Slijedite nas:
Već duže vrijeme do mene dopire glasina, vrlo neugodna u odnosu na Daniela Markića, ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), a sve sadržajno ukazuje na ‘’rupe’’ u njegovoj biografiji, na osnovu čega bi se moglo zaključiti, da on nema visokoškolsko obrazovanje koje je potrebno za tako odgovorno, stručno-specijalističko radno mjesto.
U odnosu na spomenutu glasinu slijedi rezultat mog provjeravanja.
D. Markić je rođen u Parizu 21. srpnja 1972. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu, te započeo studij engleskog jezika i tehničkih znanosti.Na drugoj godini studija, prateći dramatična ratna zbivanja u Hrvatskoj odlučio se početkom 1992. godine priključiti specijalnim postrojbama Glavnog stožera Hrvatske vojske. Vrlo brzo je potpisao i prvi profesionalni ugovor u HV.
Aktivan u borbama na bojištu sve do 1995. godine, kada napušta borbeni sektor stekavši čin bojnika HV-a. Potom se na preporuku A. Gotovine priključuje Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) koju je vodio Miroslav Tuđman, da bi u perspektivi kao pouzdana osoba koja govori strane jezike (francuski i engleski) mogao biti časnik za vezu..
Markić je u HIS-u proveo pet godina. Na početku je radio na poslovima tajnog praćenja (op.autora: radi se o servisu za potrebe operative, a potrebna je srednja stručna sprema). No, vrlo brzo prelazi u operativu HIS-a i to na čelo jednog od operativnih odjela. Iz HIS-a odlazi 2001.godine i prelazi u diplomaciju, te je do 2005. godine radio u Misiji RH pri EU u Bruxellesu. Bavio se sigurnosnim i obrambenim aspektima priključenja Hrvatske EU i NATO-u.
Nakon kraćeg vremena D.Markić se iz diplomacije opet vraća u obavještajnu zajednicu, u tadašnju Obavještajnu agenciju (OA). Specijalnost mu je bila– vođenje međunarodne suradnje. Nakon spajanja OA-e i POA-e u SOA-u 2006. godine, Markić je vodio operativni sektor, a istovremeno je vodio i obrazovni segment SOA-e.
Na dužnost ravnatelja SOA-e imenovan je 05. svibnja 2016. godine. Ima dvojno državljanstvo: hrvatsko i francusko.
Na službenim internetskim stranicama SOA-e zapisan je kao četvrti ravnatelj u povijesti te službe, a u pogledu njegovog obrazovanja, samo kratko, da je specijalizirao međunarodno i europsko pravo.
Gledajući navedene Markićeve biografske podatke vidljivo je, da on u kontinuitetu (od 1992. godine) živi i radi u Hrvatskoj, osim četverogodišnjeg perioda u Bruxellesu.
Stoga mi se čini apsolutno nerealnim navod novinara Davora Ivankovića u članku pod naslovom ‘’S 19 godina napustio je Pariz i studij na Sorboni te ušao u Gotovinine Zelene beretke’’(‘’Večernji list’’, 03. travanj 2016.), koji glasi:’’… U međuvremenu je nadoknadio onaj svoj “bijeg sa Sorbone”, kada je studiranju pretpostavio borbu za Hrvatsku. Magistrirao je međunarodno i europsko pravo u Grenobleu, smjer sigurnost i obrana, a završio je i poslijediplomski studij iz kriminologije na pariškom pravnom fakultetu. Može se pronaći i podatak da je 2012. godine bio predavač na Europskom koledžu za sigurnost i obranu u Bruxellesu’’.
Ako je tako kako navodi D. Ivanković, onda je logično pitanje, zašto Markićev magisterij i poslijediplomski studij – kao biografsko-obrazovni podatak – nije naveden na službenim stranicama SOA-e.
Zaključujem, da ako nije navedeno, onda nije niti završeno, pa je tako navod na tim istim stranicama , ‘’da je specijalizirao međunarodno i europsko pravo’’ apsolutno neadekvatan. Naime, ne može se stručno usavršavati , to jest stjecati osobita znanja u nekom području, ako ih nisi prethodno apsolvirao.
Za razliku od Markićevih nejasnih i sumnjivih biografsko-obrazovnih podataka imamo suprotan primjer, koji se odnosi na Dragana Lozančića, prethodnika na poziciji ravnatelja SOA-e. Vrlo transparentno se kaže: Rođen je 27. rujna 1963. godine u Zadru. Živio je u SAD-u, čije državljanstvo ima, a u Hrvatsku se vratio 1991. godine.
Završio je klasičnu katoličku gimnaziju ‘’Holy Cross’’ u New Yorku 1981. godine. U New Yorku je i diplomirao strojarstvo 1986. godine, nakon čega su uslijedili magisterij (1989.), a onda i doktorat (1995.) na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
Autor: Denis Dorić-Den, nezavisni istraživač