Kontaktirajte nas na:

Preporuka

LAUC: Ukoliko se bolje pripremimo, rat sa sljedećom pandemijom nećemo morati voditi srednjovjekovnim metodama

Ukoliko se bolje pripremimo, rat sa sljedećim pandemijskim virusom ili bakterijom nećemo morati voditi srednjovjekovnim metodama, koje su ne samo neučinkovite, već i jako štetne”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Gordan Lauc i  Nenad Bakić definirali su  temeljne postavke za koje smatraju da predstavljaju realistični pristup upravljanja pandemijom i nude optimalni put izlaska iz ovog globalnog problema. Protiv su dogmatskog pristupa ‘najoštrijim mjerama’ (lockdown), kao i tvrdnjama da ne trebaju nikakve mjera. Smatraju da razumnim mjerama, koje trebamo birati prema znanstvenim kriterijima, možemo optimizirati pristup pandemiji kako bi se ona kontrolirala, a kolateralne društvene štete, najprije u životima i zdravlju, pa onda i svemu ostalome, minimizirale. Donosimo cijeli dokument koji su sastavili Goran Bakić i  Gordan Lauc.

“Ovo je dinamični dokument, tako da su svi komentari, prijedlozi i nadopune više nego dobrodošle.

TEMELJNE POSTAVKE PANDEMIJSKOG REALIZIMA

(Razumni pristup pandemiji i kako se razlikuje od ekstremizma na obje strane)

Temeljni epidemiološki cilj u pandemiji je minimizirati broj preminulih i teško oboljelih s obzirom na razne dugoročne posljedice koje može ostaviti COVID-19. Budući da potpuna eliminacija SARS-CoV-2 (kao i većine drugih virusa) nije realistični cilj, glavni taktički cilj je zaštiti bolnički sustav od preopterećenja koje bi narušilo mogućnost tretmana bolesnih od COVID-19 i drugih bolesti.

Gledano šire od uske epidemiološke perspektive, ukupni cilj je minimizirati ukupnu dugoročnu štetu za naciju, što osim umrlih od COVID-19, uključuje kolateralne štete implementiranih mjera kroz izostanak tretmana za druge bolesti (karcinomi, kardiovaskularne bolesti, dijabetes …), narušeno metaboličko zdravlje, porast psihosomatskih obolijevanja, narušene trajne perspektive djece zbog lošijeg školovanja, što najviše utječe na siromašnije i stoga povećavaju nejednakosti, prosperitet nacije koji je faktor koji dugoročno najviše utječe na očekivano trajanje i kvalitetu života, itd. 

  1. Vrlo brzo širenje epidemije je temeljni problem

COVID-19 je u zemljama poput Hrvatske bolest smrtnosti (IFR) oko 0,3% koja vrlo asimetrično pogađa starije. Točnu smrtnost teško je točno procijeniti, jer ukupni broj zaraženih nije poznat, a preliminarni podaci pokazuju da postoje i značajne sezonalne varijacije. Temeljni problem pandemije je visoka zaraznost, s inicijalnim reprodukcijskim faktorom R0 oko 2,5 (prema većini procjena), s time da su i tu prisutne sezonalne oscilacije. R0 od 2,5 znači da u ‘nevinoj’ populaciji jedna osoba u prosjeku zarazi 2,5 druge. Serijski interval – prosječno vrijeme zaraze druge osobe – je oko 5 dana, slično kao i prosječno vrijeme razvijanje simptoma nakon zaraze (inkubacije). Zaraznost je značajno veća od gripe, te zajedno s duljim vremenom inkubacije znači da se epidemija značajno brže širi, a epidemiološke mjere su manje efektivne. Zbog navedenog, čak i države za koje se smatralo da skoro savršeno kontroliraju epidemiju programima testiranja i praćenja su naknadnom analizom protutijela ustanovile desetak puta više zaraženih u prvom valu nego su našli testiranjem.

  1. Kontrola epidemije

Ključ kontrole epidemije je – evidentno – smanjiti reprodukcijski faktor Rt ispod 1 (Rt ili samo R označava reprodukcijski faktor u nekom trenutku, za razliku od inicijalnog) i stabilno ga održavati ispod ili oko 1. Glavni utjecaji na R su: (1) udio populacije koja je osjetljiva na virus (koji se smanjuje povećanjem broja imuniziranih osoba, ili zbog prijašnje infekcije, ili zbog cijepljenja) i (2) ključne epidemiološke mjere, a sve treba gledati u kontekstu koji pospješuje ili guši širenje, prvenstveno sezonalnost. Transmisija je značajno veća zimi zbog raznih faktora kao što su intenzivniji boravak u zatvorenim prostorima, smanjena vlažnost zraka (koja narušava prvu liniju imunološke obrane – mukoznu barijeru, ubrzava prelazak kapljica u aerosol i povećava stabilnost virusnih čestica), smanjena razina općeg imunitete i tako dalje. Stoga ako R i padne ispod 1, može u novim uvjetima porasti iznad 1. Također, veća prisutnost novog, eventualno zaraznijeg, soja može podići R.

  1. Utjecaj prokuženosti

Elementarna je činjenica da visoka prokuženost (postotak ljudi koji su stekli imunost prebolijevanjem) značajno smanjuje R. Prema najjednostavnijem modelu, prokuženost od npr. 35% smanjuje R za 35% odnosno s inicijalnih 2,5 na 1,625, u nedostatku bilo kakvih epidemioloških mjera. U stvarnosti efekt je i značajno veći, budući da niti jedan virus ne može zaraziti baš sve (nekih 20-30% populacije je prirodno otporno iz raznih razloga). Procjenjujemo da je u Hrvatskoj 30% do 40% ljudi već bilo izloženo virusu SARS-CoV-2. Sve je veći konsenzus da imunitet nastao prebolijevanjem traje dugo, prema zadnjih radovima i preko 8 mjeseci (a za veći interval nemamo podataka zbog trajanja epidemije), a sva dosadašnja istraživanja pokazuju da prebolijevanje štiti i od svih do sada evidentiranih novih sojeva.

U nekim krugovima se samo spominjanje prokuženosti tumači kao želja da se ljude prirodno prokuži. To nikako ne treba tumačiti na taj način. Prokuženost je naprosto činjenica, mjera koliko je populacije zaraženo. A prije krajnje politizacije pandemije znanstvenici su bili potpuno složni oko utjecaja prokuženosti, dotle da su neki čak govorili da će sama zaustaviti epidemiju, primjerice, Ivan Đikić, ožujak: „Bolest će se širiti, mi znamo da ju ne možemo zaustaviti. Nema granica ni oružja. Možemo samo imunološkim odgovorom, tzv. prirodnim procjepljivanjem javnosti, uništiti daljnje širenje virusa i virus će prirodno nestati – rekao je, dodavši kako će kolektivni imunitet jačati s povećanjem broja ljudi koji će preboljeti COVID-19.“

  1. Utjecaj i odabir mjera

Epidemiološke mjere ograničavanja kontakata među ljudima jedan su od temeljnih elemenata ograničavanja brzine epidemije. Istraživanja su pokazala da su tri seta mjera najučinkovitiji (1) zabrane velikih okupljanja (utakmice, koncerti i sl), (2) Ograničavanje manjih okupljanja (ograničavanje broja ljudi na privatnim zabavama, razmak između stolova u restoranima, limitiranje broja ljudi u kafićima, trgovinama i sl.), i (3) edukacija javnosti o nužnosti pridržavanje mjera osobne higijene i opreza.

Važne su i zdravorazumske mjere kojih se svi trebamo podržavati, npr. ‘3C’ iz japanskog pristupa: izbjegavanje zatvorenih prostora sa slabom ventilacijom, napučenih prostora i bliskih kontakata koji omogućavaju doseg kapljicama iz dišnih puteva drugih osoba.

Za mjere poput zabrane napuštanja domova, zabrane javnog prijevoza, zabrane napuštanja mjesta prebivališta, zabrane rada trgovina i neesencijalnih firmi i sl. pokazano je da imaju vrlo ograničeni učinak na širenje epidemije.

Ključ u odabiru mjera je odabrati najbolji skup mjera s kojim se može kontrolirati epidemija. Mjere trebaju biti srazmjerne i treba izbjegavati one koje su društveno najskuplje, primjerice zatvaranje škola (odnosno prelazak na online nastavu).

Srazmjernost mjera je jako važna i za suradnju građanstva. Neproporcionalne i ishitrene mjere rezultiraju otporom i prema razumnim i učinkovitim mjerama.

  1. Utjecaj cijepljenja

Cijepljenjem ćemo globalno dosegnuti kolektivni imunitet. Neke države će brže procijepiti populaciju, primjerice Izrael, neke sporije. U ovom trenutku procjenjujemo da će u prvih 100 dana 2021. (do 10.4.) u Hrvatskoj biti cijepljeno oko 800.000 ljudi, odnosno oko 20% populacije, što znači da će do 1.5. toliko ljudi biti imuno od cijepljenja. S obzirom na imune od zaraze, to znači da će do 1.5. oko 50% ljudi biti imuno (dio ljudi u osjetljivim skupinama koji su asimptomatski preboljeli ne znaju da su imuni i bit će cijepljeni među prvima pa će tu biti određenog preklapanja). S obzirom na manje širenje ljeti (manji R zbog sezonalnosti), tada ćemo biti u vrlo sigurnoj epidemijskoj zoni (slika u komentaru).

Budući da nećemo tako brzo doći do kolektivnog imuniteta – kada imuni štite osjetljivije – prioritet treba staviti na zaštitu osjetljivih, prvenstveno starijih. U Hrvatskoj je oko 95% umrlih u prosjeku bilo oko 3 godine starije od prosječne dobi smrti u zemlji.

  1. Odluke bazirane na činjenicama

Iako je COVID-19 nova bolest, standardna epidemiološka načela su primjenjiva i na nju. Epidemiologija se u 100 godina od Španjolske gripe jako razvila, i temeljna načela su višestruko potvrđena. Reakcija lockdownima i zaustavljanjem društvenog života je nova, alternativna i radikalna metoda u bolestima ovog tipa koja nikada nije bila provjerena u praksi. Donekle je razumljivo njeno prihvaćanje u uvjetima panike krajem zime 2020, međutim vrlo je malo znanstvenih dokaza učinkovitosti te metode koja je postala sama sebi svrha. Reakcija svih vlada koje su krenule putem lockdowna je da kad nije radio (a nije radio ukoliko mu nisu pomogli ili proljeće, ili značajna prokuženost) da pojačaju mjere ‘dok ne prorade’. Filozofija lockdowna je u stvari postala kult, s još radikalnijim pod-kultom potpunog istrebljenja COVID-19, tzv. zero-covid ili corona-free.

U hrvatskom okružju izrazito su medijski prisutni znanstvenici koji se zalažu za ‘najoštrije mjere’, ali argumentiranjem uglavnom s aspekta autoriteta ili nekritičkim preuzimanjem teze da lockdown radi kao pretpostavkom za sve ostalo. U međuvremenu, u većini zemalja odakle dolaze ti znanstvenici, upravo najoštrije mjere ne daju rezultate i trenutno su u značajno lošijoj epidemiološkoj situaciji nego Hrvatska. Nema dvojbe da prekid komunikacije među ljudima prekida transmisiju virusa, no u demokratskim državama to naprosto nije moguće postići zabranama, što je iskustvo doslovno svih zemalja u Europi i Sjevernoj Americi potvrdilo. Nismo se slagali sa zahtjevima da se još početkom studenog u Hrvatskoj uvedu puno strože mjere, što je kulminiralo javnim pozivom grupe znanstvenika od 6.12. koji su u trenutku kada je preokret trenda epidemije već bio vrlo jasno vidljiv i dalje tražili ‘najoštrije mjere kontrole epidemije koje su u Hrvatskoj politički i ekonomski moguće’. Pokazalo se da smo bili u pravu. Takve nepotrebne mjere dovele bi do velikih kolateralnih žrtava u životima, zdravlju i blagostanju ljudi, a širenje epidemije u Hrvatskoj je zaustavljeno i bez njih.

  1. Uvođenje mjera i vrh epidemije u Hrvatskoj

U drugom valu je Hrvatska uglavnom uvodila srazmjerne, realistične mjere i ostala pri samom dnu strogosti mjera u EU, a prema oxfordskom indeksu strogosti mjera i na samom dnu.

Praćenje epidemije pomoću potvrđenih slučajeva neprecizno – u čemu se slažemo s pobornicima lockdowna – zbog promjene režima testiranja, ograničenja sustava i tako dalje, pogotovo pri vrhu epidemije. Stoga vrh epidemije u Hrvatskoj trebamo odrediti pomoću ‘čvrstih’ varijabli, a to su ponajprije nove hospitalizacije, broj hospitaliziranih i broj umrlih. Oni, uz uobičajena kašnjenja za zarazom, jasno ukazuju na da je vrh epidemije (maksimum širenja zaraze) u Hrvatskoj bio krajem studenoga, a u Zagrebu i sjevernim županijama 7-10 dana ranije.

S obzirom na to, jasno je da su sve mjere koje su stupile na snagu do 22.11. imale značajan učinak na obuzdavanje epidemije, ali mjere od 29.11. nisu mogle biti presudne, iako je dio njih pridonio padu u drugom dijelu prosinca. Indeks strogosti mjera daje vrlo malu težinu mjerama od 29.11., a neosporna je i činjenica da slične mjere nisu imale presudan utjecaj nigdje u svijetu. Štoviše, brojne zemlje koje su donosile takve, a i znatno strože mjere, imaju daljnje širenje epidemije i više od mjesec dana nakon njihova donošenja.

Formalno najjača mjera, zabrana kretanja i supstancijalna mjera ograničavanje manjih okupljanja, uvedeni su 23. prosinca, ali nisu imale nikakvi utjecaj. Zabrana kretanja je ukinuta odmah nakon potresa u Petrinji, i bez ikakve ambicije da se ponovo uvede, a zabrana manjih okupljanja nikad nije bila zdušno provođena, što sve skupa pokazuje da su i te mjere, kao i one od 29. studenoga u stvari uvedene pod pritiskom.

Drago nam je da je Vlada u svom djelovanju u najvećem dijelu usvojila upravo ovakva načela epidemijskog realizma, ali smatramo da se ona mogu i vjerodostojnije implementirati. Naime, budući da mjere donesene 29.11. nedvojbeno nisu bile presudne za značajan pad zaraženih, a jako su štetne u više aspekata, te kako je epidemiološka situacija sve bolja, potpuno u skladu s našim predviđanjima, zagovornici smo popuštanja mjera, kao što je zatvaranje ugostiteljskih djelatnosti, fitnessa i sporta.

  1. Škole i dječji sport

Zatvaranje škola, odnosno prelazak na online nastavu, jedna je od najkontroverznijih mjera u pandemiji. Smatramo, a više istraživanja to potvrđuje, da je to jedna od društveno najskupljih mjera. Prema nekim modelima, zatvaranje edukacijskih ustanova može značajno doprinijeti smanjenju širenja epidemija, ali ona uglavnom promatraju sve edukacijske ustanove zajedno, pa tako i osnovne škole i fakultete. Nije sporno da će kroz smanjenu mobilnost zatvaranje škola u određenoj mjeri pridonijeti usporavanju epidemije, no prokuženost već između 10 i 15% ima veći efekt na usporavanje epidemije od zatvaranja škola, tako da u zemljama sa značajnom prokuženosti zatvaranje škola naprosto nema opravdanja.

S druge strane, istraživanja na stvarnim podacima, primjerice 2 milijuna djece u Švedskoj ili 300.000 članova obitelji s djecom u Škotskoj, pokazuju neutralnu ili čak negativnu korelaciju prisustvovanja djece nastavi i razbolijevanju i hospitalizacijama članova obitelji i učitelja, što je vrlo snažan argument protiv zatvaranja škola.

Zabrana pak dječjeg sporta je potpuno apsurdna mjera, s ogromnom društvenom štetom, koju treba ukinuti odmah.

  1. Primjeri na koje želimo upozoriti

Primjeri na koje želimo ukazati javnosti su:

– Slovenija, s jednima od najstrožih mjera u EU, a koja je imala daleko nepovoljniji epidemiološki razvoj od Hrvatske

– Njemačka, koja je još 28. listopada uvela i strože mjere nego je Hrvatska ikad imala u drugom valu, međutim, epidemija joj je eskalirala iako je prije nekoliko tjedana uvela naročito čvrsti lockdown; napominjemo da je zatvorila restorana i kafiće prije skoro tri mjeseca

– UK, koja je dugo vremena uglavnom imala jako stroge mjere, i sada joj epidemija eskalira

– Irska, koja je dugo vremena imala iznimno stroge mjera, malo ih popustila u prosincu (na razinu strogosti višu od sadašnje razine strogosti u hrvatskoj), i poslije jako postrožila, trenutno ima najveći dnevni broj slučajeva u EU

– U BiH, koja ima vrlo slabe mjere, a posebno, kafići i restorani su otvoreni, epidemija je gotovo stala

– Indija, druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ima vrlo malu smrtnost, i epidemija u njoj je opala nakon što su dosegli preko 40% zaraženosti populacije

  1. Buduće pandemije

SARS-CoV-2 je samo jedan od tisuća virusa koji napadaju čovjeka i uzrokuju razne bolesti. Pandemije su se događale i prije, a s gotovo osam milijardi ljudi na planeti nedvojbeno je da će se ponovo dogoditi. Ova pandemija je praktično zaustavila svijet, a radi se o virusu koji ubije manje od 0,5% onih koje zarazi. Na globalnoj razini to je puno, no vrlo se lako može dogoditi da sljedeći pandemijski virus ubije 5% onih koje zarazi, ili da primjerice napada prvenstveno djecu. Ako ne želimo da se tada dogodi potpuni kolaps civilizacije, iz ove pandemije moramo izvući pouke koje će nas pripremiti za sljedeću pandemiju. Neke od pouka koje bismo trebali izvući su sljedeće:
Virusi i bakterije su naši prirodni neprijatelji (no s druge strane često i saveznici, tako da ne treba generalizirati). Puno više trebamo ulagati u razvoj oružja protiv naših prirodnih neprijatelja, no u razvoj oružja za ubijanje drugih ljudi.
Da bismo se mogli boriti s virusima i bakterijama, moramo puno bolje razumjeti naš imuni sustav koji nam je omogućio da do sada pobjeđujemo u tom ratu. Održavanje i unaprjeđivanje zdravlja, a ne liječenje bolesti treba biti prioritet u medicini>
Znanost nam je dala puno oružja za borbu protiv virusa (dijagnostički laboratoriji, zaštitna oprema, nove tehnologije razvoja cjepiva), no pokazalo se da niti jedna zemlja na svijetu nije bila pripremljena za pandemiju. Kao što imamo strateške rezerve hrane, nafte i oružja, moramo uspostaviti strateške rezerve i kapacitete za borbu protiv zaraznih bolesti
Evidentno je da bismo na opasniju pandemiju, ako bismo ju zaustavljali na sličan način kao ovu, morali reagirati puno žešće, što je naprosto neodrživo; stoga je jasno da je i odgovor na ovu morao (globalno) biti puno srazmjerniji.

Ukoliko se bolje pripremimo, rat sa sljedećim pandemijskim virusom ili bakterijom nećemo morati voditi srednjovjekovnim metodama, koje su ne samo neučinkovite, već i jako štetne”, ističu  Goran Bakić i Gordan Lauc, piše teleskop.hr.

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

CRNE PROGNOZE: Hrvati postaju manjina u BiH, Evropa razmišlja o ukidanju načela konstitutivnosti?

Kad će vam dosaditi ova nacionalistička retorika podjele? SAD očekuje da se počne djelovati iznad stranačkih linija kako bi Bosna počela funkcionirati kao normalna država”. Ovo su riječi Džo Bajdena (Joea Bidena), tada potpredsjednika, a sada predsjednika SAD-a. Izrečene gotovo pa davne 2009. godine u parlamentu BiH, a mogle bi bez imalo problema biti rečene i danas. I ne treba dvojiti da u Bijeloj kući imaju taj citat na stolu, piše Željko Trkanjec za Jutarnji.hr.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Hrvati u BiH

Ranko Mavrak, dobro upućeni dopisnik Hine iz Sarajeva, donosi priču s naslovom: “HDZ i SDA pokušat će dogovoriti izmjene izbornog zakona BiH do kraja aprila”. Gdje je naglasak na “pokušat će”. Jer, evo još dva citata: “Cilj je da konstitutivni narodi mogu birati svoje legitimne predstavnike”, kazao je Čović (Dragan, predsjednik HDZ BiH) dodajući kako je uvjeren da se to može i bez izmjena ustava. Izetbegović (Bakir, predsjednik primarno bošnjačke SDA) odmah je upozorio da ne vidi da se izborni zakon može izmijeniti bez promjene ustava. Pa tako ono “pokušat će” više djeluje kao sanak pusti.

– Posebni izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan Metju (Matthew) Palmer izjavio je kako nova američka administracija očekuje od političara u BiH da pokažu odgovornost i spremnost za provedbu reformi, jer to nitko ne može učiniti umjesto njih – donosi Mavrak.

– Jedna od stvari koju čujem u Sarajevu i koju čujem u BiH glasi: ne bismo trebali sami raditi na reformama. Trebali bismo pričekati da administracija Biden-Harris dođe preko brijega na bijelom konju s Dejtonom 2.0 ili novim „aprilskim paketom“ i riješi probleme za nas. A upravo to je suprotno od toga kako bi trebalo razmišljati i raditi – rekao je Palmer.

Poruka je neupitna i jasan odjek Bajdena iz 2009. godine: primite se posla. Američki državni sekretra Entoni (Antony) Blinken ove je sedmice videovezom učestvovao na Vijeću ministara EU. Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman rekao je nakon sastanka da je u raspravi naglasio važnost BiH kojoj treba pomoći da postane politički stabilna i funkcionalna, osiguravanjem jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda i ostalih građana. State Department u saopćenju uopće ne spominje BiH. Blinken je o tome možda i pričao, ali nema vremena baviti se time. Kina, Iran, ekonomija, to su teme za globalne sile.

– Vrijeme je da BiH prijeđe na drukčiji, moderni sistem u kojem ne postoji diskriminacija i koji nije temeljen na konstitutivnim narodima – rekao je šef Uprave za ljudska prava Vijeća Europe (VE) Christophe Poirel.

Referirajući se na legendarnu presudu Suda za ljudska prava (ECHR) u Strazouru Sejdić-Finci kojom je još – davne, Bajdenove 2009. – definirano da je odredba, prema kojoj se u Predsjedništvo mogu birati samo članovi konstitutivnih naroda, protivna dokumentima Vijeća Europe i narušava prava ostalih koji nisu ravnopravni. BiH je članica VE, ali do danas nije poduzela ništa da provede presudu.

Izjava gospodina Poirela, mislim, otvara potpuno novi pristup Europe krizi u kojoj se nalazi BiH. Prijelomnica je bio Mostar, kad je ECHR donio presudu kojom se HDZ BiH i SDA moraju dogovoriti o provedbi izbora – ako ne, tada će Sud donijeti pravila. I dogovorili su se. A onda su se zaigrali u izboru gradonačelnika, pa su ih stranci udarili po prstima i podsjetili da izbor mora biti tajan. Pa su poništili prvi krug i zatim glasali tajno. I, vidi, dobili gradonačelnika. Dakle, djeluju pod pritiskom.

I visoki predstavnik EU za vanjska i sigurnosna pitanja Žozef Borelj (Josep Borrell) redovito navodi da je ključno provesti presudu Sejdić-Finci. Nije još – dakle, još – progovorio o zastarjelosti koncepta “konstitutivnih naroda”, ali taj je narativ pokrenut s dovoljno niske, tehničke razine kako bi se stvorio manevarski prostor političkim rasovima u BiH da promijene Ustav temeljem te presude i de facto, a vjerojatno i de iure, derogiraju postojeći temeljni zakonski dokument. I koncept konstitutivnosti. EU i VE dobivaju snažan alat kojim mogu vršiti pritisak i u konačnici, uz suradnju viskog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (dolazi novi, Nijemac Christian Schmidt), nametnuti promjenu.

Bunit će se Srbi, bunit će se Hrvati, možda to i jest odluka koja ide u prilog najmnogobrojnijim Bošnjacima. Ali, nakon 25 godina od Dejtonskog sporazuma zemlja je blokirana. BiH se često uspoređuje s Belgijom, što je pokazatelj dubokog nerazumijevanja unutarnjih odnosa u toj zemlji. Interesantno je da se svi prave kao da ne postoji Libanon, zemlja koja je ustrojena na sličan način kao i BiH, sa zadanim pozicijama svakoj od zajednica, bez ostalih. Danas je to propala zemlja, silno zadužena, pod jarmom terorističkog Hezbolaha. Čiji je raspad počeo 32 godine nakon donošenja ustava s religijskim ključem.

Hrvati su trebali biti mudriji. Sv. Ivan Pavao II je, kako je za Jutarnji ispričao Mate Granić, ultimativno tražio da prestane rat s Bošnjacima. A oni su taj rat nastavili „drugim sredstvima“ ne shvaćajući(?) da Zapad neće dopustiti getoizaciju Bošnjaka – većinom muslimana. Sad bi se moglo, s vremenom, dogoditi da Hrvati stvarno postanu manjina. Što ide primarno na dušu “počasnom doktoru” Draganu Čoviću i njegovu šurovanju s Rusima, Dodikom…

Izvor: dnevno.hr

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Olujić o Nobilu: Imao je visoke ovlasti u Udbi i povjerenje njihovih najagresivnijih dijelova

Nakon što je Vladimir Šeks odlučio tužiti Republiku Hrvatsku zato što mu nije dozvoljeno korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Franje Tuđmana nastalu od 1994. do 1999. godine, koja mu je trebala za znanstvenu monografiju o stvaranju Hrvatske, na njegovu tužbu burno je reagirao poznati odvjetnik Anto Nobilo izjavivši da se sumnjalo da je Šeks pripremao udar na Tuđmana kako bi ga smijenio te da se sumnjalo da je radio za jednu stranu službu.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Šeksa žulja ono što je po nalogu Tuđmana Josip Perković radio. Uveli su operativnu akciju Sova, jer su sumnjali u lojalnost Šeksa, sumnjali su da špijunira za jednu stranu službu. On je bio izoliran u jednoj kući, sumnjalo se da je pripremao udar na Tuđmana kako bi ga smijenio i mislim da je zbog tih dokumenata, za koje zna još nekoliko ljudi koji su danas živi, Šeks uznemiren kako će ga povijest ocijeniti i želi znati što ima tamo. Što tamo Perković i Mustač znaju do detalja”, rekao je Nobilo tijekom gostovanja na N1 televiziji.

Otprilike u isto vrijeme medijima su se proširile poruke bivšeg šefa Udbe Zdravka Mustača iz glinske kaznionice u kojoj boravi zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Uz to, što u toj svojoj predstavci Mustač optužuje kompletno domaće pravosuđe zbog njegova izručenja u Njemačku on Šeksa naziva bivšim udbaškim špiclom koji je kadrovski faktotum ključnih pozicija visoke sudbene vlasti u Hrvatskoj. Na te Mustačeve riječi u razgovoru za naš portal reagirao je osobno Šeks tvrdeži kako bi komentiranje Mustača bilo ispod svake razine.

“Riječi jednog patološkog lažljivca, osuđenog ubojice, ne želim komentirati. On nije vrijedan nikakvog komentiranja. Komentirati njegove svinjarije na račun mene i brojnih drugih ljudi iz Ustanovnog i Vrhovnog suda, sudbene vlasti i politike bilo bi ispod svake ljudske razine. To je jedan patološki lažljivac, jedna klevetnička lažljiva spodoba, koji nastoji sada skupljati određene poene da bi mu to koristilo u eventualnom pomilovanja kojem se on nada, iako kaže da ne govori o tome”, poručio je Šeks koji je prije nešto više od mjesec dana bio suočen i sa prozivkama bivšeg predsjednika Stipe Mesića.

”Došao mi je general Tus, šef našeg glavnog stožera. Pitao sam ga možemo li obraniti Vukovar ili ne, a on je rekao samo u jednom slučaju – da preko sela Martinci uđemo u Vukovar, a prije toga treba uništiti četiri tenka… Ako to ne napravimo u dva dana, doći će 40 tenkova. Zato ih treba uništiti, s vojskom ući u Vukovar, izvući civile, ranjene i druge, i da se onda Vukovar brani kao vojna utvrda, a ne kao grad… Tus mi je to ponovio pred Franjom Tuđmanom kako možemo ući s novom vojskom, novim oružjem u Vukovar, Tuđman nije gledao mene nego Tusa i pitao ga: “Generale, tko zapovijeda u ovom ratu?” Tus mu je rekao: “Vi, predsjedniče””, ispričao je bivši predsjednik koji se time referirarao na prvog hrvatskog predsjednika koji je prema njegovim riječima taj plan odbio rekavši kako je dogovorio da se ne ide dalje s vojnim aktivnostima.

Ove riječi bivšeg predsjednika prilično su teško pale HDZ-ovom doajenu Vladimiru Šeksu koji nam se tada javio u potpunoj nevjerici. ”Sve što Stjepan Mesić iznosi o predsjedniku Tuđmanu, o Vukovaru i svemu skupa sve su to velike laži, velike laži velikog lažljivca”, oštro je komentirao Šeks te dodao: ”On se u svakoj prigodi osvećuje predsjedniku Tuđmanu, osvećuje se zbog toga što ga je predsjednik Tuđman 93-e, 94-te godine eliminirao iz vrha politike, i on se njemu neprekidno radi toga osvećuje, sve događaje iz prošlosti stvaranje hrvatske države prikazuje u krivom, lošem svijetlu”, kaže Šeks koji podsjeća i na vlastitu knjigu ‘Moja sjećanja na stvaranje hrvatske države i pad Vukovara’. ”Pogledajte tamo koji su razlozi bili, kakva se sila to srušila na Vukovar i da nikakav plan nije bio moguć da se kraj te ogromne sile koja se preko Jugoslavenske narodne armije srušila na Vukovar da se spasi Vukovar”.

Komentar na posljednji Nobilov istup za Direktno.hr imao je pak poznati odvjetnik Željko Olujić koji je rekao kako rad Udbe i stranih sila nije bio predmet njegovih razgovora s Tuđmanom. “Međutim, Nobilo je sam na televiziji rekao da su mu 1989. godine kao zamjeniku okružnog javnog tužioca u Zagrebu došli njegovi komunistički drugovi iz UDBA-e te da su izrazili spremnost da uhite Tuđmana, kao i druge osnivače HDZ-a na njihovom osnivačkom Saboru – ako im Nobilo za to izda nalog. Dalje, rekao je kako je to odbio. Po tome zaključujući, Nobilo ne samo da je bio djelatnik te UDBA-e, nego je imao i visoke ovlasti u njoj te povjerenje njezinih najagresivnijih dijelova”, rekao je Olujić koji se dotakao i Šeksa. “Znam da se Vladimir Šeks jednom nametnuo kao najagresivniji ‘desni jastreb’ premda se još ’90.-te godine na Televiziji Beograd hvalio da baš i nije Hrvat i da je zauzeo visoko mjesto u hrvatskom zakonotvorstvu i da su u njegovo vrijeme – dok je politički djelovao – donijeti katastrofalni ustavi i zakoni, da su postavljeni vrlo loši pojedinci i začeta vrlo pogrešna praksa, pravna politika”, konstatirao je Olujić.

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Hoće li Mario Kordić biti izvršitelj stranačkih želja ili gradonačelnik Mostara?

Veliko je pitanje hoće li, može li i želi li uopće novi gradonačelnik otrgnuti se iz ‘stranačkih’ kandži ove dvije stranke koje će, po dobro poznatom scenarij, sigurno pokušati upravljati gradom na način da one donose odluke, a da je gradonačelnik samo izvršitelj njihovih tajnih dogovora, imenovanja i podjela interesnih sfera i utjecaja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

U prvim danima nakon svog izbora novi gradonačelnik Mostara veći dio vremena provodi gostujući po raznim medijima predstavljajući sebe i objašnjavajući što bi sve trebalo napraviti u Mostaru, piše Dnevni list.

Medijska pozornost, s obzirom na dugo očekivani izbor novog gradonačelnika, potpuno je razumljiva i očekivana stvar. Međutim, za sada nema nijednog primjera nekog konkretnog poteza niti njegove najave, poput primjerice prilično efektnog poteza gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića koji je već prvog dana naredio svim službenicima banjalučke gradske uprave da parkiraju službena vozila na propisana parkirana mjesta i predaju ključeve kako bi se vozila jasno označila, a građani vidjeli impozantni vozni park koji je masovno korišten u privatne svrhe.

Umjesto nečeg sličnog što bi barem na simboličkoj ravni označilo prekid s netransparentnim dvanaestogodišnjim radom mostarske gradske uprave, gradonačelnik Mostara, barem za sada, vodi svojevrsnu ‘PR kampanju’ kroz koju i dalje objašnjava svojevrsni predizborni program koji za sada nije ništa osim popisa dobrih želja.
Istovremeno, u medijskim intervjuima na pojedina konkretna pitanja, gradonačelnik priznaje da za sada ne zna ili nema odgovore koji već sada zvuče kao ‘alibi’ za neke stvari koje neće biti moći učinjene. Posebno se to odnosi na pitanja koja se tiču uklanjanja i obnove ogromnog broja gradskih ruševina za koje već sada tvrdi ‘da su mu rekli da postoje imovinsko pravni problemi’.  Slično se ponavlja i kada je riječ o Uborku za kojeg je gradonačelnik svjestan da je goruće pitanje u Mostaru koje se hitno mora rješavati, ali odmah napominje da taj problem ne može Mostar sam riješiti već se moraju uključiti i druge općine pošto se, po njegovim navodima, radi o ‘regionalnoj deponiji’.

Indicija je slična i kada je riječ o mostarskoj Zračnoj luci, gdje očigledno ne postoji nikakva jasna vizija na koji način i kojim novcima realizirati želje koje je gradonačelnik čuo prilikom obilaska ovog bitnog mostarskog poduzeća. O eventualnoj racionalizaciji troškova u mostarskim komunalnim poduzećima i njihovom eventualnom ujedinjenju i raskrinkavanju eventualnih kriminalnih radnjih i stranačkog zapošljavanja, također, nema konkretnog prijedloga od strane gradonačelnika.

U nekoliko navrata stidljivo su spomenute određene revizije poslovanja, ali su te najave naglo utihnule uz najavu određenih analiza.
Potpuno je jasno da novom gradonačelniku treba određeno vrijeme kako bi posložio red poteza, ali je nejasno zašto neki od njih, makar oni jednostavniji već prije samog izbora nisu napravljeni javno komunicirani. Podsjetimo da kandidati za gradonačelnika, pa tako ni izabrani Mario Kordić, nisu čak ni predstavili svoj program rada gradskim vijećnicima, već su se oni morali opredijeljivati za nekog od kandidata samo po imenu i prezimenu. Upravo zbog toga, sada nitko ni ne zna za kakav je program, plan rada ili kakva su obećanja izabranog gradonačelnika.
Svako u Mostaru je potpuno svjestan da je svaki gradonačelnik Mostara u većoj ili manjoj mjeri zarobljenik ogromnih stranačkih interesa i interesnih grupa unutar dvije dominantne stranke koje imaju dvotrećinsku većinu u Gradskom vijeću Mostara (SDA i HDZ).

Veliko je pitanje hoće li, može li i želi li uopće novi gradonačelnik otrgnuti se iz ‘stranačkih’ kandži ove dvije stranke koje će po dobro poznatom scenariju sigurno pokušati upravljati gradom na način da one donose odluke, a da je gradonačelnik samo izvršitelj njihovih tajnih dogovora, imenovanja i podjela interesnih sfera i utjecaja

Ukoliko se nastavi takva dugogodišnja praksa potpuno je svejedno tko je gradonačelnik, a Mostar ništa novo neće dobiti posljednim izborima osim legitimacije vladajućih stranačkih interesa kroz Gradsko vijeće i to preko ruku vladajuće dvotrećinske većine.

Pravo je pitanje hoće li se o Mostaru odlučivati na realciji SDA-HDZ ili će poluge odlučivanja izgraditi novi gradonačelnik i na taj način preuzeti stvarnu odgovornost za promjene i brzi razvoj koje Mostaru hitno trebaju. Mostaru je potrebna odlučnost i brzo donošenje hrabrih odluka za koje se mora znati tko ih inicira i donosi.

Ako gradonačelnik bude taj koji će inicirati odluke i jasno stajati iza njih unatoč stranačkim klijentelama, čak i ako su ponekad pogrešne vjerovatno će imati podršku široke javnosti i svih Mostarki i Mostaraca. Ukoliko se pretvori u izvršavanje stranačkih želja dvije vladajuće stranke Mostar će vjerojatno uzaludno potrošiti još četiri godine bez ikakvih suštinskih i konkretnih promjena.
Za sada novi gradonačelnik prema javnosti nije komunicirao nijedan konkretan potez, a mostarska javnost već počinje sumnjati da stranačke infrastrukture već sada pletu mrežu u koju će zarobiti upravo gradonačelnika i napraviti ga svojim pijunom na njihovoj šahovskoj ploči.

Izvor: Dnevni list

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x