Slijedite nas:
Koliko je lukav pokazuje se najbolje u tome da je uspio izigrati sve Hrvate i Srbe, a dobrim dijelom i sekularne Bošnjake, koji su vjerovali da on o građanskoj državi razmišlja na isti način kao i oni. U tu svrhu se poslužio na prošlim izborima u BiH Željkom Komšićem kako bi ih lakše neutralizirao.
Danas, kad je napokon razotkriveno da je Komšić samo njegova marioneta koju osim financijske koristi i političke pozicije ne zanima ništa drugo, došlo je do vidnoga razočaranja u redovima onih koji su gajili iluzije kako je istinska građanska država u BiH moguća.
Na Komšića su osuli paljbu iz svih oružja. Moglo bi se reći s pravom, jer se osjećaju prevarenim. Pa ipak dio krivice snose i sami, jer su povjerovali u to da Komšića država interesira i da bi s Izetbegovićem mogao učiniti nešto za njezino ostvarenje.
Onaj tko se divi jednom islamisti, kao što je bio pokojni egipatski predsjednik Mursi, ne može biti zainteresiran za građansku državu. Onaj tko obožava Erdogana, koji uništava parlamentarnu demokraciju u Turskoj, vodeći tu zemlju u pravcu islamske republike, ne može biti za građansku državu.
Zašto? Zato što građanska država garantira svim građanima ista prava. U državi koja to čini ne postoji nikakva mogućnost privilegiranja jedne grupe građana, ali niti vjernika. Takva država je sposobna zadovoljiti građansko, etničko i vjersko.
U Švicarskoj je to moguće, jer je država na vrijeme tako uređena da su u nacionalnim kantonima zagarantirana etnička i građanska prava, što proistječe iz ustavni odredbi. Na taj način je postignut spoj etničkoga i građanskoga. Danas se građani u kantonima, bez obzira na etničku pripadnost, osjećaju Švicarcima.
Nažalost, u BiH su oni koji su željeli građansku državu po svaku cijenu podcijenili ljudsku potrebu za očuvanjem nacionalnoga u kriznim vremenima. Na taj način su postali žrtve onih koji su glasno govorili o građanskoj državi, a potajno sanjali o nečem drugom.
Budući da su Bošnjaci međusobno ideološki podijeljeni, bilo je za očekivati da će Izetbegović zaigrati na kartu građanske države u pokušaju da pridobije što više simpatizera. Začuđujuće je da su mu mnogi povjerovali. Dovoljno je ozbiljno prostudirati Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića pa da čovjeku postane jasno kakvu državu on priželjkuje u BiH. Naivno je vjerovati da su se njegova razmišljanja o islamu odnosila samo na prostor izvan BiH. Onaj tko priželjkuje zajedništvo islamskoga svijeta na globalnoj razini, uređenje prema islamskim odredbama, razmišlja zasigurno i o tome da jednoga dana BiH, ili barem jedan njezin dio, postane sastavnicom toga svijeta.
Već duže vremena upozoravam na to da se iza priče SDA o građanskoj državi u BiH krije vrlo perfidna igra kako bi se pridobilo što više pristalica, pogotovo onih među sekularnim Bošnjacima.
To se jasno vidi iz povremene medijske oštre kritike upućene onima koji razmišljaju o Bošnjacima drugačije nego SDA, koji doista žele građansku državu, bez etničkoga i vjerskoga upliva.
Sada kad se SDA dočepala vlasti, koristeći se svim mogućim političkim igricama, u svim većinskim bošnjačkim kantonima, postaje mnogo toga jasno.
Istina, ostaje upitno na koji način su pridobili Komšića za sebe. Radi li se o tome da je on već duže vremena ubačeni „trojanski konj“ koji bi svojom „ljepotom“ trebao izigrati „neprijatelje“ ili je ucijenjen od SDA. Svejedno je. Činjenica jest da će SDA napokon ovladati i Sarajevskim kantonom.
Što slijedi iza toga? Vjerojatno sustavna borba, i to svim sredstvima, protiv nezadovoljnih zbog izdaje Komšića. Na potrebu toga ukazuju najbolje reakcije onih koji su birali Komšića. Tko će iz toga sukoba izaći kao pobjednik je jasno.
Bivši ateista Lagumdžija se dao fotografirati u Meki. Vjerojatno će to učiniti ubrzo i neki drugi od bošnjačkih političara kako ne bi ugrozili budućnost svoje djece. Možda to učini i Komšić. Jer tko zna u što on danas još osim u Tita vjeruje.
Koliko su drugovi snalažljivi pokazalo se jako dobro u Hrvatskoj kad su svi viđeniji komunisti požurili u crkvu, gurajući se da budu što bliže oltaru, stajući pri tome na noge onima koji su tu bili i prije.
U međuvremenu Izetbegović će zadovoljno trljati ruke i iskušavati dokle može ići u razgovoru s Čovićem i Dodikom. Jedan sam od onih koji je već prije nekoliko mjeseci jasno pisao o tome da će SDA pokušati preuzeti vlast u svim kantonima u kojima su Bošnjaci većina. Danas to postaje jasno i onima koji su vjerovali u to da je moguće u Sarajevu imati vladu bez utjecaja SDA, to jest Erdogana. I dok su oni vjerovali da bi Sarajevo moglo biti polazna točka za građansko uređenje, bilo je jasno Izetbegoviću da od islamske republike nema ništa ukoliko ne pokori Sarajevo. I dok su oni naivno slavili, on je kovao planove za preuzimanje vlasti.
Što slijedi dalje? Vjerojatno učvršćivanje vlasti od strane SDA i traženja sporazuma s Čovićem i Dodikom. Kolikogod to izgledalo naivnim promatračima nemoguće, taj će se sporazum dogoditi. Istina bit će to u etapama. Jedna od tih je bila izigravanja volje Hrvata i dovođenje na vlast Komšića, i to ne zbog Hrvata nego zbog sekularnih Bošnjaka koji su u njemu vidjeli mogućnost produžetka onih privilegija koje su imali u komunističkoj Jugoslaviji.
Slijedeći potez će vjerojatno biti izlazak Hrvatima u susret kako bi se omogućilo Čoviću da zadrži vlast. Ono zašto se Izetbegović zalaže pokazat će se tek nešto kasnije. I to tada kad međunarodna politika shvati da se BiH ne može urediti kao građansku državu ako to ne žele niti sami Bošnjaci.
Za građanskom državom ne treba niti žaliti. Jer ona nije mogla niti postojati, barem ne u onom obliku kako su to zamišljali pojedini politički naivci među Hrvatima. Žaliti treba za izgubljenim vremenom, za narodom koji je odselio, za onima koji sada privređuju za Njemačku, Švicarsku i Austriju umjesto za svoju vlastitu državu.
U doglednom vremenu BiH će biti uređena prema onim kriterijima koji će uvažavati etničko i građansko. I dok će Hrvati tugovati zbog zakašnjeloga rješenja i povjerenja u političare koji to nisu znali postići prije, svrstavat će se Bošnjaci sve više uz Izetbegovića.
A gdje će biti Srbi? Ponajmanje će ih biti u na većinskom srpskom prostoru. Većina ih je već otišla daleko od kuće u želji da se barem najede kruha. Izetbegović će svoj prazan prostor popuniti izbjeglicama iz islamskoga svijeta, kojima će prolaz prema Europskoj uniji biti na svaki mogući način spriječen.
Istovremeno će jednim okom gledati i na one prazne hrvatske i srpske županije. Uostalom kad Hrvati i Srbi shvate da su kod njih ostali samo starci koje treba njegovati, pozvat izbjeglice.
Dogodit će se nešto slično kao i u Njemačkoj u kojoj u uslužnoj djelatnosti rade uglavnom stranci.
I tako će BiH za neke postati obećana zemlja. Ona je to i danas, i pored sve bijede, kad se pogleda ekonomsko stanje i životni standard u većini država iz kojih izbjeglice dolaze. A i njih će proći volja za putovanjem i natezanjima na granici.
Autor: Dr. fra Luka Marković