Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Kako je Dežulović digao pola Beograda na zadnje noge: ‘To je malo veća kasaba, Dubai za siromašne ili Jagodina za bogate’

Da je Beograd zaista ozbiljna, velika europska metropola, kako bi i u kojem to paralelnom svemiru buru u takvom jednom megalopolisu mogao izazvati intervju trećerazrednog nekog pisca iz jednog dalmatinskog sela s ukupno deset stanovnika?

Online:

/ Datum objave:

Boris Dežulović

Beogradska izdavačka kuća Laguna objavila je srbijansko izdanje romana “Jebo sad hiljadu dinara”, čiji je autor Boris Dežulović, splitski novinar i pisac, jedan od osnivača satiričnog tjednika Feral Tribune. Ovim povodom srbijanski mediji Dežulovića su poželjeli za sugovornika pa je tako beogradski Nedeljnik s Dežulovićem u svome tiskanom izdanju objavio razgovor, čiji odjeci ovih dana odzvanjaju na društvenim mrežama. S jedne strane čuje se pljesak na otvorenoj sceni, a s druge – bijes i kletve uvrijeđenih sadržajem Dežulovićevog nastupa. Na intervju je, između ostalih, reagirao i zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić, koji je putem svoje Facebook stranice Dežuloviću isporučio svoju povrijeđenost i uvrijeđenost.

– Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž. I to nam kaže neko ko pripada narodu koji državu u kome su mu bila priznata sva prava dobio tek 1918. godine zahvaljujući Srbima, napisao je na svojem Facebook profilu Vesić, dodajući pritom da je Dežulović poznat postao u Beogradu (!?), te da “ljude, poput Dežulovića, provincijskog duha metropole kao Beograd ostave bez daha”. Po uhodanom pravilu srbijanske javne scene, uvrijeđenost predstavnika vlasti dežurni tabloidi isporučili su svekolikom stanovništvu, uz naslove koji sugeriraju da je riječ o skandalu, nedopustivoj izjavi hrvatskoga pisca i tako dalje i tako dalje.

Što je uvrijedilo zamjenika gradonačelnika Beograda do te mjere da je svoju uvrijeđenost izvolio javno staviti u obranu “cele srpske istorije”? Pa, recimo da je Dežulović nastupio u prepoznatljivom svom stilu te je primijetio da “Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne, ili Jagodina za bogate, blatnjava, tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimio Radoš Bajić na metamfetaminima”, odnosno da je “u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada, i to ne samo onim, čudovišnim Stefanom Minhauzenom na topovskom đuletu pred željezničkim kolodvorom, buđavim i ofrlje provincijskim Waterfrontom te ostalom pseudourbanističkom plastičnom bižuterijom, koja Beograd čini velegradom točno onoliko koliko je Jagodinu velegradom učinila ona Palmina žirafa”.

Dodao je Dežulović još i da “grad, naime, ne čine žirafe, nego ljudi”, da “ne razlikuju grad i selo samo industrija i poljoprivreda – više se krumpira i kupusa danas uzgoji u urganim vrtovima Helsinkija nego na finskom selu – već rastvorenost grada i njegova socijalna, kulturna i svaka druga diverzija i diverzifikacija, nasuprot plemenskoj tradiciji sela i seoskih glavara” te da je “upravo po tome Beograd nekad bio grad, upravo po tome Beograd je danas blatnjava, tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimao Radoš Bajić na metamfetaminima”.

Ove Dežulovićeve teze, na pogon Vesićeve uvrijeđenosti, lansirane su na društvene mreže – Twitter i Facebook – te smo kao rezultat dobili oštru razmjenu vatre uvrijeđenih Vesićevaca i Dežulovićevih pristalica. Na molbu portala Nova.rs, Dežulović je dao još jedan kraći intervju u kojem je pokušao smiriti strasti. Zajebavamo se, nije pokušao primiriti strasti.

– Takvu buru, naravno, nisam očekivao, ali ispao je eksperiment u kontroliranim laboratorijskim uvjetima: da je Beograd zaista ozbiljna, velika europska metropola, kako bi i u kojem to paralelnom svemiru buru u takvom jednom megalopolisu mogao izazvati intervju trećerazrednog nekog pisca iz jednog dalmatinskog sela s ukupno deset stanovnika? Reakcije na moj intervju tako su upravo empirijski dokazale svaku moju tezu. Slavni Beograd uvrijedio se kao seoska mlada, dirljivo provincijski, baš kao neka kazahstanska selendra iz filma Saše Barona Koena. Da nisam ustaško đubre, skoro da bi mi ga došlo milo, rekao je pisac za portal Nova.rs.

Na pitanje kako je došao do zaključka da je Beograd “tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimao Radoš Bajić na metamfetaminima”, Dežulović je elaborirao: “Beograd nije takav od jutros. Početak današnjeg Beograda – s Bajom Malim Knindžom na Terazijama, postrojenim dobrovoljcima kraj Skupštine i Šešeljom s tjelohraniteljima u Klubu književnika – pamtim još od 1991, kao mladi reporter “Slobodne Dalmacije”. (…) Beograd se sam ubio, nije ga ubio nijedan nesretnik s Kosova ili iz Krajine, Beograd je ubio Momo Kapor, ubili su ga prvosveštenici njegova asfalta, kojekakvi Minimaksi, Bore Đorđevići i sličan, vrlo gradski otpad.”

Ukoliko na ovu temu poželite saznati više, odlomak Dežulovićevog intervjua za “Nedeljnik” naći ćete ovdje, uvrijeđenost i povrijeđenost zamjenika beogradskog gradonačelnika Vesića ovdje, tabloidno sufliranje zamjeniku beogradskog načelnika ovdje, a kratak i ubitačan Dežulovićev intervju za portal Nova.rs – ovdje.

izvor: lupiga.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

IVAN ANUŠIĆ: Manje 400.000 stanovnika za Hrvatsku je ogroman udarac

Osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a, Ivan Anušuć, gostovao je u Dnevniku te je komentirao rezultate popisa stanovništva.

Online:

/ Datum objave:

“Naravno da ima budućnosti, budućnost je pred nama, ali kako je mi stvorimo, tako će biti. Rezultati popisa stanovništva su katastrofalni, očekivali jesmo da će biti jako loši, ne samo u Slavoniji nego u cijeloj Hrvatskoj, ali mislim da smo se ipak malo iznanadili svi jer nismo mislili da je toliko loše. Ono što može biti još možda lošija vijest od popisa je evidencija dobnih skupina, dakle starost ljudi od ovih 3,8 milijuna ljudi koji žive u Hrvatskoj. Mislim da ćemo tu imati novi razočaravajući podatak koji će pokazati da mladi, oni koji su u punoj snazi, oni koji bi trebali nositi razvoj Hrvatske u budućnosti će biti na iznenađujuće malom broju i mislim da je to dodatan problem u ovom popisu”, rekao je na početku.

“Svakako ću preuzeti odgovornost”

Rekao je i kako je očigledno da se nije dobro radilo kako bi ljudi ostali.

“Ali prvo želim reći da ovo nije rezultat nijedne pojedinačne vlade. Ne upirem ni u koga prstom, sustavno nismo radili dobro od završetka Domovinskog rata, od 2000. godine stvari kreću nizbrdo i kada pogledate unazad sve odluke koje su donesene, nisu bile u korist interesa RH i ovog naroda. Postoji objektivno jedan razlog zbog čega je to bilo očekivano – zbog ulaska Hrvatske u EU. Granice su se otvorile i radna mjesta i radne dozvole više nisu bile potrebe, i to je razlog, ali ne za 400.000 to je moglo biti razlog za 150.000 do 200.000, ali ne 400.000, to je za Hrvatsk,u koja je imala 4,2 milijuna ogroman udarac”.

Hoće li preuzeti odgovornost?

“Ja kao osoba ću svakako preuzeti dio odgovornosti jer pripadam toj stranci i naravno da je moj zadatak uhvatiti se u koštac s tim problem. I ja ko župan to radim, nije za pohvaliti se da je Osječko-baranjska županija 7. ili 8. po iseljenosti u Hrvatskoj, ali radimo sve što možemo, istina je da smo povećali broj zaposlenih i broj radnih mjesta, ali očigledno to nije dovoljno”.

“Sada je trenutak da svi zajedno sjednu”

Istaknuo je i što je, po njegovom mišljenju, najveći problem.

“Ja sam davno rekao, uopće nije problem ni oko infrastrukrunih projekta, ni ima li posla ili ne, ja mislim da mi Hrvatsku moramo početi uređivati kao pravnu državu koja štiti najmanjeg čovjeka i najslabiju kariku u našem društvu, a to je običan čovjek koji želi imati pravdu i pravo na svojoj stani i koji želi živjeti u zemlji u kojoj se događaju pozitivne promjene i reforme. Mislim da je to nešto što smo zaboravili raditi i što smo zaustavili. Sada je možda trenutak. Ovo je po meni možda najveća krza od Domovinskog rata. Sada je trenutak da političkim konsenzusom, od ljevice do desnice, sve stranke koje postoje, uključujući i predsjednika Hrvatske, sjednu za stol i da se naprave ozbiljne nacionalne strategije, a ne da se donose vatrogasne mjere”.

Naglašava i kako se državu mora urediti, ali da ju nije jednostavno voditi.

“Hrvatska je mlada zemlja i možemo razumjeti da se neke vlade nisu snalazile, ali svakako da uređena država u kojoj vlada pravo i pravda je zemlja poželjna za život mladih”.

“Sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”

Koliko smo udaljeni od tako nečeg?

“Daleko smo 2, 3, 4, mjeseca od toga. Trebamo početi radi poteze. Ne treba izmišljati toplu vodu i zna se kako se to radi. Radi Vlada na tome, ne možemo reći da ne radi. Ja hoću reći da u proteklih 20 i nešto godina nismo iskoristili vrijeme, prodali smo strateške firme i interese, sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”, veli.

Ističe kako je sada trenutak da svi ohlade glave i počnu razmišljati hoće li Hrvatska uopće postojati kao država za 30 godina.

“Očigledno je da sami sebe jedemo i idemo vidjeti što treba napraviti. Po meni, ogromni potencijali Hrvatske leže u dijaspori, to je naša velika prednost i veliko iskustvo koje možemo prenijeti u Hrvatsku, ti ljude žive u drugim uvjetima, drugačije su se izgradili, ali sjećaju se kao Hrvati”.

Naposljetku je dodao kako je ovo što se događa u Hrvatskoj iznad svih političkih interesa i stranki.

Izvor: teleskop.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

SCHMIDT: Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt gostovao je večeras na Face TV gdje je govorio o aktuelnim političkim prilikama u BiH. Fokus priče je bio na ponašanju i potezima člana Predsjedništva Milorada Dodika.

Online:

/ Datum objave:

“Bonske ovlasti su kod mene na raspolaganju i to nisu samo ovlasti da nekog skinem s njegove funkcije. Okolnosti pod kojima je Dodik svojevremeno preuzeo dužnost imaju takvu funkciju jer je neko drugi bio na dužnosti. Mi smo u situaciji u kojoj nismo bili u proteklih 10 godina, naime međunarodna zajednica, EU, SAD, Visoki predstavnik svi su na istoj strani i to je vrlo jaka strana i vrlo jak kraj užeta za koji se može vući”, kazao je Schmidt i dodao:

“Došli su prvi rezultati sa sankcijama SAD-a”.

Dodaje da se “Dodika ne treba kupiti, nego on treba preuzeti odgovornost”.

“Nisam Dodiku nudio nikakav novac, jer ne smatram da ga se treba kupiti nego da treba preuzeti odgovornost. Nije biran da se pare tjeraju tamo ili ovamo nego da uradi nešto. RS je ekonomski u jako teškoj situaciji i onda dođe Dodik i priča. Može li se jednom fokusirati na ono na šta je biran, da se pobrine za blagostanje ljudi u cijeloj BiH? To je ključna tačka. Neka sjedne i konačno radi svoj posao. Ako neko odbija da radi svoj posao i onda se može zamisliti šta se dešava. Dodik trenutno blokira institucije i moram iskazati respekt prema gospodinu Vučiću da ga je stavio pod pritisak da treba da dođe tamo gdje je biran“.

“Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje. Iako ne želi da govori sa mnom, na svojim pres-konferencijama stalno govori o meni. Nisam baš toliko beznačajan za njega. Šta ustvari želi? Ovo nije vrtić, nisu igrarije. Riječ je o sigurnosti i blagostanju u ovoj zemlji i on mora uraditi svoj posao“, poručio je Schmidt.

Poručio je da se mora raditi na tome da se budućnost BiH odvija bez Dodika.

“Moramo raditi na tome da se budućnost u BiH odvija bez Dodika. Ja sam to dužan mladim ljudima, naročito njima, koja velikim dijelom ne želi da ima takvo nešto, ne želi da se to događa. Pitanje nezaposlenosti, sigurnosti, o tome treba da se razgovara u BiH. Dodik će morati sam sebi postaviti neprijatna pitanja. Ja ću u svakom slučaju, NSRS-u ću poslati pitanja vezano za taj čudnovati zakon o Agenciji za lijekove. To je nešto što je maksimalno nemoguće, ljudi se igraju sa zdravljem građana i žele napraviti neki novi zakon”.

“Prvo ćemo vidjeti šta će se dogoditi, onda ćemo zajedno sa EU morati provjeriti a onda ću uraditi to prije nego ću pričati o tome. U svakom slučaju, sigurnost stanovnika će se mjeriti po tome da li mora postojati neka institucija koja će dopuštati neke posebne lijekove u slučaju infarkat ili nešto tako. Ja ću učiniti nešto prije nego budem o tome govorio. Mora se ići nekim putem kojim Dodik nije zamislio“, kazao je Schmidt. | N1

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Hrvatska je u demografskoj katastrofi. Gdje je onda tek BiH? Demograf: Mi smo ispod dna.

Hrvatska je objavila rezultate popisa stanovništva koji je rađen tokom prošle godine, a podaci su, u najmanju ruku, katastrofalni.

Online:

/ Datum objave:

Naime, prema zvaničnim podacima, u broj stanovnika Hrvatske smanjio se za deset godina za skoro 400.000 stanovnika!

Šta tek BiH može očekivati? Naša država ima dosta manji standard, u konstantnoj je političkoj krizi i napetosti, a redovi građana ispred stranih ambasada koji traže vizu sve su duži.

O tome smo pričali s profesorom demografije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Amerom Osmićem.

“Najsofisticiranije rečeno, ovo je samo bumerarang koji je nakon desetogodišnjeg ciklusa vraćen od strane građama na zadovoljstvo životnim i društvenim standardnom u Hrvtskoj koja je u EU”, navodi Osmić.

On kaže da je broj ljudi koji su otišli iz Hrvatske veći i upravo zbog toga jer je u EU značajno liberalniji radni prostor.

Međutim, on ističe da kada se procentualno gleda po državama zapadnog Balkana, sve države imaju sličnosti.

“Procenti su vrlo slični i to znači da je nezadovoljstvo ljudi koji žive na ovim prostorima na veoma visokom nivou”, kaže Osmić.

Prema posljednjim popisu stanovništva u BiH, koji je rađen 2013. godine u našoj državi je živjelo 3,5 miliona stanovnika.

Osmić kaže da su sad podaci vjerovatni lošiji.

“Kada ovo kompariramo sa BiH teško je očekivat da imamo 3,1 milion stanovnika. Čak po nekim prognozama, naglašavam prognozama jer nemamo zvanične podatke, nemamo više ni tri miliona”, ističe ovaj demograf za Raport.

Kaže da BiH samo na prirodnom priraštaju gubi 60.000 stanovnika.

“Najjednostavnije – previše umire, malo se rađa, puno odlazi, malo nam ljudi dolazi”, ističe on te dodaje:

“Ne može jezivije. Mi smo dotakli dno, ispod smo dna. Ne postoji znanstveni vokabular kojim možemo opisati to. Ovo nije katastrofa, ovo je egzodus”.

A hoćemo li saznati prave podatke, ne zna se. Naime, BiH bi trebala raditi popis iduće godine, međutim Osmić je skeptičan da će do toga doći.

“Ne znam koliko smo spremni. Blokada državnih institucija, politička kriza… Jedan entitet ne priznaje ni ove podatke koje imamo”, naveo je Osmić

Sindikati radnika objavili su podatke da je BiH prošle godine napustilo oko 80.000 ljudi. Osmić kaže da je to realno.

“Vrlo realno. Ja imam podatak, čini mi se iz 2019. godine, da je samo u Njemačku otišlo 46.000. državljana BiH, to nisu oni koji imaju pasoše drugih zemalja. Pazite, samo u Njemačju. Gdje je Austrija, skandinavske zemlje… Sad je trend i Hrvatska, Slovenija, Češla, Slovačka…”, naveo je Osmić na kraju razgovora za Raport.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x