Kontaktirajte nas na:

Preporuka

KARDINAL PULJIĆ O POLOŽAJU KATOLIKA U SARAJEVU: Hrvate pitaju: Što vi još radite ovdje?

Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevnik.ba govorio je o posljedicama hajke koja se u podigla u Sarajevu povodom održavanja svete mise za žrtve Bleiburga, “antifašističkim” prosvjedima, ulozi medija u podizanju hajke, NDH i ustaškim zločinima, kao i o zločinima komunista, položaju katolika u Sarajevu i drugim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

kardinal Vinko Puljić

Upitan kako se osjeća nakon mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu te osjeća li se siguran, Puljić kaže da se jedino Boga boji.

“Teško je opisati osjećaje koje nosim, radi boli koju su mi nanijeli, ali me još više boli što su to prenijeli na ulicu i odjednom je svaki Hrvat katolik ustaša, fašista i od najviših dužnosnika proglašeni su neprijateljima. To je ono što me zabrinjava. Ja sam dovoljno živio i svoje snage trošio. Nemam strah, jedino se Boga bojim a nikoga na ovoj zemlji”, rekao je Puljić.

Napomenuo je da ovakvu reakciju sarajevske javnosti prema njemu i katolicima nije očekivao, ali da se sve promijenilo nakon što su raspisani izbori.

-Nisam očekivao jer nisam ni planirao to slaviti u Sarajevu nego u Bleiburgu, kada sam preuzeo mandat od biskupa na zasjedanju 2. ožujka 2020. To se u javnosti znalo ali se na to nije reagiralo sve dok nisu izbori najavljeni. Tada su iskoristili blokadu radi koje nisam mogao poći u Bleiburg, pa su iskonstruirali hajku na ustaštvo i fašizam, s čime ja nemam ništa zajedničko. Dobro im je došla moja osoba i Crkva katolička da iskale svoj bijes i tako zadobiju birače, ili je možda važno skrenuti hajku s kriminala o kojem se počelo javno natezati. Bojim se da je i moj grijeh što sam se borio za državnost BiH, a oni imaju druge namjere?, kazao je Kardinal Dnevniku.

Odgovarajući na pitanje je li prosvjed bio “antifašistički”, kao što se prikazuje u nekim medijima, Puljić je kazao da ne zna je li antifašizam raspirivanje mržnje.

-Ne znam u čemu je to bio antifašizam, kada sam ja molio za sve žrtve rata i poraća. Jednostavno nisu htjeli čuti poruku, koju sam napisao prije nego su započeli hajku. Nisam htio poruku s Mise opteretiti s hajkom i linčom. Ne znam je li antifašizam raspirivanje mržnje i prijetnje na razne načine i uvrede. Je li to antifašizam kojega su s najvišeg vrha pohvalili a druge neprijateljima proglasili?, kazao je Puljić.

Dodaje da su oni mediji koji su održavanje svete mise označili kao “ustaški skup” to učinili zbog onih koji ih plaćaju.

-Jasno je da mediji kreiraju javno mnijenje. Veliki dio nije stvar razmotrio, nego je išao kako očekuju oni koji ih plaćaju….Žao mi je da su bez suda osudili i toliko brutalnosti navukli. Nemam više povjerenja u neke medijske kuće, jer izjavu su izvrtali i time vrijeđali istinu. Iskreno cijenim medijsku djelatnost jer oni služe čovjeku u prenošenju istine, ali ako se služi neistinom ili poluistinom, tada truju javnost, istaknuo je.

Na pitanje o njegovom stavu o NDH, ustašama i njihovim zločinima kao i zbog toga što je u dijelu medija proglašen rehabilitatorom ustaštva, Puljić kaže da se jedan zločin ne smije pravdati drugim.

“Ja nisam živo tada kada je vladala NDH. O njoj se u komunizmu govorilo samo najgore. Kada su u pitanju zločini, ni jedan se zločin ne može i ne smije braniti. Treba ga osuditi i odstojanje uzeti. Isto tako ni jedan se zločin zločinom ne brani niti pobjeđuje. To je vrlo zlobna podvala koju su huškački iskonstruirali. Razumijem bol onih koji su pretrpjeli te zločine. Ali ne razumijem da ne vide toliku bol jer su doživjeli zločine toliki nakon svršetka rata i to bez suđenja i na jedan brutalan način. Prepuštam ljudima od struke da se napokon ispita ta stvarnost o kojoj se ne smije govoriti i ukazivati, jer si odmah ustaša i fašista”, rekao je Kardinal Puljić.

Sarajevom su protekloga vikenda paradirali prosvjednici s jugoslovenskim zastavama i komunističkim petokrakama.Na upit je su li to pravi antifašisti, Puljić je kazao da se takvo nešto može iščitati iz rezolucija Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima.

-Da li je to antifašizam neka prosudi objektivno gledanje pogotovo na temelju rezolucija EU. A što se tiče komunizma, nosim rane iz tog doba. Sada o tome govoriti, samo bih još više razjario ovu huškačku masu. Nije radi mene, nego radi ovih ljudi koji su uspjeli preživjeti i opstati u Sarajevu, kazao je.

Na pitanje da komentira reakciju Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice na održavanje svete Mise dao je vrlo znakovit odgovor:

-Mi smo u našim krugovima vjerskih poglavara dogovorili da ćemo prvo komunicirati direktno, a onda u medijima. Ovdje odajem priznanje efendiji Kavazoviću koji je u ovom Ramazanskom postu vjernički progovorio. Gospodin Mitropolita je iznenadio svojim stavom. Možda bi nam bolje bilo da svatko svoje dvorište očisti a smeće ne baca u tuđe, kazao je Kardinal za Dnevnik.ba.

Osvrćući se na pokušaje zabrane održavanja subotnje mise, Puljić je kazao da je žalosno da se u ovoj državi ne može drugačije razmišljati, osim politiziranja.

-Nažalost, u ovoj zemlji se ne zna drugačije razmišljati osim politiziranja. Tu ne postoje druge vrednote. Posebno dimenzija duhovnosti je utoliko prihvaćena ukoliko služi politici. I mediji kada pred blagdane prave intervjue, ne znaju drugo pitati nego samo o politici. A onda napadaju što se crkva petlja u politiku. Ovdje je duboko povrijeđen Zakon o vjerskim pravima i slobodama koje su oni u parlamentu izglasali ali ga ne provode. Pojedini ministri na svoju ruku prekrajaju taj zakon. U državi u kojoj se donose zakoni koje oni sami ne poštuju, osuđena je na urušavanje, napomenuo je Puljić, koji je i vrhbosanski nadbiskup.

Otkrio je i s čime se sve susreću katolici u Sarajevu.

“Prođite ulicama kada za vjernicima ili časnim sestrama i svećenicima dobacuju: ustaša, fašista. Kako bi se osjećali? Na pojedinim šalterima kada iz karte identiteta prepoznaju tko je direktno pitaju: što vi još ovdje radite? Ne smiju to spomenuti vjernici u javnosti, odmah će vikati kako to nije istina itd. Zato sam rekao da me boli što u javnosti govore o multietničkom i multireligioznom gradu, a vidimo kako uz blagoslov međunarodne zajednice to se provodi. Neka bude na obraz onima koji “izgrađuju mir” u BiH na takav način!”, rekao je kardinal Puljić.

Izvor: dnevnik.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x