Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Jelena Veljača – Mica Trofrtaljka umjesto Marije Callas

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Država Hrvatska. Za mene je ona nezavisna, a za neke je neovisna. Neovisna od čega? Od marihuane, kokaina… ”Nezavisna” previše podsjeća na onu takozvanu državu u kojoj je, po Dejanu Kovaču, vladao ”tip” koji se zvao ”Ante”. Zamislite državu na čelu s Antom! Poltronska neovisna Hrvatska.

Sad se ponosni ”neovisni” Hrvat nađe za jednog ”sudnjeg dana” u Sloveniji. Još bolje, u Izoli, pitoresknom gradiću neovisne Slovenije. I pozlije mu od silne i iskrene pažnje domaćina prema državljaninu neovisne RH s ”brdovitog Balkana”. Neovisni slučajni prolaznik odmah nazove Hitnu pomoć, a dijalog se odvija odprilike ovako: ”Prosim lepo, ovde leži fant iz Hrvaške… Prosim da ga se hitno makne s pločnika”. Dežurni iz hitne, human i zabrinut uzima neophodne podatke. ”Tko zove?”; ”Ja sam Sujlo…”… ”Žao mi je gospod Sujlo, ali sad je dva sata i 10 minuta, a naša Hitna pomoć dolazi po, kako ste rekli Hrvate, samo do 14 sati. Ako može sam doći u Hitnu onda ga upozorite da, ako je stariji od 70 godina, onda ga možemo primiti samo do 19 sati”.

Ubacimo u ovu nevjerojatnu priču tzv. načelo reciprociteta. Janezu pozli u Hrvaškoj, recimo u Poreču. Naša Hitna humana i zabrinuta kaže: ”Žao nam je, ali prošlo je 14 sati”. Ili Janez dobije, ne daj Bože, moždani udar, a Kovačev Ante, u stilu slovenskog, tiho i utješno kaže: ”Žao nam je, prošlo je 19 sati do kada primamo takove slučajeve iz dežele”.

I kada bi se to, apstraktno rečeno, dogodilo u iskompleksiranoj Lijepoj našoj, naši dragi susjedi Slovenci ne da nam ne bi dopustili ulazak u Schengenski prostor nego bi, kao Trump Meksikancima, digli na Bregani i Macelju žičanu ogradu sa strujom iz Krškog.

Ovu uzbudljivu i ohrabrujuću vijest objavio je progresivni Jutarnji list. I do danas je nitko nije demantirao sa ”sunčane strane Alpa”. Dakle, koja smo mi država? Dragi susjedi Slovenci drže svoju vojarnu na Svetoj Geri s ovu stranu granice u Hrvatskoj. Odlazak Hrvata u Austriju ili Italiju kroz ”prijateljsku” Sloveniju nalikuje na avanturistički izlet skupine ovisnika. Ako te slučajno ne zaustavi policija i ne naplati ti kaznu jer, recimo, nisi pazio na razmak između vozila, ne daj Bože da ti zatreba Hitna pomoć u deželi.

S druge strane ni prijateljska BiH ne želi da bilo kakvi mostovi stoje među nama. Pa tako ni Pelješki. Spremni su nam pokloniti sve imigrante koje imaju bez i jedne kune.

Nadalje, Crna Gora nema više pretenzije na Dubrovnik. Zadovoljni su što je Prevlaka gotovo njihova. Nema veze što je naša po međunarodnom pravu.

Srbi ne potražuju ništa, osim granice Virovitica, Zadar, Karlobag, Vukovar, SAO Krajinu i Sao Paulo u Brazilu te da im se prizna treće i drugo mjesto u fudbalu koje su osvojili u Francuskoj i Rusiji s braćom iz Hrvatske.

Nakon rasističke prakse u Izoli od našeg Ministarstva ”inostranih” poslova ni riječi. Uvjereni su da se tu radi o klasičnom nesporazumu slovenske i hrvatske Hitne pomoći pa se oni ”ne bi šteli mešati”. Ne znam baš točno značenje riječi reciprocitet. Je li to ima veze s 30.000 slovenskih vikendica u RH te višim ili nižim porezima, ne znam. Mi Hrvati, ratni pobjednici, ne damo se zaj…..ti. Ako baš zagusti mi smo spremni (ne mislim ”za dom”) čak i povući graničnu crtu s deželom nekoliko kilometara istočnije tako da Sveta Gera ostane na slovenskoj strani. Pa neka onda Janezi cmizdre i krenu s novom arbitražom.

Pred nove izbore svaka od četrdeset slovenskih stranaka obećava biračima cijeli Piranski zaljev, a u koaliciji valjda i cijeli Jadran.

“Bez Špiljka ne bi bilo ni hrvatske države”

Vijest koja me učinila ponosnim i sretnim. Čitam ”Naklada Ljevak ponosno vas poziva na predstavljanje knjige ‘Mika Špiljak revolucionar i državnik’ povjesničara Hrvoja Klasića”.

Knjigu predstavljaju Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Mladen Pejnović i Boris Rašeta u srijedu, 30. listopada. Za Novinarski dom spremni u 19 sati! To je stvarno izvrsno isplanirana partizanska akcija nakon zadnje Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine, pod naslovom ”Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”, kojom su ponovno osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini kao i zločini svih ostalih totalitarnih režima. Tom Rezolucijom odzvonilo je svim retrogradnim režimima. Ustašama je, doduše, odzvonilo još 1945. godine, a rijetki su se uspjeli domoći Argentine i Paragvaja.

Prof. Jurčević u svojoj novoj knjizi matematički prikazuje i dokazuje kako su ”komunisti likvidirali 568.000 ljudi, a kroz logore je prošlo 3,7 milijuna zatvorenika”. Međutim, ljevičari iz Ljevaka sad predstavljaju ”revolucionara i državnika” iz te slavne epopeje. Tko šljivi 568.000 ubijenih i 3,7 milijuna logoraša. Treba dostojno evocirati  dane ”ponosa i slave”. Nije Mikin ljubimac Tito samo tako svečano proglašen desetim najvećim zločincem XX stoljeća. Obzirom na legendarnu pamet našeg Mike, nejasno mi je kako među prezentere nisu pozvani i Joža Manolić, Jelena Veljača i Vedrana Rudan.  Kad je bal, nek’ je bal… Možda se trebalo sjetiti novijih boljševika kao, primjerice, Bore Miletića koji je, čuvši za nenarodnu rezoluciju Europskog parlamenta, zacvilio: ”Ne znam kako netko može biti protiv zvijezde petokrake”. Kada se prisjetimo da su Borinu ”zvijezdu petokraku” nosili i Staljin i Mao Ce Tung, a da obojica nose na duši približno sto milijuna žrtava, onda pomalo razumijem našeg Boru. Mao je pobio oko 60 milijuna, Staljin 40 milijuna, a Tito skromnih pola milijuna ljudi. Pa tko je tu ostao živ da bi danas bio protiv petokrake?

Šteta što nisam pozvan na tu vampirsku seansu pa da napokon doznam da bez Mike Špiljaka ne bi bilo ni hrvatske države. Kao što je ne bi bilo ni bez ZAVNOH-a, Ustava iz 1974.g, ”antifašističkih” brigada iz Domovinskog rata, Zorana Ercega, Ratka Mladića, Ante Jelaske, Miljenka Smoje, Dragana Markovine, 6. Ličke, 11. Dalmatinske… Pomalo sam zavidan Hrvoju Klasiću na ljubavi prema njegovom rođaku Miki Špiljku.

Uvijek netko nekoga voli. Nijemac koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju ženu. Francuz ako ima ženu i ljubavnicu, voli svoju ljubavnicu, Talijan koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju mamu, a Englez koji ima ženu i ljubavnicu voli susjeda. Pupovac ako bi imao ženu i ljubavnicu volio bi Vučića. Slovenac ako ima ženu i ljubavnicu, voli novu Ljubljansku banku. Bosanac ako ima ženu i ljubavnicu, voli Erdogana. Opća ljubav.  Svih sa svima.

Jedini narod koji je ’45. rušio, ne vlast, nego državu

Ono što me fascinira kod ljevičara je finoća izražaja, stil i salonski osjećaj za ljepotu. Evo kako našu državu, za razliku od sirovih ognjištara, vidi jedan SDP-ov intelektualac Damir Krstinić, SDP-ov vijećnik u skupštini Splitsko dalmatinske županije, inače profesor na faksu. Na Fejsu je napisao: ”Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu, pa onda organizirajte bicikle, nogometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vrimena, slikavanje i mahanje bandijerama. Mater vam jebem svima po redu”.

Skoro da bih i sam potpisao ovaj pastoralni prikaz naše socijalne scene. No, uvaženi profa brka dva odvojena pojma. Državu i vlast. Državu smo čekali 700 godina i napokon smo je dobili, prolivši mnogo krvi i prolivši more suza. Tu epsku dramu oko dobivanja države ponajprije mora imati na umu svaka hrvatska vlast. Ako ona ne valja, nju treba mijenjati isključivo na izborima, izlascima na referendume i pasivnim i aktivnim djelovanjem. Međutim, mi smo jedini narod, ne samo u Europi nego i na svijetu, koji je 1945. rušio, ne vlast, nego državu. S Hitlerom su surađivali Talijani, Rumunji, Mađari, Francuzi, Norvežani, Bugari, Slovaci, Japanci, Španjolci… ali nitko tu suradnju nije platio rušenjem vlastite države, osim Hrvata. U tome su naročiti obol dali dalmatinski orjunaši kojima je Beograd i dan danas mitska zvijezda s istoka.

Prebacivati magnum crimen s vlasti na državu ne drži vodu niti će ikada držati, između ostalog, i zbog Torcide, 4. splitske brigade i svih onih koji su se u zoru 5. kolovoza 1995. g. spustili s Dinare u Knin. Hrvati još kako pamte da su ovih dana u rujnu 1991. g. srpske postrojbe, nedaleko Lovasa, natjerale pedeset i jednog Hrvata iz tog mjesta u polje puno mina koje su oni postavili. Kad bi zaboravili Ovčaru, Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Škabrnju i sve ostalo onda bi već samo taj perverzni pokolj kod Lovasa bio dovoljan da svi skočimo na noge za državu. A za vlast nas boli ona stvar. Uvijek je možemo promijeniti ako imamo i malo pameti.

Evo jednog životnog vica kojeg je na fejsu objavio Goran Mufić. Rom pita tatu: ”Što je to demokracija?”; ”To je”, reče otac, ”kad svi beli radu, a mi dobivamo socijalu”. ”Ali zar ih to ne nervira?”, znatiželjan je mali Rom? ”Da, ali to je već rasizam!”, odgovori otac.

Mica Trofrtaljka umjesto Marije Callas

Hajmo sad ne zaostati za općim trendom u RH. Jelena Veljača u rujnu ljeta Gospodnjeg 2019. pojavljuje se kao ”božica pravde”, kako joj tepaju. Producentica, glumica i politička aktivistica. Godinama je živjela u Zagrebu na marginama. Sveti gral je otkrila preselivši se u ”slobodarski” Beograd. Karizmu i auru dobila je stisnuvši se kraj Plenkija na fotografiji. I taj stisak ni do danas nije olabavio. Puna je brige za djecu. Djeca su najvažnija. Manijak je pobacao četvero svoje djece s balkona na ulicu. Kad je držala lekciju velikom bijelom heteroseksualcu Aci, u 60 minuta intervjua u ”Nedjeljom u 2” djecu nije ni spomenula. Ne može se sjetiti baš svega. I Stanković je dobio lekciju. Mislim da je u tom trenutku, stjeran uza zid, poželio da je veliki crni homoseksualac.

Jelena vrlo jasno i izravno artikulira svoje stavove. Za nju je silovanje u Zadru dokazan zločin optuženih prije i jednog održanog ročišta, a kamoli presude. Odmah predlaže ”delegaciju” predmeta iz Zadra jer je to ”grad slučaj” i ”nasljeđe HDZ-ove vladavine koja prešutno glorificira nasilje”.

Nino Raspudić, u ”kratkom espressu”, tvrdi da je po službenim statistikama hrvatski rekorder po kaznenim djelima protiv spolne slobode već godinama Istarska županija. Naravno, Istrom vladaju HDZ-ovci iz Svetog Petra u šumi. Moš’ mislit! Kako bi rekla Tanja Torbarina koju je u Jutarnjem zamijenila Veljača upravo negdje u veljači ove godine. Vrhunski potez Jutarnjeg! Kao da su organizirali veliki dobrotvorni koncert pa su umjesto najavljene Marie Callas na pozornicu doveli Micu Trofrtaljku. I tako, svake nedjelje, kako bi rekli moji Ličani, s veseljem odlazim na kiosk znajući da Jutarnji neću kupiti.

No, dani Veljače nastavljaju se i u listopadu. Uz Acu, nastradala je i Catherine Deneuve koja je deklarirani protivnik feminističkog puritanizma ili veljačizma. Dobro, Francuskinja nije tako ”dobra glumica” k’o Jelena, ali to nije razlog da joj se ne ukaže malo milosti s obzirom na godine i iskustvo. Dobro da notorna Sanja Sarnavka nije dobra glumica. Inače je ne bi tako brzo pročitali zašto, od kada stiže lova od Istanbulke, uglavnom šuti.

Na redu je opća ”prijateljska” ofanziva na bijele heteroseksualne muškarce. ”Još malo pa će morati nositi bijele trake oko ruke”, misli Marin Saric na fejsu. Slaven Letica je dobio što je i zaslužio. U nezgodno vrijeme je ušao u 73. godinu života. Stoga sveučilišni profa sociologije ništa ne shvaća. Pregazilo ga vrijeme. Bolje to nego da ga pregazi Jelena na tenku, dolazeći iz Beograda na veliko finale u Hrvatsku.

Srpski mediji puni su ponosa i veselja. Nino Raspudić ih prati. Beogradski Večernjak, kao da ga uređuje Goran Gerovac, trijumfira: ”Posle emsije ‘Nedeljom u 2’ ostao haos: hrvatska (?) glumica postala miljenica nacije, voditelju Srbinu prete da će mu da siluju člana porodice.”. Portal Blic kaže: ”Plavuša ga oduvala…” Sigurno je da će ”menadžericu ženske patnje”, kako je naziva Raspudić, vrlo brzo ”oduvat” Sanvsvraka i ekipa jer je iznos od 70 milijuna nečega od Istanbulke već davno podijeljen. Kako kažu njeni u Beogradu: ”Para vrti gde burgija neće”.

A što se silovanja tiče, netko bi ”miljenicu nacije” trebao upoznati s činjenicom da je najmlađa žrtva silovanja u Domovinskom ratu imala samo šest godina, a najstarija 80 godina. Kako zločinci i silovatelji i danas šeću ulicama Vukovara bilo bi dobro da Jelena, s obzirom na svoju ”pravnu kompetenciju”, zatraži da se zbog sporosti vukovarskog suda predmeti presele u Beograd. Ne završava odlazak gusaka u maglu uvijek hepiendom. Neke se i vraćaju. Doduše, business classom. Ali, to ne znači da su izgubile status gusaka. Šteta tinte i papira. Umjesto da se bavim senzacionalnim otkrićem Dejana Jovića o agresoru Penavi, ja se bavim lažnom plavušom koju su nam ”upakovali” Blic i Večernje novosti i poslali kao poklon za Dan mrtvih.

Onako usput jedna dosjetka za Jelenu: našla se u šansi, a nakon toga su je našli…

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Preporuka

Dodik iskreno o Bleiburgu – nema službene reakcije iz HNS-a!

Iako je javnost netom pomislila da su se polemike oko održavanja mise za bleiburške žrtve u sarajevskoj katedrali smirile, beogradska ‘Politika’ objavila je izjavu srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i ujedno predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da je “sve u Bleiburgu trebalo pobiti”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Milorad Dodik

Nema službene reakcije na Dodika iz HNS-a

“Evo mog stava o tome, u Bleiburgu ih je sve trebalo pobiti. Nikakve empatije nema prema bilo kome. I one koji su hodali godinama, trebalo je pronaći i pobiti. Nikakvu distancu ne mogu napraviti prema tome kada pogledam što su nam uradili”, rekao je  Dodik za srbijansku ‘Politiku’, pri tom podsjetivši “koliko su ustaše pobile Srba oko Banja Luke – u Motikama, Drakuliću, Šargovcu, Garavicama, Jasenovcu”.

“Odjednom Bošnjaci postadoše antifašisti”, rekao je Dodik i upitao je li Handžar divizija bila u antifašističkom bloku.

Ova skandalozna izjava je ujedno i najoštriji komentar “na temu Bleiburga” od jednog visokog bh. dužnosnika i političara, ali i predsjednika stranke s kojom je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović nedavno najavio još intenzivniju suradnju.

Na istu još nije službeno reagirano iz Hrvatskog narodnog sabora, jednog od pokrovitelja nedavno održane mise u sarajevskoj katedrali, iako su zabilježeni mnogi istupi-odgovori kritikama održavanja iste iz tzv. ‘političkog Sarajeva’.

Vajdner: Bez promjene paradigme nije zavrijedio biti dijelom uljudbene komunikacije

“Ovih smo se dana, nažalost, naslušali nebrojeno puno floskula, neistina i komentara izvrnule logike, da izjava gospodina Dodika kako je “trebalo na Bleiburgu sve pobiti”, samo upotpunjuje lepezu nenormalnosti. Od istoga smo gospodina navikli na rezoniranje u stilu šerifa na Divljem zapadu, pa se samo oni koji ama baš nimalo ne poznaju situaciju u BiH mogu čuditi. Ipak, nužno je ukazati na činjenicu da je dotični predsjednik jednog entiteta i da kod nekih uživa popularnost “kao Bog”. Zbog toga je nužno, na razini institucija u hrvatskom narodu, inzistirati na pojašnjenju svoje izjave i kaže za kakav se to suživot, politički a i kao osoba, zalaže”, kaže vlč. mr. sc. Josip Vajdner, glavni urednik Katoličkoga tjednika i postara nedjelja.ba u izjavi za Dnevni list.

On, nadalje komentira da, “ako itko stvarnost poima starozavjetnim načelom ‘oko za oko, zub za zub’, te bilo koje zločine, pravda bilo kojim drugim zločinima, očito ima intenciju vraćanja društva u predcivilizacijsko doba”.

“Takvoga se onda, bez obzira kojemu narodu pripadao, treba prokazati i dati mu do znanja da bez promjene paradigme pogleda na svijet, nije zavrijedio biti dionik uljudbe komunikacije”, zaključuje Vajdner.

Počasni predsjednik HKD Napredak i član Predsjedništva Međunarodne paneuropske unije, prof.dr. Franjo Topić, šokiran je ovakvom izjavom jednog visokog, političkog bh. dužnosnika.

“Da je kojim slučajem ovakvo nešto kazano o životinjama, da ih je trebalo sve pobiti, podigle bi se sve stranke i udruge. Ova izjava je tim gora što ne dolazi od obične osobe, nego od člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine”, kratko je komentirao mons. Franjo Topić.

Njemački povjesničar Klaus Baushenau: Prvo počistiti ispred svojih vrata

U ovom kontekstu dobro je podsjetiti na izjavu njemačkog povjesničara i stručnjaka za vjere i vjerska pitanja na Balkanu Klausa Buchenaua za Deutsche Welle. On je, odgovarajući na pitanje-konstataciju da je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Hrizostom Jević izjavio da je misom u Bleiburgu kardinal Puljić zatvorio vrata suradnje, rekao: Srpskoj pravoslavnoj crkvi bi bilo dobro da prvo počisti pred vlastitim pragom. I oni drže komemoracije svojim herojima i žrtvama. Mitropolit Hrizostom bi mogao krenuti drugim putem i reći – OK, ako i vi pristanete na to, onda bismo i mi mogli iz naših sjećanja na žrtve izbaciti političke konotacije. To bi bio korak u pravcu istinske ekumene”.

Njemački povjesničar je istaknuo da je velika razlika, ako se kaže: tamo su ubijani ljudi bez sudskih procesa.

“Stoga ih mi, na osnovu naših uvjerenja o ljudskim pravima, isprava smatramo nedužnima i stoga se smijemo na njih sjećati, iako se oni ne mogu uspoređivati sa žrtvama ubijenim u koncentracijskim logorima. A drugačije je kada se kaže da su to bili junaci ustaške države, da je to bio sjajan projekt, a da su ratovi 1990-tih bili produžetak tog junaštva na koje se sada podsjeća’”, zaključio je Buchenau.

Nema reakcije iz HNS-a

Na izjavu člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a reagirale su tri od 13 članica HNS-a – HSP BiH koji od HNS-a traži potpuni prekid suradnje s njim.

“Pozivamo HNS BiH koji je bio supokrovitelj obilježavanja spomena na Bleiburšku tragediju, da javno osudi Milorada Dodika, te da se prekine svaka suradnja sa njim dok se javno ne ispriča za ovu suludu izjavu”, stoji u reakciji iz HSP-a BiH.

Iz HDZ 1990 priopćili su da “jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva”. Iz ove stranke podsjećaju i na riječi Dobrice Ćosića. “Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost budućnost srpske politike”, stoji u reakciji uz HDZ 1990.

Hrvatski republikanci, reagirajući na isto, naveli su da je “veći problem od sramotne izjave Milorada Dodika hrvatska podanička politika”.

“S druge strane, ono što je u svemu ovome puno važnije jeste da ova njegova izjava pokazuje svu pogubnost podaničke politike hrvatskih političkih predstavnika u BiH. Sramotno je da se HNS kao institucija nije oglasio povodom ove sramotne izjave. Ne samo to, niti Josip Jerković iz HDZ-a BiH, koji je potpredsjednik RS-a, niti Mijo Perkunić iz HDZ-aa 1990, koji je član Kluba poslanika SNSD-a u Parlamentu RS-a ne smatraju shodnim oglasiti se, a pozvaniji su od bilo koga drugog”, ističu u priopćenju iz HRS-a koje potpisuje predsjednik stranke Slaven Raguž.

Marić: Dodiku trebaju nove teme da održi birače

Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva podsjeća kako je Milorad Dodik na početku svoje političke karijere govorio ono što zaista misli, kao što je priznanje genocida u Srebrenici i izjave da Republika Srpska nije država itd te da je upravo zbog toga i bio miljenik međunarodne zajednice, ali ne i birača u RS-u.

“Dodik je prije 15 godina shvatio da će više (osobne) koristi imati ako bude pragmatičan političar koji priča ono što birači žele čuti. Svoj cilj je ostvario tako što je počeo negirati genocid u Srebrenici, najavljivati referendume o samostalnosti RS i nakon što je počeo vrijeđati i ponižavati druge narode i sve one koji ne razmišljaju kao on. Njegov uspjeh se mjeri po velikoj podršci birača i velikim iznosima na njegovom, i bankovnim računima članova njegove obitelji”, smatra Marić.

Međutim, ona ističe da je Dodik, kako vrijeme odmiče, primoran je tražiti nove načine kako šokantnim izjavama održati birače, čiju podršku svakim danom sve više gubi.

“Zbog toga nas ne treba čuditi Dodikova izjava o Bleiburgu, koja više priliči ubojici i osvetniku iz srednjeg stoljeća nego političaru jedne, koliko-toliko, pravne i demokratske države. U Bleiburgu su bez suđenja ubijeni brojni zločinci koji su na isti način, možda čak i okrutnije, ubili na tisuće nevinih ljudi. Međutim, u Bleiburgu je bilo i nevinih žrtava. Osoba koja u 21. stoljeću izjavi da ih je sve trebalo pronaći i pobiti, na određeni se način ponaša kao ti zločinci jer su i oni smatrali da neke druge ljude treba bez suđenja pronaći i pobiti”, zaključuje ova politička analitičarka.

HSP BiH: Sramoti RS i sve Srbe

Mi u HSP BiH smo stava da je srpskom članu Predsjedništva  žurno potrebno psihološko vještačenje. Očito da je došao do kraja političke karijere, sa čim se izgleda loše nosi pa je počeo gubiti i razum, što se najbolje vidi po posljednjoj sjednici NSRS gdje je Dodik u  svome obraćanju, osramotio Republiku Srpsku kao i sve Srbe u Bosni i Hercegovini”, stoji u priopćenju HSP-a u kojem podsjećaju na skandaloznu Dodikovu izjavu o prisluškivanju oporbe u tom entitetu, a što je poslije pravdao da se radi o “političkom performansu”.

“Pozivamo HNS BiH koji je bio supokrovitelj obilježavanja spomena na Bleiburšku tragediju, da javno osudi Milorada Dodika, te da se prekine svaka suradnja sa njim dok se javno ne ispriča za ovu suludu izjavu”, stoji u reakciji iz HSP-a BiH.

HDZ1 990: Ćosić vam je rekao: “Mi lažemo da bi obmanuli sebe”

“Gospodine Dodik ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja, među kojima je ogroman broj žena i djece da bar počivaju u miru. Mi ćemo se moliti za njih, sjećati ih se i nećemo ih zaboraviti.

Jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji  može brutalnim “kafanskim” rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja  vojne zarobljenike, žene i djecu”, reakcija je iz HDZ1990 prema Dodiku.

U toj stranci kažu kako se “povijest jedino može graditi na istini kakva god ona bila”

“Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost  budućnost srpske politike. ČINILO se da ste bar Vi toliko pismeni da dobro znate kako Vam ne vjeruju ni sugrađani ni Vaši birači dok napuhujete brojku ubijenih u Jasenovcu, jer postoji veliki broj srpskih historičara koji su svjesni da izreka “lažite, lažite, nešto će ostati” ne prolazi više ni kod najzaluđenijih kvazi-znanstvenika, pa ni kod običnih Srba koji, nakon svega, žele živjeti u miru s drugima”, poručuju iz HDZ 1990.

HRS: Veći problem od sramotne izjave Milorada Dodika je hrvatska podanička politika

U nedostatku bilo kakvog političke vizije, ideja, programa, u vremenima vladavine korupcije, nepotizma i kriminala, ideološke teme i povijesni revizionizam više nego dobro dođu kao sredstvo odvraćanja pozornosti. U tom kontekstu je potrebno gledati sramotnu izjava Člana Predsjedništva Milorada Dodika o žrtvama na Bleiburgu, ne samo nju, nego i nedavno tzv. događanje naroda u Sarajevu tijekom mise za žrtve Križnog puta. I jedan i drugi primjer pokazuju kako je BiH svjetlosnim godinama daleko od civilizacijskih normi suvremenog svijeta”, reakcija je iz Hrvatske republikanske stranke.

“Milorad Dodik je zadnji koji može govoriti o poštivanju ljudskih prava i žrtvi. Umjesto licitiranja povijesnim činjenicama, neka olakša neometan povratak protjeranima iz RS-a i omogući im život dostojan čovjeka u tom entitetu. Osim osude njegove sramotne izjave, ne bi se trebalo previše pozornosti davati niti njemu, niti onome što on izjavljuje”, reagirali su na istup člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a iz HRS-a u priopćenju za janost koje potpisuje predsjednik te stranke Slaven Raguž.

“S druge strane, ono što je u svemu ovome puno važnije jeste da ova njegova izjava pokazuje svu pogubnost podaničke politike hrvatskih političkih predstavnika u BiH. Sramotno je da se HNS kao institucija nije oglasio povodom ove sramotne izjave. Ne samo to, niti Josip Jerković iz HDZ-a BiH, koji je potpredsjednik RS-a, niti Mijo Perkunić iz HDZa 1990, koji je član Kluba poslanika SNSD-a u Parlamentu RS-a ne smatraju shodnim oglasiti se, a pozvaniji su od bilo koga drugog.

Moralna obveza, nakon ovakvih izjava od strane Milorada Dodika, s njihove strane bila bi ostavka na svoje funkcije, kao i reakcija hrvatskih predstavnika u izvršnoj vlasti na razini države, gdje se u koalicijskim odnosima sa Miloradom Dodikom.

Kolika je pogubnost hrvatske podaničke politike, u ovom slučaju prema Dodiku, u konkretnom slučaju se može vidjeti, primjerice, u HBŽ-u. Zbog ustupaka SNSD-u i SDA-u, cijelim setom zakona, poput zakona o poljoprivrednom zemljištu, zakona o šumama i sl., dokida se nadležnost županija, nauštrb Federacije. Dovoljno je kazati kako tvrtke iz RS-a imaju praktično monopol u ovoj županiji na raspolaganje šumskom masom, čime se gospodarstvo ove županije oštećuje za desetke milijuna KM.

Prema tome, sramotna izjava Milorada Dodika o žrtvama u Bleiburgu govori najviše o njemu samome i bespotrebno je njemu kontrirati. Ono što je puno važnije jeste da, ne samo njegovu izjavu nego i onaj partizanski igrokaz u Sarajevu iskoristimo, napokon, kako bi otvorili oči samima sebi i konačno shvatili kako bez strateški smislene politike, politike sa čvrstim identitetskim stavom i politike bez kompromisa nama Hrvatima nema mjesta u ovoj BiH. Moramo iz svega izvući pouke i konačno stati s politikom koja dopušta svakome da gazi po nama i kao narodu, i kao pojedincima, a sve zbog „dobrih koalicijskih odnosa“”, zaključuju iz HRS-a u priopćenju za javnost.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Demonstracije protiv Bleiburške mise-veliki poraz Srba s muslimanskim imenima

Moje školsko doba sam proveo u Sarajevu, prvo u školi “Petar Kočić”, a većinu u skoli “Boriša Kovačević” na Grbavici I, dakle u novom naselju, s drzavnim stanovima, gdje su srpska (oficirska) djeca bili velika većina. Bio sam dosta dobar učenik, i ovo što ću kazati se sjećam kao da se jučer događalo.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

To školovanje je bilo u suštini velikosrpska indoktrinacija, mada je bilo upakirano u parole o socijalizmu i bratstvu i jedinstvu. Naime, te parole nisu ništa značile u praksi, jer se u svim konkretnim situacijama propagirao srpski nacionalizam, uperen u prvom redu protiv Bosnjaka, kojima je i narodno ime Bošnjak bilo zabranjeno. Kada se govorilo o Turcima, mislilo se na nas, podrazumijevalo se da su nasi predci ti koji izdadoše “veru pradedovsku”, i poturčiše se. Dok su se srpska djeca ponosila svojim porijeklom, bošnjačka djeca su takvim školstvom bili natjerani da se stide svojih predaka. Već to je bio zločin prema djeci. Osim nas, na meti su bili i Hrvati, Albanaci i Slovenci, Nijemci. Izvan škole, na meti tadasnje velikosrpske indoktrinacije su bili čak i Amerikanci zbog hladnog rata s Rusima.

Bezbroj puta smo učili o “Turskom danku u krvi”, “o nabijanju na kolac čestith Srba”, o “Ćele Kuli”, zatim o Jasenovcu, o Kozari, o “Ustaškim jamama u Hercegovini” itd. S druge strane o Drazi Mihajlovicu i njegovim četnicima smo učili samo kao o izdajnicima koji se na početku rata sporazumješe s Titom o zajedničkoj obrani od fašizma, a onda izdadoše i postadoše “suradnici” Nijemaca i Talijana. Konkretni četnički zločini nisu nikada spominjani. Ni iz TV i partizanskih filmova se nije mogla nikakva druga slika steći.

Školovanje u jednoumlju nije proizvodilo intelektualce

Takvo školovanje u atmosferi jendoumlja nije proizvodilo intelektualce, ljude koji će formirati mišljenje prema argumentima i činjenicama. Takvo školovanje je proizvodilo ljude koji će biti apsolutno sigurni da su oni u pravu samo zato što su na pravoj strani, tj na “antifašističkoj” strani, ili na srpskoj strani, zavisno od konteksta. A tko je za njih bio “antifašista”? To je npr. bio onaj tko nosi petokraku, pa makar on bez suđenja ubijao zarobljene neprijateljske vojnike. Npr. jednom su nam doveli oficira JNA da nam priča svoje doživljaje iz rata i on nam je kao anegdotu ispričao kako su jednom “upali u neprijateljsku komoru”. A onda su pucali po kuharima, posuđe je zveckalo i letjelo na sve strane, pa su se svi smijali.

Zato nije nikakvo čudo da ja nisam čuo ni za kakve četničke zločine sve dok mi nije bilo preko 20 godina. Evo kako se to dogodilo. Moj djed je umro kada sam ja bio druga ili treća godina na fakultetu, i ja sam oputovao u Zvornik radi dženaze. Tamo se po običaju sjedilo pored “mejta” cijelu noć i pričalo o njegovim životu. I tada je neko od prisutnih starijih rođaka spomenuo četnički zločin nad muslimanima u Foči. I ja sam onako neobavješten počeo postavljati pitanja, ali je vrlo brzo ta diskusija ugašena, ljudi su očigledno bojali da netko među njima ne otkuca vlastima o čemu se priča. Ipak je netko kazao: “7,000 muslimana je tu pobijeno.” što je za mene bio šok. Mnogo kasnija sam saznao o stravičnim razmjerama srpskih zločina nad Bošnjacima u Foči, Višegradu, Čajniču, Rogatici itd..

Ni moji roditelji nisu potrošili ni minute vremena na bilo kakvo moje političko niti nacionalno odgajanje. Bilo im je jedino bitno da mi “škola dobro ide”.

Međutim, urođeni zdrav razum i moja priroda da ne pravim kompromise kada vidim istinu svojim očima su mi omogućili da ne padnem pod režimsku propagandu i da razlikujem što je propaganda, a što argument i činjenica, da mi propaganda ne pomuti zdravo rasuđivanje. Na primjer, ja sam se tada među dječacima “u raji” usudio tvrditi da su Amerikanci prvi sletjeli na mjesec i ostao usmljen, jer su svi oni bez obzira na snimke Armstronga na mjesecu bili sigurni da su to Rusi već davno postigli, ali šute zbog neke vojne tajne. Tada sam bio proglašen “kontrašem” i “proamerički orijentiranim”.

Kasnije, kada sam se zaposlio u “Zeljezari ilijaš” upustio sam se u dijalog s kolegama gdje sam ja tvrdio da je Mercedes bolji auto od ruske Volge. Nekome to sada može izgledati apsurdno, da je itko mogao pomisliti da je Volga bolja od Mercedesa, ali je to bila naša realnost iz vremena jednoumlja i apsurda gdje je sve što dolazi od “naših” povjesnih saveznika Rusa, iz prve zemlje socijalizma bilo superiorno i to se nije trebalo ni obrazlagati. U to se vjerovalo bez ikavih argumenata. To je u stvari bila “religija komunizma”.

A sto se tiče Bleiburga, o tome sam prvi put čuo nakon raspada Jugoslavije, ali se nisam previše interesirao za tu temu, bio sam preokupiran političkim i pravnim aspektima izdaje Republike BiH od strane Alije Izetbegovića i njegove udbaške grupe na čelu BiH. O stvarnom obimu zločina koji su počinjeni u Bleiburgu saznajem tek ovih dana kada sam upravo zbog događaja oko Bleiburske mise u Sarajevu odlučio da se osobno informiram i potražim na YouTube dokumente o tim događajima, da i o toj temi kreiram vlastito mišljenje, jer ja nikome ne vjerujem nego samo svome zdravom razumu i svojim očima.

Tragične posljedice totalitarnog školstva na generacije Bošnjaka

Ovih dana primjećujem kakve stravične posljedice je ostavilo jugoslovensko školovanje na generaciija tada odgajanih ljudi, koji jesu školovani, imaju diplome, ali su daleko od intelektualaca. To su ljudi koji “fašistu” i “antifašistu” ne definiraju prema djelima nego prema vanjštini. Npr. “antifašista” je svako onaj tko je nosio petokraku, bez obzira što je ubijao zarobljenike, ili “njihove” žene i djecu. Oni ne razvrstavaju antifafašiste od fašista po suštini, tj. po dobru i zlu, nego po oznakama na uniformi??? Ili npr. za njih je fašista svatko tko je bio u katredali na misi, a antifafašista svatko tko je demonstrirao ispred katedrale protiv mise.

Osnovni princip civilizacije je da se ne može osuditi nekoga bez dokaza o konkrentoj krivici. Masovne likvidacije ljudi bez suđenja, su po definiciji karakteristika fašizma. Odobravanje i podrška masovnih likvidacija bez suđenja je karakteristika fašista, mogu oni koliko god hoće sebi tepati da su “antifašiti”.

Otvorili pandorinu kutiju na svoju štetu

Demonstracije protiv Bleiburške mise su u stvari veliki poraz Srba s muslimanskim imenima, koji sebe zovu “antifašisti”. Zašto?

Do sada se u Bosni i Hercegovini još uvijek nije znalo gotovo ništa o Bleiburgu, a oni su organizirajući prosvjede protiv mise otvorili tu diskusiju. Krajnji rezultat je da je kroz argumentirane disusije javnost počela upoznavati s Bleiburgom, i da je to sada nezaustavljiv proces, da ni istinu o Bleiburgu nitko više neće moći zaustaviti, kao i svaku drugu istinu.

Kao nusprodukt, u tim diskusijama razjašnjeno je da je Jugoslovenska trobojka s petokrakom također zločinacka agresorska zastava, što mnogi politički neupućeni Bošnjaci jos nisu bili shvatili do sada.

Austrija i druge države nisu branile Blajbursku misu, nego su branile fašitičke simbole koje su pojedinci donosili na te mise, kako neki dan objasni Valentin Inzko novinaru Senadu Hadzifejzovicu. Evo ovdje smo vidjeli da u katedrali nije bilo nikakvih fašističkih simbola (zbog kojih se tobože prosvjedovalo), ali je među demonstrantima bilo zastava agresorske vojske JNA, pod kojima su Mladić i dugovi krenuli tenkoviskim kolonama u genocid na Bosnu i Hercegovinu.

Neki samozvani “antifasiti” kazu da Sarajevo nije bombarodirala JNA, nego četnici pod kokardom. A puna istina je da je rat je počeo upravo tako što je JNA proglasila da smo mi iz Bosne i Hercegovine separatisti i krenula da po svojoj “ustavnoj dužnosti” spriječe secesiju Republike BiH od Jugoslavije. Tek kasnije, poslije stravičnih zlocina JNA u ožujku i travnju, kada je Vijeće sigurnosti UN proglasio da je JNA, zajedno s Crnom Gorom i Srbijom agresor na Republiku BiH, koja je po ustavu SFRJ imala pravo na razdruživanje, i kada je Vijeće Sigurnosti zahtijevao povlacenje JNA iz BiH, oni su formalno, iz političkih razloga preimenovali JNA u “Vojsku Bosanskih Srba”, da bi mogli ostati u BiH i da bi tako i agresiju prekvalificirali u “građanski rat”. Evo detaljnije o tim dogadjajima.

Autor: Muhamed Borogovac | Glasnika Nacionalnog kongresa Republike BiH

Nastavi čitati

Preporuka

KARDINAL PULJIĆ O POLOŽAJU KATOLIKA U SARAJEVU: Hrvate pitaju: Što vi još radite ovdje?

Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevnik.ba govorio je o posljedicama hajke koja se u podigla u Sarajevu povodom održavanja svete mise za žrtve Bleiburga, “antifašističkim” prosvjedima, ulozi medija u podizanju hajke, NDH i ustaškim zločinima, kao i o zločinima komunista, položaju katolika u Sarajevu i drugim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

kardinal Vinko Puljić

Upitan kako se osjeća nakon mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu te osjeća li se siguran, Puljić kaže da se jedino Boga boji.

“Teško je opisati osjećaje koje nosim, radi boli koju su mi nanijeli, ali me još više boli što su to prenijeli na ulicu i odjednom je svaki Hrvat katolik ustaša, fašista i od najviših dužnosnika proglašeni su neprijateljima. To je ono što me zabrinjava. Ja sam dovoljno živio i svoje snage trošio. Nemam strah, jedino se Boga bojim a nikoga na ovoj zemlji”, rekao je Puljić.

Napomenuo je da ovakvu reakciju sarajevske javnosti prema njemu i katolicima nije očekivao, ali da se sve promijenilo nakon što su raspisani izbori.

-Nisam očekivao jer nisam ni planirao to slaviti u Sarajevu nego u Bleiburgu, kada sam preuzeo mandat od biskupa na zasjedanju 2. ožujka 2020. To se u javnosti znalo ali se na to nije reagiralo sve dok nisu izbori najavljeni. Tada su iskoristili blokadu radi koje nisam mogao poći u Bleiburg, pa su iskonstruirali hajku na ustaštvo i fašizam, s čime ja nemam ništa zajedničko. Dobro im je došla moja osoba i Crkva katolička da iskale svoj bijes i tako zadobiju birače, ili je možda važno skrenuti hajku s kriminala o kojem se počelo javno natezati. Bojim se da je i moj grijeh što sam se borio za državnost BiH, a oni imaju druge namjere?, kazao je Kardinal Dnevniku.

Odgovarajući na pitanje je li prosvjed bio “antifašistički”, kao što se prikazuje u nekim medijima, Puljić je kazao da ne zna je li antifašizam raspirivanje mržnje.

-Ne znam u čemu je to bio antifašizam, kada sam ja molio za sve žrtve rata i poraća. Jednostavno nisu htjeli čuti poruku, koju sam napisao prije nego su započeli hajku. Nisam htio poruku s Mise opteretiti s hajkom i linčom. Ne znam je li antifašizam raspirivanje mržnje i prijetnje na razne načine i uvrede. Je li to antifašizam kojega su s najvišeg vrha pohvalili a druge neprijateljima proglasili?, kazao je Puljić.

Dodaje da su oni mediji koji su održavanje svete mise označili kao “ustaški skup” to učinili zbog onih koji ih plaćaju.

-Jasno je da mediji kreiraju javno mnijenje. Veliki dio nije stvar razmotrio, nego je išao kako očekuju oni koji ih plaćaju….Žao mi je da su bez suda osudili i toliko brutalnosti navukli. Nemam više povjerenja u neke medijske kuće, jer izjavu su izvrtali i time vrijeđali istinu. Iskreno cijenim medijsku djelatnost jer oni služe čovjeku u prenošenju istine, ali ako se služi neistinom ili poluistinom, tada truju javnost, istaknuo je.

Na pitanje o njegovom stavu o NDH, ustašama i njihovim zločinima kao i zbog toga što je u dijelu medija proglašen rehabilitatorom ustaštva, Puljić kaže da se jedan zločin ne smije pravdati drugim.

“Ja nisam živo tada kada je vladala NDH. O njoj se u komunizmu govorilo samo najgore. Kada su u pitanju zločini, ni jedan se zločin ne može i ne smije braniti. Treba ga osuditi i odstojanje uzeti. Isto tako ni jedan se zločin zločinom ne brani niti pobjeđuje. To je vrlo zlobna podvala koju su huškački iskonstruirali. Razumijem bol onih koji su pretrpjeli te zločine. Ali ne razumijem da ne vide toliku bol jer su doživjeli zločine toliki nakon svršetka rata i to bez suđenja i na jedan brutalan način. Prepuštam ljudima od struke da se napokon ispita ta stvarnost o kojoj se ne smije govoriti i ukazivati, jer si odmah ustaša i fašista”, rekao je Kardinal Puljić.

Sarajevom su protekloga vikenda paradirali prosvjednici s jugoslovenskim zastavama i komunističkim petokrakama.Na upit je su li to pravi antifašisti, Puljić je kazao da se takvo nešto može iščitati iz rezolucija Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima.

-Da li je to antifašizam neka prosudi objektivno gledanje pogotovo na temelju rezolucija EU. A što se tiče komunizma, nosim rane iz tog doba. Sada o tome govoriti, samo bih još više razjario ovu huškačku masu. Nije radi mene, nego radi ovih ljudi koji su uspjeli preživjeti i opstati u Sarajevu, kazao je.

Na pitanje da komentira reakciju Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice na održavanje svete Mise dao je vrlo znakovit odgovor:

-Mi smo u našim krugovima vjerskih poglavara dogovorili da ćemo prvo komunicirati direktno, a onda u medijima. Ovdje odajem priznanje efendiji Kavazoviću koji je u ovom Ramazanskom postu vjernički progovorio. Gospodin Mitropolita je iznenadio svojim stavom. Možda bi nam bolje bilo da svatko svoje dvorište očisti a smeće ne baca u tuđe, kazao je Kardinal za Dnevnik.ba.

Osvrćući se na pokušaje zabrane održavanja subotnje mise, Puljić je kazao da je žalosno da se u ovoj državi ne može drugačije razmišljati, osim politiziranja.

-Nažalost, u ovoj zemlji se ne zna drugačije razmišljati osim politiziranja. Tu ne postoje druge vrednote. Posebno dimenzija duhovnosti je utoliko prihvaćena ukoliko služi politici. I mediji kada pred blagdane prave intervjue, ne znaju drugo pitati nego samo o politici. A onda napadaju što se crkva petlja u politiku. Ovdje je duboko povrijeđen Zakon o vjerskim pravima i slobodama koje su oni u parlamentu izglasali ali ga ne provode. Pojedini ministri na svoju ruku prekrajaju taj zakon. U državi u kojoj se donose zakoni koje oni sami ne poštuju, osuđena je na urušavanje, napomenuo je Puljić, koji je i vrhbosanski nadbiskup.

Otkrio je i s čime se sve susreću katolici u Sarajevu.

“Prođite ulicama kada za vjernicima ili časnim sestrama i svećenicima dobacuju: ustaša, fašista. Kako bi se osjećali? Na pojedinim šalterima kada iz karte identiteta prepoznaju tko je direktno pitaju: što vi još ovdje radite? Ne smiju to spomenuti vjernici u javnosti, odmah će vikati kako to nije istina itd. Zato sam rekao da me boli što u javnosti govore o multietničkom i multireligioznom gradu, a vidimo kako uz blagoslov međunarodne zajednice to se provodi. Neka bude na obraz onima koji “izgrađuju mir” u BiH na takav način!”, rekao je kardinal Puljić.

Izvor: dnevnik.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno