Kontaktirajte nas na:

Preporuka

IZBORI U HRVATSKOJ: Prof. dr. sc. Podolnjak – 10 razloga zašto ljetni izbori nisu legitimni

“Smatram da u ovom trenutku na postoje uvjeti za provedbu izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru”, ističe prof. dr. sc. Robert Podolnjak, profesor ustavnog prava i Mostov saborski zastupnik

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Robert Podolnjak

Upozorava da je upitna legitimnost i ustavnost predstojećih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor.

Kao neke od razloga prof. dr. sc. Podolnjak ističe trenutačne epidemiološke uvjete, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. U nizu europskih država odgođeni su izbori koji su trebali biti održani. Također, problem je i u godišnjem dobu, kada većina građana odlazi na godišnji odmor, a Hrvatska nema ni dopisno ni elektroničko glasovanje. Podsjeća da je Poljska nedavno izmijenila svoj izborni zakon kako bi omogućila građanima da glasuju isključivo dopisnim putem, zbog epidemije.

U nepovoljnom položaju su i političke stranke zbog ograničenih mogućnosti izborne promidžbe.

10 razloga zašto ljetni izbori nisu legitimni

Smatram da u ovom trenutku na postoje uvjeti za provedbu izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru i to zbog sljedećih razloga:

1. U Hrvatskoj je i dalje na snazi Odluka o proglašenju bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS CoV-2 od 11. ožujka 2020. pa ne postoje zdravstveni/epidemiološki uvjeti za održavanje izbora koji će biti sigurni po život i zdravlje građana.

2. U Hrvatskoj su na snazi „posebne okolnosti“, a u suštini je to izvanredno stanje koje se iz političkih razloga nije formalno proglasilo kao stanje velike prirodne nepogode, u kojima Stožer civilne zaštite donosi odluke kojima se ograničavaju ljudska prava i slobode zajamčena Ustavom, a u takvim okolnostima „izvanrednog stanja“ navodi se u preporukama Vijeća Europe da „održavanje izbora i referenduma može biti problematično, jer je mogućnost izborne kampanje iznimno ograničena u vremenima krize“ (Respecting democracy, rule of law, and human rights in the framework of the COVID-19 sanitary crisis: A toolkit for member states od 7. travnja 2020.). Nesporno je da će održavanje izbora biti u značajnoj mjeri problematično zbog ograničenja javnog okupljanja ili kretanja koja su neminovna u vrijeme epidemije koja još traje.

3. Zbog pandemije koronavirusa u nizu europskih država odgođeni su nacionalni/lokalni izbori i referendumi koji su trebali biti održani, a samo će se u Srbiji održati parlamentarni izbori 21. lipnja i to uz protivljenje i mogući bojkot pojedinih oporbenih stranaka. Hrvatska bi trebala slijediti praksu onih demokratskih država koje su u situaciji pandemije odgodile izbore zbog zdravlja i sigurnosti svojih građana.

4. Izbori tijekom ljeta (srpanj – kolovoz) u pravilu se ne održavaju u demokratskim državama zbog godišnjih odmora, činjenice da veliki broj građana odlazi na ljetovanja izvan mjesta prebivališta i ne može glasati. U nedavno provedenom ispitivanju javnog mnijenja građani su se u velikoj većini izjasnili protiv izbora u srpnju ili kolovozu.

5. Zbog pandemije koronavirusa vrlo je upitno ostvarivanje općeg biračkog prava, kao najvažnijeg političkog prava građana. Ostvarivanje tog prava bit će otežano svim osobama koje su zaražene i u samoizolaciji i nije realno očekivati da će te osobe moći doći na biračko mjesto i glasati , odnosno da bi članovi biračkih odbora dolazili k njima u bolnicu/kuću/stan kako bi im uručili glasački listić i omogućili glasanje. To bi sasvim izvjesno moglo uzrokovati povećanje broja zaraženih osoba s nesagledivim posljedicama po zdravlje i život građana. Treba također naglasiti da je upitno i ostvarivanje biračkog prava velikog broja starijih građana koji pripadaju rizičnim skupinama, a koji bi morali dodatno riskirati svoje zdravlje dolaskom na biračko mjesto.

6. Vrlo je upitna mogućnost ostvarivanja biračkog prava ne samo naših građanima bez prebivališta u Hrvatskoj već i više stotina tisuća hrvatskih građana koji su se zatekli u inozemstvu na radu, studiju ili zbog nekog trećeg razloga, a koji imaju prebivalište u Hrvatskoj. Naime, i sada je vrlo teško građanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj ostvarivanje biračkog prava isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a nemoguće je da u tim predstavništvima glasuje nekoliko stotina tisuća hrvatskih građana koji su trenutno u inozemstvu. Sada je nemoguće i predvidjeti hoće li se oni moći vratiti u Hrvatsku određenim prijevoznim sredstvom i hoće li moći pristupiti glasanju, pogotovo što ne znamo kakva će biti epidemiološka situacija. Prije nekoliko dana povratak manjeg broja osoba iz Švedske, koji su tamo radili, u Hrvatsku doveo je do većeg broja zaraženih. Također, upitno je hoće li u pojedinim državama biti dopušteno glasanje s obzirom na moguće gužve na biračkim mjestima, dugačke redove, što bi moglo biti opasno sa stajališta sprječavanja širenja zaraze.

7. Kada bi značajnom broju građana bila zapriječena mogućnost ostvarivanja njihova općeg biračkog prava , moguće je i izvjesno da bi oni uputili prigovor Državnom izbornom povjerenstvu, a u konačnom i žalbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Smatram da bi uskraćivanjem biračkog prava značajnijem broju osoba bila upitna ustavnost provedenih izbora, o čemu bi morao odlučiti Ustavni sud.

8. Provedba izbora za zastupnike u Hrvatski sabor zahtijeva angažiranje velikog broja osoba u izbornim povjerenstvima i biračkim odborima (više desetaka tisuća osoba) , a koje bi bile izložene opasnosti od moguće zaraze. Upitno je bi li dovoljan broj osoba prihvatio dužnost u povjerenstvu ili biračkom odboru, a tada se izbori ne bi mogli provesti na određenom broju biračkih mjesta. Poznat je slučaj iz travnja ove godine kada su na izborima u američkoj državi Wisconsin zbog straha od zaraze građani odbili raditi u biračkim odborima pa je guverner države morao u tu svrhu angažirati pripadnike Nacionalne garde države Wisconsin. A znatno je smanjen i broj biračkih mjesta.

9. Hrvatski sabor trebao bi hitno donijeti izmjene Zakona o izborima zastupnika kojima bi se omogućilo elektroničko i dopisno glasovanje. Promjena Ustava bila bi nužna isključivo za kategoriju hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Napominjemo da je nedavno Poljska izmijenila svoj izborni zakon kako bi omogućila građanima da glasuju isključivo dopisnim putem, zbog epidemije. No, zbog kratkoće vremena za pripremu dopisnog glasanja sada su i tamo odgodili predsjedničke izbore. Posljednji lokalni izbori provedeni u Njemačkoj u ožujku (Bavarska) u drugom krugu bili su isključivo dopisnim putem.

10. Iz svih navedenih razloga – postojanje epidemije, stvarnog izvanrednog stanja, ograničenih mogućnosti izborne promidžbe, nemogućnosti da građani ostvare opće biračko pravo, neprihvatljivosti da se izbori održe tijekom ljeta, upitnosti tehničke provedbe izbora isključivo glasanjem na biračkom mjestu i drugih razloga – smatram da će takvi izbori ukoliko budu održani u sljedećih 60 dana biti s demokratskog stajališta nelegitimni, a moguće i neustavni ukoliko bi biračko pravo bilo uskraćeno značajnijem broju građana.

Izvor: narod.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x