Kontaktirajte nas na:

xBox

Je li godišnja inflacija u BiH “samo” 18,1 %?

Podjela crkavice pred izbore nije bila u službi olakšavanja inflacijskih tegoba nego kupovina glasova proračunskim sredstvima.

Online:

/ Datum objave:

U rujnu 2022. u odnosu na isti mjesec 2021. godine, u BiH su cijene porasle za 18,1 posto (godišnja inflacija), podaci su Federalnog zavoda za statistiku.

Neću reći da Federalni zavod za statistiku laže, ali ću reći da ima apsolutno netočne podatke. Sva roba, u ovom promatranom razdoblju, poskupjela je od 10 % pa sve do 100% ili čak 200%. Naravno ne mogu izračunati koji je prosjek, ali oni artikli koji predstavljaju tzv. potrošačku košaricu i artikli koji su neophodni za svako domaćinstvo poskupjeli su negdje od 30-50%. Samo je nafta poskupjela 50%. Jaja su poskupjela 60%. I da ne nabrajam dalje, i sami vidite kada posjetite naše šoping centre.

Ogrjevno drvo je poskupjelo 40% Pelet da i ne spominjem. Žitarice su poskupjele 40%, živa stoka 50%…

Naravno, ima artikala koji nisu poskupjeli nikako. Recimo električna energija nije uopće poskupjela, telefonija i internet također.

Možda se u konačnici i dođe do prosjeka od 18,1 %, i to je tako. Matematika je tu neumoljiva.

Međutim, na inflaciju treba gledati na malo drugačiji način. Mnogi građani ove države jedva da zarađuju za život. Kako se kaže jedva sastavljaju kraj s krajem. Za svoju plaću ili mirovinu kupuju ono što moraju kupiti. Životne namirnice. Egzistencijalne artikle, kako bi se prehranili i kako bi dočekali novi mjesec i novu plaću. A upravo ti artikli (uz mnoge druge koji nisu životno važni) su poskupjeli u zadnjih godinu dana između 30 i 60 %.

Drugim riječima ono što smo mogli kupiti za plaću u 10 mjesecu 2021. godine ne možemo ni blizu kupiti danas. Možemo tek nekih 60% (grubo rečeno). Ili još jednostavnije, ova inflacija nas je osiromašila za nekih 40%. Ne sve, ali široki sloj građana svakako. Političari koji vode ovu državu reći će da smo osiromašili puno manje. Da, tu će računati stabilne cijene one robe koju većina uopće ne kupuje ili koja ima luksuzni karakter (mada je i ona poskupjela). Tu će računati slojeve građana sa velikim primanjima koje poskupljenje ne tangira jednako kao veliku većinu s malim ili sa znatno manjim primanjima.

Dakle, ukupna statistika svakako računa i one koji teret ove krize ne osjećaju na jednak način kao brojni radnici iz realnog sektora, umirovljenici. Da se ne spominju neuposleni koji žive od socijalne pomoći.

Da zaključim. Službeno se stvara pogrešna slika kada se kaže da je godišnja inflacija u BiH 18,1 %.

Veliki broj građana pretrpio je znatno veći udar na svoj standard od ovih službeni 18,1 %. Mnogima je kupovna moć opala i do 50%, ali u prosjeku statističkim metodama dođe se do brojke od 18,1.

Nažalost, i tih 18,1 % je katastrofalan podatak. Što država radi sve vrijeme da umanji inflaciju? Uzgred rečeno ovakva inflacija nije realna i na tržištu imamo enormno mešetarenje trgovaca i interesnih skupina s njima povezanih.

Veliki broj poskupljenja su apsolutno nerealna i nepotrebna. Netko skida debeo kajmak s grbače naroda. Skida ga i država.

Prihodi države u ovo promatrano vrijeme su se povećali za 1,5 milijardu KM. Što je država učinila da ublaži ovo divljanje cijena ili da pomogne najugroženijem sloju građana?

A najmanje pola stanovništva je ugroženo i dobro uzdrmano ovom inflacijom. Koje su mjere poduzeli država i sve razine vlasti da ublaže ovu krizu? Podjela crkavice pred izbore nije bila u službi olakšavanja inflacijskih tegoba nego kupovina glasova proračunskim sredstvima.

I ovaj višak prihoda u državnoj kasi ponovo neće biti upotrijebljen na mjere smanjenja inflacije nego će ga političari potrošiti na sebe.

A cijelo vrijeme će narodu bacati kosti da se njima zabavljaju. Izborni zakon, Komšić, izborne prevare i slične gluposti bit će top teme i u narednom periodu. Narod će se kao zombiji zabavljati nevažnim temama. Inflacija će biti sve veća i veća. Političari će dijeliti višak prihoda od PDV-a međusobno i tako će se sve vrtjeti u krug. Tko zna do kada? Ne bih rekao da će još dugo. Jer mnogima sve već izlazi na nos. Brojni naši gastarbajteri još uvijek iz inozemstva šalju novac s kojim se popravlja socijalna slika ovdje. Ali i tomu će doći kraj. A što onda?

herceg-bosna.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

Dr. fra Luka Marković: Vidi li akademik budućnost BiH na Bliskom istoku?

Već duže vremena komentira sarajevski akademik Esad Duraković politička previranja u Bosni i Hercegovini. Iz njegovih mnogobrojnih tekstova koji se, navodno, zauzimaju za demokratski uređenu BiH, može se ipak naslutiti nešto drugo. Njega građanski i etnički uređena BiH, što zahtjeva Dayton, ali i konstitutivnost triju naroda, očito malo zanima, iako se svim silama trudi prikazati sebe kao jednog objektivnoga promatrača stanja. Između redaka i određene misaone zbrke da se ipak naslutiti što čovjek doista želi.

Online:

/ Datum objave:

Ponekad hvali visoke predstavnike, a onda ih drsko napada, kao što je slučaj sa zadnjim. Hvali ih kad su protiv hrvatskih interesa, a brutalno napada kad pokušavaju te interese barem djelomično zaštiti. Silno se, navodno, uzbudi na mogućnost stvaranja muslimanske državice u BiH, uvjeren kako to neki Bošnjaci žele ostvariti u dogovoru s Hrvatima i Srbima, a onda, između redaka čitano, grmi protiv onih koji bi se mogli dogovoriti s Hrvatima oko pravednoga uređenja Federacije u kojoj Bošnjaci ne bi Hrvatima birali političke predstavnike.

Upravo bi taj dogovor bio neka vrsta jamstva opstanka BiH, jer bi prisilio i Srbe da počnu realno razmišljati i zaborave na priključenje Republike Srpske Srbiji.

Akademiku je još uvijek problem mala bošnjačka državica, ali se iz njegovih razmišljanja da zaključiti kako mu velika ne bi smetala. Jer ako se BiH uredi kao građanska država, zna to akademik, ubrzo će postati bošnjačka. Smeta mu što bi BiH u slučaju dogovora koalicionih bošnjačkih stranaka s Hrvatima i Srbima postala građanskom državom poput Švicarske i Belgije, koja bi štitila, među ostalim, i nacionalne interese konstitutivnih naroda.

Švicarska i Belgija jesu građanske države koje poštuju i etničko. Štoviše, etničko je u njima pristalo na građansko, jer se ne boji nadglasavanja manjih etnija od strane brojčano jačih.

Takvo ustrojstvo u BiH osiguralo bi dugoročno mir. Uostalom, Bosna i Hercegovina kao multietnička država može samo tako i opstati. Svaki pokušaj dominacije jednih nad drugima, doveo bi ponovno do sukoba i mogućega razlaza.

Što znači da BiH nije ni Istok ni Zapad?

Što želi uvaženi akademik uopće? Što želi taj uporni kritičar onih koji se osjećaju drugačijim od njega, a ipak su u BiH svoji na svome? Njegov zadnji tekst ga razotkriva. Iz njega bi se moglo zaključiti da je silno zabrinut zbog mogućnosti da SDA neće biti više značajan politički čimbenik u BiH. On to ne spominje. No, tako nešto se da zaključiti iz njegova zadnjeg napisa u kojem govori o tome kako Bošnjaci nemaju svoju državu, te bi zbog toga BiH morala biti daleko od Istoka i Zapada. Čovjek je očito razočaran što čitava BiH neće jednoga dana biti bošnjačka. Pa kako će biti kad u njoj žive još dva konstitutivna naroda? Vidi čuda neviđena. Onaj koji neizravno predbacuje SDA da želi bošnjačku, muslimansku fildžan državicu, odjedanput se silno zabrinuo da bi neki novi Bošnjaci mogli postići dogovor s Hrvatima i Srbima oko uređenja BiH, što bi vodilo njezinu opstanku i ekonomskom prosperitetu, ali i približavanju Zapadu. U slučaju korektnog dogovora, bila bi čitava bošnjačka, ali isto tako hrvatska, srpska i onih drugih koji se poput Komšića ne mogu svrstati.

Kojima pripada akademik? Retoričko pitanje. Koga to zanima? Ljude se cijeni po korektnosti i objektivnosti. Međutim, njegove zadnje izjave daju naslutiti ponešto od toga. Čovjek iznosi u bošnjačkim medijima (depo.ba) tezu kako BiH ne pripada ni Istoku ni Zapadu. Navodno je Bosna i Hercegovina specifična država i zaslužuje posebnu političku i ideološku orijentaciju.

BiH jest specifična država, jer je zajednica triju konstitutivnih naroda. Bošnjaci nemaju svoju državu, kaže akademik, zato njihov interes mora biti drugačiji od drugih naroda. Koji bi to mogao biti interes, ako se odbaci pripadnost Istoku i Zapadu? Ne misli akademik valjda na Bliski istok ili na Tursku? Ako i misli, ima pravo na svoje mišljenje. Pa, ipak, jedno bi morao znati: multietničke države se ne uređuju prema željama jednoga naroda, nego kroz razuman dogovor svih.

Gospodin akademik zaboravlja da u BiH postoje mnogi, pa i među Bošnjacima, koji je vide radije na Zapadu nego na Bliskom istoku ili u Turskoj. Za akademika i njemu slične, moglo bi se iščitati između redaka, zapadni novac je poželjan, ali ne i demokracija u kojoj su svi građani ravnopravni, sve vjere isto tretirane, a etničko manjega naroda zaštićeno od premoći većega. U suprotnom prihvatio bi činjenicu da u BiH žive tri konstitutivna naroda koja se moraju dogovoriti oko njezina uređenja i orijentacije.

Uostalom, u zapadne zemlje iseljavaju ne samo Hrvati i Srbi, nego i Bošnjaci. Bog zna koliko bi mladih Bošnjaka odselilo u te „retrogradne i islamofobne zapadne zemlje“ kad bi imali hrvatsku putovnicu?Nitko ne želi na Bliski istok. A i kako će željeti, kad odatle masovno dolaze mladi ljudi u Europu, pa čak i u jednu siromašnu i posvađanu BiH.

Poslije akademikova teksta, čovjek se pita gdje se to nalazi Bosna i Hercegovina. U Europi? Geografski sigurno. To kaže i akademik. Pa kada je tako, mora se odlučiti između zapadnih ili istočnih vrijednosti. Ne može se trčkarati kao Srbija, malo lijevo pa desno. Istina, ima nekih koji bi je radije vidjeli na Istoku u naručju majčice Rusije. A tu su i oni koji ne bi bili nesretni da je malo jače zagrli Erdogan ili poneki od bogatih šeika s Bliskog istoka, onih koji tretira žene kao potrošnu robu. Pitanje je jesu li spomenuti doista za to silno zainteresirani. S obzirom na pomoć koju pružaju BiH, očito nisu.

BiH je doista potrebno čudo

Zanimljivo bi bilo znati upita li se uvaženi akademik ponekad zašto te bogate arapske zemlje uvoze milijune kršćanskih, budističkih i hinduističkih radnika, a ne žele prihvatiti napaćene izbjeglice iz islamskoga svijeta, pa čak ni iz onoga arapskoga? Je li u pitanju sklonost izbjeglica neradu? Ni u kom slučaju. Mnoge pridošlice iz muslimanskih zemalja se vrlo brzo snalaze u zapadnim državama. Naravno, to se odnosi na one koji su došli potražiti bolji život, a ne širiti konzervativni islam. Svojim radom mnogi od njih žive bolje nego prosječan Nijemac. Dakle nije u pitanju nerad. Pa što je tada razlog? Možda ih radije vide u Europi? Ili ne žele imati posla s izbjegličkom sirotinjom koja treba pomoć dok se ne snađe. Njemačka država, koliko sam upućen, troši više od 20 milijardi eura godišnje na izbjeglice i ne plače zbog toga. A ne plaču ni izbjeglice, jer im je jako dobro u Njemačkoj i zapadnim državama u kojima, prema mišljenju uvaženoga akademika, vlada islamofobija.

Ma ne misli on to ozbiljno. To je bio samo dio strategije, kao i kod Komšića, kako bi se izvršio pritisak na visokoga predstavnika Schmidta da ne promijeni Izborni zakon.

Kako stvari stoje, ne bi me iznenadilo da akademik i njemu slični počnu ipak glasno protežirati bošnjačku državicu u BiH, jer vide da je vrag odnio šalu – da od klasične građanske BiH, bolje rečeno samo bošnjačke, nema ništa. Jer ako se BiH pravedno uredi, neće moći najbrojniji narod jednoga dana njom ovladati i drugima propisivati što se smije a što ne smije raditi, što je poželjno a što nije.

Iako akademik ne spominje zadnje dogovore između bošnjačkih i hrvatskih stranaka, očito je da i na njih cilja. Smeta mu sada sporazum koji bi vodio stabilnosti BiH. Možda se sada uplašio da će s političke scene otići Izetbegović i SDA. Akademik bi, ako je to njegov problem, trebao ostati miran. Previše su Čović, Dodik i Izetbegović popili zajedno kava da bi se tek tako razišli. Ali tko zna? Čuda su moguća. Možda i taj „truli Zapad“, pogura malo političare k pronalasku pravednoga rješenja u BiH. Uostalom, sve tri monoteističke religije u BiH, a u zadnje vrijeme i kvantna fizika, vjeruju u čuda. BiH je potrebno doista čudo kako bi se napokon izvukla iz ruku političkih analitičara koji jedno govore a drugo misle.

Autor: Dr. fra Luka Marković

4 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

GENERAL GLASNOVIĆU BUJICI: “Porfirijeva sekta SPC i jugonacionalisti ponižavaju Vukovar!”

Nakon dugo vremena izbivanja iz etera, general Željko Glasnović dao je ekskluzivni intervju za Bujicu. U udarnom terminu Z1 i partnerskih televizija govorio je o velikosrpskom imperijalizmu kroz povijest, a posebno je prokomentirao dolazak u Vukovar svetosavskog patrijarha Prvoslava Porfirija Perića: – Bez potpore zagrebačkih jugonacionalista Porfirijeva sekta ne bi mogla ponižavati Vukovar na dan pogibije Blage Zadre!

Online:

/ Datum objave:

“Porfirije radi problem, ali najveći je problem u nama,” – smatra general: “Nikad nećete čuti da leftardi i jugonacionalisti kritiziraju SPC, njima smeta Katolička crkva! A smeta im zato što je sačuvala naš nacionalni identitet.”

GENERAL PRIZNAO: “Ošamario sam jednog četnika!”

Ideja o velikoj Srbiji oduvijek je bila najveća prijetnja na ovim prostorima, a velikosrpski imperijalizam djeluje pod različitim krinkama – upozorava Glasnović, koji se kao general-bojnik HV-a i general-pukovnik HVO-a imao prilike na bojištu obračunati s velikosrpskim agresorom: “Mi smo njih porokali u ratu i opet bi ih porokali! Ja sam u ratu ošamario samo jednog četnika. Nije to ispovijed, ali to što su oni radili našim ljudima,  to ne bi ni zvijer zamislila!”

SPC je sekta koja stavlja naciju ispred Boga – tvrdi general: – Mi s njima nemamo baš nikakve veze! Niti kulturološki, niti povijesno jer su oni pet stoljeća bili pod Turcima i u glavama im se ukorijenio taj mentalni sklop. Pošto je SPC bila pod turskom vlašću, imali su privilegije, a katolici su nestali… Hrvatska je bila predziđe kršćanstva, a Srbi su bili satrapi otomanske vlasti i potkopavali temelje Konstantinopola kao turski plaćenici! Oni su više vremena proveli kao saveznici Turske i Otomanskog carstva nego boreći se protiv njih.

Nastavio je iznositi svoje mišljenje o Srbiji kroz povijest: – Njima je Jugoslavija bila dobra jer su imali svoju državu, to je bio velikosrpski projekt. U Zagrebu je bilo 46 posto milicajaca Srba. Držali su 80 posto diplomatskog kora i 80 posto vojske, tzv JNA, a mi smo ih plaćali da nas mlate po glavi! Taj neslavni eksperiment nazvan Jugoslavija propao je poput suflea!

HRVATSKOM VLADA ‘POLICIJA MISLI’

General je u studio došao s kravatom u bojama hrvatske trobojnice i povijesnim grbom s prvim početnim bijelim poljem, koju je na dar dobio od pripadnika HOP-a u emigraciji. Trenutačno je zaokupljen pisanjem memoara i susretima s liderima desnih stranaka diljem Europe: – Europa se mijenja, dovedeni su u pitanje naš identitet, vjera, nacija i obitelj… Današnji je svijet zatočen između distopije Aldousa Huxleya, njegovog hedonizma i moralnog relativizma – i Orwellove tvrde diktature, gdje vladaju ‘veliki brat’, ‘policija misli’ i ‘kulturni terorizam’. Sve to danas vidimo i u Hrvatskoj!

GLASNOVIĆ ZA IZBORNU KRAĐU KRIVI HDZ, ALI I MOST – KOJI JE IZAŠAO IZ SABORA KADA JE TREBALO DIĆI RUKE ZA LNG…

Govorio je i o krađi koju je doživio na zadnjim parlamentarnim izborima, kada je zbog 12 glasova koji su misteriozno nestali na jednom biračkom mjestu u Livnu, ostao bez saborskog mandata u jedinici koja pokriva BiH i dijasporu: – To je “voda ispod mosta”, ali je svakako sramota da su morali tako krasti. Stranka koja je pobijedila, imala je cijeli državni aparat iza sebe. Po D’Hondtovoj metodi oni su dobili zastupnika, iako sam ja dobio više glasova. A sada vidimo i kakvi su ti zastupnici; niti jedan od tri izabrana iz XI. izborne jedinice ne predstavlja interese Hrvatskog naroda u Hrvatskom državnom saboru.

“Ljudi nisu prepoznali važnost moje neovisnosti,” nastavio je general: “Imate lijevo i desno krilo bivše partije, a ja se u to nisam ni pokušao uklopiti.”

Željko Glasnović je ostao bez mandata i zbog rušilačke politike Mosta, koji je potporom kandidaturi tzv. republikanskog kandidata bez izgleda, minirao generala, a on Grmojinoj ekipi zamjera napuštanje sabornice kada se glasovalo o LNG terminalu: – Kada smo dr. Hasanbegović i ja digli ruke za, jedna je stranka izašla iz Sabora! Vojnik sam i znam što su kratkoročni, srednjoročni, a što dugoročni planovi. Sada, kada svjedočimo ratu u Ukrajini, najbolje se vidi koliko nekoj naciji znači energetska neovisnost. Isto se odnosi i na prehrambenu neovisnost, a gdje smo mi?!

LUSTRACIJA NIJE LOV NA VJEŠTICE

“Lustracija nije lov na vještice,” napominje general Glasnović: “Lustracija omogućuje dolazak na vlast nacionalno osviještenih ljudi.”

Danas imamo Hrvatsku bez hrvatskog sadržaja – konstatirao je i dodao: – Hrvatska i Slovenija su jedine postkomunističke zemlje u Europskoj uniji koje nikad nisu provele lustracijske zakone… Lustracija je kod nas provedena, ali u suprotnom smjeru! Imate iste kadrove, isti mentalni sklop i istu mentalnu baštinu, kakvu smo imali i prije devedesete… Jugoslavija je bila jedina europska zemlja izvan Sovjetskog Saveza koja je primila komunizam dobrovoljno, dok je državama poput Češke, Rumunjske ili Bugarske, koje su bile okupirane od Sovjetskog saveza – nametnut prisilno. Jedna varijanta tog komunističkog brenda i dalje vlada Hrvatskom!

GENERAL GLASNOVIĆ USPOREDIO PLENKOVIĆA I TRUDEAUA!

Komentirao je i izjavu Andreja Plenkovića o “unutarnjim i vanjskim neprijateljima”: – Plenković je prototip te anacionalne bagre! Nešto slično onome što je Trudeau u Kanadi.

Pljačkaše Ine general je nazvao “krkanima”, kojima su pljačku omogućile “Avnoj face” i “Tito jugendi”: – Sve to dolazi iz inkubatora Komunističke partije! Navike iz bivšeg sustava još su uvijek u DNK otisku Hrvatskog naroda. Iz komunizma smo naslijedili kult lijenosti, nerada, prijevare, javašluka i psovki. Mi i danas živimo pod kulturnim terorom anacionalne komunističke bagre.

GLASNOVIĆ: “REDIZAJNIRANI KOMUNISTI ČINE SVE KAKO BI SPRIJEČILI HRVATE U ISELJENIŠTVU DA GLASUJU NA IZBORIMA!”

U Njemačkoj živi više od pola milijuna Hrvata, a pedeset posto njih je iz Bosne i Hercegovine – navodi Glasnović i upozorava: – Njima je prema postojećim izbornim pravilima de facto onemogućeno glasovanje na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, a zamislite da su mogli glasovati i na izborima u BiH, za hrvatskog člana predsjedništva?! Komšić nikada ne bi bio izabran!

“To ne žele redizajnirani komunisti ili kako ih je zvao Lenjin – uporabljivi idioti,” nastavio je: “Takvima su Hrvati koji žive vani – opasnost jer su nacionalno osviješteni!”

BAUKOV POUČAK

Zastupnik SDP-a Arsen Bauk svojedobno je izjavio da Hrvatima u iseljeništvu ne treba olakšati pristup biračkim mjestima i da im se nikako ne smije dopustiti elektroničko ili dopisno glasovanja “jer glasuju za desnicu”, što je Glasnovića itekako zasmetalo: – Takvi kao Bauk, kad sam ja bio u saborskom Klubu Neovisnih za Hrvatsku, nisu ulazili u naš ured! Zaustavljao sam ih na vratima jer su neprijatelji Hrvatskog naroda!

MILASOV URED ONEMOGUĆIO POVRATAK UGROŽENIH HRVATA IZ VENECUELE U DOMOVINU?!

General je u Bujici otkrio da je Hrvatska nedavno odbila prihvatiti naše povratnike iz Venecuele, za razliku od Orbana koji je u Mađarsku vratio tisuće svojih sunarodnjaka: – Orbanova Vlada je iz Venecuele, tog propalog socijalističkog eksperimenta, preko Ekvadora povukla tisuće Mađara, od kojih su neki treće i četvrto koljeno… Kod Budimpešte su otvorili prihvatni centar, a za sve one koji ne znaju jezik omogućili su da ga nauče. Svima su dodijelili zemlju i pitali ih u kojem dijelu Mađarske žele živjeti! Hrvatska je imala copy paste istoga programa, a znate koliko smo ljudi prebacili?! Nula. Ni jednog!

“U Venecueli vas na ulici ubiju za sunčane naočale, ljudi umiru od svakakvih bolesti i sustav se potpuno urušio, a mi se ponašamo kao da tamo nema Hrvata,” iznio je oštru kritiku na sramotno ponašanje Vladinog ureda za Hrvate izvan RH, general Željko Glasnović: “Niti jednog Hrvata nisu prebacili, ljudi moraju bježati u Kolumbiju, a imaju Hrvatsku!”

Na upit voditelja jel’ kriv Zvonko Milas, general je odgovorio: – Pitajte Milasa! To je to kameleonstvo, on je branitelj, a rat je gotov! Boksač je samo toliko dobar, koliko je dobar njegov posljednji meč! Po središtu Zagreba nam šeću migranti, a mi nemamo mjesta za Hrvate iz Venecuele!

BUJICA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

Fra Luka Marković: Prozirni Džaferovićev govor u New Yorku

Džaferovićev govor o mogućnosti suživota kršćana i muslimana u BiH je vrhunac dvoličnosti, ali i vrlo lukavi pokušaj odvlačenja pozornosti od glavnoga problema. Nije on pri tome mislio na pravoslavce (Srbe), nego na katolike (Hrvate). U pitanju je ovladavanje Federacijom BiH.

Online:

/ Datum objave:

U vrijeme osmanlijske vlasti živjeli su muslimani i kršćani zajedno u BiH, bolje rečeno na istom prostoru. Živjeli su zajedno, ali ne i ravnopravno. Jedni su bili pravi građani i vjernici, a drugi drugorazredni u svakom pogledu. Nisu imali pravo graditi vlastite bogomolje, niti su bili izjednačeni pred sudstvom s onim prvim. A i posebni porez su morali plaćati kako bi imali uopće pravo živjeti na istom prostoru s onim sunarodnjacima koji su prešli na islam. Na što je mislio Šefik Džaferović svojom pričom o mogućnosti zajedničkoga života, ne znam.

Muslimani rado odlaze u „islamofobnu“ Europu

Nadam se da nije mislio na ta stara osmanlijska vremena u kojim je kadija (musliman) tužio i sudio. Nadam se da nije mislio niti na onaj život koji kršćani danas imaju u većini muslimanskih zemlja u kojima su još uvijek drugorazredni građani i vjernici. Sumnjam da je mislio na demokratska načela civiliziranoga svijeta u kojem kršćani i muslimani imaju ista prava i mogućnosti. Recimo, na ona načela koja vladaju u Hrvatskoj i zapadnim zemljama u kojima se ljude ne pita jesi li musliman, kršćanin ili ateist, nego jesi li čovjek. Upravo takvo razmišljanje omogućava muslimanima širom Europe da grade tisuće džamija i osjećaju se ravnopravni sa svim drugima.

U tu „islamofobnu“ Europu, kako rado govore poneki muslimanski intelektualci, masovno rado odlaze živjeti i raditi čak i bosanskohercegovački muslimani. Nažalost, nekima ni to nije dovoljno. Htjeli bi puno više. Željeli bi prisiliti Europu da šuti kad islamisti prave nerede, kad ugrožavaju civilizirani demokratski poredak.

Kad su svojevremeno Francuzi protjerali 40-ak radikalnih, uglavnom arapskih, imama zbog  pokušaja širenja radikalnoga islama, govorili su neki muslimanski vjerski predstavnici, pa i oni uvijek nasmijani u Hrvatskoj, kako se radi o islamofobiji. Ti isti „mudro“ šute o zbivanjima u svijetu radikalnoga islama u kojem ne postoji osjećaj pravednosti prema onima koji drugačije vjeruju, misle i žive.

Ne mogu se sjetiti da sam ikada pročitao u bilo kojem mediju kritički osvrt bošnjačkih vjerskih predstavnika o teroru nad ženama i neistomišljenicima u Saudijskoj Arabiji ili nekoj drugoj zemlji u kojoj vlada neprosvijećeni i radikalni pogled na islam kao religiju. Uostalom, Džaferoviću i njegovim partijskim prijateljima Erdogan je uzor državnika.

To da se u Iranu ovih dana događaju veliki neredi, da je mladost ustala protiv radikalnoga islama koji želi kontrolirati čak i oblačenje žena, ne govori kritično nitko od onih koji sustavno optužuju Europu za islamofobiju, onu Europu u kojoj muslimani imaju puno više slobode nego u zemljama iz kojih dolaze.

Vrhunac dvoličnosti

Šteta što gospodin Džaferović nije progovorio u New Yorku nešto i o tome. Da jest, bio bi puno vjerodostojniji. Bili bi puno vjerodostojniji i oni akademici u BiH koji u zadnje vrijeme optužuju zapadni svijet, zajedno s ateistom Komšićem, za islamofobiju, i to samo zbog toga što bi se moglo dogoditi da visoki predstavnik Schmidt promjeni Izborni zakon kako bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike. E, to ne ide. I kako bi moglo ići kad Hrvati, očito prema razmišljanjima Džaferovića i njemu sličnih, smiju biti samo katolici, i to oni drugorazredni kojima većinski muslimani trebaju birati zastupnike u Dom naroda.

Govor Džaferovića o mogućnosti suživota kršćana i muslimana u BiH je doista vrhunac dvoličnosti, ali i vrlo lukavi pokušaj da se odvuče pozornost od onoga glavnoga problema. Nije on pri tome mislio puno na pravoslavce (Srbe), nego na katolike (Hrvate). U pitanju je ovladavanje Federacijom BiH.

Suživot, samo u ravnopravnosti

Još jedanput indirektno poručuje Bošnjak, prije bi se moglo reći Bošnjak Musliman, kako manjinski kršćani (Hrvati) mogu živjeti zajedno s muslimanima. Mogu. I trebali bi, ali samo pod uvjetom da budu ravnopravni u svakom pogledu. Džaferović bi trebao shvatiti da su vremena osmanlijske vlasti iza nas, te da o suživotu kršćana i muslimana ne treba puno govoriti, nego učiniti sve da zajedništvo bude uspostavljeno na zdravim demokratskim temeljima, a ne na snovima o nekim prošlim vremenima u kojima su jedni bili sluge a drugi begovi. Ne treba katolicima Hrvatima više nikakva Ahdnama, povelja koja jamči samo preživljavanje, ali ne i život dostojan čovjeka.

BiH je u Europi. Zadnji je trenutak da to shvate bošnjački unitaristi, ali i srpski secesionisti. Što Dodik i „srpski svet“ žele, zna Europa već duže vremena.

Varaju se ljudi poput Džaferovića kad misle da ta ista Europa ne zna što hoće ljudi slični njemu. Upravo je to razlog da je zapadna politika za sada stavila sve karte na građansku opciju, vjerujući kako će Titovi pioniri potisnuti s političke scene Izetbegovića i SDA.  Uvjeren sam da su krivo procijenili odnose snaga u BiH, pogotovo one među Bošnjacima. Puno je kompleksniji problem. Europa bi trebala znati da ima i onih koji, istina, ne vole Erdogana, ali vole Arape. Neka vole i Erdogana i Arape. Na to imaju pravo. Samo neka ne pokušavaju urediti BiH prema njihovom poimanju demokracije u kojoj se vjernike i ljude dijeli na naše i vaše.

Autor: dr. fra Luka Marković

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Agresija Rusije na Ukrajinu

Najnoviji komentari

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x