Kontaktirajte nas na:

Preporuka

IZBORI U HRVATSKOJ: Prof. dr. sc. Podolnjak – 10 razloga zašto ljetni izbori nisu legitimni

“Smatram da u ovom trenutku na postoje uvjeti za provedbu izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru”, ističe prof. dr. sc. Robert Podolnjak, profesor ustavnog prava i Mostov saborski zastupnik

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Robert Podolnjak

Upozorava da je upitna legitimnost i ustavnost predstojećih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor.

Kao neke od razloga prof. dr. sc. Podolnjak ističe trenutačne epidemiološke uvjete, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. U nizu europskih država odgođeni su izbori koji su trebali biti održani. Također, problem je i u godišnjem dobu, kada većina građana odlazi na godišnji odmor, a Hrvatska nema ni dopisno ni elektroničko glasovanje. Podsjeća da je Poljska nedavno izmijenila svoj izborni zakon kako bi omogućila građanima da glasuju isključivo dopisnim putem, zbog epidemije.

U nepovoljnom položaju su i političke stranke zbog ograničenih mogućnosti izborne promidžbe.

10 razloga zašto ljetni izbori nisu legitimni

Smatram da u ovom trenutku na postoje uvjeti za provedbu izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru i to zbog sljedećih razloga:

1. U Hrvatskoj je i dalje na snazi Odluka o proglašenju bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS CoV-2 od 11. ožujka 2020. pa ne postoje zdravstveni/epidemiološki uvjeti za održavanje izbora koji će biti sigurni po život i zdravlje građana.

2. U Hrvatskoj su na snazi „posebne okolnosti“, a u suštini je to izvanredno stanje koje se iz političkih razloga nije formalno proglasilo kao stanje velike prirodne nepogode, u kojima Stožer civilne zaštite donosi odluke kojima se ograničavaju ljudska prava i slobode zajamčena Ustavom, a u takvim okolnostima „izvanrednog stanja“ navodi se u preporukama Vijeća Europe da „održavanje izbora i referenduma može biti problematično, jer je mogućnost izborne kampanje iznimno ograničena u vremenima krize“ (Respecting democracy, rule of law, and human rights in the framework of the COVID-19 sanitary crisis: A toolkit for member states od 7. travnja 2020.). Nesporno je da će održavanje izbora biti u značajnoj mjeri problematično zbog ograničenja javnog okupljanja ili kretanja koja su neminovna u vrijeme epidemije koja još traje.

3. Zbog pandemije koronavirusa u nizu europskih država odgođeni su nacionalni/lokalni izbori i referendumi koji su trebali biti održani, a samo će se u Srbiji održati parlamentarni izbori 21. lipnja i to uz protivljenje i mogući bojkot pojedinih oporbenih stranaka. Hrvatska bi trebala slijediti praksu onih demokratskih država koje su u situaciji pandemije odgodile izbore zbog zdravlja i sigurnosti svojih građana.

4. Izbori tijekom ljeta (srpanj – kolovoz) u pravilu se ne održavaju u demokratskim državama zbog godišnjih odmora, činjenice da veliki broj građana odlazi na ljetovanja izvan mjesta prebivališta i ne može glasati. U nedavno provedenom ispitivanju javnog mnijenja građani su se u velikoj većini izjasnili protiv izbora u srpnju ili kolovozu.

5. Zbog pandemije koronavirusa vrlo je upitno ostvarivanje općeg biračkog prava, kao najvažnijeg političkog prava građana. Ostvarivanje tog prava bit će otežano svim osobama koje su zaražene i u samoizolaciji i nije realno očekivati da će te osobe moći doći na biračko mjesto i glasati , odnosno da bi članovi biračkih odbora dolazili k njima u bolnicu/kuću/stan kako bi im uručili glasački listić i omogućili glasanje. To bi sasvim izvjesno moglo uzrokovati povećanje broja zaraženih osoba s nesagledivim posljedicama po zdravlje i život građana. Treba također naglasiti da je upitno i ostvarivanje biračkog prava velikog broja starijih građana koji pripadaju rizičnim skupinama, a koji bi morali dodatno riskirati svoje zdravlje dolaskom na biračko mjesto.

6. Vrlo je upitna mogućnost ostvarivanja biračkog prava ne samo naših građanima bez prebivališta u Hrvatskoj već i više stotina tisuća hrvatskih građana koji su se zatekli u inozemstvu na radu, studiju ili zbog nekog trećeg razloga, a koji imaju prebivalište u Hrvatskoj. Naime, i sada je vrlo teško građanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj ostvarivanje biračkog prava isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a nemoguće je da u tim predstavništvima glasuje nekoliko stotina tisuća hrvatskih građana koji su trenutno u inozemstvu. Sada je nemoguće i predvidjeti hoće li se oni moći vratiti u Hrvatsku određenim prijevoznim sredstvom i hoće li moći pristupiti glasanju, pogotovo što ne znamo kakva će biti epidemiološka situacija. Prije nekoliko dana povratak manjeg broja osoba iz Švedske, koji su tamo radili, u Hrvatsku doveo je do većeg broja zaraženih. Također, upitno je hoće li u pojedinim državama biti dopušteno glasanje s obzirom na moguće gužve na biračkim mjestima, dugačke redove, što bi moglo biti opasno sa stajališta sprječavanja širenja zaraze.

7. Kada bi značajnom broju građana bila zapriječena mogućnost ostvarivanja njihova općeg biračkog prava , moguće je i izvjesno da bi oni uputili prigovor Državnom izbornom povjerenstvu, a u konačnom i žalbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Smatram da bi uskraćivanjem biračkog prava značajnijem broju osoba bila upitna ustavnost provedenih izbora, o čemu bi morao odlučiti Ustavni sud.

8. Provedba izbora za zastupnike u Hrvatski sabor zahtijeva angažiranje velikog broja osoba u izbornim povjerenstvima i biračkim odborima (više desetaka tisuća osoba) , a koje bi bile izložene opasnosti od moguće zaraze. Upitno je bi li dovoljan broj osoba prihvatio dužnost u povjerenstvu ili biračkom odboru, a tada se izbori ne bi mogli provesti na određenom broju biračkih mjesta. Poznat je slučaj iz travnja ove godine kada su na izborima u američkoj državi Wisconsin zbog straha od zaraze građani odbili raditi u biračkim odborima pa je guverner države morao u tu svrhu angažirati pripadnike Nacionalne garde države Wisconsin. A znatno je smanjen i broj biračkih mjesta.

9. Hrvatski sabor trebao bi hitno donijeti izmjene Zakona o izborima zastupnika kojima bi se omogućilo elektroničko i dopisno glasovanje. Promjena Ustava bila bi nužna isključivo za kategoriju hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Napominjemo da je nedavno Poljska izmijenila svoj izborni zakon kako bi omogućila građanima da glasuju isključivo dopisnim putem, zbog epidemije. No, zbog kratkoće vremena za pripremu dopisnog glasanja sada su i tamo odgodili predsjedničke izbore. Posljednji lokalni izbori provedeni u Njemačkoj u ožujku (Bavarska) u drugom krugu bili su isključivo dopisnim putem.

10. Iz svih navedenih razloga – postojanje epidemije, stvarnog izvanrednog stanja, ograničenih mogućnosti izborne promidžbe, nemogućnosti da građani ostvare opće biračko pravo, neprihvatljivosti da se izbori održe tijekom ljeta, upitnosti tehničke provedbe izbora isključivo glasanjem na biračkom mjestu i drugih razloga – smatram da će takvi izbori ukoliko budu održani u sljedećih 60 dana biti s demokratskog stajališta nelegitimni, a moguće i neustavni ukoliko bi biračko pravo bilo uskraćeno značajnijem broju građana.

Izvor: narod.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Preporuka

Hrvoje Hitrec: Milanović se ponaša kao pijanac na šanku, a ne kao predsjednik na Pantovčaku

Gost u Podcastu Velebit je književnik Hrvoje Hitrec. U nešto više od sat i 36 minuta Hitrec odgovara na brojna aktualna pitanja. Škoro, Milanović, HDZ neizostavne su teme. Osim niza drugih aktualnosti Hitrec odgovara i na teme o velikanima iz hrvatske povijesti. Naša preporuka, svakako pogledati.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Hrvoje Hitrec

Sadržaj pitanja iz videa u prilogu.

► Može li se treća snaga umiješati u duopol HDZ-SDP?
► Za koga na izborima navijaju nacionalne manjine?
► Kakvi su izgledi Domovinskog pokreta Miroslava Škore?
► U Hrvatskoj već dugo nije bilo nečeg snažnog kao Domovinski pokret.
► Je li Most propustio svoju povijesnu priliku?
► Što se događa s predsjednikom države Milanovićem?
► Treba li povesti postupak Milanovićevog razrješenja?
► Hrvatska treba pokrenuti impeachment predsjednika Milanovića.
► Što Hrvatskoj može donijeti moguća koalicija HDZ – Domovinski pokret?
► Utemeljitelji HDZ-a su ostali u temeljima i preko nas su nabacili beton.
► Zašto je ljevica u Hrvatskoj preuzela kulturu?
► Koliko izvor novca uvjetuje kulturu u Hrvatskoj?
► Koje je bilo najslavnije razdoblje Društva hrvatskih književnika?
► HRT potencira da je Hrvatska duboko korumpirana, fašistička i rasistička država.
► Kako se državne potpore književnicima određuju prema sadržaju kojim se književnik bavi?
► Treba li umjetnost biti u funkciji obrazovanja?
► Zašto se potencira da je Hrvatska duboko korumpirana, fašistička i rasistička zemlja?
► Kako su iz PEN-a devedesetih izbačeni hrvatski književnici?
► Zašto su iz BiH PEN-a zbog sarajevske mise zadušnice za stradale u Bleiburgu istupili neki članovi?
► Kako prolaze romani koji opisuju hrvatsku povijest BiH?
► Kako je Zadar postao hrvatskim gradom?
► Kada Habsburgovci ulaze u hrvatsku povijest?
► Tko su hrvatski kraljevi u BiH?
► Tko je Hrvoje Vukčić Hrvatinić?
► Tko je Pipo od Ozore?
► Tko u tim turbulentnim vremenima 15 stoljeća nije nikada izgubio ni jednu bitku?
► Kako je izgledao životni standard u Kraljevoj Sutjesci i dolini Lašve?
► Što je pozadina tzv. urote Zrinski-Frankopan?
► Velika Hrvatska je bila konfederacija o kojoj pišu ruski povjesničari
► Zašto se Habsburgovce naziva falsifikatorima?
► Jesu li lokalni Srbi u Biskupiji kod Knina vandalizirali i uništili vrijedne ostatke kneza Branirima?
► Koja je važnost kneza Branimira?
► Što je istina o tzv. ‘Zvonimirovoj kletvi’?
► Zašto se malo zna o slavnoj i dugoj povijesti hrvatskog naroda?
► Gdje se nalazila ‘Velika Hrvatska’ i zašto o njoj govore i proučavaju je ruski povjesničari?

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati

Preporuka

Boštjan Marko Turk: Šešelj je patološki narcis i klaun

Što se više približavaju srpski izbori 21. lipnja, to je srpska oporba razbijenija. Jednu od glavnih uloga u tome igra Vojislav Šešelj, osoba koja je na političkoj sceni od sredine 80-ih. Tako dug mandat nema nitko u bivšoj Jugoslaviji. Većina Šešeljevih kolega ili suputnika koja nije uspjela u politici prešla je iz politike u posao ili je jednostavno umrla. Jedina Šešeljeva paralela, striktno u pogledu trajanja njegova mandata i utjecaja na politiku u svojoj zemlji, bio bi Janez Janša, koji trenutačno treći put predsjeda slovenskom vladom.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Boštjan Marko Turk

A Vojislav Šešelj nije ništa posebno s obzirom na svoju dugovječnost. On odražava temeljne karakteristike srpske politike, baš kao što one odražavaju njegov identitet. Prva značajka srpske politike prilično je paradoksalna: riječ je o orijentalnoj varijanti vlasti u kojoj su oni koji čine loše stvari narodu uvijek na vrhu. Uz to su korumpirani, a prije svega njihova bit je nemilosrdni makijavelizam kojim stižu do ciljeva ne birajući sredstva. Orijentalni tip vlasti nema ni jednog zajedničkog nazivnika s demokracijom, a trebao bi ih imati barem sto. Zato i ljudi u Srbiji svake godine žive lošije pa i najbolji optimisti mogu samo reći: Nemojte očajavati, bit će još gore.

Unutar orijentalnog nedemokratskog modela društvenog upravljanja, uspostavljenog u Beogradu (a Srbija je Beograd, što je još jedan dokaz nedemokratske prirode), osobito se ističe Vojislav Šešelj. Daleko je najistaknutiji patološki narcis kojeg je srpska politika oblikovala posljednjih desetljeća. Ali da bi Šešelj bio išta više od vječnog šefa jedne od oporbenih stranaka, morao bi imati i drugu kvalitetu, koju – usprkos svemu – nikad nije razvio. To također objašnjava zašto mu je tako dugo dopušteno živjeti u oporbi. Šešelj, naime, nikada nije bio despot. Jednostavno mu je nedostajala ta kvalifikacija. Ali ako želite biti na vlasti u Srbiji – i ostati na njoj – morate biti despot. Nevjerojatni broj mandata Slobodana Miloševića objašnjava se samo činjenicom da je u polazištu bio patološki narcis, a istodobno je to nadograđivao karakterom despota. Aleksandar Vučić nije patološki narcis, ali to kompenzira statusom despota. U međuvremenu su neki pokušali postati despotima, ali u tome nisu uspjeli. Plesali su samo jedno ljeto, to je jedan mandat, neki ni toliko. To se odnosi na Dobricu Ćosića, Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića i Tomislava Nikolića.

Ako kažemo da je Vojislav Šešelj patološki narcis, što time mislimo? Patološki narcis prije svega je kategorija koja nosioca tog karaktera postavlja iznad drugih ljudi – i iznad povijesti. Da je takav čovjek primoran biti iznad stvarnih činjenica, logično proizlazi iz prva dva nalaza. To je u isto vrijeme i jedan od razloga što među patološkim narcisima ima puno luđaka. Kao potonji, i patološki narcisi žive u svome zatvorenom svijetu.

Ali ovakav tip ljudi ne može bez publike koja ih obožava. Sebe vide u smislu njihovih očekivanja. Ovisni su o drugima jer im je potrebno stalno odobravanje i divljenje. Ne zanimaju ih životi i sudbine drugih ljudi. Oni vidi narode, nacije i čovječanstvo tek u projekciji samog sebe. Šešelj isto tako vidi svijet samo u vlastitoj projekciji. A njezino prvo obilježje je nepogrešivost: Vojislav Šešelj nikad nije pogriješio i uvijek je bio u pravu. To je inače neobično s obzirom na njegovu burnu karijeru, u kojoj je osuđen na Haškom sudu na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.

Patološkom narcisu ljudi također ne znače ništa u usporedbi s ostvarenjem “vlastite misije”: baš kao što su nacistički zločinci određene etničke skupine smatrali dostojnima “konačnih rješenja”, tako i Šešelj nema problema izražavati se o Hrvatima, Bošnjacima, Albancima (i Slovencima, o potonjima u relativnom smislu) kao o etničkim grupama koje stoje na putu ostvarenja njegove “ideje” i smetaju joj. Međutim, četnički vojvoda Šešelj nije bio osuđen zbog svojih riječi, nego zbog svojih djela: patološku “ideologiju” provodio je u praksu. Prema svjedočenju Aleksandra Vasiljevića, načelnika KOS-a za Srbiju, Šešeljeve postrojbe u noći sa 20. na  21. studenoga 1991., nakon pada Vukovara, na Ovčari su likvidirale ranjenike i civile, njih 264: to je najveće masovno ubojstvo tijekom agresije Republike Srbije na Hrvatsku.

Kad se vratio iz Haaga, mirno je rekao: “Ponosan sam na svoje zločine i spreman sam ih ponoviti u više navrata” (Vojislav Šešelj za beogradske medije, 11. travnja 2018.). Mnogi su se tada prisjetili završetka jednog od najpoznatijih filmova u povijesti, “Schindlerove liste”: u jednoj od posljednjih scena čuvari do vješala vode zapovjednika logora u Plaszowu, zločinca poznatog po patološkim ekscesima u kojima se izdizao iznad života zatvorenika. Amon Göth (glumi ga Ralph Fiennes) neposredno prije nego što mu konopac slomi vrat, uzvikuje: “Heil Hitler!”.

S istim samopouzdanjem s kojim je govorio o svojim zločinima, Šešelj je nedavno protestirao protiv toga da ga ljudi nazivaju ratnim zločincem. To znači da mu status ratnog zločinca više ne odgovara – suprotno tome! – i da bi sada htio postati nevin, kao janje. Dokaz za to je Šešeljevo bijesno sučeljavanje s Nenadom Čankom (Čanak vs. Šešelj o genocidu, Pink, 9. veljače 2020.), na kraju čega Šešelj jasno upozorava: “Sastavio sam popis onih koji su me bilo kada zvali ratnim zločincem: kada budu na listi sva imena, užasno ću sve kazniti”.

Ovdje Vojislav Šešelj upada u najdublju proturječnost u karijeri. Vojni zločinac koji se hvali svojim zlodjelima, a istovremeno se od njih distancira. To na kraju nije toliko neobično jer se sva srpska politika temelji na kontradikcijama. Napokon, čak i proturječnost patološki narcis vidi kao neproblematičnu: njegov je ego toliko jak da u njemu očite neistine lako postaju jednoznačne – istine. Tako je Vojislav Šešelj zločinac i ne-zločinac u istome tijelu.

Normalna, racionalna osoba Šešeljeva salta ne može shvatiti ozbiljno. Štoviše: ako bilo što ispunjava Šešeljevu karijeru, to je beskrajna serija anegdota u kojima, s gledišta racionalnog razuma, Šešelj ispada kao nešto što bi najmanje volio: kao klaun, i to s gledišta objektivne norme onoga što je komično i smiješno, a njezine temelje postavio je francuski filozof i nobelovac Henri Bergson početkom dvadesetog stoljeća. Što je komično (smiješno), uvijek je nesvjesno samog sebe. Patološki narcis je po prirodi komičan: memorijalni film “Veliki diktator” u kojem Charlie Chaplin glumi Adolfa Hitlera potpuno se temelji na Bergsonovoj teoriji komičnog. Malo smo se kada nasmijali toliko kao gledajući tu komediju. Komično je naime sve čega nismo svjesni, kada nešto činimo pogrešno: komične su mane koje nesvjesno ponavljamo – pijanac koji posrće po cesti nasmijava nas jer je njegovo ponašanje nesvjesno i krajnje neobično.

Chaplinov “Veliki diktator” i Vojislav Šešelj iz istog su gnijezda. Oni su format klauna. Na kongresu SRSJ (partija Ante Markovića) početkom 1990-ih Šešelj je fotoaparatom pokušao pogoditi kosovskog akademika Vetona Surroja – on se povukao i aparat je udario u glavu Mirka Kovača. Šešelj izjavljuje da se sve završilo bez značajne štete: naime, Surroi je veliki intelektualac, a Kovač loš pisac. Njegove glave tako nije šteta.

Na Haškom sudu Šešelj je suvereno objasnio kako je počeo rat u BiH: “Jedan Musliman na konju krenuo je baciti bombu na kafić zvan Srbija. Mirko Blagović je stajao ispred kafića, odmah pucao i pogodio Muslimana u nogu. A mene je najviše zanimalo kako je prošao konj. Hvala Bogu, konj je prošao živ i neozlijeđen. A onda je počelo pucanje… (i rat)”. Vojislav Šešelj nadalje tvrdi da je omogućio pobjedu Donalda Trumpa jer su tijekom posjeta Joea Bidena u Beogradu članovi njegove Radikalne stranke prosvjedovali ispred veleposlanstva SAD-a u majicama s natpisom: “Biden, dolje”. Slike su obišle ​​svijet. Šešelj je kratko nakon toga lobirao među Srbima u Arizoni, a upravo je Arizona odlučila predsjedničke izbore 2016. (tvrdi Šešelj). 4. listopada 2017. Šešelj je na Pink TV-u podupro legalizaciju prostitucije i veći utjecaj starleta na javni život u Srbiji. A a što je bitno, zauzeo se za više implantata kod žena, što bi se sve dobro odrazilo na srpski turizam. 10. travnja 2020. napokon je u emisiji na Happy TV-a izjavio da samo on ima lijek za COVID-19.

Gornji navodi kriju posljednji ključ enigme “Šešelj”: četnički vojvoda izvodi talk show na televizijama Pink, Happy TV i RTS koje su pod apsolutnom kontrolom vlasti u Beogradu. Šešelj je dopuštena oporba, uglavnom zato što ljudi u njemu prepoznaju dva elementa njegova političkog i osobnog identiteta: klauna i ratnog zločinca. Šešelj tako baca negativno svjetlo na cijelu oporbu koja nikada neće doći na vlast.

Ali upravo te dvije “kvalitete” već trideset godina drže Šešelja u vrhu srpskog javnog života. Postoji samo jedan način da se objasni paradoks: srpski se kriterij za ocjenjivanje takvih političara bitno razlikuje od europskoga. Šešelj je normalan samo sa stajališta srpskih parametara “normalnosti”. To pokriva i odgovor na pitanje: hoće li tamošnji političari (i njihovi birači) ikada dovesti Srbiju u Europu?

Neće.

Izvor: 7Dnevno

Nastavi čitati

Preporuka

VITALNI NACIONALNI KRIMINAL: Velike kriminalne afere koje godinama izbjegavaju tužioci u BiH

Ne osjećam se sigurno, kaže glavna državna tužiteljica. Konačno može donekle razumjeti nesigurnost hiljada onih koji su ostali bez posla, koji su štrajkovali glađu, smrzavali se na ulicama tražeći pravdu, koji su strahovali za golu egzistenciju, dok su tužilaštva amnestirala aktere pljačkaške privatizacije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Izetbegović Dodik Čović

Ne osjećam se sigurno, kaže glavna državna tužiteljica. Konačno može donekle razumjeti posebnu nesigurnost hiljada onih koji su ostali bez posla diljem Bosne i Hercegovine, koji su štrajkovali glađu, smrzavali se na ulicama tražeći pravdu, koji su strahovali za golu egzistenciju svojih porodica, dok su tužilaštva amnestirala aktere pljačkaške privatizacije, otimačine firmi, međunarodnog pranja novca, pljačke budžeta javnim nabavkama, sve ono što možemo karakterisati kao „udruženi višenacionalni kriminalni poduhvat“. Ako se ne može sjetiti o čemu govorimo podsjetićemo na nekoliko nasumičnih primjera, nekoliko od stotine sličnih.

– Kao što može i treba saslušati Milorada Dodika nakon javnog priznanja da MUP RS nelegalno prisluškuje odabrane osobe, državno ili bilo koje tužilaštvo bi moralo istražiti na koji način je grupacija Stanić-invest ( sada “Sa Dagitim”) bliska HDZ-u BiH izdejstvovala odluku Ustavnog suda BiH da im Agencija za privatizaciju isplati deset miliona maraka kao odštetu što im je raskinut ugovor o privatizaciji Fereolektra. Nisu poštovali privatizacioni ugovor, a Ferolektro su koristili za profit bez investiranja, otpuštajući pri tome radnike.

– Prošlo je sedam godina otkako su Vladimir Romanov i njegova „Ukio grupa“ pobjegli iz BiH odnijevši iz firmi „Birač“ i „Alumina“ milijardu maraka. Zbog te pljačke niko nije završio iza rešetaka. Romanov je van dometa organima gonjenja, ali njegovi saradnici iz Republike Srpske i dalje uživaju u slobodi, dok se uporedo glavna tužiteljica Tadić sastaje u zvorničkim restoranima sa akterima pljačke.

– Sjećate li se afere „ Gibraltar“? Desetak uhapšenih, gromoglasne najave iz tužilaštva o posjedovanju nepobitnih dokaza o organizovanoj grupi i protipravnoj koristi u milionima eura, međunarodnom kriminalu, pranju novca. Optužnica se zahvaljujući „greškama“ tužiteljice Dragice Glušac svela na 215 hiljada KM i tri optužena. Bivši rukovodioci HT Mostar Stipe Prlić i Zoran Bakula te direktor marketinške agencije S.V.-RSA Neven Kulenović su potom oslobođeni krivice. O aferi i drugim akterima više ni riječi iz tužilaštva.

– Žurnal je barem povremeno, a tužilaštva nikako nisu, pažnju posvetio svojevrsnom paralenom platnom sistemu kojeg su uspostavili privatizacioni fondovi i njihova društva, putem dionica privatizovanih firmi, gdje velike svote novca cirkuliše „na crno“. Na sceni je i međunarodno višemilionsko pranje novca. Očito su (sa)učesnici sa raznom političkom pozadinom prevelike „ribe“ za tužilačku intervenciju.

– Poslovi Nikole Špirića i dalje su tužilački tabu. Zbog različitih koruptivnih radnji Nikoli Špiriću i njegovoj porodici zabranjen je ulazak u SAD, ali i pored brojnih dokaza za tužilaštva nema ništa sumnjivo u procesu kupovine Špirićevog stana u Beču, plaćanju radova na kući u Drvaru iz interventnih budžetskih sredstava, krivotvorenje zaključaka parlamentarne Komisije za nadzor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u vrijeme afere „Ušće“… Dovoljno? Za tužilaštvo ne…

– Kratko je trajalo vjerovanje da će Tužilaštvo BiH istražiti slučaj trgovine diplomama širom BiH. U stvari, jesu istraživali ko su izvori novinarima Žurnala. Nakon tog nesupješnog pokušaja, istraga je obustavljena…

– Sjećate li se afere „Pandora“? Ona više nije interesantna ni bivšem direktoru UIO Kemalu Čauševiću kojem se tobože sudi, dok su svi ostali akteri, njih 55 uveliko vraćeni na radna mjesta, a kriminal „težak“ nekoliko milijardi sveden na dva registratora. Od svega se odustalo nakon spoznaje da je u pozadini „sveto političko trojstvo“ HDZ BiH, SNSD i SDA.

Podsjetimo i na „nestanak“ 53 tone duhana zaplijenjenog u akciji Tužilaštva BiH, potom svojevrsne privatizacije „Puteva RS“ od strane direktora Nenada Nešića, ili blago rečeno sumnjivog ugovora o izgradnji TE Ugljevik koji je Vlada RS potpisala sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovim.

Nikada državno tužilaštvo nisu zainteresovali brojni im dostavljeni dokazi o lažiranju izbora, od „glasanja“ umrlih, naknadnog upisivanja praznih glasačkih listića do friziranih biračkih spiskova. Zar da se zamjere navedenom trojstvu?

Tomovi bi se mogli ispisati sa samo kratkim opisima šta su sve mogla, a nisu istražila tužilaštva u BiH do pojave pandemije, a još jedan tom samo za ono što se dešavalo u javnim nabavkama tokom dva mjeseca proglašenja prirodne nesreće, odnosno vanrednog stanja u RS.

Zloupotrebe donacija za Srebrenicu, „biznis“ Ranka Škrbića, izgradnja Andrićgrada, poslovi štampanja bh. pasoša, privatizacija banjalučke pivare, Bobar banka, Pavlović banka, Krivaja, Vranica, Hidrogradnja, Šipad, razne koncesije, Pretis, Aluminij, Šume Herceg-Bosne, Vitezit, ubistva Davida Dragičevića i Dženana Memića, mnogo toga unazad do slučajeva Hercegovačke banke, afere „Reket“ i izgradnje zgrade Vlade RS čijim se neprocesuiranjem pravosuđe potom predalo političkoj dominaciji.

Izuzetak je istina, optužnica protiv bivšeg ministra sigurnosti i državnog parlamentarca Dragan Mektića podignute iz samo jednog razloga, što im je jasno i glasno više puta izgovorio sve gore napisano.

Izvor: zurnal.info

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno