Kontaktirajte nas na:

xBox

Je li Herceg-Bosna rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja

Hrvatska ne bi smjela sebi uzeti za pravo da podržava jednu politiku koja će istrijebiti Hrvate iz Bosne. Spašavanje nekoliko općinica iz Zapadne Hercegovine nije svehrvatski interes i s takvom politikom je trebalo davno prestati.

Online:

/ Datum objave:

Bosna i Hercegovina preživljava teške trenutke. Najteže od svoje samostalnosti, isključujući rat. Jer kakvo god da je stanje u BiH ono je uvijek bolje nego ono ratno. Mada, iskreno govoreći mnogo toga je danas i gore nego što smo imali neposredno pred rat, pa čak i dijelom ratnih dana.

Međunacionalni odnosi su, rekli bi, nikad gori. Mnogo gori nego se to prateći mainstream medije može zaključiti. Dovoljno je posjetiti društvene mreže, poglavito mega popularni Facebook pa propratiti komentare ispod neke objave koja zadire u političke živote Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Nije čak nužno da tema budu narodi i politička trvenja među narodima. Svaka se teme okrene na način da ju drukčije vide Srbi, drukčije Hrvati, također i Bošnjaci. Očite razlike u stavovima su i te kako primjetne. I sve su one bazirane na nacionalnoj osnovi. Znaju rasprave otići u širinu pa broj komentara nerijetko se mjeri i četveroznamenkastim brojem. Da su to uljuđeni i argumentirani komentari čovjek bi ih sa zadovoljstvom čitao. Nažalost, nisu. Riječ je često o korespondencijskim bljuvotinama prve vrste i primitivnom izljevu emocija koje su pak vulgarne, neukusne, uvredljive i odražavaju stavove pojedinaca i grupa za koje čovjek ne može birati riječi kako bi ih etiketirao.

Obično, kada im se konfrontira argumentima ili postaju još agresivniji, a tako obično bude uslijed nedostatka argumentacije ili se jednostavno povuku izgovarajući koje kakve izlike da napuštaju raspravu, a u biti bivaju ubijeni u pojam, jer shvate da su zabrazdili i da su argumentima matirani.

Hrvati su za Herceg-Bosnu

Bosanskohercegovački Hrvati ništa manje složno nego Bošnjaci i Srbi u svim tim raspravama zastupaju svoje nacionalne interese i stavove. Uglavnom su im puna usta Herceg-Bosne ili nekakvog drugog sličnog državnog uređenja gdje bi Hrvati imali svoj nacionalni prostor i bili svoji na svome bez da nad njima dominiraju Bošnjaci.

Zanimljivo je da su stavovi „raje“ kudikamo radikalniji i zahtjevniji nego su to stavovi Dragana Čovića i HDZ BiH. Jer čini se da Čović od Bakira ništa drugo ne zahtijeva osim da mu s vrata skine Željka Komšića kako bi Čović ponovo i napokon postao novi član Predsjedništva BiH. Sve drugo po Bakiru Čović ima i reklo bi se da treba samo druga Dragana udomiti i sve u Federaciji će leći na svoje mjesto.

Takva dojam se može zaključiti iz naših medija koji prenose dnevnopolitičke događaje. A u stvarnosti slika je sasvim drukčija i HDZ BiH u pozadini zastupa neke sasvim druge interese. Koliko HDZ želi i koliko smije ići daleko teško je znati. Više puta se vidjelo da Čović baš i nema muda. Pogotovo se to vidi sada od kako su SAD zaprijetile sankcijama Dodiku Čović se umirio i postao je kao mali miš. Nema ga nigdje. Boji se ako zucne da bi mogao dobiti sankcije jednako kao i Dodik, a njemu taj scenarij ne odgovara, jer Čovićeva politika nije politika hrvatskog naroda nego je politika njegovih osobnih interesa i oligarhijskog stroja koji podupire njegovu politiku. U pitanju je privatni kapital i s njim se ne kocka u ime naroda.

Međutim, raspoloženje naroda je sasvim drukčije. Narod ne igra u rukavicama i oni što misli nađe načina da javno eksponira. A narod misli isto što misli i HDZ BiH, jer baš ta stranka 30 godina manipulirala s hrvatskim narodom i odgaja ga u duhu utjecajne oligarhije iz svojih redova i interesa njihovih mentora.

Pogađate, narod je za treći entitet. Za definitivan raskid svih veza s Bošnjacima, za neke s Turcima što je nedvojbeno poprimljeno iz velikosrpskog vokabulara. Takvo je barem raspoloženje koje narod proklamira preko društvenih mreža.

Čini se da Hrvati ponovo jašu ratnog konja iz 1992. godine. Reklo bi se da se od tada ništa nije promijenilo osim da se među narode uvukla još veća mržnja i još veća netrpeljivost. Svoje ratne konje, dakako, zajahali su Srbi i Bošnjaci. Ništa manje ratobornije i krvoločnije.

Kud Dodik tud i Dragan

Onaj tko ne pozna bosanskohercegovačke prilike čudom će se načuditi otkuda Čović u tako prisnim odnosima s Dodikom i zašto su se njih dvojica urotila protiv Izetbegovića.

Taj isti očito ne zna ništa ni o proteklom ratu. Jer današnja previranja su samo nastavak ratnih previranja i pozicije sve tri strane ostale su praktično iste.

Srbi ne žele čuti za nikakvu Bosnu i Hercegovinu. Uostalom oni nisu ratovali zbog Bosne i Hercegovine nego su ratovali zbog teritorija. I zahvaljujući nedoraslim Tuđmanu i Izetbegoviću Milošević je uspio kapitalizirati pola Bosne i Hercegovine kao ratni plijen. Objektivno Srbima ne pripada pola države BiH, ali eto Milošević je očito bio sposobniji od Franje i Alije pa se tako taj deal završio. A Dodik je  samo onaj koji nastavlja tu velikosrpsku politiku. On ima isti zadataka, razmontirati BiH i ratni plijen priključiti Srbiji. I nije Dodik taj koji je uzrok problema, jer da nije Dodik bio bi netko drugi. Netko iz SDS-a, Stanivuković… Bilo tko. Svi oni imaju istu porive. Priključiti osvojeni teritorij Srbiji. Za njih Bosna i Hercegovina postoji dok mora da postoji…

Srbi pak znaju da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznat subjekt i svoje velikosrpske ideje neće lako sprovesti u djelo. To su znali 1992. godine, to znaju i danas. A znali su da im je po tom pitanju potreban saveznik u liku partnerstva s Hrvatima, jer ako se i Hrvati odluče za isto onda praktično Bosna i Hercegovine nema šanse da preživi i njihov konačni cilj bi bio provediv. Bez Hrvata Srbi nemaju izgleda da se lako prisajedine sa Srbijom, jer bi takav samostalan čin izazvao sukob u kojem bi na jednoj strani bili Srbi, a na drugoj cijeli svijet. A to znači da bi njihov pokušaj odvajanja Republike Srpske doživio krah, a opstojnost Republike Srpske dovedena u pitanje.

Ne bi trebalo iznenaditi da je sukob između Bošnjaka i Hrvata bio samo jedan spin srpske strane, jer on im je bio nužan da sukob u BiH poprimi karakter građanskog rata. Njime su Srbi htjeli izbjeći optužbe za klasičnu agresiju, a okretanje Hrvata protiv Bošnjaka samo bi išlo u njihovu korist. Tu nema nikakve dvojbe.

Herceg-Bosna majka i maćeha

No, službena hrvatska politika zagrizla je srpsku udicu i riješila je u BiH praviti svoj teritorij. Po ugledu na Srbe. Bez sumnje u tomu je imala potporu Zagrebu, ali ne onakvu kakvu su Srbi imali od Beograda.

Tuđman nikada nije smio javno izraziti podršku Herceg-Bosni niti si javno suprotstavljao integritetu Bosne i Hercegovine. Hrvatska je čak među prvim priznala neovisnost Bosne i Hercegovine, ali cijelo vrijeme što službeno što neslužbeno Hrvatska je slala pomoć za Grude i Mostar. Tako se radi i danas. Mada, nije sporno da Hrvatska ima prirodnu (i ustavnu) potrebu stati iza interesa Hrvata u BiH, ali ta je potpora i u onim ratnim vremenima kao i danas trebala biti transparentnija i korektnija.

Zapravo, postavlja se pitanje koji su to stvarni interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini i tko ih određuje? Vrlo značajno pitanje o kojem si niti govori niti se itko o tomu propituje. Je li to Zagreb? Treba li Zagreb nametati stav beha Hrvatima što je to njihov interes. U određenom kontekstu Zagreb bi mogao imati smjernice kada je u pitanju svenacionalni hrvatski interes, ali to ne znači da Zagreb treba narušavati integritet međunarodno priznate državu koju je i sam priznao. U suprotnom bi se trebalo postaviti pitanje čemu onda priznanje BiH kao države od strane Zagreba. Jer Srbi nisu priznali BiH dok nije potpisan Daytonski sporazum. Cijeli rat su imali keca u rukavu i aspiracije prema BiH nikada nisu bile s njihove strane dovedene u pitanje. Službeni Zagreb je ipak bio daleko korektnije prema neovisnosti Bosne i Hercegovine. Ali nesumnjivo postojale su i u Zagrebu određene interesne grupe koje bi rado vidjele BiH podijeljenu.

Znači, bosanskohercegovački Hrvati su ti koji bi u najvećoj mjeri  trebali sami odrediti tko su i kamo idu, tj. koji su im nacionali ciljevi i interesi.

A jesu li Hrvati bili to u stanju i jesu li u stanju danas? Bojim se da nisu. Hrvati nisu imali i nemaju ni danas tu zrelost i sposobnost da artikuliraju svoje nacionalne interese. Prije svega nemaju načina. Nemaju instituciju ili nekakvo tijelo koje bi se stavilo u poziciju „vijeća staraca“ za Hrvate u BiH. Lažno je tu ulogo preuzeo HNS. Odnosno, uzurpirao ga je HDZ BiH koji preko HNS nameće svoju interesnu politiku i hrvatskom narodu nabija luđačku košulju koja mu je zaodjenuta već 30 godina.

HDZ stoji iza politike Herceg-Bosne, odnosno politike trećeg entiteta. Otuda općenarodno oduševljenje tom idejom na društvenim mrežama koju mahom proklamiraju stranački aktivisti i zanesenjaci koji nisu u stanju shvatiti tragediju jedne takve politike.

Ako se Bosna i Hercegovina uistinu ne može održati onda bi bilo legitimno da i Hrvati traže svoje mjesto pod suncem. Treći entitet bi bio logično rješenje. U suprotnom Bosna i Hercegovina bi bila podijeljena samo između Bošnjaka i Srba.

Treći entitet bez većine Hrvata

Međutim, svaka podjela Bosne i Hercegovine upravo bi bila najgore rješenja za Hrvate. Jer bi Hrvati podjelom Bosne i Hercegovine izvukli najdeblji kraj. Jedino integrativno rješenje u kojem Hrvati mogu opstati kao narod je cjelovita Bosna i Hercegovina. Naravno, Bosna i Hercegovina koja bi bila uređena na način da Hrvati u njoj budu jednakopravno zastupljeni. Za jedno takvo rješenje Hrvati bi dobili puno afirmaciju od međunarodne zajednice i vjerovati je da bi uspjeli uz mudru politiku nametnuti svoje stavove o jednakopravnosti.

Ali službena politika Hrvata ne ide u tom smjeru. Nametnuta je mantra o Bosni i Hercegovini kao neodrživoj tvorevini (srpska politika koju je HDZ prihvatio) i po Hrvatekima (izraz za političke Hrvate koji s razlogom Zvonimir Hodak koristi u svojim tekstovima) jedino rješenje je disolucija države. Ali na način kako to HDZ od svibnja 1992. što otvoreno što u rukavicama zagovara.

Jer u slučaju disolucije Bosne i Hercegovine mnogi Hrvati bi ostali iznenađeni s površinom teritorija koji bi realno dobili. Ili prevedeno na broj stanovništva otprilike u dijelu BiH koji bi pripao Hrvatima našla bi se tek 1/3 prijeratnih Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Preostale dvije trećine završile bi na srpskom odnosno bošnjačkom nacionalnom teritoriju. Kako bi Hrvati prošli kao gosti kod Bošnjaka i Srba već je vrijeme pokazalo. Od 500.000 bosanskih Hrvata polovina ih je još u ratu protjeran i raseljena. Upravo s područja koji bi disolucijom pripao Bošnjacima i Srbima. Ona druga polovina bosanski Hrvata koja je ostala u svojim domovima još uvijek nekako preživljava. Bori se za svoje mjesto pod beha suncem. Ako pak dođe do raspada Bosne i Hercegovine može se samo zamisliti kakve će represije biti prema Hrvatima koji se zateknu na teritoriji Bošnjaka i Srba. Uslijedio bi vrlo brzo tihi progon, u najboljem slučaju. Krajnji rezultat takve politike bio bi potpuni nestanak Hrvata iz Bosne, a to bi za hrvatski narod tek bila tragedija. Bio bi to pravi genocid nad jednim narodom. A glavni krivac ne bi bili Srbi i Bošnjaci, oni bi bili samo egzekutori, nego bi to bio HDZ BiH. Jer upravo politika HDZ BiH ide baš u tom smjeru. I ne samo da je tako sada nego se takva politika baštini u HDZ-u u kontinuitetu već 30 godina.

Treći entitet bi bio moralno prihvatljiv za Hrvate da on obuhvati najmanje 70% predratnog hrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Ipak takav scenarij je više nego nerealan i nemoguć. Prije svega što se HDZ još u ratu odrekao Hrvata s područja današnje Republike Srpske, a novom eventualnom podjelom Bosne i Hercegovine odrekao bi se i preostalih Hrvata iz Bosne.

Hoće li HDZ BiH sebi dozvoliti epitet izdajničke stanke hrvatskog naroda ostaje da se vidi. Mada neki misle da mu taj epitet već stoji.

Na HDZ-u je velika odgovornost. Sve do sada što je uradio na tom je tragu. Iako je puno toga uvijeno u celofan istinska politika HDZ-a je vidljiva, jer se kroz taj celofan dobro vidi. Bosanski Hrvati nemaju nikakve šanse da opstanu kao nacionalni identitet ako se Bosna i Hercegovina podijeli. Zato stvarni interes Hrvat nije nikakva podjela BiH, jer Hrvati nemaju kapacitet ostvariti svoje svenacionalne interese u toj podjeli Bosne i Hercegovine.

Ovu činjenicu bi trebao akceptirati i službeni Zagreb. Hrvatska ne bi smjela sebi uzeti za pravo da podržava jednu politiku koja će istrijebiti Hrvate iz Bosne. Spašavanje nekoliko općinica iz Zapadne Hercegovine nije svehrvatski interes i s takvom politikom je trebalo davno prestati. Ona se u ratu pokazala promašenom i teško je shvatiti zašto se ponovo neki vraćaju na kolosjeke te promašene politike. A da je tako vidi se po pisanju medija koje kontrolira Dragan Čović ili pak onih medija koji su bliski njegovoj politici. Zadnje je u što treba vjerovati je da se u toj politici HDZ-a kriju orjunaški motivi koji se plasiraju iz nekih orjunaških medija s juga zemlja. Oni bezrezervno podupiru Dodika i velikosrpski projekt. Možda zato što vjeruju da su i sami etnički Srbi koji su silom prilika prešli na katoličanstvo pa se poistovjećuju s politikom svojih ili je u te ljude ušao toliki bezobrazluk da su spremni žrtvovati pola milijuna sunarodnjaka kako bi njima bilo bolje.

Povijest takve bilježi kao izdajnike i nikako drukčije. Međutim, takav scenarij se odvija nama ispred nosa i za tim nitko ne mari. Zaslužujemo li uopće bolje?

Dragan Radić | herceg-bosna.com

3.5 2 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

ANTUN MATEŠ: Zagreb je postao glavni grad Jugoslavije

Gost u zadnjem izdanju Podcasta Velebit bio je akademski slikar, političar i publicist Antun Mateš. Vrlo zanimljiv gost u podcastu dotakao se vrlo zanimljvih tema. Na koja pitanja je Mateš odgovarao što su bile teme novog potcasta pogledajte u nastavku. Svakako preporučamo pogledati video.

Online:

/ Datum objave:

► Ima li potraga srpske policije za Splićaninom Matejom Perišom veze sa srpskim turizmom?
► Kako to da je Zagreb prije sto godina bio tvrdo nacionalno središte, a danas bastion svih mogućih antinacionalnih politika?
► Prije sto godina Zagrepčani su žestoko demonstruirali protiv pisanja Srbobrana ili 1918. protiv ujedinjenja, potom jednako žestoko na desetu godišnjicu ‘prisajeinjenja’ ili nakon uvođenja ‘šestojanuarske’ diktature, a danas nigdje ništa?
► Gdje je nestao taj Zagreb, je li pometen 1945. i možda 2000. godine?
► Što se u Zagrebu događalo nakon tzv. oslobađanja? Je li to bilo slavlje ‘oslobođenih’ ili slavlje ‘osloboditelja’?
► Koje su sličnosti ‘oslobođenja’ Zagreba i vizigotskog zauzimanja Rima koje je predvodio Alarik 410. godine?
► Tko su bili ljudi koji su naselili otete stanove i počeli upravljati gradom i kakve su škole pohađali?
► Što je bilo s zagrebačkim kulturnjacima i sportašima poput Josipa Horvata, Matačića, Bobeka, Čajkovskog, i brojni drugi?
► Kako su sedamdesete obilježili Aldo Moro, Baden Meinhof, Bruno Bušić, Kristin Emmark?
► Koja je veza Tita, Hrvata i Štokholmskog sindroma?
► Kakav je bio standard u Jugoslaviji – odnos prema radnicima, radnička odmarališta, K15 i ostalo?
► Jugo nostalgija je nostalgija za čim?
► Koliko je bilo slobode u Jugoslaviji?
► Što je bilo s 350 novinara koji su pisali u medijima Nezavisne Države Hrvatske?
► Zašto se radnici nisu pridružili studentima u štrajku 1971. godine?
► Zašto je nakon Titove smrti nastala, histerija, plakanje na stadionu, veliki ispraćaji, sprovod i ostalo?
► Tko je nosio zadnju štafetu pored lijesa preminulog vladara Jugoslavije?
► Kako je Božo Biškupić od referenta za kulturu USIZ-a stigao do ministara kulture RH?
► Kako su se zvale lokomotive koje su vukle Titov vlak?
► Koja je bila godišnja norma za političke procese u Jugoslaviji?
► Koliko je ‘koštao’ verbalni delikt?
► Jesu li Zvečka, Kavez i Blato nalikovali na ono što se pod tim naslovom prikazuje na HRT-u?
► Kako opisati život jednog slikar u Jugoslaviji?
► Što je s današnjim kiparima, zašto ni jedan zna napraviti normalan spomenik Franji Tuđmanu?
► Kako je ‘nastao’ Ivica Račan?
► Što je nadahnulo Lordana Zafranovića kada je snimao film Okupacija u 26 slika?
► Tko je bio Ante Topić Mimara?
► Tko je u Jugoslaviji bio povlašten? Jesu li neke nacije zaista bile povlaštene?
► Koje su bile velike nesreće u Jugoslaviji, zrakoplovne, željezničke, potresi?
► Je li Milošević ‘stvorio’ Tuđmana?
► Kakav je profil političara bio Vlado Gotovac?
► Kako serija Crno-bijeli svijet izostavlja ono ‘crno’ u Jugoslaviji?
► Kako je ‘Dnevnik malog velikog Perice’, nastavak kultnog hrvatskog filma ‘Tko pjeva zlo ne misli’, postao dvodimenzionalni milicajsko-oficirski film?
► Koliko bi puta Hrvatska bila prvak svijeta u nogometu da nije bilo Jugoslavije?
► Što je bio ‘Zenit’ i zašto ga je predsjednik Josipović s radošću primio iz ruku srpskog predsjednika Borisa Tadića?
► Jesu li se hrvatske težnje kroz stoljeća, u današnjoj Hrvatskoj ostvarile?
► Što se godinama događalo na tzv. ‘Ustaškom groblju’ na Mirogoju?
► Koji je smisao klečanja Tomaševića i ekipe pred Meštrovićevim paviljonom?
► Kako je ‘Harisonovo cvijeće’ iz filma stiglo u Hrvatsku?
► Kako HDZ kadrovira u HSP-u nekad i danas?
► Je li Jugoslavija bila uspješnija u obnovi potresom razorenog Skopja, nego danas Hrvatska uz svu financijsku pomoć EU?

Izvor: projektvelebit.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

GLEDATELJI BUJICE IZABRALI NEGATIVCA GODINE: POBIJEDIO JE ANDREJ PLENKOVIĆ! Drugi je Beroš, treći Pupovac…

U posljednjem izdanju 2021. godine, Bujica je izabrala negativca godine. Za devet predloženih kandidata, u 50 minuta glasovalo je 1.347 gledateljica i gledatelja iz cijele Hrvatske. Rezultate su komentirali urednici i voditelji sa Z1 televizije – Željko Pervan, Tihomir Dujmović i Ratko Martinović…

Online:

/ Datum objave:

ČAK 47 POSTO GLEDATELJA BUJICE SMATRA DA JE PLENKOVIĆ NEGATIVAC GODINE!

Za negativca godine sa osvojenih 47 posto glasova izabran je šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković! Na drugom je mjestu njegov ministar zdravstva, stožeraš Vili Beroš s 26 posto, a treći je šef SDSS-a i glavni stup aktualne Vlade Milorad Pupovac, za kojeg je glasovalo 7 posto gledateljica i gledatelja.

KATARINA PEOVIĆ I HRVOJE ZEKANOVIĆ – PODJEDNAKO NEGATIVNI!

Četvrti negativac u 2021. godini je Boris Dežulović, kolumnist N1 televizije i Pupovčevih ‘Novosti’ s 5 posto osvojenih glasova. Hrvoje Zekanović, uskoro bivši saborski zastupnik tzv. suverenista i šefica Radničke fronte Katarina Peović, dijele peto i šesto mjesto sa po 4 posto, dok je na sedmom mjestu gradonačelnik Zagreba i šef Možemo – Tomislav Tomašević, kojeg 3 posto gledatelja u predloženoj konkurenciji smatra najvećim negativcem godine na odlasku. Na osmom je mjestu Plenkovićev ministar (ne)obnove Darko Horvat s 2 posto glasova, dok je najmanje negativan, deveti, ispao Zoran Milanović…

DUJMOVIĆ KOMENTIRAO ZVIŽDUKE NA RAČUN PLENKOVIĆA: “Besramno je da se uopće odlučio pojaviti u Petrinji!”

Tihomir Dujmović posebno je prokomentirao snimku premijerovog posjeta Banovini na godišnjicu velikog potresa, gdje je Plenković, zajedno sa svojom svitom, dočekan zvižducima i grudom snijega: – Što je za Plenkovića godinu dana?! Do kraja stoljeća će vjerojatno biti obnovljeno sve na Banovini… Meni je fascinantno da se čovjek pojavi u gradu, u kojem niti jedna kuća pogođena potresom nije obnovljena, pogotovo ne “crvena”, koja je bila razrušena. Obnovili su tek nešto “zelenih”, a to su uglavnom dimnjaci… Prošlo je toliko vremena od potresa, a on se mrtav hladan pojavi u Petrinji i besramno kaže da će ubrzati stvari! Što će ubrzati?! Zaista treba zapamtiti njegov hladi, ledeni pogled, kojim gleda naciju u oči i govori da će ubrzati obnovu nečega, što još nije ni počelo. To je besramno!

“Nigdje se nije pokazala tolika razina nesposobnosti i neorganiziranosti vlasti, kao na Banovini,” nastavio je Dujmović: “Taj kaos se na Banovini najbolje vidio odmah nakon potresa… Trebala su im tri tjedna da dovezu vojnu kuhinju i onda su ljudi kuhali sami sebi! Nema većeg primjera organizacije ili neorganizacije jedne države od izvanrednih situacija. Kada se u Njemačkoj dogodila poplava, vidjeli smo što je prava država. Kada su se dogodili potresi u Italiji, isto smo vidjeli kako reagira ozbiljna država. Ali postoji i Hrvatska, u kojoj smo vidjeli kakav se kriminal dogodio nakon poplava u Gunji i nadrealni kaos nakon potresa na Banovini. Nakon punih godinu dana, istih pet tisuća ljudi živi u kontejnerima. To je nevjerojatno!”

DARKO HORVAT, JNA I BIJEG U SLOVENIJU…

I onda se Dujmović obrušio na Darka Horvata, koji se također našao na listi najnegativnijih u 2021. godini: – Njegova nesposobnost nikoga ne bi trebala čuditi. Legenda kaže da je godine 1991. bio u JNA i otišao u Sloveniju da ne bi morao braniti Hrvatsku!

MARTINOVIĆ O KATARINI PEOVIĆ: “To je ‘Neradnička’ fronta!”

Ratko Martinović komentirao je Katarinu Peović, jedinu ženu s izbora za negativca/negativku godine: – Ona je napadala čak i Rimca, prozvala ga je za neku šikaru! Pretpostavljam da bi Radnička fronta mogla i nešto bolje smisliti, iako sam sada vidio da se zalažu za neradne dane, pa bi im bolji naziv bio ‘Neradnička’ fronta!

NEMA VEĆE OSUDE NEGO KADA DVA LIJEVA PREDSJEDNIKA PUPOVCA NAZOVU MORALNIM REKETAROM I ETNOBIZNISMENOM!

Visoko treće mjesto na listi najnegativnijih u 2021. godini, koje je osvojio Milorad Pupovac, u studiju iznenadilo nikoga, pa tako ni Dujmovića: – Ni za što nije kriv Milorad Pupovac! On ima svoj politički stav koji je jasan već punih trideset godina. Ima svoj politički plan i on je jasan, svi znamo kakve su njegove ambicije. Čovjek se ne miri sa samostalnom Hrvatskom državom još od kad je nastala i pokušava u nju vratiti staru sliku. Njemu je bitna srpska banka, srpska škola i srpsko što sve ne… Pupovac je zagovornik stare paradigme; hrvatski i srpski narod čine suverenitet u Hrvatskoj… I Pupovac sve to radi vrlo uspješno.

Željko Pervan prisjetio se jednog razgovora s Božom Petrovom iz Mosta: – Bio je slučajno na vlasti, vrlo kratko i imao je sastanak sa Miloradom Pupavcem, gdje je on donio na A4 papiru, sitno ispisane zahtjeve i u svima njima, s jedne i druge strane, nigdje nije bilo Srba, kao ljudi. Nijedna točka nije sadržavala asfaltni put ili vodu, već posve nešto drugo, osobno…

“Nema veće osude od toga da su dva lijeva predsjednika, koji su došli iz lijeve opcije – i Josipović i Milanović – javno zaključili da je Pupovac etnobiznismen i moralni reketar,” napomenuo je Tihomir Dujmović, uz zaključak da su njihove riječi samo potvrde svega onoga što desnica već godinama govori o Miloradu Pupovcu.

MARTINOVIĆ O BEROŠU: “Stožeraši komuniciraju poput influencera!”

Ratka Martinovića nimalo ne čudi što se visoko na listi negativnih našao ministar zdravstva Vili Beroš: – Mislim da je PR kampanja Stožera tijekom dvije godine koronakrize bila generalno vrlo loša. Na početku su angažirali neke poznate osobe kako bi reklamirali njihove kontroverzne poruke i govorili o stvarima koje su se na kraju pokazale neistinitima. I sam je Stožer često mijenjao vlastite stavove… Nije dobro u ovako ozbiljnoj situaciji komunicirati poput influencera i to nabrijanih i vrlo nervoznih… Upravo takav način komunikacije jedan je od glavnih razloga što je njihova agenda prošla loše u Hratskoj, a Beroš u ovoj anketi.

PERVAN: “I MOJ JE TATA DOBIO OMICRON! NAKON 20 GODINA RADA U MUNJI…”

Pervan je u svom stilu, prokomentirao novi soj koji prijeti Europi i Hrvatskoj: – Omikron je moj tata dobio za 20 godina rada u Munji! Nije zlatni, ali i dan, danas ide!

Komentirajući Zorana Milanovića, koji je po ocjeni gledatelja Bujice ispao najmanje negativan u prošloj godini, Ratko Martinović je konstatirao da bi predsjednik bio “odličan gost za podcast”: – Svađe njega i Plenkovića baš su nam faille! Prije je bilo beskrajno dosadno. Sada si fino, prije spavanje, uključim Milanovićeve govore…

Nema bolje, zar ću Josipovića gledati, s onim njegovim štapićima – zapitao se Pervan.

Josipović bi bio dobar za one koji imaju hipertenziju – našalio se Dujmović: – Svađe između šefova dvaju brda kojima smo svjedočili u prošloj godini, apsolutna su sramota za državu! Tako se ne bi smjeli ponašati niti zamjenici načelnika općina do stotinjak građana. To je ispod svake razine.

O TOMAŠEVIĆU: “BANDIĆ JE BIO ARISTOTEL PREMA OVIM JADNICIMA!”

O negativcu Tomaševiću, aktualnom gradonačelniku hrvatskog glavnog grada, govorio je Željko Pervan: – Kanta puna smeća već tri dana stoji mi pred ulazom u kuću, a to se kod pokojnog gradonačelnika nikada ne bi dogodilo… Bandić je bio Aristotel prema svim ovim jadnicima koji ga pokušavaju zamijeniti!

“ZAKANOVIĆ JE TEK SADA OTKRIO DA JE ZEMLJA OKRUGLA!”

Ratko Martinović narugao se napadu negativca Zekanovića na saborske kolege s desnice zbog necijepljenja: – Kaže Zekanović da su ljudi završili “na respiratore”. Pa valjda je trebao reći “na respiratorima”…

Na Dujmovićevo pitanje zašto tako nije govorio prije godinu dana, Martinović je još jednom spustio Zekanoviću: – Zato jer je tek sada otkrio da je zemlja okruga!

“On je suveren u svojim stavovima,” zaključio je Pervan i ironično dodao: “Zekanović je pravi suverenist!”

ŽELJKO PERVAN SE OZBILJNO NALJUDIO NA DEŽULOVIĆA: “Diže mi se želudac dok ovakva bića hodaju po Hrvatskoj!”

Željka Pervana, koji se cijelu emisiju trudio biti vrlo sarkastičan, ipak je silno naljutio Boris Dežulović, koji je zbog svoje kolumne “J**o vas Vukovar” završio na popisu najnegativnijih osoba prošle godine: – Ja sam osupnut! To što čujemo od ovoga lika je odvratno! To je dno dna. I mi smo sami krivi što uvozimo kojekakvu žgadiju!

To što je napisao Dežulović u kolumni za N1 telviziji nije nikakva satira, smatra Pervan: – Diže mi se želudac što sam Hrvat i što živim u Hrvatskoj! Diže mi se želudac dok ovakva bića hodaju po Hrvatskoj! I ne samo on, ima ih još…

BUJICA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

MEDIJI SVJEDOČE: Tko je prekrižio bosanske Hrvate

Svi imaju nekakve interese. Svi misle da su u pravu. I nitko ne želi popustiti. Mogu i jedni i drugi i treći ovako još godinama. Možda se nekima žuri. Možda se žuri svima, jer vrijeme ne radi za njih. Jedini koji više nigdje ne žure su bosanski Hrvati. Njihovo vrijeme je isteklo.

Online:

/ Datum objave:

Priča o dobrim i lošim Hrvatima bila je česta u ovih zadnji tridesetak godina. Onaj tko bi u javnom diskursu otvorio temu o očitoj podjeli Hrvata na one koji se uzimaju u obzir i na one koje je netko iz nekog razloga prekrižio uvijek je bio napadnut kako razjedinjuje hrvatsko nacionalno tkivo ili bi bio proglašen teoretičarem zavjere.

Interesna struktura koja bezobzirno zatire očitu diskriminaciju unutar same nacionalne zajednice Hrvata zna što radi i svojski se trudi da zatomi svaku priču o ovoj svojevrsnoj nacionalnoj izdaji koja je bez presedana.

Medijska kontrola

Čak što više u zadnje vrijeme više i ne pokušavaju skrivati svoje opskurne ideje koje proklamiraju kao hrvatski nacionalni interes. Sukladnu tomu žele sasjeći u korijenu svako propitivanje ispravnosti svojih stavova, jer onaj tko se usudi javno ih prozvati orkestrirano biva medijski linčovan i prokazan kao izdajnik hrvatskog naroda.

Mnogi hrvatski intelektualci su se povukli i više se ne eksponiraju po ovom pitanju, jer su shvatili da imaju posla s rogatima. Momci imaju ozbiljne namjere i nije zgodno stati im na put. Nekolicina se ipak drzne i ponešto napiše ili javno kaže u kameru. Možda neki od njih malo i pretjeraju, ali nevažno, svi odreda bivaju demonizirani i oprani u medijima pod kontrolom HDZ BiH. A Čović se već odavno potrudio da pod svoju kontrolu stavi većinu medija koje Hrvati u BiH prate. Svaki njegov kritičar nakon upućene mu kritike dobije po prstima u svim medijima koje Čović kontrolira.

Podjela nije od jučer

Kada se tiče Bosne i Hercegovine već dugi niz godina hrvatski narod na svojoj koži osjeća kako se percipira unutar vlastitog nacionalnog korpusa. Očito je da su jedni vrjedniji od drugih. Između ostalih i to je jedan od razloga zašto Hrvati iseljavaju iz BiH. Međutim, ovdje nećemo širiti temu i u tom pravcu, nego ćemo akcent dati na jednu drugu podjelu koja razara hrvatsko nacionalno tkivo u BiH.

Pamtimo još ratna vremena i odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a napose odnos političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata prema pripadnicima svog naroda. Dok su jedni bili privilegirani drugi su bili zapostavljani. Dok je jedne branila HV, drugima HV nije smjela pomagati. Ali to se tada skrivalo. Sve je bilo uvijeno u celofan i nikada se nije htjelo priznati da jedni Hrvati u BiH mogu dobiti sve, a drugi malo ili ništa. Nastranu humanitarna pomoć i slični vidovi podrške koji nisu nedostajali nikomu. U prvom planu treba se osvrnuti na pozadinu skrivene politike i dvostrukih aršina čije posljedice vidimo ili ćemo tek vidjeti.

BiH Hrvati su prošli kroz nacionalno sito

Netko je ipak prosijao hrvatsko nacionalno biće i odredio koji će Hrvati imati svu pažnju, a koji će biti proglašeni, javno ili potajice, personama non grata. Ovdje naravno ne mislimo na Željka Komšića, jer je Željko Komšić priča za sebe. Mislimo, prvenstveno na bosanske Hrvate. Oni su cijelo vrijeme služili kao moneta za potkusurivanje. Koristilo ih se samo kada je trebalo stvoriti svehrvatski politički legitimitet. Kada je trebalo lokalnu interesnu politiku podvesti pod, opću, nacionalnu. Kada je trebalo stavove određene interesne zajednice predstaviti kao interese svih Hrvata u BiH. Takvo nacionalno laganje vlastitog naroda bilo je u praksi godinama. Vješto se prodavao rog za svijeću. Jer znali su da čine nečasne stvari i veleizdaju. A nisu imali hrabrosti biti muškarci kao recimo Dodik i odmah se odrediti i zauzeti gard koji im leži na srcu.

Eskaliranjem zadnje velike krize u BiH i „Hrvati“ mijenjaju svoj narativ. Tiho, ali nesumnjivo mijenjaju strategiju. Otvoreno daju do znanja da Hrvate Bosna ne zanima. Samo što ima fali malo više petlje da to otvorenije kažu, ali se više ne libe javno djelovati ne skrivajući svoje istinske namjere.

Onaj tko to želi vidjeti taj i vidi. A tko ne želi taj se i dalje pravi ćoškast. Jer teško se odreći sinekura i beriva koje kao politički namjesnici uživaju godinama služeći tuđim interesima zapostavljajući interese lokalne zajednice.

Najgore u cijeloj ovoj priči je crna spoznaja da oni koji su izdani najviše vjeruju svojim krvnicima. Jer primjerice ono što Čović ne može u svojoj Hercegovini bez problema može u Posavini.

Slamka spasa koja Hrvate vuče na dno

Da, bosanski Hrvati su nehomogenizirani i kao takvi teško se mogu organizirati i biti politički subjekt koji može raditi na ostvarivanu svojih interesa. Zato se slijepo drže HDZ BiH u nadi da im je HDZ slamka spasa bez koje bi bili utopljeni u moru većinskih Srba i Bošnjaka. To je praktično istina, ali samo pod uvjetom da HDZ BiH jeste ono za čim se izdavao svih ovih godina. Međutim, HDZ BiH to nije. Otišlo bi se daleko kada bi ušli u priču udbaškog preotimanja stranke i jasnog skretanja sa svenacionalnog puta kako bi stranka služila određenim političkim krugovima i interesima. Za takvu tvrdnju postoje brojni argumenti. No o njima možda nekom drugom zgodom.

Vratimo se priči o očitoj podjeli Hrvata u BiH, na one koji zavrjeđuju pozornost HDZ-a BiH i Zagreba i onih koji definitivno odlaze u zapećak hrvatske nacionalne priče.

Kud Čović tud i Zagreb

Nema sumnje da se politika Zagreba otvoreno svrstala na stranu politike Dragana Čovića. Lako misleni će reći da Zagreb intervenira samo zbog slučaja Komšić. Da, Komšić je povod i izvanredno, plodno, tlo za političko djelovanje, ali uzroci takve politike leže negdje drugdje.

Koketiranje Zagreba s Miloradom Dodikom nedvojbeno potvrđuje ovu tezu. Milorad Dodik kao promotor velikosrpske politike niti pod razno ne može biti prijatelj Zagreba i prijatelj Hrvata. Nesuglasje sa Bošnjacima najmanji je razlog da se u Zagrebu ugošćuje Dodik i da mu se daje toliko pažnje. Čak su ga počeli ugošćavati na nacionalnoj televiziji što je nonsens.

Ali se zato lako može izvući zaključak da Srbi i Hrvati u BiH imaju zajedničke interese, pa sukladno tomu i zajedničku politiku. Je li to ispravna hrvatska politika? Teško da bi se s tim složila većina Hrvata. Rezultat takve politike je eklatantno narušavanje odnosa sa Bošnjacima. Nije sporno ni da bošnjačka strana ima viziju Bosne i Hercegovine u kojoj na Hrvate gleda ispod oka. Međutim, politika HDZ BiH i potpora Zagreba takvoj politici uvelike je doprinijela zategnutosti međusobnih odnosa između Hrvata i Bošnjaka.

Rezultat takve politike je taj da se pola milijuna bosanskih Hrvata našlo na vjetrometini. Na svojevrsnoj streljani. Odbačeni i nezaštićeni. Zbog toga su mnogi doživjeli ratne traume, stradanja i prognanstva. Nakon rata kada se činilo da je HDZ BiH odustao od politike po ugledu na Srbe bila je pružena nada da će Hrvati u Bosni ponovo doći na svoje. To je ipak bila lažna nada. Da je tako govori slijed događaja, a pogotovo politika HDZ BiH u zadnje dvije godine.

Medijska ekstrakcija bosanskih Hrvata

Dovoljno je pogledati hercegovačke internet portale ili kako se to žargonski često kaže Čovićeve portale. Na njima se vidi koliko su u zadnje vrijeme bosanski Hrvati dio Herceg-Bosne. Koliko su bosanski Hrvati dio interesne sfere HDZ BiH i Dragana Čovića, a samim time i Zagreba koji tjera vodu na Čovićev mlin. Ne, bosanskih Hrvata više nema u hercegovačkim medijima koji se još uvijek izdaju kao hrvatski mediji u BiH. Radi legitimiteta oni se i dalje predstavljaju kao beha glasila i postavljaju se kao glas naroda bosanskohercegovačkih Hrvata. Čović je i dalje hrvatski nacionalni lider iako njegova politika sa svehrvatstvom nema dodirnih točaka.

Medijsko izopćenje bosanskih Hrvata nije slučajno. Ne može biti. Jer Hrvata u Bosni ima još najmanje barem onoliko koliko i u Hercegovini. Međutim, svi društveni, kulturni, sportski, politički i svaki drugi događaji među bosanskim Hrvatima se zamračuju. Želi se stvoriti slika kako bosanskih Hrvata više nema i kako je Čoviću jedino ostala borba da spasi hercegovačke Hrvate. Želi se hrvatsko pitanje u BiH pretvoriti u hercegovačko pitanje. Zapravo to je već postignuto. O bosanskim Hrvatima se već sada može pričati kao o bivšim… To je rezultat politike HDZ BiH i interesne skupine koja istinski upravlja tom strankom 30 godina.

Kad se interesi moćnika isprepleću

Zbog svog položaja i razruđenosti Hrvatima u BiH je mogao samo biti interes cjelovita BiH s pravima na cijelom teritoriju države. Taj interes se poklapa sa interesima Bošnjaka. Sasvim slučajno. No, interes HDZ BiH je bliži interesima bosanskih Srba. A njihov interes nije nikakva Bosna i Hercegovina. Nego im je interes podijeliti BiH. Da bi imali kakvu takvu šansu Srbima je trebao partner i našli su ga u redovima HDZ-a BiH. Povijesna greška Hrvata, koja je nažalost podržana prvo u vrijeme Šuška i Tuđmana, a sada vidimo i u vrijeme Plenkovića i na veliko iznenađenje i Milanovića.

Na dobrom su putu da u svojim planovima i uspiju. Srbija ima potporu Rusije. Ne zato što Rusi vole Srbe, nego zato što Rusima odgovara zadirati u interesne sfere NATO-a i Zapada. Barem tamo gdje može, a preko Srba i te kako može. Zagreb snažno lobira kod EU, a ova opet kod SAD-a da se Čoviću omogući još jedan mandat u fotelji člana Predsjedništva BiH. Mada smo rekli da fotelja u Predsjedništvu BiH nije uzrok nego je povod politici HDZ BiH.

Tko je bez grijeha nek’ prvi baci kamen

Bošnjacima nije teško prepoznati takve politike. I sad se treba čuditi što se grčevito bore za ono što jedino imaju. Ipak svojim određenim politikama neodgovorno dolijevaju ulje na vatru i situaciju čine još težom. Na jednak način u svojim medijima stvaraju animozitet prema Hrvatima čime nas sve skupa vraćaju na stanje s potkraj 1992. godine. Ponekad se čini da i Bošnjaci svog konja za trku imaju kada je u pitanju podjela BiH. Neki od njih bi rado proglasili Islamsku republiku Bosnu. Samo čini se da im je avlija tijesna.

Za neke je već kasno

Svi imaju nekakve interese. Svi misle da su u pravu. I nitko ne želi popustiti. Mogu i jedni i drugi i treći ovako još godinama. Možda se nekima žuri. Možda se žuri svima, jer vrijeme ne radi za njih. Jedini koji više nigdje ne žure su bosanski Hrvati. Njihovo vrijeme je isteklo. Dobili su po leđima prvo od Srba, pa onda od Bošnjaka, a cijelo vrijeme mlati ih toljaga HDZ BiH. Može im se, jer očito nikakva odgovornost ne postoji kada je HDZ BiH u pitanju. Njihova briga nikada nisu bili bosanski Hrvati, osim jednog. A taj jedan se zove Željko Komšić. On nije autentični predstavnik Hrvata u Bosni, zato je i problem. Oni pak autentični i legitimni kako ih HDZ voli nazivati su šaptom pali. Sve poradi interesa onih koji stoluju u stožernom gradu Hrvata, u polovici grada Mostara. Eh da im je cijeli Mostar, gdje bi im bio kraj…

5 3 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x