije siguran da taj mladić posjeduje seksipilnost.

“A ja sam samo pogledala to lice i način na koji se kretao i govorio te sam mu rekla: ‘Cubby, on je nevjerojatan!’ Bio je jednostavno savršen, upravo on je bio buduća zvijezda”, rekla je Broccoli.

Connery se 1962. godine oženio glumicom Diane Cilento. Razveli su se nakon 11 godina, a u braku su dobili sina Jasona koji je postao glumac.

Godine 1975. oženio se francuskom umjetnicom Micheline Roquebrune, koju je upoznao igrajući golf, prenosi portal dnevno.ba

Nastavi čitati

Magazin

LEGENDARNI FIĆO: Proslavio 65. rođendan

Fiat 600, koji je kod nas slavu doživio kao licencna jugoslavenska verzija Zastava 750, popularno zvani Fićo, do 18. studenog 1985. proizveden je u 923.487 primjeraka…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

85 godina Fiće

Premda bi mnogi željeli frizirati prošlost, najpopularniji i najslavniji automobil svih vremena na našim cestama je – Fićo. Izvedenica od ‘maleni Fiat’ označavala je model Zastava 600/750, koji se po licenci Fiata 600/600 d proizvodio u Kragujevcu.

U početku je to bila samo montaža i to su bili najkvalitetniji primjerci. No i oni koji su se proizvodili kasnije, objektivno nisu bili loši. Dapače. Kad se usporede s aktualnim novitetima, s mnoštvom elektronike, mnogi se s nostalgijom sjećaju jednostavne i pouzdane Fićine mehanike.

O njegovoj kvaliteti svjedoče deseci primjeraka koji još voze ), od kojih su mnogi stariji od četiri desetljeća. Koliko je Fiat 600 bio zanimljiv i napredan za svoje doba pokazuje činjenica da je prva licencna proizvodnja organizirana u njemačkom Neckarsulmu gdje su se do 1970. proizvodili modeli od NSU Prinz do naprednog NSU Ro 80  s wankelovim motorom. Model koji je kod nas bio poznat kao Fićo, zvao se Jagst 2.

Proizvodio se i u Španjolskoj, kao Seat 600. Na današnji je dan 19. listopada 1955. Tanjug, informacijska agencija bivše države objavio da je dan prije u tvornici Crvena zastava u Kragujevcu proizveden i testiran prvi licencno proizvedeni primjerak Fiata 600, novog talijanskog aduta koji je službeno predstavljen 5. ožujka 1955.

Jedan od najslavnijih talijanskih auta svih vremena, kao licencni Fićo (Zastava 600/750), od 18. listopada 1955. do 18. studenog 1985., kragujevačka je Crvena Zastava proizvela u 923.487 primjeraka.

A priča o najslavnijem autu s ovih prostora počela je ovako: u kolovozu 1954. Fiat i Crvena Zastava potpisali su ugovor o tehnološkoj suradnji, te su Fiatovi modeli 1400 i Campagnola u dijelovima dopremani u Jugoslaviju, gdje su od njih sastavljani gotovi automobili. No ta su vozila bila namijenjena državnim službama i vojscii.

Tek će Fiat 600, koji će gotovo odmah dobiti i nadimak ‘Fićo’, čije je sklapanje počelo samo nekoliko mjeseci nakon starta proizvodnje u Italiji, otvoriti put do automobila i običnim ljudima, te postati vozilo koje će motorizirati tada jednu, a danas čak sedam država na istom prostoru.

Zanimljivo je primijetiti da je koncepcija bila inspirirana slavnim modelom Volkswagen Buba. Karoserija u stilu bumbara, koristila je koncepciju stražnjeg pogona, s motorom, mjenjačem i diferencijalom smještenim straga, što je uvelike odredilo njegovu budućnost na cesti. Osnovna verzija nije bila osobito stabilna, ali je imala izvrsna svojstva izvan ceste, gotovo kao terenac.

Na blatu i snijegu, Fićo je mogao ići i tamo gdje su drugi automobili zapinjali. Zanimljiv je bio motor – redni četverocilindraš kompaktne i čvrste izvedbe postigao je uspjeh i slavu kakve nitko nije slutio. Fiat 600 je uveo motor serija Fiat 100, 4-cilindraš OHV koncepcije, obujma 633 ccm i snage 21,5 KS. To je bilo dovoljno za brzinu od 100 km/h, što je prije pola stoljeća bio respektabilan rezultat.

Ipak, ubrzo su se javili zahtjevi za snažnijim motorom te je obujam povećan na 767 ccm, a najveća brzina na 110 km/h. Taj model, koji je dobio oznaku 600 D (usprkos znatno većeg obujma) bio je podloga za licencnu proizvodnju iz Kragujevca i njegova je izvedba poznata brojnim našim meštrima.

Bucmasti automobilčić, čija je jednostavna osnovna koncepcija inspirirana legendarnom ‘bubom’ najprije je motorizirala Apeninski poluotok, a potom i ‘sve narode i narodnosti’ na Balkanu Naknadno je iz tog motora napravljena čitava serija motora. Obujam je najprije povećan na 847, a potom na 903 ccm i ta je verzija bila najpopularnija među svim izvedenicama Fiata 600. Ugrađivao se u desetke talijanskih modela.

Nakon osnovnog modela 600, stigli su Multipla, 850, 850 Special, 850 Sport, 850 Sport Coupe, 127, Panda, Uno, Cinquecento i Seicento. Osim Fiata, taj motor koristili su Autobianchi A112, Seat Marbella i Ibiza te Zastava 750, 850 i Yugo 45. U posljednjoj verziji za Fiat Seicento, koja se proizvodila do 2003., obujam mu je, radi porezne granice od 900 ccm, smanjen na 899 ccm.

To je jedan od deset najuspješnijih benzinskih motora europske automobilske industrije, a ukupno je proizvedeno čak 15,5 milijuna primjeraka svih serija. Fiat 600 zamišljen je kao gradski automobil i tome su prilagođeni njegovi gabariti – bio je dugačak 321 ccm, a širok 138 cm. Nije bio osobito siguran u sudaru, a posebice je bio zanimljiv po vratima koja su se otvarala u kontra smjeru, prema naprijed.

To je olakšavalo ulaz u unutrašnjost, ali je pogoršavalo sigurnost. Bilo je slučajeva kad su se vrata otvorila tijekom vožnje. Dorađeni model 600D dobio je pojačan motor i blago dorađenu karoseriju, koja je produžena za 7,5 cm. Istodobno je masa povećana za 14 kg. Unutrašnjost je bila spartanski opremljena, a imala je sve bitno za prijevoz četvero putnika i njihove prtljage. Za standarde 1960-ih i 1970-ih sasvim dovoljno…

Najveća novost uslijedila je 1964., kad je Fiat 600 dobio normalna prednja vrata. Nije to bila zadnja dorada, jer je 1965. Fićo dobio podebljana prednja svjetla i takvog ga poznajemo do kasnih 1980-ih. Za svoje doba, Fićo je imao neovisan, odnosno poluneovisan na sva četiri kotača. Prednji dio oslanjao se na poprijeko ugrađena lisnata opruga, koja ima i ulogu stabilizatora. Straga je imao oscilacijsku osovina (u njemačkoj nomenklaturi Pendelachse), koja je bila tada vrlo popularna.

Osnovna verzija, posebice s lošim gumama Tigar, nije se proslavila po stabilnosti, posebice na skliskoj cesti. Najviše problema bilo je u području pozitivnog bočnog nagiba, kad su kotači bili nagnuti prema unutra. No spušteni Fićo, posebice s malo otvrdnutim ovjesom, bio je druga priča. Tada su stražnji kotači bili zakrenuti prema vani, što je osiguravalo uvjerljivu stabilnost.

Tome su posebice pogodovale široke sportske gume i takvog Fiću poznajemo iz mnogih sportskih utrka. Brzo se uvidjelo da je takav Fićo izvrstan medij za sportske dorade, koje su se uskoro počele nizati kao na traci. Mnogi su podizali poklopac motora, radi poboljšanja izgleda i hlađenja, a na trkama se to radilo radi poboljšanja aerodinamike

To je uvidio slavni tuner Carlo Abarth i 1956. počinje priča o jednom od najzanimljivijih malih sportskih automobila – predstavljen je nabrijani Fiat 600, koji je nosio oznaku 750 Abarth. Njegova snaga od 42 KS omogućavala mu je najveću brzinu od 136 km/h, a ubrzo je pojačan na 50 KS, što mu je najveću brzinu povećalo na 150 km/h.

Tek potom slijedili su uspješni modeli, koji su proslavili Fiat i Abarth – najprije je 1961. predstavljen 850 TC Abarth, koji je u startu imao 52 KS. Uslijedile su brojne dorade i pojačanja te je na koncu napravljen model 850 TCR, koji je razvijao 90 KS. Taj je model je žario i palio u svojoj klasi, osvojivši desetke nacionalnih prvenstava širom Europe.

No, pravu je slavu postigao model 1000 TC, kojemu je motor povećan s 982 ccm. U prvoj verziji iz 1961. razvijao je 68 KS, a potom je, do 1971., pojačan na čak 112 KS pri 8200/min. Bilo je to u modelu 1000 TCR, koji je uz pomoć mjenjača s pet stupnjeva jurio do brzine od 215 km/h. Bio je iznimno popularan na brdskim i uličnim utrkama. Na splitskom asfaltu početkom 70-ih proslavio ga je Đani Šverko.

Premda je Carlo Abarth napravio i snažnije automobile, bio je to najslavniji model. Na vrhuncu uspjeha došlo je vrijeme za smjenu, taman kad je u pripremi bio još snažniji model sa, za to vrijeme nevjerojatnih 127 KS iz obujma od jednog litra. Fiat 600, odnosno Fićo, bili su kao stvoreni za sportske dorade, a najslavniji bio je Abarth 1000 TC sa 112 KS, koji je postizao 215 km/h

Jednako kao i sportski Abarth zanimljiv je bio model Multipla, s tri reda sjedala. Bio je neobičan po kombijevskom prednjem dijelu i stražnjem, koji je zadržao izvoran Fićin izgled. Prva verzija napravljena je već 1956. i postigla je velik uspjeh. Sredinom 70-ih taj je model dobio pravu, kombijevsku izvedenicu (oblika kvadra), koja je bila popularna i na našim cestama.

Zanimljivo, nije se proizvodila u Kragujevcu, nego u Somboru, a posljednji primjerak napravljen je 1989. godine. Fiat 600 se u Torinu je proizvodnja zaključena 1969. i tada su počele pripreme za proizvodnju modela s prednjim pogonom – 128, koji je kod nas bio poznatiji kao licencna Zastava 101, i izravni nasljednik 127, iz kojeg je kasnije izveden Yugo 45. U Torinu je proizvedeno ukupno 2,7 milijuna primjeraka, a proizvodnja je nastavljena u Španjolskoj i Kragujevcu.

Seat 600, koji je poznat i po izvedbi s četvorim vratima, proizvodio se do 1973. Tek tada zahuktala se proizvodnja u Kragujevcu. Zastava 750, odnosno Fićo, 1974. dobiva “luksuznu” verziju Luxe. Jasno, radilo se tek o debljim navlakama, upaljaču za cigarete i još pokojom sitnicom. Popularnost Fiće potvrđuju okupljališta fanova ovog slavnog automobila, za kojeg mnogi stari vozači tvrde da je najbolji auto kojeg su vozili…

Ubrzo su stigli novi modeli. Posebice je zanimljiv bio model 750 S iz 1978., koji je istiskivao 30 KS i postizao već uvažavajućih 120 km/h. Još brža (125 km/h) bila je Zastava 850, koja je razvijala 32 KS. Bilo je to vrijeme kad je Fićo postizao brojne sportske uspjehe, a najpopularnija je bila “nacionalna klasa 785”.

Bila se to verzija probušena na treću, posljednju doradu za generalni popravak, kad su ugrađivani veći klipovi. No, popularniji su bili elitniji sportski modeli Abarth, u klasama 850 i 1000, koje je već vozila sportska elita. Svi su ti modeli imali podignuti poklopac motora. To, primarno, nije bilo zbog hlađenja motora (iako ga je poboljšavalo), nego zbog poboljšavanja aerodinamike.

Ovisno o modelu, to je povećavalo brzinu za 3 do 5 km/h. Usto je i osiguravao opasan sportski izgled. Početkom 80-ih, s uvođenjem prvih antiinflacijskih programa, koji su zabranjivali povećanje cijena, stiže niz “novih” modela. Model L postaje LE, model S – SC. Radilo se tek o nekoliko kozmetičkih sitnica, kojima se na mala vrata povećavala cijena. Tako je posljednji model Fiće, proizveden sredinom 1986., nosio oznaku 850 SC…

Zastava 750 se koristila u brojnim službama bivše države: policiji (miliciji), autoškolama, auto klubovima (pomoć na cesti), serviserima (sa sandukom za alat i dijelove na mjestu stražnjih sjedala.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati

Magazin

XIAOMI PRVI U SVIJETU: Predstavljen prozirni televizor, inovativan i paprene cijene

Kineski Xiaomi ovih dana slavi 10. rođendan pa su tom prilikiom predstavili nekoliko novih uređaja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Tu su poboljšane verzije njihovih flagshipa Mi 10 Ultra i Redmi K30 Ultra, ali najveću pažnju svjetske javnosti privukao je prvi komercijalno dostupan prozirni televizor na svijetu – Mi TV LUX Transparent Edition.

Ekran mu je gotovo bez rubova, potpuno proziran kada je isključen, uključivanjem postaje neproziran i prikazuje slike koje kao da vise u zraku. Umjesto pozadinskog panela za osvjetljenje, ovaj televizor cijeli svoj pogonski sklop ima u kompaktnom postolju, što znači da OLED ekran može biti samostalan, pa tako i proziran, te izdvojen od ostatka elektronike potrebne za njegov rad.

Osim prozirnih OLED panela, Xiaomi u svojim pogonima proizvodi i upravljački sklop (OLED Basic Module) pa je tako ova kompanija u stanju potpuno samostalno sklapati svoj prvi prozirni televizor, i to u vidu serijske proizvodnje.

Kad pogledamo specifikacije, vidimo da je riječ o televizoru ekrana s dijagonalom od standardnih 55 inča, kontrastom 150.000:1, a 10-bitni OLED panel u stanju je prikazati 1,07 milijardi boja s podrškom za 93 odsto gamuta boja (DCI-P3). Frekvencija osvježavanja mu je 120 Hz, dok je “pametni” sistem pogonjen procesorom MediaTek 9650.

Mi TV LUX Transparent Edition bit će pušten u prodaju 16. augusta, isključivo u Kini, gdje će koštati 50.000 juana, odnosno oko 11.000 KM.

 

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x