Kontaktirajte nas na:

xBox

Jeste li spremni za DVB-T2 signal: Koji televizor odabrati?

Na našem tržištu zaista postoji veliki broj robnih marki televizora i još veći broj modela koji se nude u tolikom broju da je izbor novog televizora postao bauk.

Online:

/ Datum objave:

Javni radiotelevizijski servisi u Bosni i Hercegovini su već u debeloj fazi testiranja emitiranja digitalnog signala. Uskoro će krenuti faza širenja digitalne mreže koja bi trebala pokriti 95% područja BiH. Kada digitalni signal zaživi analogni signal će se ugasiti i svi koji budu htjeli imati prijem TV signala morat će imati uređaje koji u sebi imaju DVB-T2 tuner.

Uskoro i susjedna Hrvatska prelazi na DVB-T2 signal, dok je Srbija već poodavno na „Ti“ sa DVB-T2 signalom. Sve to samo može značiti da je televizorima koji podržavaju samo DVB-T signal „istekao mandat“. Tehnički, takvim uređajima može se produžiti život nabavkom receivera koji u sebi ima tuner za prijem DVB-T2 signala. Hoće li to biti isplativo, teško je reći. Ovisi prije svega o percepciji svakog gledatelja i korisnika TV uređaja. Netko će se zadovoljiti time da uz dodatnih 50-tak KM nabavi si nekakav jeftiniji receiver i da time bude zadovoljan. Drugi će po svaku cijenu ići na kupovinu novog uređaja jer jednostavno ne žele još jedan daljinski više na svom klub stoliću…

Zapravo, komu će trebati dodatni receiver?

Većina televizora na našem tržištu kupljeni negdje od 2015. godine već u sebi imaju tvornički ugrađene DVB-T2 tunere jer je tehnologija sazrela još tada (drugi je problem što BiH debelo kasni sa digitalizacijom). Vlasnici takvih televizora neće imati problema i moći će bez problema hvatati novi digitalni signal.

Dakle, problem će imati većina onih koji su svoj TV nabavili 2014. godine i koju godinu prije. Oni će morati ili kupiti dodatni receiver ili poseći za drugom opcijom koja podrazumijeva nabavku novog televizora.

Sigurno većina ima dilemu koji i kakav TV kupiti ili koji receiver odabrati.

Mišljenja smo da je “krpanje stvari“ s pomoćnim rceiverom stvar prošlosti. Prije svega iz razloga što se danas može uzeti pristojan televizor za relativno male novce. Pogotovo ako vam neće trebati TV velike dijagonale. Povoljna cijena novih televizora više je nego dobar razlog da se ide u kupovinu novog TV uređaja i da se priča o receiverima zaboravi. I kad kupite receiver opet imate stari televizor sa starom tehnologijom. Novi televizori svake godine tehnološki donose nešto novo i sada kada im je cijena povoljna mislim da bi konačna odluka trebala biti jasna.

Ako ste receiver prekrižili kao opciju time niste riješili problem. Ali će vam biti jedna dilema manje s tim da vam i dalje ostaje nepoznanica koji i kakav TV kupiti.

Na našem tržištu zaista postoji veliki broj robnih marki televizora i još veći broj modela koji se nude u tolikom broju da je izbor novog televizora postao bauk.

Koju dijagonalu uzeti, koju rezoluciju odabrati i kakve karakteristike TV treba sadržavati da bi ušao u uži izbor… Stvar je svakog korisnika i osobnih preferencija tako da ćemo taj izbor ostaviti vama i ovaj tekst neće odgovarati na takva pitanja. Ne znamo da li ćemo vam uopće olakšati pri izboru novog televizora, ali ćemo u nastavku teksta s vama podijeliti informacije koje možda niste znali, a koje bi vam mogle biti od koristi.

Veliki broj modela televizora lako su dostupni i dobar broj njih po karakteristikama mogu zadovoljiti većinu korisnika, ali nije lako odabrati model s kojim ćete sa sigurnošću dugoročno biti zadovoljni.

Staro pravilo koje kaže, ako ne znaš što vrijedi znaš što je skupo. Otprilike to pravilo još uvijek vrijedi i kada su televizori u pitanju. S tim da valja napomenuti da najnovija OLED tehnologija, u odnosu na još uvijek aktualnu LED tehnologiju, ima osjetno višu cijenu i bolji primjerci koštaju koliko i automobili. 40.000 KM košta najskuplji model tvrtke LG. Iako ga neke trgovine imaju u ponudi čisto sumnjam da će ga netko kod nas kupiti. Ali OLED televizori od 5000 KM ili koju tisuću više za divno čudo kupuju se. Ne u tako velikom broju ali nađe se tko će i kod nas iskeširati toliki novac za jedan TV.

Većina kupaca će ipak poseći za modelima skromnije vrijednosti jer je naša kupovna moć takva da tu nemao previše izbora.

No, ne treba biti žalostan, jer za 2000 KM i niže može se uzeti pristojan TV i uživati u lijepoj slici. Pogotovo ako se ide na manju dijagonalu. Tada se već može pronaći kvalitetan televizor za koji nećete morati izdvojiti više od 1000 KM.

Kada se tiče tehničkih karakteristika, nećemo ih sada ovdje objašnjavati. Svatko može doći do tih podataka. Malo treba progooglati i o svakom modelu se može saznati puno toga.

Međutim, ima jedna pojedinost koja interesira mnoge, a do tih informacija nije lako doći na prvu. Zato smo se potrudili i malo istražili tržište te s našim čitateljima dijelimo informacije koje slijede. Informacije koje možda neki neće cijeniti dok će drugima (koji znaju to traže) i te kako biti od koristi.

Riječ je o proizvođačima televizora.

Što mi danas znamo o njima? Tko proizvodi sve te robne marke? Mnogi misle da znaju. A zapravo u zadnjih nekoliko godina puno toga se promijenilo.

U nastavku slijedi popis većine TV brendova, tko ih proizvodi i tko su vlasnici.

Nove tehnologije sa sobom nose i nove izazove, ali i poteškoće. S tim poteškoćama nisu se mogli svi boriti i mnogi nekada veliki proizvođači televizora morali su pokleknuti.

Općenito rečeno danas imamo četiri osnovne vrste TV tvrtki:

– Tvrtke koje razvijaju nove tehnologije i koje u cijelosti proizvode televizore

– Tvrtke koje koriste tuđu tehnologiju i od različitih komponenti mahom drugog proizvođača sastavljaju televizore pod svojom robnom markom.

– Tvrtke koje proizvode televizore pod licencom. Praktično kupuju pravo da pod poznatim brendom proizvode svoje televizore.

– Tvrtke koje ne proizvode televizore, ali proizvode komponente za druge robne marke.

Kako izbjeći kupnju mačka u vreći

Tako vam se može desiti da kupite televizor poznate robne marke, a da u osnovi taj televizor nema nikakve veze sa njihovim proizvodnim pogonom.

Čini se zanimljivo. Pa krenimo redom.

Danas na tržištu postoji svega par pravih TV imena koja razvijaju tehnologiju i doslovno proizvode svoje televizore.

Prije svih tu je SAMSUNG, korejska tvrtka koja razvija tehnologije i prodaje televizore pod svojim imenom Samsung. Ta korejska tvrtka postala je danas lider u proizvodnji televizora i sinonim je za kvalitetu. No nije Samsung jedini na vrhu.

Uz rame Samsungu je i poznato svjetsko ime LG. Korporacija LG je vlasnik 30% svojih dionica. 50% dionica LG-a je u vlasništvu različitih investicijskih fondova, dok 20 % LG-a drže strani ulagači. Osim što LG proizvodi svoju robnu marku proizvodi i isporučuje dijelove za druge robne marke.

Japanski SONY proizvodi televizore pod vlastitom markom iako ekrane kupuje od drugih, uglavnom od LG-a. Ovu robnu marku krasi iznimna kvaliteta elektronike uz snažne procesore i dobar softver.

I četvrti brend za koji se može reći da je na vlastitom terenu je također japanska tvrtka. Riječ je o PANASONIC brendu koji također proizvodi pod svojim imenom. Međutim, Panasonic već napušta neka tržišta tako da se od 2014. godine više ne pojavljuje na američkom tržištu. Konkurencija je neumoljiva i opstati na tržištu podrazumijeva moći nositi se sa najvećima.

TOSHIBA nekada poznato ime u svijetu TV industrije gubi bitku s najvećima. Tako da tvrtka od 2015. godine svoje modele širom svijeta prodaje pod drugim imenima. Tako ako kupite robnu marku Compal, Vestel ili Hisense znajte da u njima kuca Toshiba. Vestel se proizvodi u Turskoj dok Hisense postaje renomirani kineski brend. Šansu da nabavite Compal su vam male. Riječ je o japanskoj tvornici koji ima dio proizvodnih kapaciteta u Meksiku i uglavnom ne pokrivaju naše tržište.

Dobri stari BLAUPUNKT, izvorno njemačka tvrtka za koju se može reći da to više nije. Blaupunkt je bio sve do 2008. pod kontrolom grupe Bosch-Siemens. U 2008. godini prodan je investicijskom fondu Aurelius AG.

Nakon prodaje Blaupunkta, koncern Bosch-Siemens zadržao je tvornice za proizvodnju sastavnih dijelova (prodani su samo montažni pogoni).

Novi je vlasnik počeo smanjivati ​​troškove proizvodnje premještanjem proizvodnje u treće zemlje. Od 2011. godine, svi proizvodi tvrtke Blaupunkt proizvedeni su po narudžbi u Kini na proizvodnim linijama trećih proizvođača.

Mnogi koopernati su odustali od partnerstva s Blaupunktom i tvrtka već 2016. godine proglašava bankrot. Iste godine tvrtka je likvidirana, a svi radnici su otpušteni.

Od 2016., kao zaštitni znak tvrtka Aurelius AG prodaje licencu mnogim drugim proizvođačima TV-a koji pod tim imenom proizvode televizore u različitim zemljama, gdje dominiraju Kina i Indija. Pod licencom Blaupunkt se proizvodi i u istočnoj Europi, ali se u te televizore ugrađuju dijelovi iz Kine i to mahom od jeftinih komponenti.

Manje poznate robne marke ELEMENT, SEIKI, WESTINGHOUSE TV i THTF nisu zastupljene na našem tržištu, no ako negdje naiđete na njihove modele trebate znati da ih sve proizvodi kineska tvrtka „Kina Tsinghua Tongfang“. S tim da se robna marka Element bazirala na američko tržište i većina dijelova ugrađenih u njih proizvodi se u SAD.

JVC je nekada bio sinonim za kvalitetan tehnički uređaj. Na polju televizijske konkurencije JVC pada i 2010. godine prestaje s proizvodnjom televizora. Svoje ime licencira i prodaje ga tajvanskoj kompaniji AmTran Video koja svoje televizore pod oznakom JVC plasira na sjevernoameričko tržište. Međutim, tajvanci 2018. gube licencu i od njih je preuzima kineska kompanija Shenzhen MTC koja televizore pod licencom JVC prodaje u Kini i Koreji.

Ako u Europi nabasate na JVC onda znajte da je proizveden u Turskoj. Turski koncern Vestel ima licencu JVC-a za Europu. Budući da se više u JVC televizore ne ugrađuju izvorno japanski dijelovi nego dijelovi upitne kvalitete kupnji tih televizora treba prići s rezervom.

Velika japanska korporacija SHARP također je zapao u krizu. Linija proizvodnje televizora nekoliko godina je bilježila gubitke i SHARP je odlučio odustati od proizvodnje televizora. Tako da su licencu za američko tržište, uključujući i tvornicu u Meksiku prodali kineskom koncernu HISENSE koji je dobio i licencu za prodaju Sharp televizora u Americi. Za europsko tržište Sharp je prodao licencu slovačkom koncernu UMC (Universal Media Corporation). Za sebe je ostavio samo tržište Japana, Kine i Singapura.

Ubrzo Sharp uviđa da je pogriješio i ponovo 2019. otkupljuje licencu za sjevernu Ameriku, a u Europi primat preuzima od Slovaka na način da kupuje dionice UMC-a čime je stekao kontrolni paket dionica u tom koncernu.

Robna marka koja je doslovno bila jedna od najdominantniji bar kada je Europa u pitanju bio je nizozemski PHILIPS. No i ta tvrtka već 2010. godine prestaje s proizvodnjom televizora i licencu prodaje kineskoj kompaniji TP Vision koja prodaje Philips televizore u Europi, Rusiji, na Bliskom Istoku, Brazilu, Argentini, Urugvaju, Paragvaju i u nekim zemljama u Aziji.

Televizori robne marke Philips mogu se kupiti i u SAD i Kanadi, ali njih proizvodi i prodaje korporacija Funai.

Kvaliteta Philips televizora vrlo je različita, ovisno tko ih proizvodi, ali općenito to više nije onaj Philips kakvog smo poznavali.

Kada se tiče brenda FUNAI osim televizora koje prodaju pod svojom robnom markom također prodaju televizore pod imenima Magnovox i Philips (Amerika) Osim njih vlasnici su i robnih marki SANYO i Kodak, ali su uglavnom bazirani na sjevernoameričko tržište.

Čuli ste za brend POLAROID, a jeste li znali da i oni proizvode televizore? Ustvari, proizvodili su ih. Sada su taj posao prepustili turskom Vestelu i američkoj PLR IP Holdings korporaciji

Veliki kineski proizvođač televizora HISENSE oko polovinu svoje proizvodnje etiketira pod svojim imenom. Druga polovina ukupne proizvodnje odnosi se na modele pod licenciranim imenima Toshiba i Sharp. Osim njih Hisense proizvodi i robne marke Hitachi, Lucent, Matsushita, NEC, Sanyo i Qualcomm.

HITACHI prodaje televizore pod svojim brendom ali ih ne proizvodi. Po narudžbi za njih to u Europi radi turski Vestel, a za sjevernoameričko tržište televizore im proizvodi kineski Hisense.

Na našem tržištu se mogu naći televizori američke kompanije VIZIO. Međutim, ni Vizio ih ne proizvodi jer nema svoje proizvodne kapacitete. Za njih to uslužno rade tvornice u Kini i Meksiku.

Za SUNBRITE TV vjerojatno niste čuli. Njih je 2015. kupio nama također manje poznati SNAP AV koji ne proizvodi televizore, ali proizvodi dijelove za mnoge robne marke.

Ali za SUPERSONIC ste vjerojatno čuli, tvrtka je specijalizirana za proizvodnju elektronike za TV i proizvodnju ugradbenih komponenti.

Na našem tržištu donedavno su se mogli kupiti televizori njemačke tvrtke TELEFUNKEN. I dalje ih je moguće kupiti s tim da to više nisu njemački televizori nego ih proizvodi turska tvornica Profilio -Telra. Turci su se bazirali na segment jeftinih televizora i u njih ugrađuju jeftine i manje kvalitetne komponente.

Televizori marke THOMSON su možda bili slabije zastupljeni na tržištu našeg govornog područja, ali je to brend kojeg je kupio Tehnicolor. Međutim, nećete moći kupiti Thomsona proizvedenog od strane Tehnicolora jer licencu za taj brend ima koncern TCL koji svoje televizore u Europi prodaje pod imenom Thomson.

Tehnicolor je također kupio i RCA, međutim i njih proizvodi pod licencom proizvodi Curtis International koji za druge „proizvođače“ prodaje televizore pod zaštićenim imenom RCA.

U zadnje vrijeme na naše tržište se polagano probija TV brend TCL. Vrlo su konkurentni s cijenom. TCL je također proizvođač televizora koji nam dolazi iz Kine. Televizore proizvode u tri tvornice. Većinu njih u Kini. TCL se ističe jeftinim televizorima u 4K rezoluciji. Konkurentnu cijenu postižu ugradnjom jeftinih komponenti. Zbog masovne proizvodnje i ugradnje manje kvalitetnih materijala imaju visok postotak televizora koji su skloni kvarovima.

Sa TCL-om smo zaokružili većinu robnih marki koje susrećemo danas na tržištu.

I sami možete zaključiti da cijena i kvaliteta ne idu zajedno.

Samsung, LG, SONY i Panasonic su lideri koji svoje ime ne prodaju u bescjenje. S punim pravom rekao bih. Ako hoćete autentičnu robnu marku visoke kvalitete onda je izbor pao na četiri slova. Sve ostalo ili ćete teško naći na našem tržištu ili biste trebali biti sigurni da njihovi televizori dolaze iz Kine, eventualno iz Turske što i nije neka prednost.

Možda vam ovim tekstom nismo pomogli pri odluci koju robnu marku odabrati, ali smo vam sigurno pružili neke informacije za koje sigurno niste znali. Barem većina vas.

herceg-bosna.com

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
5 2 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

KREŠIMIR BUBALO U BUJICI O AFERI ‘AP’: ‘To je kao u šahu, kad potrošite previše pijuna, onda se dođe do kralja!’

“S nepunih 18 godina uzeo sam pušku u ruke i branio Osijek, a briselski dječaci nisu bili u takvoj situaciji – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, Krešimir Bubalo, član predsjedništva Domovinskog pokreta i potom prokomentirao najnovije svađe Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića: “Sa zagrebačkih ulica, od dva velika ega, ne vide se dva brda”.

Online:

/ Datum objave:

Posebno je prokomentirao aferu AP i dopisivanje bivše Plenkovićeve ministrice Žalac s državnom tajnicom Rimac, koje je predmet interesa europskih istražitelja: “Na to gledam kao u šahu – kad potrošite previše pijuna, onda se dođe do kralja!”

Vjerujem da će europski tužitelji odraditi dio posla, koji možda neće hrvatski – nastavio je Bubalo, a na pitanje može li Plenković završiti k’o Sanader, odgovorio je: “To je stvar procjene tužiteljstva! Već sam rekao da je nezgodno kad potrošite puno pijuna, a u ovom slučaju možemo govoriti i o dvije kraljice, koje su prilično ljute! Vrijeme će pokazati…”

Pohvalio Natašu Tramišak

Komentirao je i smjenu ministrice Nataše Tramišak: – Radila je dosta korektno. Čak sam je pohvalio prije dvije godine, kada je napravila kartu podjela NUTS2 regija i ispravila nepravdu koja je bila napravljena Slavoniji za vrijeme SDP-ove Vlade. Slavoniju su tada praktički spojili sa Zagrebom i nismo mogli povlačiti toliko europskih sredstava, no, to je ispravila. Nastupila je odrješito i jasno, međutim, kada radite dobro, to ne mora značiti da ćete i ostati u ovoj Vladi!

Usporedio je Plenkovića i Dalića: “Dalić je trener reprezentacije pet i nešto godina, a nije promijenio svojih 22 igrača i postigao je vrhunske rezultate. Da nije postigao bilo koji od tih rezultata, vjerojatno bi ga smijenili… Ali, on je čovjek koji razvija momčad, timski duh, nacionalni ponos i domovinsku snagu unutar hrvatske nogometne reprezentacije, koja je u najboljem mogućem svjetlu promovirala Republiku Hrvatsku u svijetu. Dalić nije mijenjao svoje igrače, kao što se to radi u Plenkovićevoj Vladi.”

O Anušiću: ‘Završen je proces prilagodbe HDZ-a lijevom biračkom tijelu!’

“Umanjivanjem vrijednosti i moći struje Ivana Anušića u desnom biračkom tijelu, završen je proces prilagodbe HDZ-a lijevom biračkom tijelu,” konstatirao je Krešimir Bubalo: “Otišli su prema lijevom centru i Plenkovićev HDZ se značajno razlikuje od Tuđmanovog HDZ-a. Spirit koji ga je vodio sve ovo vrijeme, sada je daleko od onog Tuđmanovog HDZ-a!”

Kakav je bio Tuđman, a kakvi su danas ljudi u vrhu HDZ-a vidi se i po obnovi, napominje Bubalo: “Tuđman je u tri godine sazidao ili obnovio 158 tisuća kuća na dijelu Hrvatske koji je bio pogođen velikosrpskom agresijom, a ovi su nakon potresa uspjeli napraviti par kuća u tri godine!”

Kritički o uvođenju eura

Posebno kritički govorio je o uvođenju eura i padu standarda građana, te enormnom rastu cijena koji je uslijedio nakon 31. prosinca 2022. godine, unatoč drukčijim najavama premijera i guvernera: “Sad vidimo da je unuka iz Plenkovićeva propagandnog spota za uvođenje eura, bila u pravu kada je rekla: ‘Bako, bako, cijene će porasti!’ Baka je bila prilično samouvjerena, nažalost, uzalud…

Sve zemlje koje su ulazile u europodručje imale su rast cijena od 0,2 do 2,5 posto, a Hrvatska je prva zemlja koja je ušla potpuno nepromišljeno, u vremenu kad je inflatorni pritisak bio dosta velik,” nastavio je Bubalo, koji dolazi iz realnog sektora: “Prošle su godine pokušali prikriti taj pritisak raznim mjerama, koje nisu bile vidljive ni u javnim poduzećima ni u hrvatskom proračunu.”

Nastavio je kritički o tzv. mjerama aktualne Vlade: “Mediji su puštali reklame da je Vlada izdvojila toliko i toliko novaca, a to se u proračunu vidi tek ove godine, kao i najave da se pojedini javni sustavi trebaju dokapitalizirati ove godine, novcima koji su potrošeni prošle… Tu su i kriteriji iz Maastrichta, kojima su trebali udovolji prije ulaska u eurozonu. Prije svega, govorimo o inflaciji, cijenama i državnom deficitu… Puno je kriterija koje smo morali ispuniti, no, vođena je politika prikrivanja i forsiranja ulaska u euro prostor…”

BUJICA

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

BUJICA O SLUČAJU ZAMBIJA! Tko sve politički štiti optužene ljevičare za međunarodnu trgovinu djecom iz Konga?!

DR. ŽELJKA MARKIĆ: “Tomašević laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom Noah Kraljević, a Grlić Radman pomaže Možemo!”

Online:

/ Datum objave:

Pokušaj trgovine djecom, koju su razotkrile zambijske vlasti, nanijela je veliku štetu ugledu Republike Hrvatske u svijetu – izjavila je u Bujici, na Z1 televiziji, dr. Željka Markić: – Sramota Hrvatske je što smo postali država koja je omogućila da se djecu iz Konga prošverca u EU!

“Problem je kada zakon i vladavina prava ne vrijedi jednako za sve, a ovaj je slučaj pokazao kako se međusobno štite politički povezane osobe,” konstatirala je dr. Markić, komentirajući zambijsku optužnicu protiv vijećnika Tomaševićeve platforme Možemo, koji je promijenio spol i gitarista Hladnog piva, koji je iznimno blizak saborskoj zastupnici Ivani Kekin, a žena mu radi na Ustavnom sudu: “Afera u Zambiji pokazala je ne samo ranjivost djece i nefunkcioniranje sudova, već i kako funkcioniraju mediji i politika u Hrvatskoj. Ispada da nije bitno što je netko napravio, nego je bitno – tko je napravio! Da je netko drugi zaustavljen u Zambiji, da smo to bili ja i moj suprug ili gitarist Marka Perkovića Thompsona, onda bi sve naslovnice već danima bile pune… Kako je moguće da na HRT-u imate emisiju o Zambiji, u kojoj se ne kažu dvije bitne stvari?! Jedna je da je uhićen trans-vijećnik iz stranke Možemo koja upravlja Zagrebom, a druga da transseksualni parovi niti u Hrvatskoj, niti u Kongu – ne mogu posvajati djecu?!”

PROZVALA GRLIĆA RADMANA ZBOG TOGA ŠTO BRANI VIJEĆNIKA MOŽEMO!

Izvršna direktorica udruge ‘U ime obitelji’ otvorila je u emisiji cijeli niz pitanja o skandalu koji se u tzv. mainstream medijima najprije gurao pod tepih, a kasnije se priča pokušavala relativizirati, dok vladajuća politika nastoji zataškati propuste državnih institucija: – Čuli smo ministra vanjskih poslova, Gordana Grlića Radmana, koji nam priča o “namjerama”… Od kud on zna kakve su bile čije namjere?! Mogu vjerovati u nečije najbolje namjere, ali sam do sada mislila da se poštivanje zakona procjenjuje po postupcima i po tome što je netko napravio… Protiv tih ljudi je podignuta optužnica za trgovinu djecom u pokušaju! Oni su zaustavljeni u pokušaju da provedu trgovinu djecom i to je optužnica u Zambiji!

“Djeca iz Konga imala su hrvatske putovnice, iako nikada nisu bila u Hrvatskoj,” istaknula je Željka Markić: “Riječ je o susjednoj državi, s kojom Zambija ima granicu dužu od 2.300 kilometara, koju nije previše komplicirano prelaziti i tu je već nastao problem, s obzirom na to da je DR Kongo 2016. godine zabranio izdavanje exit permita, odnosno, putovnica za djecu koju se želi međunarodno posvojiti.”

Djeca ne mogu zakonito izlaziti iz Konga radi posvojenja – upozorava dr. Markić: – To je prvi problem zbog kojeg je došlo do uhićenja građana Hrvatske i zbog kojeg je podignuta optužnica. Djeca su, očito, iz DR Konga prešla u Zambiju bez odgovarajućih papira, a onda su ih pokušali iz Zambije izvesti pomoću hrvatskih putovnica!

SVJEDOKINJA NA SUDU U NGOLI: “Djevojčica od godinu dana je plakala…”

Gospođa Markić je nastavila govoriti o postupku pred zambijskim sudom: – Dužnosnica lokalnog imigracijskog ureda rekla je da su iz hotela u Ngoli upozoreni na to da su rezervirane sobe bijelcima iz neke zaklade za posvojenje djece… Drugi li treći dan nakon dolaska iz Hrvatske, pojavilo se četvero male djece, a pažnju ljudi u hotelu privukla je najmlađa beba, djevojčica od godinu dana, koja je silno plakala i očito je nisu mogli umiriti! Na to je došla jedna od sobarica i vidjela da postoji problem u jeziku između djeteta i odraslih bijelaca. Pomogla im je smiriti dijete i kasnije ih otpratila na aerodrom…

“Optuženi su u Zambiju unijeli svoje dokumente za djecu, a tijekom pokušaja napuštanja zemlje, imigracijska službenica je uočila da su djeca ušla u državu na jednom mjestu i da su iz Konga, a roditelji na drugim ulazima,” nastavlja opisivati gospođa Markić iskaz svjedokinje sa suda u Ngoli: “I tada je došlo do uhićenja!”

Objasnila je i zbog čeka je DR Kongo suspendirao posvajanja: – Zbog brojnih slučajeva trgovine djecom i kupovine djece, koji su se događali u državama, u kojima se isto govori francuski, osobito u Belgiji, izbili su veliki skandali oko djece koja su posvajana bez da su postojale suglasnosti njihovih bioloških roditelja.

DJECA IZ KONGA NISU MOGLA IZAĆI NA LEGALAN NAČIN?!

I predsjednik DR Konga suspendirao je mogućnost posvajanja djece iz te afričke države, na temelju preporuke SAD-a: – U izvješću za 2021. godinu američkog Ministarstva vanjskih poslova, Kongo je naveden kao visokorizična zemlja za posvajanje djece. Ta je informacija navedena i na njihovim službenim stranicama, što nažalost nije slučaj i sa stranicama Ministarstva vanjskih poslova RH! Naši građani nisu upozoreni na isti način… Američko Ministarstvo pravosuđa zatražilo je od Konga dodatna pojašnjenja o odlukama o posvajanju koje se donose na sudovima, a za to vrijeme djeca ne mogu izaći iz Konga. To je zabranjeno!

Na pitanje – zašto, dr. Markić odgovara: “Zato što su zabilježeni slučajevi u kojima su Amerikanci dobili dokumentaciju za posvajanje, ali dijete nije moglo napustiti Kongo i doći u Ameriku.”

DR Kongo je zemlje koja je već godinama u vojnim sukobima, visokorizična je i jako siromašna, nastavlja gošća Bujice: – U Kongu osoba koja radi dva posla zarađuje dva dolara na dan i takva je situacije sigurno pogodna za organizirani kriminal, pa baš zbog toga postupak posvojenja žele raditi na zakonit način.

MARKIĆ: “Ne iznenađuje postupanje sudova u Kongu, nego u Hrvatskoj!”

“Ovaj je slučaj razotkrio niz problema, ali ne samo u Kongu,” upozorava gospođa Markić: “Malo koga bi iznenadila činjenica da sud u Kongu, zemlji koja je u ratu i ima visok indeks korupcije, izda papire za posvajanje koji nisu važeći ili na nečiji financijski poticaj… Ali, ono što više iznenađuje, jest postupanje sudova u Republici Hrvatskoj, kao i navodi nadležnog ministarstva, prema kojima kod nas živi 131 dijete posvojeno iz Konga. Prema informacijama ljudi koji dobro poznaju tematiku, brojka je bliža 180! Prije svega je potrebno ustanoviti gdje su ta djeca?! Iznenađuje da su hrvatski sudovi, suprotno naputcima koje imaju i suprotno načinu na koji trebaju djelovati, priznavali sudske odluke iz Konga kao važeće, ne provjeravajući mogu li djeca uopće izaći iz Konga, kao i cijeli niz drugih faktora o kojima sada javno govore profesori prava. Predsjednik Vrhovnog suda je dao naputak da se preispita svaki pojedinačni slučaj, a veliko je pitanje zbog čega su sudovi s takvom lakoćom potvrđivali posvojenja u državi u kojoj je takva mogućnost suspendirana?!”

Ministarstvo obitelji izlazi u javnost s podatkom da je u proteklih 5 ili 10 godina na ovakav način posvojeno svega četvero djece, a posvojiteljima su vjerojatno govorili da ne moraju ništa znati, ako država iz koje dijete dolazi nije potpisnik Haaške konvencije – tvrdi gospođa Markić, temeljem upita koji je portal Udruge ‘U ime obitelji’ poslao nadležnom ministarstvu, a onda je prokomentirala i čl.186. st. 3. Obiteljskog zakona, koji jasno kaže: “Ako su posvojitelj ili dijete strani državljani, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje Ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.”

Ugledni profesori obiteljskog prava upozorili su i na činjenicu da resorno ministarstvo nije djelovalo u skladu sa zakonski propisanim dužnostima – konstatirala je: – Zar ima logike u tome da ministarstvo nadzire i pomno prati i sudjeluje u procesu posvojenja iz država koje su potpisnice Haaške konvencije, a ne kontrolira posvajanje djece iz država koje nisu potpisnice?!

POSVOJITELJI NISU NAJVAŽNIJI, U FOKUSU TREBAJU BITI DJECA I NJIHOVA DOBROBIT!

Izvršna direktorica Udruge ‘U ime obitelji’ smatra sramotnim da u glavnom fokusu političkih čelnika platforme Možemo i dužnosnika Plenkovićeve Vlade – nisu djeca i njihova sudbina, već optuženici za međunarodnu trgovinu ljudima: “Sukladno Haaškoj konvenciji, čije je potpisnik i Hrvatska od 2014. godine, posvojitelj treba biti siguran i država u koje dijete dolazi treba biti sigurna da je to dijete doista siroče. Posvajanje je bitno za sve nas – radi djeteta. Odrasli ljudi, koji bi željeli imati djecu, a ne mogu i imaju ljubavi za imati djecu i plemenite motive, nisu u fokusu i oni doista nisu najvažniji!”

Gospođa Markić je pred kamerama otkrila da je i ona sa suprugom Tihomirom, željela posvojiti dijete: – Prošli smo cijeli postupak i akreditirani smo za posvojitelje, no, nismo uspjeli. Imamo svojih četvero, željeli smo posvojiti još jedno ili dvoje djece, nažalost – do toga nije došlo… Državu moj suprug i ja ne zanimamo i ne bismo trebali zanimati. Državu, bilo koju, treba zanimati dijete!

ŽELJKA MARKIĆ SE SLOŽILA S IZJAVOM ZORANA MILANOVIĆA O SLUČAJU ZAMBIJA!

Dr. Markić je ustvrdila kako joj je zapravo “drago što se sve ovo dogodilo jer su tima vrata za posvajanje iz Kong na ovakav način zatvorena”: – Smatram da su posvojitelji jednako vrijedni roditelji kao i biološki roditelji. I sama sam odrasla u obitelji u kojoj je jedan od moje braće posvojen, a moj suprug i ja smo, kao što sam već rekla, također htjeli posvojiti djecu. Imam bliske prijatelje koji su roditelji djeci kojoj nisu biološki roditelji i slažem se s dr. Hermanom Vukušićem, koji je izjavio da je ovim slučajem nanijeta velika šteta velikom broju ljudi koji iz nesebične ljubavi žele djeci dati dom.

Dr. Željka Markić se po prvi puta u nečemu javno složila sa Zoranom Milanovićem – u Bujici: “Svjedočimo situaciji u kojoj nemamo nadzor niti zakone koji su prijeko potrebni i moram se ovaj puta složiti s predsjednikom Milanovićem, s kojim se inače rijetko slažem, a koji je rekao da se treba držati zakona i reda. Zašto? Zakoni su napravljeni ne za one divne i plemenite roditelje, koji bi i bez zakona radili sve najbolje za svoju djecu, oni su napravljeni za milijun i pol djece iz Konga, s kojima se trguje, koje se koristi za porno industriju i koje se daje zlostavljačima! Zaštita te djece mora postojati. Sve ovo je za Hrvatsku izuzetno neugodno, naročito izvješća u stranim medijima, kojima svjedočimo proteklih dana… Hrvatska je na ovaj način, svojim putovnicama koje su korištene da bi se djecu izvelo iz Zambije, u ozbiljnom problemu…

“TOMAŠEVIĆ LAŽE O SVOJIM VEZAMA S NOAH KRALJEVIĆ!”

“U Kongu je izričito propisano da transrodna osoba ne može posvojiti dijete,” rezolutna je dr. Markić: “Prvo se govorilo da ćemo vidjeti hoće li se uopće podići optužnica i zbog toga su nam sugerirali da ne pričamo o slučaju dok se optužnica ne podigne, a sada, kada je podignuta, čujemo gradonačelnika Grada Zagreba, Tomislava Tomaševića, kako nam govori laži i očito se srami svoje stranačke kolegice!”

Gospođa Markić je otvoreno optužila čelnika Možemo da je lagao, kada je pokušao javno relativizirati svoju bliskost s optuženim transrodnim vijećnikom: – Ovo nije prvi puta da Tomašević laže! Sjetimo se kako je lagao u slučaju roditelja odgojitelja… Noah Kraljević i Tomislav Tomašević bili su zajedno na listi u istom kvartu, u istom Mjesnom odboru u Zagrebu, gdje je prije bila stara stanica Samoborčeka! To je kvart u kojem oni stanuju, unutar par sto metara… Žive u istom kvartu i bili su na istoj listi! Koliko trans vijećnika ima Možemo u Gradu Zagrebu?!

“Kad je Noahu Kraljeviću uginuo pas, gospodin gradonačelnik izrazio mu je sućut u svoje ime i u ime svog psa Boška i poslao srce,” otkriva Željka Markić i nastavlja u istome tonu: “Vijećnik je član Možemo, iako ga gradonačelnik ne zna, ali mi smo dokazali da laže! Tomislav Tomašević poznaje tu osobu i s njom je bio na istoj listi!”

MARKIĆ PITA TOMAŠEVIĆA: “Hoće li suspendirati optuženog vijećnika?!”

Možemo skriva činjenice o ovom slučaju – optužuje gošća Bujice: – Tomašević se sada pravi da ne poznaje svog vijećnika i ne preuzima odgovornost! Zbog čega nam još nisu dali informaciju hoće li suspendirati gospođu ili gospodina, dok je osumnjičen?!

Željka Markić je objasnila gledateljima – tko je zapravo Tomaševićev vijećnik uhićen u Zambiji: – Dalija Pintarić je osoba koja je počela primati muške hormone, primala ih je kroz određeno razdoblje i izrazila je da se osjeća kao muškarac. Odrezala je svoje dojke, a nakon toga je u jednom dokumentarcu o svemu tome govorila i javnosti pokazivala kako sada izgleda njezino tijelo… Tumačila je u javnosti i da nije operirala svoje spolovilo, jer joj to nije potrebno u ovom trenutku u životu. Govorila je da je njezina/njegova želja da bude otac nekome!

“Noah Kraljević je suosnivatelj udruge koja je jedan od kreatora načina na koji se pravno u Hrvatskoj mijenja spol,” nastavlja gošća govoriti o jednome od optuženih za trgovanje djecom u Zambiji i upozorava na još jedan veliki paradoks: “Zajedno sa svojom partnericom, autor je dokumentarnog filma o trgovini ljudima!”

JE LI NOAH KRALJEVIĆ SVJESNO IZIGRAO/IZIGRALA ZAKON DVIJU DRŽAVA?!

Sigurno je da je trans-aktivist kao što je Noah Kraljević, bio upoznat sa zakonima u državi Kongo – uvjerena je dr. Željka Markić: – Predstavljajući se kao muškarac, što mu sada piše u dokumentima, izigrao je na neki način hrvatske zakone i dobio dokumentaciju za posvajanje! Zatim je, isto se tako lažno predstavljajući kao dio hetero para, dobio dokumente u Kongu! Ustvari, to su dvije žene ili jedan lezbijski par, gdje se jedna odlučila operirati i primati hormone jer se osjeća kao muškarac i sada se predstavljaju kao trans-par i otišle su po dijete u države koja izričito u svom zakonu zabranjuje posvajanje djece trans-parovima! Istodobno, dolaze iz Hrvatske, koja isto tako ne dopušta posvajanje djece homoseksualnim parovima ili trans-parovima!

“Gdje je tu taj trogodišnji Jean,” ogorčeno pita dr. Markić: “Gdje je taj trogodišnji dječak, kojeg su njih dvije, taj trans-par, želio posvojiti?! Gdje je interes toga djeteta?”

Jasno mi je da djeca u Kongu žive u teškim prilikama i velikom siromaštvu, no, je li to opravdanje da se dijete, taj Jean od tri godine, izvuče iz njegove kulture, iz njegovog jezika, od njegovog svega – i da ga se posvoji na izričito protuzakonit način, koji ta država ne dopušta – zapitala se javno dr. Željka Markić i zaključila: – Ako je ikome od optuženih jasno da je svjesno prekršio zakon i razumio zakone kojih se nije pridržava, onda je to upravo taj par!

SANDRA BENČIĆ I SUD U ZLATARU…

Gospođa Markić je ironično prokomentirala izjavu Plenkovićevog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana koji je javno rekao da vjeruje kako optuženi za trgovinu djecom u Zambiji nisu krivi: – Ako on znade da je zakon u Kongu ili Hrvatskoj promijenjen tako da transseksualni par ima pravo posvojiti djecu i da je procjena da je u interesu djeteta da ga posvoji takav par, onda je on to nama trebao reći!

Posebno se osvrnula na sporna rješenja suda u Zlataru, a na upit o povezanosti Sandre Bečić s određenim osobama na tom sudu, odgovorila je: – Vidjela sam na društvenim mrežama da ljudi povezuju gospođu Benčić s činjenicom da su tri od četiri para dobila rješenja i da im je priznata presuda o posvajanju. Iako su tri para dobila rješenje na sudu u Zlataru, istovremeno njihovo prebivalište nije u okviru nadležnosti istog suda. Za par Kraljević to znamo sa sigurnošću, jer je Noah vijećnik u Zagrebu, a s obzirom na to da je riječ o izvanparničnom postupku, potrebno je imati prebivalište tamo gdje se nalazi sud. To je već samo po sebi svakome razumnom izrazito sumnjivo i normalno je da ljudi sumnjaju da se ovdje radilo o povlačenju političkih, stranačkih i ideoloških, LGBT veza, kako bi se omogućilo da se dobije dokument za ljude koji ni po hrvatskom, ni po kongoanskom zakonu – ne mogu posvajati djecu.

Željka Markić izuzetno dobro poznaje situaciju u Africi, a osobno je bila i u Zambiji, kao aktivistica Marijinih obroka: – To je međunarodna udruga koja u školama siromašnih zemalja otvara kuhinje… Majke kuhaju, a djeca imaju jedan obrok koji im osiguravamo u školi, tako da ih se motivira za učenje. Naročito mi je drago što se našim aktivnostima povećao udio djevojčica koje ulaze u obrazovni sustav.

BUJICA

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
5 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

SALAHOVO NEVJERSTVO: Muslimani, kićenje jelke, Djed Mraz i Nova godina

Online:

/ Datum objave:

Proslavljeni egipatski nogometaš Mohamed Salah koji igra za londonski Livepool ponovo je na udaru kritika nakon objavljene fotografije na Instagramu na kojoj on s obitelji sjedi ispred ukrašene jelke. Uz to Salah je čestitao i Božić. Isto je bilo i prošle godine. I tada je Salah pretrpio kritike od brojnih muslimana.

Bit će da se ne obazire na njih dok je istu stvar ponovio i ove godine.

U čemu je problem? Zašto je kićenje bora i čestitanje Božića za muslimane svetogrđe.

Profesor islamskih nauka i teolog Sanin Musa za beha medije je pokušao objasniti to Salahovo svetogrđe.

„Bošnjaci koji su razumjeli i spoznali Gospodara neće kititi jelku. Iluzorno je da o takvim stvarima govorimo ali one su sastavni dio naše vjere, identiteta, samopoštovanja, dostojanstva, časti itd. Znači oni koji su svjesni svoga Gospodara i svoju vjeru obilježavaju, odnosno nastoje živjeti, jelku neće naravno kititi, voditi djecu Djeda Mrazu i slaviti Novu godinu, jer to nije naše i to nama ne pripada i to se kosi s nama.“

Dalje profesor Musa objašnjava: “Mi moramo kao narod imati svoje dostojanstvo, samopoštovanje itd, koje smo mi dobro izgubili. Kod nas se javlja Stokholmski sindrom po mnogim pitanjima i mnogim stvarima, tako da apsolutno smatram da to nije najveći problem, ali isto tako to nije naše i ne pripada nama. Moja nana i pranana i pradedo nisu nikakvu jelku kitili niti su ikakav Božić obilježavali, zatim Novu godinu, Djeda Mraza i slično.“

Je li profesor Sanin Musa u pravu? U jednom jeste, ali u suštini nije!

Djed Mraz, Božić, kićenje bora, 01. siječanj kao Nova godina svakako nisu muslimanska religijska tradicija. To je činjenica i tu se sva priča završava o neprihvatljivosti ovakve tradicije za muslimane.

A zašto profesor Musa nije u pravu i ne samo on nego i svi muslimani koji zastupaju iste stavove, a neki čak i ekstremno radikalnije pokušat ću objasnit u nastavku.

Musa kaže da njegovi stariji nikada nisu kitili nikakvu jelku. Pa što, autor ovih redaka je katolik i isto mogu reći ni moj djed ni moja baka, pa čak ni moji roditelji nikada nisu kitili jelku. Nisu jer jelka, odnosno bor, nisu dio katoličke obredne tradicije. Kićenje bora nema nikakve veze s kršćanstvom i bor se ne kiti zbog toga što je netko kršćanin ili katolik.

Još se zapravo ne zna od kada potječe običaj kićenja bora. Smatra se da je riječ o usvojenoj poganskoj tradiciji koja još potječe iz 7. stoljeća. Prvi pisani tragovi nas vode u 16. stoljeće kada se bilježi ukrašavanje bora koje su započeli luterani u Njemačkoj, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta.

Prvo kićenje bora dovođeno je u vezu sa zimskim solsticijem, a tek kasnije običaj je doveden u vezu s Božićem. Predbožićno vrijeme i zimsku solsticij se kalendarski poklapaju te se tradicija lako ukorijenila diljem Europe i kršćanskog Zapada. Međutim, samo kićenje bora više se dovodi u vezu s početkom Nove godine nego sa samim Božićem.

U kršćanskoj religiji kićenje bora se ne može dovesti u nikakvu vezu s kršćanstvom. I sama Biblija nigdje ne spominje ništa slično. To dokazuju običaji i kod naših starih koji jednostavno nisu znali za taj običaj, a bili su praktični vjernici.

Tek u vrijeme socijalističke Jugoslavije, običaj kićenja bora, Djed Mraz i svečani dočeci Nove godine poprimaju veći značaj. Da su isti dio kršćanske tradicije već bi bili potisnuti u komunizmu, jer kako znamo religija u socijalističkoj Jugoslaviji nije bila popularna. Nije bila ni zabranjena, ali daleko od toga da bi komunistička vlast prakticirala religijske običaje kao općeprihvatljive.

Kićenje bora kakvog danas poznajemo pa i sam Djed Mraz izvorno su dio Zapadne kulture. Dobrim dijelom eksponirane kroz kulturu američke filmske industrije i općenito stvorenog konzumerizma i potrošačkog društva koji nisu mogli proći bez glamura i šarenila lampica. A sve je začinjeno obaveznom potrošačkom groznicom i konzumerizmom gdje se Djed Mraz istakao kao pokretač potrošnje. Jer bez Djeda mraza nema ni poklona, pa tako ni kupovine. A sve je najlakše bilo konstruirati kroz slabost roditelja prema djeci. Ako se u javnom diskursu nametne teza da djeci treba kupiti poklone onda je teško suprotstaviti se toj tezi, a Djed Mraz kao produkt Coca Cole izvanredno je iskorišten u tu svrhu.

Dakle, kićenje jelke i Djed Mraz nisu nikakav katolički ili kršćanski običaj nego je riječ o populizmu koji je iznjedrio kapitalistički Zapad. Isti taj populizam je bio prihvaćen od komunističke istočne Europe, baš iz tog razloga, jer je bio u suprotnosti s religijskom tradicijom i kao takav bio je prihvatljiv sustavima koji s religijom nisu bili na ti.

A što s Novom godinom? Pa ni Nova godina nije eksplicite religijski kult. Riječ je o civilizacijskoj tekovini računanja vremena.

Prethodni julijanski kalendar koji je uveden 45. g. pr. Kr. pokazao se netočnim i nepreciznim. Tada se nije mjerilo vrijeme po Kristu nego po godini osnivanja Rima (753. pr. Kr).

Tek je 1582. godine ustanovljen današnji gregorijanski kalendar koji je u velikoj mjeri ispravio greške julijanskog kalendara. Inače autori gregorijanskog kalendara su njemački astronom Christopher Clavius (Christoph Schlüssel) i napuljski fizičar i astronom Alojzije Lilius (Luigi Lilio Ghiraldi). Novi kalendar je dao uvesti ondašnji papa Grgur VIII te je po njemu kalendar i dobio ime gregorijanski.

Taj kalendar se ubrzo proširio cijelom katoličkom Europom. Kasnije su ga preuzele protestantske zemlje, pa na kraju i pravoslavne. S tim da pojedine pravoslavne crkve (ruska, srpska) još svoju liturgiju ravnaju po julijanskom kalendaru.

Danas je gregorijanski kalendar, prije svega kao najpouzdaniji znanstveni kalendar prihvaćen praktično svugdje u svijetu. On definira da Nova godina počinje 01. siječnja i taj datum je u cijelom svijetu prihvaćen kao civilizacijsko dostignuće i standard koji baštine svi. Jednako recimo kao što su arapski brojevi također prihvaćeni kao najbolje što svijet ima kao forma za zapisivanje brojeva što je također prihvaćeno u cijelom svijetu i nitko ne postavlja pitanje o porijeklu arapskih brojeva, a pogotovo ih nitko ne bojkotira zato što su došli iz islamskog svijeta.

Sve religije i sve kulture nedvosmisleno uvažavaju godišnje cikluse na Zemlji. Godine se smjenjuju jedna za drugom i sasvim je logično da civilizacija ima kalendar koji će mjeriti vrijeme provedeno u godinama.

Jedan dan mora biti početni. Jedan dan mora biti Nova godina. I danas cijeli svijet obilježava 01. siječnja kao početak kalendarske godine.

Muslimani imaju svoj religijski kalendar tzv. hidžretski kalendar koji je lunarni kalendar i ravna se prema mjesečevi mijenama. Taj kalendar vidno odstupa od općepriznatog tropskog solarnog kalendara koji je poznat kao najprecizniji kalendar. Gregorijanski kalendar je zapravo solarni kalendar, ali ne samo gregorijanski jer su npr. iranski kalendar (džalalovski kalendar), bahaistički i koptski kalendari također solarni kalendari.

Religijski kalendari sa stanovišta religije zbog kojih se i upotrebljavaju imaju svoj smisao, ali to nikako ne može biti smetnja da pripadnici svih religija uvažavaju astronomski i znanstveno najprecizniji kalendar današnjice.

Posebno je glupo stavljati u pitanje upotrebu službenog kalendara u Europi. I apsolutno je nebitno jesu li Europljani kršćani, muslimani, pravoslavci ili su pak ateisti. Za sve njih vrijedi jedan kalendar i to onaj koji se službeno zove gregorijanski kalendar.

Tako da Mohamed Salah s punim pravom obilježava Novu godinu i njegovo obilježavanje Nove godine apsolutno nije nikakvo svetogrđe. Dapače, Salah se ponio kao i svaki Europljanin, a on to jeste sve dok igra nogomet u Europi. Slavi početak Nove godine. Nitko mu ne brani niti će mu braniti da Salah obilježi i hidžretsku Novu godinu. I hoće ako je religiozan u toj mjeri da mu je to neizostavno.

Salah može okititi jelku, jer je kićenje jelke već dugo običaj koji se u Europi njeguje bez obzira na religijske konotacije, koje uzgred i nemaju baš veze s kršćanstvom što je na početku teksta i objašnjeno. Salah je dio Europe, a u Europi se ovako dočekuje Nova godina. I nitko nikoga ne pita koje je vjere, nacije  ili boje kože.

I zašto bi bio problem da Salah čestita Božić? Meni kao kršćaninu Božić su čestitali na desetine muslimana. Jednako kao što sam ja svima njima čestitao Bajram. I to svaki put bez izuzetka. To je civilizacijska tekovina i ljudska strana svakog čovjeka. Salah je ne samo veliki igrač, nego je veliki čovjek, a vjerujem i veliki musliman.

Završit ću ovaj tekst jednim komentarom kojeg je na društvenim mrežama postavio izvjesni korisnik „Negrin“, a upućen je profesoru islamskih znanosti i teologu Saninu Musi vezano uz Salahovo upražnjavanje europskih vrijednosti i europske tradicije. “U tradiciji Bošnjaka takođe nije: namiještati tendere, zapošljavati stranačke uhljebe, krasti, lagati, varati, prikrivati ubistva, kupovati diplome, trošiti budžetske (narodne) pare netransparentno, “Završiti poslove” itd. 🌲”.

Da, Negrin je u pravu. Toliko je anomalija u društvu koje se debelo kose sa islamskim učenjem koje nisu u fokusu interesa islamskih teologa, ali im je problem što Salah u srcu Europe živi kao svi drugi Europljani bilo koje da su vjere. Jer kićenje bora, Djed Mraz i Nova godina nisu kršćanska tekovina nego su tekovina zapadne civilizacije. Posebice se ti običaju njeguju danas u Europi kada je Europa definitivno najmanje kršćanska u svojih zadnjih 1500 godina.

Dragan Radić | herceg-bosna.com

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
5 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x