Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Z1 televizija emitirala je specijalno izdanje Bujice sa Osnivačkog sabora Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Novu stranku i njezine izglede na izborima, za emisiju su, po prvi puta, komentirali članovi Domovinskog odbora, novinar Josip Jović i društveni aktivist dr. Igor Peternel, koji su pristupili Škori i bili su na utemeljenju pokreta u zagrebačkoj Panorami.

Hrvatska je došla na stranputicu, upala je u blato klijentelizma, korupcije i karijerizma, bilo da je za to kriva politika HDZ-a ili SDP-a – izjavio je član Domovinskog odbora Josip Jović i dodao: – S druge strane, nalazimo se u blatu moralnog relativizma i perverzije, stvari su otišle do noktiju…

Ja već 10 godina tumačim da su se SDP i HDZ potrošili, da im je rok istekao – nadovezao se dr. Igor Peternel, također član Domovinskog odbora i nastavio: – Došlo je vrijeme za nove ljude i nove politike. HDZ  i SDP su izdanak jedne te iste partije, oni imaju negativnu selekciju, nisu moderni, oni su analogne stranke u digitalno doba…

JOVIĆ: “NEĆE NAS PONOVO VRATITI U KAVEZ!”

Josip Jović kaže da se “Hrvatska ponovo nalazi u jednom povijesnom trenutku”: – Hrvati su povijesno, kao narod, živjeli u jednom kavezu, a oko njih su lajali psi žandari… I to narod osjeća, tu situaciju da nas neki ponovno žele vratiti u kavez. Domovinski pokret osjećam kao veliku šansu da ne dopustimo da nas ponovno vrate u kavez.

Opisao je atmosferu koja je vladala na Osnivačkom saboru Domovinskog pokreta: – Došao sam sa srcem, kao i svi ostal, to se osjetilo… Domovinski pokret bi trebao biti jedan vjetar, jedna nova, čista rijeka barem na izvoru, ali istina je da je dugi put do ušća… Kako je krenulo, vjerujem da Škoro može biti novi Tuđman, nakon 90-ih

PETERNEL: “ŠKORIN POKRET NIJE ‘TREĆI PUT’, NEGO ALTERNATIVA ZA HVATSKU!“

Na pitanje zašto se angažirao kod Škore, Jović odgovara: – Cijeli život pišem, a pišući čovjek malo toga može promijeniti. Htio bih biti jedan mali dio u kontekstu cijelog pokreta, među drugim ljudima koji isto osjećaju, koji isto misle i žele da se ipak naprave neke promjene u Hrvatskoj, koje su nužne. Situacija je puno ozbiljnija nego što neki misle…

I dr. Igor Petrnel se priključio Škorinom pokretu: – Već tri puta su se ljudi razočarali u treći put. Nadam se da ovo ne shvaćaju kao “treći put” nego kao jednu alternativu postojećim “elitama” koje ne valjaju. Traži se novo viđenje politke, traže se nove ideje, novi ljudi i garancije provedbe. Škoro je ponudio želju da se stvori novo i pravednije društvo.

Peternel smatra da Škorin pokret ima izglede za veliki uspjeh na parlamentarnim izborima i zaključuje: – S obzirom da su Puhovski i Klauški žestoko napali Domovinski pokret, znači da smo pogodili u sridu!

BUJICA

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

IVANA MUJKIĆ U BUJICI: “Nećemo dopustiti da Plenković proda Vukovar!“

Na konkretno pitanje, što će napraviti ukoliko Plenković SDSS-u dopusti falsificiranje popisa, gošća je jasno odgovorila: – Onda je Plenković prodao sve nas! Nadam se da će to imati na umu, prije nego donese takvu odluku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ivana Mujkić u Bujici

Andrej Plenković je u Koloni sjećanja hodao s Borisom Miloševićem, a ja sam imala čast stati uz naše heroje Pilipa Karaulu i Zlatka Zaobornija – izjavila je u Bujici, na Z1 televiziji, u svom prvom velikom interviewu, Ivana Mujkić, zamjenica gradonačelnika Vukovara i poručila: – Ne znam što se to u Vukovaru dogodilo 17. studenog 1991. pa da Pupovac posebno mora bacati vijenac u Dunav, ali znam da smo toga dana ispred obiteljske kuće na Mitnici, pokopali strinu Maricu, koja je ubijena pred mojim očima i očima njezine djece…

“Nije prvi puta da se 17. studenoga vijenac baca u Dunav, niti se zna za koga ga točno bacaju,” konstatirala je Ivana Mujkić i nastavila komentirati postupak Milorada Pupovca i Borisa Miloševića: “Je li to za srpske žrtve, građane i građanke Vukovara srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu ili je to za žrtve koje su poginule prije rata, ta se priča konstantno mijenja… Meni na kraj pameti nije bilo da bi se moglo dogoditi da bilo koji predstavnik Vlade RH dođe tamo i sudjeluju u tom igrokazu!”

IVANA MUJKIĆ: “PLENKOVIĆ NE RAZUMIJE KONTEKST VUKOVARA!”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u emisiji je objasnila pozadinu protokolarnog skandala sa Zvonkom Milasom, kojeg je SNV nazvao ‘državnim sekretarom’, a dobio je i velike pohvale Milorada Pupovca: – Radio Dunav, blizak SDSS-u, objavio je da će 17. studenoga vijenac u Dunav baciti i državni tajnik Milas, koji je Vukovarac i hrvatski branitelj. Na kraju se on ipak nije pojavio, no, teško je povjerovati da je došlo do nesporazuma, kako kaže Pupovac. Nepojmljivo je da prvo dogovorite kako ćete napraviti jedan povijesni presedan i da će po prvi puta netko iz redova hrvatskih branitelja i Vlade baciti vijenac u Dunav, a onda, odjednom, govorite o nekakvom nesporazumu… Vlada je isto poslijepodne sve skupa demantirala na smiješan način, a u sjeni skandala ostala je činjenica da je tamo bio potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević i da nitko javnosti nije objasnio što jedan član Vlade radi na bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga?! Plenković je već i samom idejom da članovi njegove Vlade sudjeluju u bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga, pokazao koliko ne razumije kontekst Vukovara, koliko ne razumije što se sve tu događalo i koliko je lakomislen u donošenju važnih odluka.

“To je čisti politički igrokaz i pokušaj izvrtanja jasnih povijesnih činjenica,” nastavila je Mujkić: “Mi koji živimo u Vukovaru, nad time što rade 17. studenoga, već se godinama zgražavamo. Ne možete tako nešto raditi na dan koji prethodi najvećem pokolju u Vukovaru. Od 18. do 20. studenoga 1991. godine Vukovar je pretrpio toliku žrtvu da ako imate barem malo poštovanja – ili ćete šutjeti – ili ćete se pokloniti… Ne znam, zaista, koja bi to trebala biti poruka i događa li se 17. studenoga neko opravdavanje svega onoga što je uslijedilo kasnije?! Ukoliko dopustimo da se takav igrokaz i ubuduće ponavlja, to bi nakon tri godine, nekome moglo postati normalno, a četvrte bi djeca u školama već učila da je potrebno ići 17. na bacanje vijenaca u Dunav, a 18. u Kolonu sjećanja. To ne smijemo dopustiti!”

POTRESNA ISPOVIJEST GOŠĆE BUJICE: S četiri godine gledala je kako su joj ubili strinu… Razdvojili je od oca, koji je završio u logoru… Majka je razmišljala o tome da skončaju život, prije nego padnu četnicima u ruke…

Upravo događaji pred okupaciju Vukovara, 17. studenog i dan ranije, 16. studenog 1991. godine, Ivani Mujkić ostali su u strašnom sjećanju: – Tada sam imala nepune četiri godine. Tri mjeseca provela sam na Mitnici, u podrumu susjedne, stričeve kuće, sa svojom majkom i bratom. Otac je bio hrvatski branitelj i prevozio ranjenike u bolnicu… Bila je tu i strina Marica, njezino dvoje djece, moja rodbina… 16. studenoga strina je izašla van iz kuće. Na porvratku u podrum, kada je otvorila vrata, u jednom je trenutku zastala, svi su mislili da joj je pozlilo… Sjedila sam u kutu podruma s njenom kćerkom Suzanom i sinom Deanom i mojim bratom Marijom – nas četvero djece… Pogledala je još jednom prema svojoj djeci, krenula joj je krv na usta i srušila se. Geler ju je pogodio i prošao joj ravno kroz srce. Poginula je na licu mjesta. Otac i stric su se vratili, ne znajući što se dogodilo, dočekali smo ih na vratima i rekli da je strina poginula… Dan kasnije, 17. studenoga, zamotali su je u deku i sahranili smo je u dvorištu njihove obiteljske kuće.

“Otac i stric više se nisu stigli vratiti u bolnicu, grad je bio presječen pa su ostali s nama. Tko zna što bi se sa ocem dogodilo da se stigao vratiti u bolnicu jer nije bio zaposlenik, vjerojatno bi završio na Ovčari,” nastavila je potresnu ispovijest gošća Bujice: “18. studenoga izašli smo iz podruma na Mitnicu i predali se. Mama je čak razmišljala da skončamo sami život jer se bojala šta će se s nama dogoditi. Čula je za sve što se događa u gradu, u dijelu gdje su oni već ušli i da je to nepodnošljivo, a imala je svega 23 godine i dvoje male djece… Oca su od nas razdvojili na Vučedolu i završio je u logoru, a mi u autobusima, u kojima smo proveli sljedećih tjedan dana…”

U jednom trenutku, u naš je autobus upao bradati četnik i rekao da sve majke s djecom izađu van – nastavlja Ivana prepričavati dramu koju je proživjela kao malena djevojčica: – Mi smo u tom trenutku bili jedini u autobusu, brata je mama sakrila u torbu, a baka je sjela na mene… Tko zna što bi se dogodilo da je jedna mlada žena u tom trenutku izašla iz autobusa… U Bogdanovcima su četnici gađali naše autobuse, ja sam dehidrirala, mama je izašla iz autobusa, tražila vode i zamalo je nisu ubili… Jedan mladi vojnik dao joj je čuturicu s vodom, brzo se vratila u autobus…

POVRATAK U VUKOVAR: U NAŠOJ KUĆI ŽIVIO JE PRVI SUSJED, NA ZIDOVIMA SU IŠARALI STIHOVE CECE I LEPE BRENE…

Ivana Mujkić, djevojački Zujić, prisjetila se i svoje sestrične Suzane Hovanček, koja je u tužnoj koloni protjeranih iz Vukovara završila sa svega devet godina: – Točno dva dana prije kolone, Suzana je na svoje oči vidjela kako joj je majka poginula… Nakon svega, nju i brata, još su i odvodili iz autobusa na ispitivanje, pregledavali su im torbice, izđeparili ih! Često se priča o djeci iz kolone, a ona rijetko dobije priliku da netko čuje i njezinu priču.

Prognaničke dane Ivana je provela u Podstrani kod Splita, a u Vukovar se njezina obitelj vratila među prvima: – Došli smo natrag ’97. godine, stric nas je provozao pokraj kuće, a mama je još u vožnji htjela otvoriti vrata i izaći van, počela je plakati… Dida je preminuo u progonstvu u Splitu i nije dočekao povratak, iako se toliko silno htio vratiti u Vukovar… U našoj je kući živio naš prvi susjed, od prije rata. Naša je kuća bila veća od njegove pa mu je valjda kod nas bilo ugodnije… Kada je moja baka, ženica od metar i po’ došla na svoj kućni prag, susjed je otvorio vrata našega doma i pitao je hoće li ući na kavu! Ona je u tom trenutku dobila silnu snagu, gurnula nogom vrata, ušla i rekla: “Ti ćeš mene u moju kuću na kavu pozivati?!”

Zidovi našeg doma bili su posve išarani stihovima Lepe Brene i Cece – s gnušanjem se prisjeća Ivana Mujkić: – Na zidu je stajao jedan goblen i to je bilo sve što nam je ostalo… U međuvremenu su opljačkali sve do cigle i odnijeli sa sobom u Srbiju…

ZAMJENICA GRADONAČELNIKA VUKOVARA: “PLENKOVIĆ I PUPOVAC MOGU SE U ZAGREBU MIRITI KOLIKO GOD ŽELE!”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u potpunosti je prokazala politiku tzv. pomirbe Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca: – Apsolutno je riječ o politici izjednačavanja žrtve i agresora! Pupovac i Plenković mnogo vremena, naročito u zadnjih godinu dana, troše oko komemoracija i polaganja vijenaca, na način – mi ćemo tu, a vi ćete, zauzvrat, tamo… Na taj način pokušavaju izjednačavati nešto, što se izjednačiti ne može. Kako to da Pupovca nije bilo u Sotinu, Lovasu i na mnogim drugim mjestima hrvatskog stradanja?! U teoriji, Milorad Pupovac i Andrej Plenković mogu se miriti u Zagrebu koliko god to oni žele! U praksi, mi u Vukovaru to ne osjećamo. I ne samo u Vukovaru… Plenković smatra da je pomirenje gurnuti sve pod tepih i pristati na apsolutno sve što od njega traži Europa. Pri tome, u obzir treba uzeti ponajpirje činjenicu da većinu u Saboru drže tri SDSS-ove ruke.

“Ja sam i danas bila na Ovčari i svaki puta, kad dođem tamo, pogledam u ta polja i pomislim; Bože, koliko je tu bilo boli i patnje, krvi i straha,” govori Ivana i pita se: “Što su sve ti ljudi prošli da bi danas netko s njima trgovao, zbog osobne koristi ili koristi neke stranke?!”

O BORISU MILOŠEVIĆU: “NISAM ČULA DA JE SPOMENUO VELIKOSRPSKU AGRESIJU!”

Komentirala je i fejsbuk objavu potpredsjednika Plenkovićeve Vlade Borisa Miloševića, povodom sudjelovanja u Koloni sjećanja 18. studenoga: – Milošević i Pupovac su dio istog sustava, jedne stranke – SDSS-a. Sve što oni rade je da vuk bude sit, a ovce na broju. Formalno odrađuju stvari i pritom paze da ne povrijede osjećaje srpske nacionalne manjine. Miloševićeva objava na Facebooku je glasila: “Ne mogu pronaći dovoljno snažne riječi da izrazim žaljenje zbog onoga što se dogodilo Vukovaru…”  A što se to dogodilo u Vukovaru?! Ja ni u jednom trenutku, u svim njihovim izjavama, nisam čula niti od jednog člana SDSS-a, bilo kakvo spominjanje velikosrpske agresije na Vukovar i na Hrvatsku. Oni o tome ne pričaju.

Dokle god mogu pričati, inzistirat ću na tome da se govori kako je na Vukovar izvršena velikosrpska agresija – rezolutna je Ivana Mujkić: – Nema druge istine, nema druge povijesti i to je ono što Andrej Plenković ne razumije!

Otvoreno je optužila premijera da je zloupotrijebio ovogodišnju Kolonu sjećanja u predizborne svrhe, s ciljem rušenja Ivana Penave: – Plenković je bio prilično eksponiran… Ja sam u toj koloni hodala pored jednog Filipa Karaule, koji je bio zapovjednik obrane Mitnice i bila mi je čast hodati pored njega. Hodala sam pored moga Zlatka, koji je izgubio brata i invalid je bez noge. To su ljudi koji su u koloni bitni, koje cijenim i poštujem i čija mi je potpora najvažnija. To su pravi heroji i naglasak 18. studenog treba biti na njima, a ne na političarima.

KOALICIJA HDZ-SDSS I NA LOKALNIM IZBORIMA U VUKOVARU…

“HDZ i SDSS na nacionalnoj razini vrlo dobro surađuju i ta trgovačka priča je razrađena do najsitnijih detalja,” kaže Penavina zamjenica i upozorava: “Mislim da je najveći interes SDSS-a Vukovar i zato im je bitno dobiti za njih prihvatljivog gradonačelnika, a Ivan Penava to sigurno nije. Na lokalnim izborima u svibnju, u Vukovaru će se dogoditi koalicija HDZ-a i SDSS-a ispod tepiha, gdje će zajednički gurati njima poželjnog kandidata. Poželjan znači da nema previše svoga stava i da će pognuti glavu, šutjeti i odraditi sve što mu se kaže iz Zagreba. Uostoalom, kada je Pupovac s Miloševićem bacio vijenac u Dunav 17. studenoga, nisam čula da se netko iz Gradskog odbora HDZ-a u Vukovaru oglasio, a kamo li prosvjedovao! I to je pokazatelj kakva će se politika u Gradu Vukovaru voditi, ako uspiju srušiti gradonačelnika Penavu.”

Kao veliki problem Ivana Mujkić u Bujici je navela popis stanovništva koji planira provesti državna vlast, a koji bi pripadnicima srpske nacionalne manjine omogućio da sami sebe popisuju, što može dovesti do velikih manipulacija i potpune promjene biračke strukture u Vukovaru. Na konkretno pitanje, što će napraviti ukoliko Plenković SDSS-u dopusti falsificiranje popisa, gošća je jasno odgovorila: – Onda je Plenković prodao sve nas! Nadam se da će to imati na umu, prije nego donese takvu odluku. Prodaju Vukovara nećemo dopustiti i sigurna sam da će Penava dobiti izbore!

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

Dr. fra Luka Marković: Osvrt na intervju povjesničara Davora Marijana Večernjem listu

Povjesničar Marijan nije otkrio nikakvu toplu vodu pričom kako su Srbi bili nadmoćniji od nenaoružanih Hrvata Posavine, jer je iza Srba stajala JNA i njezino silno naoružanje. Ali da to nije dovoljno, pokazali su upravo branitelji „oraške enklave“ koji su dočekali rat na slobodnom teritoriju unatoč tomu što su bili više od tri godine u okruženju srpske JNA i razularenih četnika.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

fra Luka Marković - Davor Marijan

Nisam vjerovao da ću ikada ispričati ovo što ću sada reći. Šutio sam, jer mi je jasno da je hrvatskome narodu danas potrebnije jedinstvo nego ikada. Pa ipak to se jedinstvo ne može graditi na kontinuiranim uvjeravanjem kako se Hrvati Posavine nisu snašli u ratu, ili jer se nisu bili u stanju obraniti od srpske agresije.

Povjesničar Marijan nije otkrio nikakvu toplu vodu pričom kako su Srbi bili nadmoćniji od nenaoružanih Hrvata Posavine, jer je iza Srba stajala JNA i njezino silno naoružanje. Ali da to nije dovoljno, pokazali su upravo branitelji „oraške enklave“ koji su dočekali rat na slobodnom teritoriju unatoč tomu što su bili više od tri godine u okruženju srpske JNA i razularenih četnika.

Dakle, uspjeli su se obraniti unatoč daleko nadmoćnijem i naoružanijem neprijatelju. Zašto to, gospodine Marijan, ne bi uspjelo i Hrvatima B. Šamca, Modriče, Odžaka, B. Broda i Dervente? Pogotovo kad se zna da bi taj isti srpski neprijatelj morao, umjesto da napada Orašje, budno pratiti da mu ne bude presječen uski koridor bilo gdje na posavskoj bojišnici, koja bi u tom slučaju od Brčkog do Dervente iznosila više od stotinu kilometara.

Hrvata je u Posavini bilo više nego u Zapadnoj Hercegovini bez Mostara. Sumnjam da Vam je to poznato. A i zašto bi bilo? Vas Hrvati Posavine interesiraju kao lanjski snijeg. U suprotnome prišli biste problemu pada dijelova Posavine puno suptilnije. Recimo, kao što ja u svojim tekstovima prilazim problemu srpske agresije na Hrvate Livna i Hercegovine, ali i onoga kasnijega pokušaja Bošnjaka da izbiju na more.

Kad bi pojedinci poput Vas imali samo djelić one ljubavi prema Hrvatima Posavine koju ovi njeguju prema Hrvatima Hercegovine,Vašeg kraja i Središnje Bosne, pisali biste i istraživali s puno više opreza nego to činite.

Ne želim se upuštati u polemiku s Vašim izjavama u intervju Večernjem listu od 01.studenoga ove godine. Možda drugom prilikom.

Ovaj puta samo nekoliko činjenica o kojima sam do sada šutio, a koje govore puno više od Vaših navodnih istraživačkih tvrdnji. Spreman sam ih potvrditi i na detektoru laži, i to s jednim ciljem da prestane obmane i laži profesionalnih povjesničara o Hrvatima Posavine. Evo nekoliko mojih doživljaja koji ukazuju da je potrebno puno više poštenja i znanja kako bi se odgonetnula enigma pada dijelova Posavine.

1. Kad sam saznao da su pali zapadni dijelovi Posavine, krenuo sam odmah iz Njemačke za Orašje. Na skeli sam, kasno navečer, primijetio vojnika u hrvatskoj odori. Prišao sam mu i upitao što se događa u Posavini. Na moje iznenađenje, predstavio mi se zapovjednikom „riječke brigade“, koja je, kako reče, do jučer bila u okolici Dervente. Spontano sam ga upitao što je dovelo do pada toga kraja. Odgovorio mi je da ni sam ne shvaća čitavu igru. Doslovno mi je rekao: „Bili smo na ulazu u Derventu, kad nam je došla naredba da se povlačimo u Hrvatsku. Ta ista brigada pomogla je, radi istine i to treba reći, vraćanje hrvatskih sela u općini Orašje koja je JNA u prvom naletu zauzela.

2. Kad je došlo krajem 1993. do nekih informacija o tome kako se sprema smjena oraških zapovjednika, nazvao me je tadašnji toliški gvardijan. Preko gospodina Franje Dubrovića, tadašnjega Tuđmanovog osobnog tajnika, kojega sam slučajno upoznao, organizirao susret u Tuđmanovom uredu. Željeli smo se uvjeriti da priča o smjeni zapovjednika oraške bojišnice ne odgovara istini. Bojali smo se zapovjednika iz drugih krajeva. I to upravo zbog čudnoga pada dijelova Posavine. Franjo Tuđman je stajao pored Titove biste. Kad je vidio da nema njemačkoga novinara kojega sam najavio, okrenuo se i otišao. A novinar, koji je tada predao u naše ime ekonomu Provincije ček od 70 tisuća maraka za „Bijeli put“, otišao je u dogovoru sa mnom posjetiti izbjegličku djecu u blizini Rijeke. Primio nas je Jure Radić, tadašnji predstojnik Tuđmanovoga ureda. U vrlo opuštenom razgovoru rekao nam je kako je Karadžić u Grazu pričao Bobanu da su kasnije, nakon što su ušli u hrvatske krajeve Posavine, saznali da je bojišnica bila već tri dana napuštena. Zašto? Neka na to pitanje jednoga dana dadne odgovor prava istraživačka povijest, a ne ona politički dirigirana. Poradi istine, treba reći i to da oraški zapovjednici nisu smijenjeni. Zašto? Ne znam. Hvala Bogu da nisu. Da su došli zapovjednici sa strane, duboko sam uvjeren, danas ne bi bilo u Posavini ni komadića slobodnoga teritorija.

3. Srbi su na početku rata zarobili mojega kolegu fra Jozu Puškarića u njegovoj župi Tišina (B. Šamac). Kad je nakon pola godine razmijenjen, dolazim iz Njemačke u Zagreb kako bi ga posjetio. Nakon što sam ga posjetio u gradiću pored Zagreba, gdje je bio smješten, vraćam se ponovno u Zagreb. Nažalost za mene nema mjesta u hotelu Dubrovnik. Vraćam se nazad kod fra Joze. Ujutro namjeravam krenuti prema Zagrebu i prenoćiti u jednom drugom hotelu, koji sam već rezervirao. Po dogovoru trebao sam dan kasnije otputovati nazad s kolegom koji je autom bio kod svojih u Čakovcu. Fra Jozo me obavještava da ne trebam ići autobusom. Do Zagreba će me povesti jedan njegov poznanik, liječnik, iz toga mjesta. Sjedam ujutro u auto nepoznata čovjeka i doživljavam šok. Gospodin mi nudi, ako treba i tisuću hektara zemlje u Hrvatskoj za moju rodbinu. Sjećam se njegovih riječi kako ne treba praviti paniku oko zemlje. Već pomislim da sjedim s nekim psihopatom. Odakle njemu toliki hektari zemlje? Ali onda slijedi drugo iznenađenje. Gospodin me pokušava uvjeriti kako je Dražen Budiša, s kojim sam se u to vrijeme družio, nepodobna osoba. Ne može mu se vjerovati da ga zanimaju hrvatski interesi. Čini mi se da je u sličnom kontekstu spominjao i Marka Veselicu, kojega sam sreo na preporuku jednog prijatelja, koji je kasnije bio važna osoba u HDZ-u.. Počinjem shvaćati o čemu se radi. Kad smo stigli u Zagreb, zahvaljujem se gospodinu i odlazim u hotel. Zovem fra Jozu i pitam što zna o dotičnom čovjeku. Reče mi da je član udruge koja se brine oko naseljavanja izbjeglih Hrvata s Kosova. Shvaćam da se ne radi o psihopatu. Odmah zovem kolegu da u Čakovcu dođe po mene. Kad je stigao, plaćam hotel i odlazim nazad u Njemačku.

4. Orašje i okolica prkose već više od tri godine srpskom agresoru. Narod se vratio kući. Ginu vojnici i civili od srpskih granata. Nitko neće da napusti kraj. To dodatno motivira branitelje. Više ne brane samo zavičaj nego i obitelji. I dok oni ginu, ja čitam kako tamo negdje neki Hrvati sa Srbima peku janjce. Pitam se po prvi put jesmo li mi Hrvati u BiH jedan narod. Još kad se pronijela priča da Srbi od Hrvata kupuju i naftu za tenkove u Posavini, hvata me bijes. A onda dolazi Oluja. Hrvatski branitelji u Posavini se raduju kao mala djeca. S njima sam opet. I sam se radujem zbog uspjeha hrvatske vojske. Vraćam se ponovno u Njemačku nazad. Nakon nekoliko dana zove me prijatelj iz Zagreba, dobro upućena osoba u politička zbivanja, i veli zabrinuto da u Zagrebu čeka pet pontonskih mostova za Orašje. Idem opet žurno u Posavinu. Uzduž granice između Hrvatske i „oraške enklave“ (na Savi) stražari UNPROFOR. Paze da ne bi Hrvatska doturila oružje oraškim braniteljima. Koja je to pokvarena banda? Pomislim. Hoće li se uz njihovu pomoć ponoviti Srebrenica? U Orašju čujem da su neki od hrvatskih generala i zapovjednika uspjeli kradom, pravovremeno, prebaciti dovoljno oružja, čak i poneki VBR, u Orašje. Nakon nekoliko dana moram ponovno nazad u Njemačku. Ubrzo me zovu i vele da je počeo napad svih napada. Srbi pucaju iz svih oružja. Orašje je opkoljeno od dvadesetak tisuća srpskih vojnika, s mnoštvom tenkova. Mislim, Bože pa došao je kraj. Ne spavam. Čeka vijesti o padu. A onda dolazi ona najradosnija. Srbi su u rasulu i povlače se. Orašje ostaje obranjeno. Ostaje nada za Hrvate Posavine.

5. Prolazi nekoliko mjeseci. Opustio sam se. I kako ne bih, pa rodni kraj mi je ostao slobodan. Banda četnička nije ušla unutra. Jednoga dana najavljuje mi se jedna izbjeglička obitelj iz BiH, majka s tri sina. Traže savjet i pomoć. Majka Hrvatica, Hercegovka, s tri sina. Pobjegli od oca Srbina koji je bio časnik JNA. Pomogao sam im koliko sam mogao. Razgovaram nešto kasnije s jednim od braće koji je bio tek punoljetan. Budući je znao da sam iz Orašja, ispričao mi je to kako je bio mobiliziran u srpsku vojsku. Govorio mi je o velikoj koncentraciji srpske vojske oko Orašja i o tome kako im je rečeno da je sve dogovoreno, te da trebaju samo umarširati. Ali kad su počeli udarati WBR-ovi oraških branitelja i njihov napad iz zemlje (velikih bunkera), rasula se srpska vojska. Istina, to nije nikakav dokaz da je Orašje prodano. Možda su srpski časnici lagali? Možda i ne? Tko će znati? Svejedno, Orašje je opstalo i Franjo Tuđman mu se godinu dana kasnije došao pokloniti. Imao je priliku upoznati branitelje s kojim se može usporediti samo one u Vukovaru.

Gospodine Marijan, mogao bih Vam pričati o mnoštvu utjecajnih ljudi koje sam susretao i što sam s njima razgovarao, od engleskih generala, koji su željeli učiti hrvatski, a govorili su jako dobro srpski, preko njemačkih generala avijacije koji su vodili katolički Caritas za BiH, do vrlo utjecajnih njemačkih političara i biskupa, koji su učinili jako puno za hrvatski narod. U svakom razgovoru sam branio hrvatske interese. Za mene je postojao samo jedan interes, a to je hrvatski. Jesam li danas razočaran? Jesam. Lagao bih, kad bi rekao nešto drugo. A Vi nastavite i dalje sa svojim istraživanjem. Pokušajte doći i do onih dokumenata koji nisu politički dirigirani ili uništeni.

Autor: Dr. fra Luka Marković | herceg-bosna.com

Nastavi čitati

xBox

STIPO MLINARIĆ ĆIPE U BUJICI: “Plenkoviću, nadobivao sam se ja batina u kordonima koje spominješ!“

Godine ’91. za razliku od Plenkovića, bio sam na pravoj strani i 2020. godine ,za razliku od njega, opet sam na pravoj strani – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, Stipo Mlinarić Ćipe, ratni veteran iz Vukovara i zastupnik DP-a u Hrvatskom državnom saboru. Posebno je prokomentirao izjavu aktualnog premijera i šefa HDZ-a, koji kaže da će “napraviti sanitarni kordon prema Domovinskom pokretu“: – Čim je spomenuo sanitarni kordon protiv nas, odmah me to asociralo na logor. Plenkoviću, bio sam ja u kordonu, u špaliru, nadobivao sam se ja batina u kordonima koje spominješ!

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ćipe

“Ne znam jel’ nam to Plenković prijeti,” nastavio je Ćipe i poručio: “Ja ga se ne bojim!”

Ne mogu likovi iz ‘kluba’ u Slovenskoj moralizirati i govoriti i da Domovinski pokret nikada neće doći na vlast – upozorava Stipo Mlinarić na riječi Andreja Plenkovića: – Domovinski pokret, za razliku od njih, ništa loše nije napravio našoj državi, nikada i nismo bili na vlasti, a HDZ je bio pune 23 godine… Ako je itko odgovoran za kriminal, korupciju i neprocesuiranje ratnih zločina, onda su odgovorni HDZ, SDSS, SDP i svi njihovi sateliti.

KOALICIJA HDZ-a KOJI JE OSUĐEN ZA KORUPCIJU I SDSS-a KOJEG JE OSNIVAO OSUĐENI RATNI ZLOČINAC, NIJE DOSTOJNA MINUTE ŠUTNJE ZA HEROJE VUKOVARA!

Na pitanje je li on huškač, kao što je to Plenković rekao za Ivana Penavu i Karolinu Vidović Krišto, Mlinarić odgovara: –

Je li moguće da bi čovjek koji je preživio Vukovar, na kojeg su pucali, koji je ratovao šest mjeseci, od prvog do zadnjeg dana u Vukovaru, huškao 2020. godine na bilo koga? Jel’ Mario Radić, politički tajnik pokreta, koji je isto bio u ratu, isto huškač, ako traži svoga oca 2020. godine? Plenkoviću, ovo jest 2020. godina, a Mario Radić i još 330 njih, ni nakon 29 godina nisu pronašli svoje očeve! Vaš koalicijski partner zna gdje su ti ljudi. Vaš koalicijski partner u svojim redovima ima one koji su ih ubijali, zakapali, a kasnije iskapali i premiještali! I onda se za one koji govore istinu kaže da su ekstremisti…

Ćipe je objasnio zašto u sabornici, na kraju upečatljivog govora o Vukovaru, ipak nije zatražio minutu šutnje za žrtve velikosrpske agresije: – Namjerno sam govor završio u četvrtoj minuti i htio predsjedavajućeg zamoliti za minutu šutnje, no, kada sam vidio da od HDZ-ovaca i većine tamo nema nikoga, odustao sam. Ubijenih 2.717 ljudi samo u jednome gradu, a da ne govorim za Škabrnju i ostale, nisu zaslužili da im odamo počast takvim ponašanjem!

HDZ-ovci su vjerojatno strepili u svojim odajama, u svom klubu, čekajući presudu za Fimi mediju – kaže Ćipe i nastavlja komentirati: – HDZ je osuđen za mito i korupciju, Ivo Sanader je osuđeni ratni profiter, a u koaliciji su sa SDSS-om, strankom sljednicom SDS-a Gorana Hadžića, koji je isto osuđen, ali za ratne zločine! Takva koalicija nije dostojna minute šutnje za heroje koji su poginuli ’91. godine!

ĆIPE: “POJEST ĆU SVE METKE KOJE JE BRANKO BAČIĆ ISPUCAO PREMA NEPRIJATELJU!”

“Degutantno je slušati Plenkovića koji govori da je ovo novi HDZ. Jedan je HDZ i osuđen je, isti su to ljudi koji su bili i sa Ivom Sanaderom – i Bačić, i Jandroković i hrpa drugih,” tvrdi Mlinarić, ali i napominje: ”Ja ne govorim o običnim članovima koji s time nemaju veze, ali vodstvo stranke je isto kao i u vrijeme Sanadera, kao što je ista i politika koju vode.”

I velikom vođi Ivi Sanader, klanjali su se i Bačić i sva ta ekipa, kao što se danas klanjaju velikom vođi Andreju Plenkoviću – nastavlja zastupnik: – I Sanader je bio u koaliciji sa SDSS-om. Nisu procesuirali zločince odgovorne za Vukovar, a isto je i danas, kakva je razlika?!

Prozvao je kontroverznog Branka Bačića, šefa HDZ-ovog saborskog kluba: – Bačić mi je nešto dobacio u sabornici, kada sam replicirao Katarini Peović da je zvijezda petokraka zločinačka, s obzirom da ju je ona hvalila, isto kao i Tita. Rekao mi je da ne dociram jer je i on branitelj, a ja sada javno kažem ću pojesti sve metke koje je on ispucao prema neprijatelju! Ja pojedem i sve čahure koje su ostale iza Branka Bačića!

Ćipe kaže kako ne zna kada je Bačić izašao iz Komunističke partije i učlanio se u HDZ, ali “pouzdano zna da nikada nije bio na prvoj liniji fronte”…

Nije zaboravio ni Jadranku Kosor: – Vidjeli smo kako je naš Đuro Brodarac umro u osječkoj ćeliji, a ona se hvalila da mu je poslala ventilator. Trebala je Jaca sebi u Vladu staviti ventilator da ih sve skupa ohladi!

VUKOVARSKU KOLONU NITKO NE MOŽE ZAUSTAVITI!

Posebnu poruku uputio je članovima tzv. Zajednice branitelja HDZ-a GŠ, koji su nedavno javno napali Ivana Penavu i prozvali dr. Miroslava Škoru: – Nikada u ovih trideset godina nisam bio ni u jednoj braniteljskoj udruzi i mislim da sam s time sve rekao… Volio bih vidjeti koliko su novaca ti likovi primili od Ive Sanadera, kao i sve ostale udruge, koje HDZ ima na svojoj pipi?! Volio bih vidjeti koliko i sada primaju od Andreja Plenkovića, iz državnog proračuna, našega novca… Usput ću ih podsjetiti na riječi slavnog američkog generala Patona, koji je takve poput njih pitao koliko košta njihovo domoljublje pa da ih isplati? Oni koji crpe milijune iz državnog proračuna, koji žive na grbači Hrvatskog naroda, nemaju što prigovarati jednom Miroslavu Škori, koji je sve u životu stekao svojim radom, svojim poštenjem i čestitošću. Zaista ne znam odakle im pravo da uzimaju u usta Škoru?! Zašto nisu uzeli u usta Sanadera, Plenkovića ili Jandrokovića?! Ne smeta im Milorad Pupovac?!

Ćipe je u Bujici rekao da 18. studenog ide u Vukovar, odati počast pokojnom bratu Mili, koji je ubijen na Ovčari, kao i svim ostalim herojima: – Kolonu u Vukovaru nitko zaustavit ne može! Nisu je zaustavile ni srpske granate ’91. godine! Hrvatski narod je vezan za Vukovar i Škabrnju i mislim da će dostojanstveno obilježiti 18. studeni i ove godine – i u Vukovaru i u Škabrnji. Poštivat ćemo epidemiološke upute i Kolone sjećanja će biti!

ĆIPE O MILOŠEVIĆU: “KAD SAM GA VIDIO U KNINU, KAO DA SAM VIDIO SEBE U SREMSKOJ MITROVICI!“

U politiku tzv. pomirenja, koju promiću Plenković i Pupovac, Ćipe ne vjeruje: – Kada sam Miloševića vidio u Kninu, kao da sam sebe vidio na stolici u Sremskoj Mitrovici, tijekom ispitivanja! Toliko je on bio veseo kada se slavila naša pobjeda! Ima li smisla politički prisiljavati nekoga da dođe tamo, a da se u srcu i duši ne osjaća dobro i da ne dijeli iskreno naše osjećaje? Ja mislim da to zaista nema smisla.

Iako je sada to u znaku pitanja radi korone, o najavama mogućeg odlaska Pupovca ili Miloševića u Vukovar ili Škabrnju 18. studenog, Mlinarić je rekao: – To je gluma! Jedan će otići u Vukovar, drugi u Škabrnju, stajat će tamo, a misliti tko zna što, u svojim glavama… Vjerojatno će još negdje, usput, baciti neki vijenac za poginule četnike! Ja to ne priznajem, to je izjednačavanje krivnje žrtve i agresora.

Ćipe je u emisiji objasnio zašto je sa saborske govornice ponovo prozvao DORH: – Zbog čega nikada nisu otvorili kompletnu operaciju Vukovar pred nadležnim hrvatskim sudom? Da jesu, došli bi do samog vojnog vrha, do generala JNA. Bez obzira na haaške procese, kao i one u Beogradu, dužnost hrvatskog pravosuđa bila je ići piramidalno od Generalštaba JNA i vrha srbijanske politike na niže, sve do  teritorijalne obrane i paravojski tzv. Krajine.

MLINARIĆ: “NE BI ME ČUDILO DA PLENKOVIĆ SRBIJU PUSTI U EU, BEZ DA ISPLATI RATNU ODŠTETU!”

Na pitanje je li slučajno DORH poštedio vrh JNA ili je to posljedica povezanosti aktualnih političkih i pravosudnih elita u Zagrebu s nekadašnjih beogradskim elitama i KOS-om JNA, Ćipe je odgovorio: – Izgleda da je to napravljeno planski! Ne znam kako bih to drukčije objasnio.

“Da je jugoslavenski vojni vrh, zajedno s držvanim vrhom Srbije procesuiran, nikakav problem ne bi bila ni isplata ratne odštete,” napominje Stipo Mlinarić, koji je i sam prošao srbijanske konc-logore: “Srbija to mora platiti! Vlada Tihomira Oreškovića na tome je inzistirala, a Plenković će morati objasniti srbijansko zatvaranje poglavlja 23, bez ispunjenja spomenutih uvijeta… S obzirom na to s kim je u koaliciji, ne bi me čudilo da pusti Srbiju EU, a da odšteta logorašima kao i sve ostalo vezano uz ratne reparacije i brojna druga otvorena pitanja, uopće ne bude riješeno.”

Institucije države nisu bile u stanju napraviti čak niti točan popis poginulih u Vukovaru – iznosi frapantan i poražavajući podatak Ćipe: – 2.717 ljudi koji su stradali, popisao je vukovarski gvardijan, to nije napravila država! Ubijeno je 80 djece, žene su silovane, 5.000 ljudi strpano je u logore, cijeli je grad sravnjen sa zemljom… To je bio planirani zločin.

PREPUCAVANJE MILANOVIĆA I PLENKOVIĆA VUKOVARSKI RATNIK USPOREDIO SA SVAĐOM DVIJU CURICA!

U Bujici je Stipo Mlinarić otkrio na koga je mislio, kada je u Hrvatskom državnom saboru govorio o dječaku kojeg je majka identificirala po malenom delfinu, figurici koju je imao uz sebe, kada su ga ubili na Ovčari: – Riječ je o Igoru Kačiću. Bio je dijete od 16 godina, nadaren od malena, volio je rezbariti i raditi figurice od drva… U podrumu je izrezbario toga delfina, kojeg je njegova majka Irena, kada je otkopana Ovčara ’97. godine, identificirala. Delfin je pronađen kod njega u džepu…

Nezaobilazna tema Bujice bio je i nastavak svađe Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, kojeg je predsjednik nazvao ‘vladikom’, a njegovog prvog suradnika ‘kaluđerom’ te dodatno objasnio tko su bili yutelovci…

”Meni to izgleda kao da se u dječjem vrtiću svađaju dvije curice,” zaključio je Ćipe: “Čovjeku je gotovo nemoguće više i upratiti tko koga i kakvim sve imenima naziva… Izgleda da su se njih dvojica za to pripremali ’91. godine po zrinjevačkim hodnicima, dok smo mi učili i naučili kako se brani Domovina!”

BUJICA

 

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x