Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Kijametsko doba: Da li se medicinari bave istom znanošću?

Ni sami takozvani stručnjaci ne mogu se složiti čak ni oko najprostijih stvari vezanih za virus. Oslušnite poruke medicinara: oni kao da se ne bave istom naukom, nego su neki od njih geografi, neki ljekari a neki obućari.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Subota, 11. april 2020.

Čuli ste za to: bez slobodnih medija nema demokratije.

A sa ovakvom “demokratijom” nema medija. Preciznije: mediji moraju funkcionisati po pravilima pismenosti i razuma, ne po pravilima slobode ispoljavanja gluposti. Svaki čovjek jedan glas – naravno. Ali ne i svaki glas jedna istina. Politički i pluralizam medija – naravno. Ali ne i pluralizam istina.

U suprotnom dođemo u situaciju da glas dokonog, osionog kretena koji govori o stvarima o kojima ne zna ništa – o porijeklu korona virusa, recimo – ima više lajkova i šerova, dakle vrijedi više, od glasa vrhunskog ljekara.

To je tek dio problema. Ni sami takozvani stručnjaci ne mogu se složiti čak ni oko najprostijih stvari vezanih za virus. Oslušnite poruke medicinara: oni kao da se ne bave istom naukom, nego su neki od njih geografi, neki ljekari a neki obućari.

Virus je, tako, vrlo smrtonosan, ali nije osobito smrtonosan u odnosu na smrtonosne viruse.

Vrlo je zarazan, ali ne osobito.

Maske obavezno treba nositi, iako nisu od pomoći.

Treba stajati na dva metra od drugih ljudi, iako se virus, kašljem, prenosi u krugu od 40 metara od zaraženog, čak i ako vas od njega dijele rafovi u supermarketu.

Ubija starije, ali i mlađe.

Naročito ubija one koji imaju rak. A kada ih ubije, nije ih ubio virus. Nego rak. Koji ih ne bi ubio da nisu fasovali virus.

Dobro je biti vani, na svježem vazduhu. Ali ostanite kući, jer ako ne ostanete, biće pooštrene mjere, pa nikada više nećete izaći iz kuće.

Ako vam je izlazak iz kuće, u vremenu od 19 do 5 časova zabranjen odlukom vlade, koju je za to ovlastio parlament, to se zove “nužno ograničenje slobode kretanja” a vi živite u demokratiji. Ako, pak,  iz kuće ne smijete izaći u vremenu od 19 do 5, odlukom vlade koju za to nije ovlastio parlament, to se zove policijski čas, a vi živite u diktaturi.

Nedjelja, 12. april 2020.

Na ekranu telefona gledam naslovnicu Forbes magazina iz 1976. Na njoj piše: “Jugoslavija među najbogatijim nacijama u Evropi”.

Formalno, to je fake news. Forbes nikada nije izašao sa takvom naslovnicom.

Ali je istina. U jednom trenutku svoje istorije, Titova Jugoslavija je, to je lako provjerljiva činjenica, bila zemlja sa najvećom stopom razvoja na planeti – nakon Japana.

Sa druge strane, mediji, pa i oni “najpouzdaniji”, puni su informacija koje, formalno, nisu fake news.

Niti su istina.

Ponedjeljak, 13. april 2020.

Uočavate li razliku između teorije zavjere i raskrinkane zavjere?

Kada su, na početku epidemije, prominentni javni paranoici tvrdili da je korona virus proizveden u laboratoriji (zavisno od njihovog ideološkog profila  i fondova iz kojih su finansirani: američkoj ili kineskoj), takve su tvrdnje smatrane za teoriju zavjere.

Kada je Donald Tramp saopštio da su virus proizveli Kinezi, a njegovo mišljenje potvrdili eksperti, između ostalih i jedan nobelovac, zavjera je, smatra se, raskrinkana.

I jedni i drugi, i oni koji su zavjeru umislili i oni koji su je politički i naučno razobličili, iznijeli su identične dokaze za svoje tvrdnje.

Ako bih vam sada rekao kako je očito da je razlika između teorije zavjere i dokazane zavjere tek u društvenom položaju i moći onoga ko o zavjeri govori, rizikovao bih da budem proglašen promoterom teorije zavjere.

Utorak, 14. april 2020.

Ruski biolog Kiril Šaršov, čitam, upozorava da bi nas mogli pobiti drevni virusi koji se kriju u vječnom ledu. Zapravo, virusi koji su se krili u ledu za koji smo, sve dok se nije počeo topiti, mislili da je vječan.

Mnoge turističke ture, poput one po Parque Nacional Los Glaciares u Argentini, nude iskustvo ispijanja viskija sa komadićima glečera. Postoje firme koje iznimno skupi glečer-led dostavljaju imućnim kupcima širom svijeta.

Svaki čovjek koji u svoj viski, koji je neko vješt i strpljiv držao u bačvama deceniju ili dvije, ne bi li stvorio piće što bliže savršenstvu, uvali još vodurine, bilo sa česme ili sa glečera, zaslužuje svaki virus koji tom prilikom može progutati.

Desi li se da se sutradan virusom iz leda zarazi neki bogati papak, pa o jadu zabavi čovječanstvo, ta zaraza neće imati ništa sa našim odnosom prema prirodi. Njen će uzrok biti divljački odnos prema umjetnosti.

I kršenje zapovijesti koja kaže: Respect The Craft.

Srijeda, 15. april 2020.

Kibera, slum u Najrobiju.

Pola miliona do milion ljudi koji žive u barakama, uglavnom bez vode i struje. Njihov prosječni dnevni prihod je manje od dolara. Ne postoji zdravstvena zaštita. Radi svega nekoliko škola. Ogroman procenat stanovnika Kibere ima AIDS. Silovanja su, takoreći, svakodnevna. Prosječni životni vijek stanovnika Kibere je 30 godina.

CNN prikazuje nemire koji su u Kiberi izbili zbog korona virusa. Praktično niti jedna od mjera zaštite koje preporučuje WHO u Kiberi nije moguća. Termini kao socijalna distanca i samoizolacija tamo ne znače ništa. Usudiću se pretpostaviti da je stanovniku Kibere apsolutno svjedno da li ću, nakon što odgledam prilog globalne mreže o njihovom jadu, nasuti sebi viski ili pozvati na “solidarnost” i “borbu za pravedniji svijet”. Uostalom, čemu ili-ili, kada može i-i: i piće i poziv na borbu za bolji svijet. Pri čemu, mada tome možda nije vrijeme i mjesto, valja naglasiti da viski, za razliku od svijeta, postoji. Hoću reći: ne postoji svijet, samo svjetovi. Kapitalizam, naročito ne u svojoj globalizacijskoj varijanti (koja, uzgred, to znamo ako smo čitali Le Gofa, traje još od srednjeg vijeka), ne znači ukidanje, nego fortifikaciju granica između tih svjetova.

Četvrtak, 16. april 2020.

Apokalipsa, kao i svaka druga genijalna ideja, prolazi kroz tri faze. U prvoj, nailazi na ignorisanje. U drugoj, na nasilni, uzaludni otpor. U trećoj, na prihvaćanje, kao nešto što je samo po sebi razumljivo, kao nova realnost.

Ono što se nama danas zbiva nema, nažalost, veze sa apokalipsom. Niti sa bio čim genijalnim ili izuzetnim. Nikakva nova realnost. Tek stara, ogavna, loša beskonačnost. Kojoj smo se, kao i obično, ćutke povinovali. Ako smo i progovorili, učinili smo to ne bismo li istakli “više” i “etičke” razloge svoje pokornosti.

Petak, 17. april 2020.

Veliki je petak. Pravo vrijeme za priču o jednome kojega jednako tuđim smatraju i pravoslavci i katolici (i muslimani, dakako) – no jednome koji nije tek pričao o Isusu, nego je doista učinio kako bi Isus.

Godina je 1527. Mjesto je Vitenberg: jeste, tamo gdje je Luter, junak naše priče, napisao i na vrata Schlosskirche zakucao svojih 95 teza.

Kuga je stigla u grad. Zatvoren je univerzitet, radnje, čak i crkve. Stanovnici Vitenberga bježe u prirodu, u osamu, vjerujući da će, odu li što dalje od drugih ljudi, njihove šanse za preživljavanje biti veće.

Princ Saksonije naređuje Luteru da i sam napusti grad. Ovaj to odbija i svoju kuću pretvara u bolnicu, u kojoj ljude oboljele od kuge opslužuju on i njegova trudna žena Katarina.

U otvorenom pismu Luter tih dana piše: “Ovo dobro znam. Da bolesni leže Hrist ili njegova majka, svi bi bili tako brižni i rado bi ih služili i pomagali. Svi bi u tom slučaju htjeli biti hrabri, neustrašivi; niko ne bi bježao, nego bi svi dotrčali k njima… Ako želiš služiti Hristu, odlično, tvoji bližnji su bolesni, tu kraj tebe. Idi i služi im, a u njima ćeš naći Hrista…”

Eto, zato su bolnice u kojima umiru oboljeli od korona virusa, od Beograda, preko Podgorice, Splita, Banja Luke do Zagreba, pune sveštenika koji njeguju bolesnike… Ispunjeni voljom da u oboljelima pronađu Hrista, popovi lete bolničkim hodnicima noseći respiratore i antimalarike, odmjenjuju umorne bolničarke i čistačice. Idite doma, djeci, mi ćemo ovdje sve dovesti u red, govore tim ženama i svoje živote stavljaju na kocku da bi one mogle biti sa svojim porodicama. Episkopi, mitropoliti i biskupi na rukama u svoje domove unose starice na samrti, presvlače im pelene i peru noge. Zato su ovih dana prazni tržni centri i stambeno-hotelski kompleksi u vlasništvu crkve. Zato popovi nemaju ni volje ni vremena da kašičicom za pričest usmrćuju ljude, nego su  umjesto toga na prvoj liniji odbrane od zaraze.

Jer znaju da je raskolnik Luter barem u jednom bio u pravu: “ Sveštenici moraju ostati nepokolebljivi pred smrću. Imamo jasnu zapovijed od Hrista – ‘Dobar pastir položiće svoj život za ovcu’”.

Izvor: zurnal.info

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

KAMPANJA ZA IDIOTE: Dizanje tenzija bez ikakve vizije!

U Bosni i Hercegovini u tijeku je još jedna predizborna kampanja. Iako su ovoga puta radi o općinskim i gradskim izborima gdje bi trebale dominirati teme lokalnog karaktera, lideri nacionalnih stranaka ponovo ostavljaju dojma kao da se radi o nekakvom ‘sudbonosnom’ izlaskom na birališta koje će odlučivati o sudbonosnim državnim i nacionalnim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Trenutno vladajuće stranke kao što su SNSD, SDA, HDZ I DF čitavu predizbornu kampanju pokušavaju svesti na dizanje nacionalnih tenzija na pričama o razdruživanju i spašavanju BiH (SNSD, SDA DF), te o fingiranom sukobu oko Izbornog zakona (SDA, DF i HDZ).
U njihovim kampanjama koju vode četvorica čelnih ljudi koje je netko nedavno nazvao ‘Braćom Dalton’ (Komšić, Izetbegović, Dodik i Čović) nema ni riječi o lokalnim problemima građana niti o rješavanju ključnih životnih problema u lokalnim sredinama. Sigurni smo čak da ni oni sami pojma nemaju tko su im zaista kandidati na lokalnim razinama niti kakve programe nude. Jer, evidentno…, takvi programi niti ne postoje.

‘Braća Dalton’ furaju sve po starom

U njihovim izjavama nema ni traga pričama o ‘budućnosti’ na lokalnoj razini. Umjesto toga ponovno je na djelu samo prizivanje duhova prošlosti i eventualno ponegdje ‘krpljenje’ rupa na cestama. Potpuno je jasno da stranke vladajuće četvorke koju vode spomenuta ‘Braća Dalton’ nemaju ni vizije  ni ideje već su se po tko zna koji put opredijelili na dizanje tenzija.

Očigledno, smatraju da će još jednom ‘upaliti’ i oprobani i dosad uspješni recept koji ničemu ne služi osim da se aktualni neuspješni lideri pod svaku cijenu zadrže u vlasti i nastave krojiti sudbinu njihovim fingiranim svađama izmučene građane Bosne i Hercegovine.
Pri tome, smatraju da će pod svakodnevnom međusobnom kanonadom raznih optužbi, laži, izmišljanja i prijetnji građani lako zaboraviti da sve analize govore da je sadašnje Vijeće ministara BiH najneučinkovitije od kada postoji ovakva BiH.

Također, smatraju da će građani zaboraviti da nova Vlada Federacije BiH ni dvije godine nakon prošlih izbora nije niti formirana, te da joj nedostaje više ministara. Umjesto toga Federacijom vlada skupina ljudi koji nemaju čak ni podršku u federalnom Parlamentu ni na jednom ključnom pitanju.

Računaju, također i na to da će građani zaboraviti da u pojedinim županijama nove Vlade uopće nisu formirane zbog unutarstranačkih borbi za fotelje.

Bizarne situacije

Također, cijelu kampanju koja je ovih dana dolazi do svoje polovine trajanja obilježava niz bizarnih situacija povezanih s epidemijom koronavirusa.
Tako primjerice, imamo situaciju da Sebija Izetbegović svakodnevno poziva građane na poštivanje epidemioloških mjera, a da stranka kojoj je njezin suprug na čelu (SDA) svakim  novim danom održava po jedan ogroman predizborni skup kršeći sve mjere na koje se doktorica Izetbegović poziva.

Također, Milorad Dodik u kampanji se odlučio na pokazivanje mišića, pa je tako dan nakon što je DNS izašao iz koalicije na Nešićeva vrata pokucao MUP. Dodik je, uz to, faktički na svoju ruku zatvorio škole u Republici Srpskoj  unatoč svim preporukama od strane struke da za takvo nešto nema potrebe. Ali, u njegovom slučaju sve se svelo na jednu dobro poznatu bahatu krilaticu: ‘Mogu što hoću, jer ja sam vaš Bog’.

Da ne bi bili usamljeni u apsurdnim potezima u okviru ove kampanje prvoj dvojici se pridružio i Dragan Čović, koji kampanju svoje stranke svodi na hodanje po opustošenim općinama gdje je veći broj ljudi u Njemačkoj nego na svojim kućnim adresama, zaboravljajući ili ignorirajući činjenicu da su svi iselili upravo za vrijeme vladavine njegovog HDZ-a.
Da ne bi bio izuzetak od navedenih, i lider DF-a (Željko Komšić), kao da se stavio u ulogu predsjednika druge stranke, odnosno SDA, pa tako obilazi načelnike iz SDA dajući im podršku i djeluje kao zamjena Bakiru Izetbegoviću dok se on nalazi u samoizolaciji.

Fiktivni sukobi

Kada pogledamo sve zajedno, nitko nije bio naivan da bi od ovakvih vladajućih lidera očekivao konkretne vizije, programe, projekte, ali iskorištavanje lokalnih izbora u svrhu dizanja nacionalnih tenzija i priskrbljivanje osobnih političkih poena na prizemnoj retorici ovaj put prelazi svaku mjeru.

Očigledno, igraju na samo jednu kartu, a to je: Da će svojim fiktivnim sukobima još jednom homogenizirati svoje birači, a prljavom kampanjom ogaditi ljude od masovnog izlaska na izbore, pogotovo u uvjetima korone.

Na građanima je odgovornost moći rasuđivanja… J. S.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x