Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Je li Memorandum 3 SANU već na djelu

Sve današnje političke aktivnosti Srbije dio su novog projekta “Srpske akademije nauka i umetnosti” koji je, što je u Hrvatskoj malo poznato, lansiran krajem prošle godine pod egidom “Srpsko pitanje u 20. i 21. stoljeću”. Na čelu odbora koji će se baviti tom tematikom nalazi se predsjednik SANU Vladimir S. Kostić a sačinjava ga još dvadesetak redovnih i dopisnih članova akademije. Cilj je akademije pružiti ozbiljan uvid na znanstvenom i umjetničkom utemeljenju u čitav niz pitanja od vitalnog interesa za Srbiju.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Foto: Srpske zastave u Podgorici nakon što su objavljeni rezultati izbora.

Posljednji događaji povezani s idejom velikosrpstva, koje je doživjelo poraze u osvajačkim ratovima što ih je Srbija povela pod vodstvom Slobodana Miloševića, ukazuju da u Beogradu gdje je na čelu države legalno izabrana četnička garnitura, ne odustaju od te političke platforme. Očito se srbijanska politička elita, a nju čine vlada, Srpska akademija nauka i umetnosti i Srpska pravoslavna crkva drže prokušane teze da Srbija ono što je izgubila u imperijalističkim i praktički fašističkim ratovima na području propale Jugoslavije može te ciljeve ostvariti u mirnodopskom razdoblju.

Dvadesetak godina nakon agresivnih ratova što ih je povela Srbija protiv navodne “braće” iz komunističke federacije, ta velikosrpska elita na temelju Memoranduma2 SANU iz 2011. godine uspjela je ne samo relativizirati svoju krivnju, nego na druge prebaciti odgovornost za krvavi rat na području bivše komunističke federacije. Svi važniji ciljevi iz tog memoranduma su ostvareni, jer je umanjena odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, Srbija je stavljena u jednak položaj, pa čak u određenom smislu i povoljniji položaj od stradalih i oštećenih država iz okruženja, a svojim subverzivnim djelovanjem provocirala je nezadovoljstvo u susjednim državama i oslabila oštricu optužbi protiv Srbije.

Uzmimo samo jedan primjer iz hrvatsko-srbijanskih odnosa. Srbija je u progonu ratnih zločinaca stavljena u povoljniji položaj od Hrvatske jer je na temelju protuustavnog sporazuma iz 2006. godine u mandatu Sanaderove vlade između tužitelja za ratne zločine Republike Srbije Vladimira Vukčevića i glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića progonila hrvatske branitelje (slučajevi Purda, Marić, prijetnja optužnicom bivšem ministru obrane Damiru Krstičeviću), dok se Hrvatska ustručavala i još se ustručava progoniti srpske generale iz agresorske JNA i četničke zločince koji žive u Srbiji, pa su tako brojni zločini diljem Hrvatske jednostavno ostali neprocesuirani, iako ne zastarijevaju pa ni danas ne bi bilo kasno pokrenuti ih.

Najnovija zbivanja i događaji ukazuju da velikosrpska i četnička garnitura u Beogradu ne odustaju od svojih planova zacrtanih u Memorandumu SANU od prije devet godina. Nakon neuspjelog vojnog puča u osamostaljenoj Crnoj Gori 2016. godine uz snažnu propagandnu kampanju u kojoj je vodeću ulogu odigrala Srpska pravoslavna crkva, na nedavnim parlamentarnim izborima pobijedila je velikosrpska oporba koja se otvoreno protivi euroatlantskom putu Crne Gore, iako je ona već članica NATO-a. Ojačana pozicija Srbije koja stalno igra između Rusije, Kine, Europske unije i SAD-a, omogućila je predsjedniku Aleksandru Vučiću da u nedavnom susretu sa albanskim premijerom Hotijem odbije američki prijedlog o priznanju Kosova. S druge strane Vučić je udovoljavajući američkoj međunarodnoj poziciji prihvatio prijedlog da se srbijansko veleposlanstvo premjesti iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je pak suprotno poziciji Europske unije. U njoj pak Srbija figurira kao nova miljenica Njemačke i Francuske koje ne odustaju od projekta tzv. Zapadnog Balkana sa Srbijom kao novim liderom u “regionu”.

Sve današnje političke aktivnosti Srbije dio su novog projekta “Srpske akademije nauka i umetnosti” koji je, što je u Hrvatskoj malo poznato, lansiran krajem prošle godine pod egidom “Srpsko pitanje u 20. i 21. stoljeću”. Na čelu odbora koji će se baviti tom tematikom nalazi se predsjednik SANU Vladimir S. Kostić a sačinjava ga još dvadesetak redovnih i dopisnih članova akademije. Cilj je akademije pružiti ozbiljan uvid na znanstvenom i umjetničkom utemeljenju u čitav niz pitanja od vitalnog interesa za Srbiju. Među tim pitanjima su prije svega “Kosovo i Metohija”, kako se u Srbiji službeno predstavlja “kosovsko pitanje”, a zatim položaj srpskog naroda u regiji, zaštita srpske kulturne baštine i utvrđivanje njenog srpskog identiteta, pitanje jezika i demografsko pitanje, ljudska prava, sigurnost i međunarodni odnosi. Na predstavljanju tog novog programa SANU objavljeno je da ne će biti nikakvog posebnog dokumenta kakav je bio Memorandum 2, nego će se organizacijom tematskih simpozija, serijom predavanja, znanstvenim skupovima te teme neprekidno prisutne i osigurati veća pozornost javnosti.

Nema nikakve sumnje da će se srpski akademici nastavljajući ono što su započeli s prva dva memoranduma baviti i Hrvatskom s pozicija velikosrpskog projekta. To će dakle biti Memorandum3 SANU prezentiran na drugi način, ali s istim ciljem. Što se tiče Hrvatske tu SANU već godinama ima najpouzdanijeg suradnika u promicanju velikosrpskih interesa u Republici Hrvatskoj. Nakon što je premijer Andrej Plenković postao marioneta u rukama vođe velikosrpske kolone u Hrvatskoj Milorada Pupovca, poslije Knina i Grubora mogu se očekivati i drugi ustupci s ciljem da se promijeni temeljni karakter Domovinskog obrambenog rata, te da se Pupovčevom dijelu Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj učine i drugi ustupci. U tom djelovanja Milorad Pupovac i njegovo velikosrpsko društvo imaju u Hrvatskoj i značajnu potporu jugonostalgičarski orijentiranih intelektualaca koji samo što ne kažu “Ko nas bre zavadi”. Takvi su, kao Goldstein, Jakovina, Klasić, Markovina, ali i notorna Vesna Teršelič, ovog ljeta u lipnju u Beogradu zajedno sa sudionicima iz drugih država nastalim raspadom Jugoslavije potpisali deklaraciju pod naslovom “Obranimo povijest”. Oni tvrde da je u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije snažan revizionistički pokret, što drugim riječima znači da brane lažnu povijest koju je lansirala totalitarna komunistička Jugoslavija. Deklaracija je proizišla iz projekta koji korespondira s novim “memorandujmom” SANU a njezin moto je bio “Tko je prvi počeo”.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Scenarij kojemu ne treba težiti, ali nije nemoguć: Tko gubi, a tko profitira od raspada BIH?

Hrvatima tada preostaje opcija stvaranja vlastite države s temeljem Zapadne Hercegovine i dijelova Hercegovačko-neretvanske (okrug oko Mostara) i Herceg-bosanske (Livno, Tomislavgrad…) županije

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjedništvo BiH

U javnom diskursu raspad Bosne i Hercegovine rijetko se spominje kao opcija koja je relevantna u smislu realne politike.

No zašto je tako? Je li raspad BiH toliko nemoguć koliko nam se čini? Naravno da nije. To svakako nije opcija kojoj itko treba težiti, ali moramo shvatiti kako je on puno više moguć nego što mislimo. BiH na okupu drži nekoliko krhkih institucija. Srbi ih zovu zajedničkim, Bošnjaci državnim, a Hrvati ih ne zovu uopće. Samo nakon izbora zauzmu mjesta u njima ne radeći ništa. Ili radeći gotovo malo.

Redom, to su Parlament, Vijeće ministara, Predsjedništvo, nekoliko državnih agencija, javni televizijski sustav i Oružane snage.

Parlament funkcionira tako kako funkcionira. Zadovoljen je građanski princip popunjavanja Zastupničkog doma i etnički princip popunjavanja Doma naroda. Agencije su suovisne od parlamenta, a Vijeće ministara je tripartitno. Kao takvo najviše diže želudac onim istinskim bh. građanima. To su, da odmah bude jasno, ljudi koji žive u BiH i svijet im tu počinje i završava.

U političkom smislu nisu štetni jer činjenicu da su nacionalne manjine ili nacionalno neizjašnjeni građani oni nemaju namjeru zloupotrijebiti kako bi od toga profitirao većinski bošnjački nacionalizam čija je ideološka podloga građanština u “behaovskom” i bošnjaštvo u etničkom smislu.

Takve su sve stranke s adresom u Sarajevu. Razlike postoje između SDA i Naše stranke ili SBB-a i SDP-a, ali su sve stranke s adresom u Sarajevu bez izuzetka ili tzv. probosanske ili probošnjačke. Ideološke razlike među njima su manje po pitanju BiH od razlika Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića po pitanju pogleda na bh. Hrvate.

Predsjedništvo je kompromitirano činjenicom da je Željko Komšić izabran u njega tri puta i kao takvo je više kamen spoticanja nego integrativni faktor. Srbi ga za sada doživljavaju jer znaju da će, barem kroz idućih nekoliko desetljeća, u njega moći birati svog legitimnog predstavnika.

Izuzev BHRT-a gdje utjecaj imaju sva tri konstitutivna naroda, ostatak javnog sustava je u gabuli. Srbi i Hrvati na FTV-u nemaju gotovo nikakav utjecaj, kao ni Hrvati i Bošnjaci na RTRS-u. S obzirom na to, javni sustav sve u svemu više razjedinjuje nego što ujedinjuje.

U Oružane snage trpa se silan novac koji daju stranci. To je ono što ponajviše drži Oružane snage na okupu. Da nema novca – one ne bi ni postojale. Normalnu plaću tamo ima nekolicina generala i ljudi s činovima. Obični vojnici se bore kako otići na Bliski istok u neku misiju. Ukratko: Integrativni faktor praznog džepa.

Kratkom analizom i uvidom u ono što BiH čini na okupu dolazimo do najjačeg elementa, to su stranci. Vidimo kako niti jedna institucija nema tu snagu da spriječi raspad ako do njega dođe. Nemaju ni stranci. Ali imaju u šaci domaće političke predstavnike, uglavnom Srbe i Hrvate, koji potencijalno mogu potaknuti raspad BiH.

Tko profitira, a tko gubi?Opcija raspada nije ni najgora ni najbolja opcija koja BiH može zadesiti, ali je svakako realna. Međutim, tko profitira, a tko gubi?

Najveći gubitnici raspada BiH su Bošnjaci i Hrvatska. Bošnjaci bi izgubili kakvu takvu državu i zauvijek bi bio završen mit o europskim jeruzalemima, multikulturalnosti i sličnim postmodernim frazetinama koje negdje u svijetu i mogu uspjeti. Dobili bi svoju državu na dijelu današnjeg bh. teritorija, ali ona ne bi imala dva ključna fakotra – Srbe i Hrvate. Bila bi to bošnjačka nacionalna državica bez ikakvih obrisa različitosti.

Hrvatska bi također izgubila puno. Velik dio bh. Hrvata živi u pograničnim područjima i osim što graniči s Hrvatskom je i naslonjen na nju. S obzirom na to da u BiH ne bi imali gotovo nikakav institucionalni okvir nakon raspada – bili bi naslonjeni na Hrvatsku i dodatno je opterećivali u sigurnosnom, ekonomskom, obrazovnom, ali i političkom smislu.

Srbi bi donekle profitirali. Jedini su nominalno za odvajanje Republike Srpske (RS) od BiH. Pripojili bi RS – doduše malo manje nego što ona sada iznosi – i Dodik (ili neki drugi lider bh. Srba) bi ušao u povijest kao čovjek koji je uspio ostvariti povijesnu težnju Srba.

Hrvati bi se također mogli pripojiti Hrvatskoj, ali je takav scenarij teže izvodiv za Hrvate nego za Srbe. Velik dio hrvatskog stanovništva bi morao ostati u granicama današnje BiH, a i Hrvatska ne bi potrčala takvoj opciji u zagrljaj s obzirom na to da bi to bio presedan u Europskoj uniji da jedna država članica najednom mijenja granice neke druge države. Doduše, tu je i opcija prava naroda na samoodređenje, međutim, Hrvatska ne bi težila takvoj opciji, a i sami bh. Hrvati ne bi profitirali jer bi potencijalnim pripajanjem bili doslovno tek jedna u nizu županija Hrvatske s obzirom na to da je teritorij koji bi se eventualno pripojio malo manji od Splitsko-dalmatinske županije.

Hrvatima tada preostaje opcija stvaranja vlastite države s temeljem Zapadne Hercegovine i dijelova Hercegovačko-neretvanske (okrug oko Mostara) i Herceg-bosanske (Livno, Tomislavgrad…) županije.

Enklave Hrvata po istočnoj i središnjoj Bosni ostale bi izvan te države, ali bi se njima u bošnjačkoj državici moglo omogućiti sva ona prava koja bi imali Bošnjaci u novoformiranoj hrvatskoj državici na prostorima nekadašnje BiH.

Ovakav scenarij zvuči donekle kao SF scenarij, ali je on potpuno realan ako bošnjačke stranke nastave ono što su najavili – odbiti izmjene Izbornog zakona u BiH i politički eutanazirati Hrvate. Doslovno – o nekoliko rečenica ovisi stabilnost cijelog ovog područja. Pitajte ljude koji su živjeli u Jugoslaviji je li 1988. mirisala na 1991. Mi u BiH smo sada u 1989.

Hrvati u BiH nemaju nikakvu posebnu moć pa da mogu dirigirati regionalne i geostrateške odnose. Međutim, koji bi narod svojevoljno pristao ostati dio države koja im na svaki način pokušava oteti osnovna ljudska prava i proglasiti ih nacionalnom manjinom. Narod koji bude doveden pred takav rub, neovisno o tomu koliko je velik, može učiniti nemoguće. Ipak, za sve bi bilo lakše ako bi se promijenilo tih nekoliko rečenica u Izbornom zakonu, zar ne?

Izvor: direktno.hr

Nastavi čitati

Preporuka

SVOJE NE DAMO – TUĐE HOĆEMO: Traže vraćanje mandata stranci, a desetine tuđih nisu vraćali!

Povjerenstvo za Općinski odbor HDZ BiH u Tomislavgradu, imenovano Odlukom Predsjedništva HDZ BiH 14. kolovoza 2020. godine, na sjednici održanoj 18. rujna 2020. godine u Tomislavgradu zbog, kako se ističe, „teže povrede obveza člana HDZ BiH propisane Statutom HDZ BiH donijelo je Odluku o bezuvjetnom isključenju članova stranke“.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dragan Čović

Od izbačenih HDZ-ovaca traži se vraćanje mandata

Od isključenih članova, dužnosnika, zastupnika i izaslanika, sukladno odredbama Statuta HDZ BiH, zatraženo je obvezno vraćanje mandata stranci HDZ BiH. Tako su iz HDZ BiH isključeni Stipan Šarac, zastupnik u Skupštini Hercegbosanske županije, izaslanik u Parlamentu Federacije BiH-dom naroda i ministar financija u Vladi HBŽ; Petar Galić, zastupnik u Parlamentu FBiH-zastupnički dom i ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa u Vladi HBŽ; Ante Baković, zastupnik u Skupštini HBŽ; Anita Batarilo, zastupnica u Skupštini HBŽ; Mladen Šarić, zastupnik u Skupštini HBŽ i Ivan Tomić, zastupnik u Skupštini HBŽ.

„Radi sprječavanja zlouporabe obveza dužnosnika, zastupnika i izaslanika, a u skladu sa Statutom HDZ BiH, obvezno je i neodložno vraćanje dužnosti i mandata, jer su na izborima ostvareni pod okriljem HDZ BiH. Naravno, osim statutarne – zakonske, vraćanje mandata je i legitimna i moralna obveza”, traži se od sada već bivših članova.

Ovime se i obistinila nedavna prijetnja članovima da će svako “soliranje” biti sankcionirano izbacivanjem iz stranke, no, ovo je samo formalno-pravna odluka jer su navedeni, bivši visoki dužnosnici HDZ-a, odavno lojalni Ivanu Vukadinu.

Naime, oni sada su članovi nove stranke, Hrvatskog nacionalnog pomaka, Ivana Vukadina, načelnika općine Tomislavgrad i mandatara za sastav vlade HBŽ-a i također izbačenog HDZ-ovca zbog neriješenih prijepora na razini općinski odbori HDZ-a Livno-Tomislavgrad.

Rijetkost, ali kada se dogodi…

Ovo je jedan od rijetkih primjera da cjelokupno članstvo HDZ-a odlazi u drugu stranku, a da im bivša stranka inzistira na vraćanju mandata stranci spočitavajući im statutarnu, ali i moralnu obvezu.

Međutim, kada su bili u pitanju „transferi“ zastupnika i dužnosnika u HDZ BiH, ovo pitanje nije bilo – pitanje.

Prisjetimo se nekoliko značajnih „preletača“ iz HDZ 1990 u HDZ BiH kada pitanje vraćanja mandata bivšoj matičnoj stranci nije uopće dolazilo u pitanje, a HDZ-u BiH je značajno pridonijelo političkom utjecaju.

Odmah nakon izbora 2014. godine četiri zastupnika HDZ 1990 iz Posavske županije prešlo je u HDZ BiH, noseći sa sobom i „dotu“ financijskih sredstava koji su pripadale ‘Devedesetci’. Slično se dogodilo i u Livnu kada su dva zastupnika u Skupštini HBŽ-a prešla u HDZ BiH. Naravno, ne vraćajući mandate. Isto se dogodilo i u ŽZH-u kada je jedan zastupnik, opet HDZ 1990, sa svojim mandatom zarađenim preko leđa ‘Devedesetke’ prešao u HDZ BiH.

Kao što kažu stari, „drugi par opanaka“ je u kojoj mjeri je iznevjereno povjerenje birača koji, a to je potpuno jasno, nisu tako glasali.Ovo nije ustaljena praksa samo u ovim slučajevima – u BiH nebrojeno je takvih primjera u skoro svim političkim opcijama.

Transferi iz HDZ 1990 u HDZ BiH – bez vraćanja mandata

Dr. Božo Ljubić, kao tadašnji, dopredsjednik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, krajem travnja 2014. godine izašao je s priopćenjem „da se više ne osjeća članom HDZ1990 i da će do daljnjeg nastaviti raditi kao neovisni zastupnik“. Ljubić, kao i utemeljitelj i bivši predsjednik HDZ 1990 uskoro se potpuno priklonio HDZ-u BiH. Za sobom je povukao niz istaknuti članova, a HDZ 1990 tada je preživio jednu od najvećih političkih havarija od vlastitog članstva.

No, nije to kraj „političkim transferima“ koji su svojedobno podigli veliku prašinu i, naravno, bez ijednog vraćanja mandata bivšoj stranci.

Dan nakon njega, stranku je napustio i član Predsjedništva HDZ-a 1990. Damir Ljubić, koji je u to vrijeme bio i državni ministar za izbjeglice u vijeću ministara BiH. Također bez vraćanja mandata stranci.

I zastupnica u Zastupničkom domu FBiH Slavica Josipović napustila je stranku ne vraćajući joj mandat, kao i Perica Jelečević, bivši ‘Devedesetkin’ ministar koji je istupio iz svoje stranke tijekom zastupničkog mandata u Hrvatskom narodnom saboru.

Zanimljiv je bio „transfer“ Vilima Primorca, nekada člana HDZ 1990 i zamjenika ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kojeg potom HDZ BiH, kada je bio u ‘Devedesetci’ nije podržavao za predsjednika Uprave HT Mostar, a kada je postao njenim članom, dakako, uživao je svu podršku.

I nekadašnji predsjednik Gradskog vijeća Mostara, Danijel Vidović, koji je na tu dužnost izabran ispred HDZ-a 1990, stranku je napustio na sličan način kao i svi ostali.

Za one koji možda nisu zapamtili – i dugogodišnji načelnik općine Ravno. Andrija Šimunović 2012. na tu dužnost izabran je ispred HDZ 1990 da bi potom uskoro prešao u HDZ BiH, a da i ne spominjemo prijelaze iz Narodne stranke radom za boljitak itd., itd.

Za podsjetiti je da je Ivan Vukadin, aktualni načelnik Tomislavgrada, nakon što je izbačen iz HDZ BiH, utemeljio novu stranku ‘Hrvatski nacionalni pomak’. U Tomislavgradu je početkom rujna službeno utemeljen Općinski odbor Hrvatskoga nacionalnog pomaka (HNP). Osim jednoga člana, čine ga svi ostali dojučerašnji članovi OO HDZ BiH Tomislavgrad (25), donedavni članovi Mladeži i Zajednice žena HDZ-a BiH Tomislavgrad koji su jedinstveno stali uz isključene članove HDZ-a BiH Tomislavgrad (Ivan Vukadin, Robert Bagarić, Ante Tadić).

U ovaj općinski odbor novoosnovane stranke prešlo je i šest navedenih, sada bivših HDZ-ovaca od kojih se traži vraćanje mandata.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

“Zašto je Hrvatska otvorila front prema BiH i za “saveznika” uzela nastavljača politike Karadžića?”

Aktualni član Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda ordinarni je nastavljač politike Karadžića, Mladića i Krajišnika

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Milorad Dodik

Još se ne stišava “tlo” nakon nedavnog, kontroverznog posjeta “lidera Srba iz BiH”, odnosno srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Zagrebu. I dok neki smatraju da je to “pucanj u nogu” Hrvatske u odnosima s BiH te ignoriranje službenog Sarajeva i pogotovo Bošnjaka, u HDZ-u BiH očito misle kako je ovo značajan posjet s političkim saveznikom”. Tako je i Željana Zovko, hrvatska europarlamentarka, a u prošlosti veleposlanica BiH, u emisiji Hrvatskog radija “U mreži prvog” bez imalo odmaka kazala kako Milorad Dodik jedini od članova Predsjedništva BiH nije ratovao protiv Hrvata te nadodala kako “morate razgovarati s onim koji može dogovorene odluke provesti na najnižu razinu. Dodik je osoba koja može takve odluke provesti i do sada nikada nije iznevjerio dogovoreno s Hrvatima, za razliku od drugih aktera koji su stvarali koalicije i išli na štetu Hrvata”, istakla je hrvatska europarlamentarka Željana Zovko.

Slično njoj, nedavno je u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno” rekao povjesničar, kandidat HDZ-a na izborima i bivši ratni “hercegbosanski” obavještajac Ivo Lučić. No, je li Dodik baš tako čiste prošlosti prema Hrvatima, premda znamo da on danas optužuje današnju Hrvatsku kao nasljednicu NDH pa i odgovornu za Jasenovac, a i operaciju Oluja smatra genocidnom akcijom, a predstavnicima Hrvata iz BiH očito ne smeta što na području “njegove” Republike Srpske, koju bi želio izdvojiti iz BiH i priključiti Srbiji, ne živi ni četvrtina nekadašnjeg hrvatskog stanovništva.

No, portal “Slobodna Bosna” potrudio se pronaći je li istina da Dodik “nikada nije ratovao protiv Hrvata”. Tako iz je tonskog transkripta 23. i 24. svibnja 1995. godine (dakle dvadesetak dana nakon operacije Bljeska), Dodik u Skupštini Republike Srpske u Banjoj Luci govorio o hrvatskoj agresiji na Republiku Srpsku Krajinu u akciji Bljesak. Prema tom tonskom zapisu čiju je vjerodostojnost potvrdilo i haaško tužiteljstvo, Milorad Dodik je tada, piše SB, “prednjačio po radikalnoj retorici, pozivima na odmazdu prema Hrvatskoj”.

“Skupština danas mora najenergičnije osuditi napad hrvatskih snaga na zapadnu Slavoniju i ne priznati rezultate te agresije, kako je to rekao i gospodin predsjednik Karadžić, ali mislim da, ako nešto hoćemo uraditi danas, bez obzira na neki… a ima veoma dosta tuge vezano za zapadnu Slavoniju… Ali, zaista, to je prostor koji je strateški bio veoma, veoma bitan za Banju Luku i oko Banje Luke sve… Padom zapadne Slavonije neprijatelj se približio Banjoj Luci kao mjestu koje će u narednom periodu morati biti oličenje naše pobjede, ili poraza i čini mi se to je od onih priča od prije dvije-tri godine kada je bilo Sarajevo, prelazimo na Banju Luku kao takvo jedno mjesto. Moramo osposobiti i formirati i ne znam šta učiniti, ali moramo imati jaču informativnu službu i djelatnost. Za početak je dovoljno da smijenimo bar glavnog urednika koji je pustio onu Martićevu nesretnu rečenicu, izjavu.”

Tadašnji predsjedavajući Skupštine RS Momčilo Krajišnik, prema transkriptu, prekida Dodika i traži od njega da objasni na koju konkretnu izjavu Milana Martića, tadašnjeg šefa RS Krajine, misli. Milorad Dodik pojašnjava da se radi o izjavi u kojoj se Milan Martić pohvalio bombardiranjem Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine. “Ona oko bombardovanja Zagreba. Ja se slažem da trebamo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći. Ako je to trebalo reći, na onaj način se prenijeti, to je morao biti oprezan urednik koji je to puštao. Ako te odgovornosti danas ne bude ovdje i ako ne treba baš nikoga, da utvrdimo tu odgovornost danas ovdje, bez obzira da li je to urednik, TV, ili ministar, ili predsjednik vlade, mi ništa danas nismo uradili, osim puke konstatacije”, nepovezano govori Dodik, ali razvidno je da on opravdava i nema ništa protiv neselektivnog raketnog napada na Zagreb, a Hrvatsku titulira kao “neprijatelja”, nego mu smeta hvalisanje Milana Martića zbog toga i kudi ga što je to javno priznao.

Podsjetimo da je nakon akcije Bljesak, vojska tzv. Srpske Krajine dva puta neselektivno raketirala centar Zagreba, pogađajući između ostalog dječju bolnicu u Klaićevoj te HNK. Poginulo je sedam, a ranjeno je oko 200 civila. Šef krajiških Srba Milan Martić osobno se pred TV kamerama pohvalio tim raketiranjem te kazao kako je to učinjeno zbog akcije Bljesak, a emitirano je na TV Republike Srpske.

Milanu Martiću je i zbog toga napada na Zagreb suđeno u Haagu. Milorad Dodik, kako ispada po transkriptu, ne osuđuje napad i raketiranje, nego traži smjenjivanje odgovornih na televiziji. Dakle, teško da Dodik nije bio dio ratnog stroja Republike Srpske, a konačno predložio je da se u čast nedavno preminulog, osuđenog ratnog zločinca i jednog od ideologa rata u BiH Momčila Krajišnika nazovu ulice i institucije u Republici Srpskoj te je čak, prije sastanka Predsjedništva BiH, tražio minutu šutnje za Krajišnika!? Zamislite što bi bilo da netko tako zatraži u Hrvatskoj minutu šutnje za recimo Milana Babića?

No, Milorad Dodik na čijem posjedu u Republici Srpskoj praktički više nema Hrvata, a on današnju Hrvatsku uspoređuje s NDH te stalno prijeti izdvajanjem iz BiH te ujedinjenjem sa Srbijom, iz nekog razloga takav Dodik odgovara dijelu hrvatskih političara u BiH, ali očito i u Hrvatskoj. Pitanje na koje bi oni trebali odgovoriti. Zašto je Hrvatska otvorila sada front prema BiH i Sarajevu te za “saveznika” uzela ordinarnog nastavljača politike Karadžića, Mladića i Krajišnika, pitanje je na koje će trebati odgovoriti i Zoran Milanović i Andrej Plenković.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x