Kontaktirajte nas na:

Politika

Konačni kraj samozvanog ‘kalife svih muslimana’

Abu Bakr al-Baghdadi, Iračanin koji se ‘pojavio niotkuda’, bio je vođa oružane grupe Islamska država Irak i Levant.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Baghdadi je rođen kao Ibrahim Avad al-Samara 1971. godine u Tobchiju, siromašnom dijelu grada Samare

Abu Bakr al-Baghdadi, Iračanin koji se “pojavio niotkuda”, da bi se potom, kao vođa sunitske oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), samoproglasio “kalifom” svih muslimana, ubijen je u američkoj vojnoj operaciji u Siriji.

Baghdadi je dugo bio na američkom popisu najtraženijih terorista, ali su ga tražile i snage sigurnosti zemalja u regiji koje su sudjelovale u slamanju ISIL-a, a nastavilo ga se tražiti i nakon što su Irak i Sirija vratili gotovo cijelo okupirano područje, prenosi Hina.

ISIL, koji je Baghdadi proglasio u julu 2014. godine na preko četvrtine Iraka i Sirije, postao je poznata po zvjerstvima protiv vjerskih manjina i napadima na pet kontinenata protiv “nevjernika u ime islama”.

Teški zločini nad Jezidima

Zločini nad Jezidima, sljedbenicima jedne od najstarijih bliskoistočnih religija, ilustrira svu brutalnost njegove vladavine.

Hiljade muškaraca je pobijeno na planini Sinjar, na sjeverozapadu Iraka, njihovom vjekovnom prebivalištu, a žene su, također, masovno likvidirane ili zarobljene za seksualne robinje.

I neke druge vjerske skupine bile su podvrgnute seksualnom ropstvu, pokoljima i bičevanjima.

ISIL je izazvao sveopće zgražanje svijeta i javnim pogubljenjima –  odsijecanjem glava talaca iz zapadnih zemalja – SAD-a, Velike Britanije, Japana, ali i Hrvatske.

Sinajska podružnica ISIL-a otela je 22. jula Hrvata Tomislava Salopeka, koji je u Egiptu radio za francusku kompaniju CGG (Compagnie Generale de Geophysique), a 5. augusta su objavili video u kojem Salopek, klečući u narandžastoj zatvorskoj uniformi, pored zamaskiranog pripadnika ISIL-a s nožem, sa papira čita zahtjeve egipatskim vlastima.

Tijela ubijenih nisu pronađena

ISIL ga je htio razmijeniti za muslimanke u egipatskim zatvorima u roku od 48 sati.

“U suprotnom, vojnici ISIL-a će me ubiti”, rekao je tada na snimci 30-godišnji Salopek.

Nakon isteka roka koji je ISIL postavio, o Salopeku se nije znalo ništa do 12. augusta 2015. godine, kada je objavljen snimak ISIL-a na Twitteru na kojem ga maskirani pripadnici ISIL-a obezglavljuju.

Tijelo nikad nije pronađeno, a mnogobrojni analitičari složili su se da vjerovatno nikad neće ni biti nađeno i vraćeno porodici.

Ista je situacija i s tijelima ostalih zarobljenika koje je ISIL pogubio.

Egipatske vlasti objavile su u novembru 2015. godine kako je ubijen Salopekov krvnik Ahraf Ali al-Gharabali.

Raspisana nagrada od 25 miliona dolara

SAD je za informacije koje bi urodile hapšenjem Baghdadija raspisao nagradu od 25 miliona dolara, kao svojevremeno za vođu Al-Kaide Osamu bin Ladena i njegovog nasljednika Aymana al-Zavahrija.

U američkim zračnim napadima ubijena je većina Baghdadijevih zapovjednika, uključujući Abu Omara al-ShiShanija, Abu Sayafa, Abu Ali al-Anbaryja i glasnogovornika ISIL-a Abu Mohameda al-Adnanyja.

Hiljade njegovih boraca je ubijeno ili zarobljeno.

Baghdadi je rođen kao Ibrahim Avad al-Samara 1971. godine u Tobchiju, siromašnom dijelu grada Samare, sjeverno od Bagdada, u porodici imama iz konzervatvne salafističke škole sunitskog islama.

Unutar “sunitskog trokuta”, taj “povučeni, ćudljiv i jedva čujan” dječak revno je proučavao Kur’an te je već u ranoj dobi dobio nadimak “Vjernik”.

Od ‘Messija’ postao ‘Maradona’

No, bio je poznat i kao zaljubljenik u nogomet i igrao je za lokalne ekipu iz džamije; zvali su ga “naš Messi”.

Pobunjenicima se pridružio 2003. godine, kada je SAD izvršio invaziju na Irak.

Amerikanci su ga 2004. godine uhapsili i zatočili u zatvoru Bucca, gdje je ubrzo postao vrlo popularan kao imam i nogometaš u zatvorskom dvorištu.

Ovaj put je dobio nadimak “Maradona”, a Amerikanci su ga pustili na slobodu nakon godinu dana, ocjenjujući da ne predstavlja vojnu prijetnju.

Pažnju svijeta privukao je 4. jula 2014. godine, kada je s propovijedaonice srednjovjekovne džamije Al-Nuri u Mosulu proglasio “obnovu kalifata”.

“Bog nam je naredio da se borimo protiv neprijatelja”, poručio je Baghdadi, predstavivši se kao “kalif Ibrahim, zapovjednik pravovjernih”.

Teroristički napadi širom svijeta

Njegovom pozivu odazvalo se na hiljade dobrovoljaca iz cijelog svijeta, kako bi postali “Jund al-Khilafa” (vojnici kalifata) te se borili protiv šijita, SAD-a i njegovih zapadnih saveznika.

Na vrhuncu moći, 2016. godine, ISIL je vladao milionima ljudi na području koje se protezalo od sjeverne Sirije kroz gradove i sela uzduž riječnih dolina Eufrata i Tigrisa do predgrađa Bagdada.

ISIL je preuzeo odgovornost za napade u desetke gradova, uključujući Pariz, Nicu, Orlando, Manchester, London i Berlin te na gradove u Turskoj, Iranu, Saudijskoj Arabiji i Egiptu.

ISIL je u šijitskom dijelu Bagdada u julu 2016. godine izvršio napad u kojem je ubijeno 325 ljudi, no istom okrutnošću je znao eliminirati i svoje bivše saveznike.

Tako je poveo rat protiv Fronta al-Nusra, sirijskog ogranka Al-Kaide, a 2013. godine se razišao sa Zavahrijem.

Da ‘noći nevjernika pretvore u dane’

U novembru 2016. godine, tokom sukoba iračkih snaga i pobunjenika u Mosulu, svoje borce i stanovništvo cijele pokrajine Nineveh pozvao je na borbu protiv “Božjih neprijatelja”, koji su nakon dvije godine uspjeli ući u “kalifatsku prijestolnicu”, a borcima samoubicama je poručio da “noći nevjernika pretvore u dane”.

“Opustošite njihove zemlje i učinite sve da njihova krv teče u potocima”, poručio je tada Baghdadi svojim borcima u snimljenoj poruci.

I dok je ISIL naposljetku na terenu poražen, zahvaljujući uvelike i kurdskim borcima u Siriji, stručnjaci za sigurnost smatraju da ta skupina kroz tajne operacije i iznenadne, brze napade i dalje predstavlja prijetnju.

Vjeruje se da ISIL diljem svijeta ima svoje ćelije i “spavače”, dok neki borci operiraju iz zakutaka sirijske pustinje i iračkih gradova.

No, gubitak teritorija u Iraku i Siriji je od Baghdadija napravio bjegunca koji se skriva u pustinjskom području između dvije zemlje.

Od jednog skrovišta do drugog

Bio je primoran putovati u tajnosti od jednog skrovišta do drugog, samo u pratnji vozača i dvojice tjelohranitelja.

Pribojavajući se atentata ili izdaje, nije mogao koristiti telefone i vjerovao je tek nekolicini kurira kako bi komunicirao s dvojicom bliskih iračkih suradnika: Iijadom al-Obadijem, njegovim “ministrom odbrane”, i Ajadom al-Jumailijem, šefom osiguranja.

No, Jamaili je ubijen u aprilu 2017. godine, a lokacija na kojoj se skriva Obaidi i dalje je nepoznata.

Teško da neko od njegovih zapovjednika ima dovoljnu “težinu” da bi preuzeo titulu “kalifa” i sve što ona sa sobom nosi.

Izvor: Agencije

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Politika

Iz Beograda ponovno dolazi Titova teza: Hrvati Katoličku crkvu trebaju odvojiti od Vatikana

Nakon skandalozne izjave srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i predsjednika SNSD-a  za beogradsku ‘Politiku’ da je “sve na Blaiburgu trebalo pobiti”, a ostale “koji su hodali pronaći i ubiti”, (dok istodobno na ovaj skandal nema nikakve službene reakcije iz Hrvatskog narodnog sabora) – stiže novo poniženje za Hrvate, točnije Katoličku crkvu. Za isti medij, politolog Miroljub Jevtić izašao je s nebuloznom tezom da “hrvatska” Katolička crkva “izgleda nije svjesna da je ona papi beznačajna”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

papa Franjo i Dragan Čović

S obzirom na politička preslagivanja na balkanskoj regiji, političko-religijska previranja između dvije države, Srbije i Crne Gore, te velikom, a neriješenom, pitanju rješenja Kosova, ali i previranjima u BiH, jasno je da se priprema teren za konačan politički rasplet ove dugogodišnje priče.

Značajno inteziviranom kampanjom iz Srbije i laicima je jasno da se među Hrvate i Bošnjake u BiH želi unijeti što veća netrpeljivost, a što više probližiti Hrvate i Srbe, dok Katoličku crkvu, kao najutjecajniji stup Hrvata u BiH i Hrvatskoj (čak utjecajniji i od brojnih interesno-korumpiranih hrvatskih političara), poniziti i što više odvojiti od Vatikana, a sve pod maglom viših interesa suradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom. kao što je to svojedobno neuspješno želio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito – odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Vatikana.

Ovu tezu, također u Beogradskoj politici, iznio je srbijanski politolog Miroljub Jevtić.

Što Jevtić zagovara: ‘Hrvatska crkva Vatikanu beznačajna, Srpska pravoslavna jedina dominira

“Hrvati čine samo tri posto ukupnog broja rimokatolika. Da svi nestanu za Rimokatoličku crkvu to ne bi značilo ništa. I, ako zbog potrebe suradnje s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom treba žrtvovati Hrvate, što mislite bi li papa oklijevao? Uostalom, osim većinske, postoji i filipinska rimokatolička `autokefalna` crkva odvojena od pape, pa može to biti i hrvatska”, napisao je politolog religije Miroljub Jevtić u beogradskoj Politici.

Naveo je kako rimokatoličko kršćanstvo iz Bosne isparava svaki dan s izvjesnošću da će sasvim nestati, ali da katolici, umjesto da budu najbliži s pravoslavcima, misom u ime Bleiburga podsjećaju sarajevske Srbe da je Rimokatolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zdušno podržavala njihovo istrebljenje.

Srbijanski politolog rekao je da su odmah nakon toga uslijedila reagiranja Srpske pravoslavne crkve i moćnog Svjetskog židovskog kongresa i upitao misli li itko da te vijesti neće doći do rimokatoličkog poglavara pape Franje.

“I šta sad papa kaže? Da podržavamo zločince, koji su, mada kršteni, svojim životom i zločinima praktično sami sebe ekskomunicirali iz Rimokatoličke crkve i da li Hrvatska rimokatolička crkva vidi u kakvom je položaju rimokatolicizam? On u Europi, SAD, Kanadi i Australiji umire korakom od sedamdeset sedam milja”, naveo je Jevtić u tekstu za Politiku.

“Misli li vrh Crkve u Hrvatskoj da papi treba bijes Svjetskog židovskog kongresa i, što je još važnije, bijes Ruske pravoslavne crkve, bez koje, kako navodi, danas ne da nema pravoslavlja, nego nema ni kršćanstva. Jedina kršćanska denominacija koja je sada u poziciji u kojoj je bio Vatikan do rušenja Habzburga je Ruska pravoslavna crkva. Ruski patrijarh zbog simbioze vlasti Rusije s Crkvom figurativno rečeno drži ključ nuklearnog kovčežića zajedno s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom”, rekao je Jevtić, koji ima nevjerojatan zaključak da “hrvatska crkva izgleda nije svjesna da je ona papi beznačajna”.

Koliko je Katolička crkva u Hrvata “beznačajna kod pape Franje?

Dok iz Beograda nastavljaju s uvjerenjima da će se Vatikan lako odreći svoje crkve kod Hrvata, podsjetimo samo na jednu “sitnicu”, kada je krajem ožujka ove godine vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata Tomo Vukšić prvi svoj boravak u Rimu nakon imenovanja započeo susretom s papom Franjom na Čistu srijedu. Susreli su se na završetku opće audijencije, na kojoj su sudjelovala još četiri biskupa: po jedan iz Brazila i Australije te dvojica iz Italije.

Ova audijencija, radi izbjegavanja opasnosti od koronavirusa za hodočasnike, održana je na Trgu Sv. Petra, umjesto u zatvorenom prostoru dvorane Pavla VI., u kojoj se u ovo doba godine redovito održavaju opće audijencije.

Papa je nadbiskupa Vukšića pozdravio riječima: „Drago mi je što se ponovno vidimo!“ A nakon što mu je nadbiskup Tomo zahvalio za iskazano povjerenje u povodu dvostrukog imenovanja u mjesecu siječnju, Papa mu je čestitao na novoj službi i izrekao riječi podrške u biskupskom poslanju i evangelizacijskom djelovanju. I preporučio mu je, da “nastavi proučavati i pomagati nastojanja oko poštivanja prava ljudi, Crkve i hrvatskoga naroda u BiH”.

„Kod vas nije lako stanje za Crkvu“, kazao je Papa, „i činite sve što je moguće, da se zaustavi odlazak Hrvata“, a time i proces dekristijanizacije zemlje.

Percepcija islama po Jevtiću

Ovaj politolog prije nekoliko godina za srbijanske medije govorio je i o svojoj percepciji islama i “uzroku” terorističkih napada radikalnih islamista u Europi.

“Vi možete čitavog života biti najverniji musliman, poštovati sve verske norme i da nikada ne učinite takav akt. Da živite potpuno miroljubivo. A da netko tko živi protivno islamskim pravilima konstantno ima grižnju savjesti zbog toga. On zna i odmalena je odgajan da musliman ne smije jesti svinjetinu, piti alkohol, drogirati se, živjeti promiskuitetno, ali njegova vjera nije toliko jaka i on stalno krši islamske propise. U njegovoj glavi je konstantna grižnja savjesti koja se postupno gomila. On je počinio toliko grehova da ne postoji ništa osim radikalnog dokaza privrženosti vjeri kojiga mogu oprati i spasiti paklenih muka. I na kraju to bude izazov. Opasnije su stotine tisuća onih koji žive po zapadnim pravilima 30 godina u Njemačkoj ili Francuskoj nego oni koji svaki dan idu u džamiju. Ovaj koji je čitavog života molio, čitavog života postio, nema potrebe uraditi jedan takav akt. On se svojim životom dokazao. Zato se to ne može kontrolirati.

Njemački povjesničar Klasu Baushenau: SPS treba prvo počistiti ispred svoga praga

Za podsjetiti je na izjavu njemačkog povjesničara i stručnjaka za vjere i vjerska pitanja na Balkanu Klausa Buchenaua za Deutsche Welle. On je, odgovarajući na pitanje-konstataciju da je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Hrizostom Jević izjavio da je misom u Bleiburgu kardinal Puljić zatvorio vrata suradnje (a što nije tema, ali je kontekst), rekao: “Srpskoj pravoslavnoj crkvi bi bilo dobro da prvo počisti pred vlastitim pragom. I oni drže komemoracije svojim herojima i žrtvama. Mitropolit Hrizostom bi mogao krenuti drugim putem i reći – OK, ako i vi pristanete na to, onda bismo i mi mogli iz naših sjećanja na žrtve izbaciti političke konotacije. To bi bio korak u pravcu istinske ekumene”.

Njemački povjesničar je istaknuo da je velika razlika, ako se kaže: tamo su ubijani ljudi bez sudskih procesa. “Stoga ih mi, na osnovu naših uvjerenja o ljudskim pravima, isprava smatramo nedužnima i stoga se smijemo na njih sjećati, iako se oni ne mogu uspoređivati sa žrtvama ubijenim u koncentracijskim logorima. A drugačije je kada se kaže da su to bili junaci ustaške države, da je to bio sjajan projekt, a da su ratovi 1990-tih bili produžetak tog junaštva na koje se sada podsjeća’”, zaključio je Buchenau-

Tako je govorio Tito: Vatikan stvara probleme

Utjecajan i moćan Vatikan bio je konstantan problem Josipu Brozu Titu. Središnja obavještajna agencija (CIA) u veljači 1999. godine skinula je oznaku tajnosti s prijepisa razgovora američkog izaslanstva i doživotnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, a koji otkriva maršalove stavove o vjerskim zajednicama. Izaslanstvo predvođeno dr. J. Huntleyem Dupreom, Tito je ugostio na Brijunima 29. srpnja 1953. godine.

“Imamo nekoliko religija; katoličku, najbrojniju pravoslavnu, muslimansku, protestansku i druge. Moram reći da imamo najviše problema s katoličkom vjerom, drugim riječima, s višim svećenicima. Niže svećenstvo, koje čini najveći dio katoličke vjere, sklono je surađivati s državom i prilagođava se okolnostima i trenutnim uvjetima. S druge strane, više svećenstvo, potaknuto Vatikanom, stvara nam probleme. To se vidi i u inozemstvu”, odgovorio je doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz.

Titov Dekret o zabrani pokrivanja muslimanki

Član američkog izaslanstva kojem je cenzurirano ime postavio je pitanje o odnosima s muslimanskom zajednicom koja se opirala nekim Titovim mjerama.

“To je iza nas. Morali smo donijeti dekret o zabrani pokrivanja lica i bilo je nešto otpora oko toga. Nisu se bunili poglavari muslimanske zajednice, već neki pojedinci i niže svećenstvo. Ali to smo lako riješili i sada više nema problema. Moram priznati da s muslimanskom religijom i predstavnicima muslimanske vjerske zajednice imamo najbolje odnose”, pohvalio se tada Broz.

Hrvati, kao najmalobrojniji narod u BiH, bez zaštite Vatikana u nadolazećem preslagivanju na balkanskoj regiji dodatno će oslabjeti i skoro nestati pritisnuti stalnim iseljavanjem i posljedicama “bijele kuge”.

S tim u svezi za razumjeti je i sve žustriju kampanju iz Srbije gdje se želi pridobiti Hrvate, narod tradicionalno okrenut Zapadu, te tako priskrbiti dodatne poene u trgovini sa Europskom unijom.

Hoće li Hrvati pristati biti “sitnišem za potkusurivanje”, živjeti od vrlo upitnih obećanja u kojima bi i “Hrvati dobili svoje” u nadolazećem rješavanju problema na Balkanu ili uistinu će baštiniti europske vrijednosti? Na koncu, potpuno je nevažno što bilo tko od srbijanskih poklonika ovakvih teza misle o Katoličkoj crkvi, Vatikanu i “hrvatskoj katoličkoj crkvi” – puno je važnije što o Srpskoj pravoslavnoj crkvi kaže crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

Izvor: republikainfo.com/V.S./R.B.

Nastavi čitati

Politika

ČOVIĆ U ORAŠJU: Manje ćemo govoriti o pandemiji, a više o projektima!

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović izjavio je nakon posjeta Županiji Posavskoj i razgovora s predstavnicima tamošnjih vlasti da se situacija s pandemijom koronavirusa polako normalizira i da je fokus sve više ne gospodarskom oporavku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dragan Čović u Orašju

-Nadam se da će u narednih sedam-osam dana stožeri praktički i završiti svoj dio aktivnosti, i time normalizirat život osobito u ovom gospodarskom smislu. Svakako mjere opreza treba i dalje pratiti. Vjerujem također da će sredstva koja su planirana od MMF-a sasvim brzo doći i ovdje, te da će transfer nižim razinama vlasti obuhvatiti tri općine Županije Posavske. Vjerujem također da će još kroz osmi-deveti mjesec biti aktualan još jedan aranžman u smislu pomoći koje više razine vlasti uzimaju od svjetskih financijskih institucija, što bi moglo do kraja pomoći stabiliziranju planiranog proračuna. Uvjeren sam da on neće biti u bilo kakvom deficitu u ovoj godini – poručio je Čović.

Dodao je da treba nastaviti planiranom dinamikom aktivnosti u svim resorima. Zdravstvene institucije trebaju imati vrlo jasan iskaz potreba kad je u pitanju Federalno ministarstvo zdravstva, kako bi trajno sanirali ovu oblast.

-Upravo zbog korona virusa to možemo trajno napraviti, osigurati jedno normalno poslovanje tih institucija, uz osiguranje nužne opremu za osnovni standard, kazao je Čović ocjenjujući vrlo korisnim zajedničke sastanke i razmjenu informacija sa županijskim i općinskim dužnosnicima.

Najavio je i mogući dolazak u Orašje, za oko tri tjedna, premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.

-Sugeriram i ovom sazivu županijske vlade da dinamiziraju projekte. Ovaj prostor, koliko god danas izgleda puno ljepši i bolje nego prije 10 ili 20 godina, mislim da tu ne treba stati. Taj standard treba stalno podizati, jer zato postoje svi preduvjeti da o tom više pričamo. Manje ćemo idući put govoriti o pandemiji, uz jednu ozbiljnost pridržavanja mjera koje stoje pred nama, a više upravo o projektima, zaključio je Čović.

Obraćajući se na zajedničkoj konferenciji za novinstvo, premijer Županije Posavske Đuro Topić kazao je da je posebna tema razgovora bilo gospodarstvo, stanje u županijskom proračunu te njegovim izmjenama.

-Kroz razgovor je naglašeno je da je veliki teret ove krize na županijama kada je u pitanju zdravstveni sustav i pomoć gospodarstvu, što se odrazilo i na proračun naše župnije. Zato očekujemo da pomoć županijama sa viših razina bude konkretnija i veća, kako bismo svi skupa što prije normalizirali stanje, prvenstveno kada je u pitanju ekonomija. Očekujemo potporu u normaliziranju stanja na granici i nastavak pomoći zdravstvenim ustanovama na području ŽP, nastavku pomoći RH, u čemu nam pomaže predsjednik Čović, tako da očekujemo da se situacija na području Županije Posavske, kao i cijele Federacije postupno i jako brzo normalizira, kazao je premijer Topić.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je tijekom dvodnevnog radnog posjeta Županiji Posavskoj sudjelovao u obilježavanju Dana sjećanja u Posavskoj Mahali u općini Odžak, a posjetio je i općinu Domaljevac Šamac.

Izvor: FENA

Nastavi čitati

Politika

RAGUŽ O DODIKOVOJ IZJAVI: Dopuštamo da nas se gazi zbog “koalicijskih odnosa”

Sramotna izjava Milorada Dodika o žrtvama u Bleiburgu govori najviše o njemu samome i bespotrebno je njemu kontrirati, izjavio je za portal dnevnik.ba Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Slaven Raguž

Ono što je puno važnije, dodao je, je da, ne samo njegovu izjavu nego i onaj partizanski igrokaz u Sarajevu iskoristimo, napokon, kako bi otvorili oči samima sebi i konačno shvatili kako bez strateški smislene politike, s čvrstim identitetskim stavom i politike bez kompromisa Hrvatima nema mjesta u ovoj BiH.

“Moramo iz svega izvući pouke i konačno stati s politikom koja dopušta svakome da gazi po nama i kao narodu, i kao pojedincima, a sve zbog ‘dobrih koalicijskih odnosa’”, rekao je Raguž.

Podsjećamo, srpski član predsjedništva BiH, Milorad Dodik komentirao je usvajanje Rezolucije o poštivanju žrtava ustaškog režima kojim se traži zabrana komemoriranja žrtava Bleiburga u BiH, a koja je prošloga tjedna usvojena u Parlamentu BiH. Rezolucija je usvojena nakon što su hrvatski predstavnici prosvjedujući napustili zasjedanje. Za rezoluciju nisu glasovali zastupnici SNSD-a.

“Neki Srbi koji su podržali taj dokument prave se da ne vide da se njime pokušava reći da su antifašističku borbu nosili Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Državna politika NDH bila je pobiti Srbe. Neki pristaju na to da su antifašizam nosila tri naroda, pa se još pitaju zašto mi nismo glasali za rezoluciju. Ispade da su oni nosili borbu protiv ustaša. Istorijska činjenica je da su mnoge ustaše koji su klali Srbe posle desetak godina postali rukovodioci u komunističkom režimu. I onda kada se usprotivim takvoj rezoluciji kažu Dodik podržava Bleiburg. Evo mog stava o tome – u Bleiburgu ih je sve trebalo pobiti. Nikakve empatije nemam prema bilo kome. I one koji su hodali godinama trebalo je naći i pobiti. Nikakvu distancu ne mogu da napravim prema tome kada se pogledam šta su nam uradili. Koliko je samo oko Banja Luke u Motikama, Drakuliću, Šargovcu pobijeno Srba, pa u Garavicama, Jasenovcu… Odjednom Bošnjaci postadoše antifašisti. Da li je Handžar divizija bila u antifašističkom bloku”, rekao je Dodik u intervjuu za “Politiku”

Raguž pak kaže kako u nedostatku bilo kakvog političke vizije, ideja, programa, u vremenima vladavine korupcije, nepotizma i kriminala, ideološke teme i povijesni revizionizam više nego dobro dođu kao sredstvo odvraćanja pozornosti.

“U tom kontekstu je potrebno gledati sramotnu izjava člana Predsjedništva Milorada Dodika o žrtvama na Bleiburgu, ne samo nju, nego i nedavno tzv. događanje naroda u Sarajevu tijekom mise za žrtve Križnog puta. I jedan i drugi primjer pokazuju kako je BiH svjetlosnim godinama daleko od civilizacijskih normi suvremenog svijeta. Milorad Dodik je zadnji koji može govoriti o poštivanju ljudskih prava i žrtvi. Umjesto licitiranja povijesnim činjenicama, neka olakša neometan povratak protjeranima iz RS-a i omogući im život dostojan čovjeka u tom entitetu. Osim osude njegove sramotne izjave, ne bi se trebalo previše pozornosti davati niti njemu, niti onome što on izjavljuje”, rekao je predsjednik HRS-a.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno