Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Andrej Plenković je u Koloni sjećanja hodao s Borisom Miloševićem, a ja sam imala čast stati uz naše heroje Pilipa Karaulu i Zlatka Zaobornija – izjavila je u Bujici, na Z1 televiziji, u svom prvom velikom interviewu, Ivana Mujkić, zamjenica gradonačelnika Vukovara i poručila: – Ne znam što se to u Vukovaru dogodilo 17. studenog 1991. pa da Pupovac posebno mora bacati vijenac u Dunav, ali znam da smo toga dana ispred obiteljske kuće na Mitnici, pokopali strinu Maricu, koja je ubijena pred mojim očima i očima njezine djece…

“Nije prvi puta da se 17. studenoga vijenac baca u Dunav, niti se zna za koga ga točno bacaju,” konstatirala je Ivana Mujkić i nastavila komentirati postupak Milorada Pupovca i Borisa Miloševića: “Je li to za srpske žrtve, građane i građanke Vukovara srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu ili je to za žrtve koje su poginule prije rata, ta se priča konstantno mijenja… Meni na kraj pameti nije bilo da bi se moglo dogoditi da bilo koji predstavnik Vlade RH dođe tamo i sudjeluju u tom igrokazu!”

IVANA MUJKIĆ: “PLENKOVIĆ NE RAZUMIJE KONTEKST VUKOVARA!”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u emisiji je objasnila pozadinu protokolarnog skandala sa Zvonkom Milasom, kojeg je SNV nazvao ‘državnim sekretarom’, a dobio je i velike pohvale Milorada Pupovca: – Radio Dunav, blizak SDSS-u, objavio je da će 17. studenoga vijenac u Dunav baciti i državni tajnik Milas, koji je Vukovarac i hrvatski branitelj. Na kraju se on ipak nije pojavio, no, teško je povjerovati da je došlo do nesporazuma, kako kaže Pupovac. Nepojmljivo je da prvo dogovorite kako ćete napraviti jedan povijesni presedan i da će po prvi puta netko iz redova hrvatskih branitelja i Vlade baciti vijenac u Dunav, a onda, odjednom, govorite o nekakvom nesporazumu… Vlada je isto poslijepodne sve skupa demantirala na smiješan način, a u sjeni skandala ostala je činjenica da je tamo bio potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević i da nitko javnosti nije objasnio što jedan član Vlade radi na bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga?! Plenković je već i samom idejom da članovi njegove Vlade sudjeluju u bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga, pokazao koliko ne razumije kontekst Vukovara, koliko ne razumije što se sve tu događalo i koliko je lakomislen u donošenju važnih odluka.

“To je čisti politički igrokaz i pokušaj izvrtanja jasnih povijesnih činjenica,” nastavila je Mujkić: “Mi koji živimo u Vukovaru, nad time što rade 17. studenoga, već se godinama zgražavamo. Ne možete tako nešto raditi na dan koji prethodi najvećem pokolju u Vukovaru. Od 18. do 20. studenoga 1991. godine Vukovar je pretrpio toliku žrtvu da ako imate barem malo poštovanja – ili ćete šutjeti – ili ćete se pokloniti… Ne znam, zaista, koja bi to trebala biti poruka i događa li se 17. studenoga neko opravdavanje svega onoga što je uslijedilo kasnije?! Ukoliko dopustimo da se takav igrokaz i ubuduće ponavlja, to bi nakon tri godine, nekome moglo postati normalno, a četvrte bi djeca u školama već učila da je potrebno ići 17. na bacanje vijenaca u Dunav, a 18. u Kolonu sjećanja. To ne smijemo dopustiti!”

POTRESNA ISPOVIJEST GOŠĆE BUJICE: S četiri godine gledala je kako su joj ubili strinu… Razdvojili je od oca, koji je završio u logoru… Majka je razmišljala o tome da skončaju život, prije nego padnu četnicima u ruke…

Upravo događaji pred okupaciju Vukovara, 17. studenog i dan ranije, 16. studenog 1991. godine, Ivani Mujkić ostali su u strašnom sjećanju: – Tada sam imala nepune četiri godine. Tri mjeseca provela sam na Mitnici, u podrumu susjedne, stričeve kuće, sa svojom majkom i bratom. Otac je bio hrvatski branitelj i prevozio ranjenike u bolnicu… Bila je tu i strina Marica, njezino dvoje djece, moja rodbina… 16. studenoga strina je izašla van iz kuće. Na porvratku u podrum, kada je otvorila vrata, u jednom je trenutku zastala, svi su mislili da joj je pozlilo… Sjedila sam u kutu podruma s njenom kćerkom Suzanom i sinom Deanom i mojim bratom Marijom – nas četvero djece… Pogledala je još jednom prema svojoj djeci, krenula joj je krv na usta i srušila se. Geler ju je pogodio i prošao joj ravno kroz srce. Poginula je na licu mjesta. Otac i stric su se vratili, ne znajući što se dogodilo, dočekali smo ih na vratima i rekli da je strina poginula… Dan kasnije, 17. studenoga, zamotali su je u deku i sahranili smo je u dvorištu njihove obiteljske kuće.

“Otac i stric više se nisu stigli vratiti u bolnicu, grad je bio presječen pa su ostali s nama. Tko zna što bi se sa ocem dogodilo da se stigao vratiti u bolnicu jer nije bio zaposlenik, vjerojatno bi završio na Ovčari,” nastavila je potresnu ispovijest gošća Bujice: “18. studenoga izašli smo iz podruma na Mitnicu i predali se. Mama je čak razmišljala da skončamo sami život jer se bojala šta će se s nama dogoditi. Čula je za sve što se događa u gradu, u dijelu gdje su oni već ušli i da je to nepodnošljivo, a imala je svega 23 godine i dvoje male djece… Oca su od nas razdvojili na Vučedolu i završio je u logoru, a mi u autobusima, u kojima smo proveli sljedećih tjedan dana…”

U jednom trenutku, u naš je autobus upao bradati četnik i rekao da sve majke s djecom izađu van – nastavlja Ivana prepričavati dramu koju je proživjela kao malena djevojčica: – Mi smo u tom trenutku bili jedini u autobusu, brata je mama sakrila u torbu, a baka je sjela na mene… Tko zna što bi se dogodilo da je jedna mlada žena u tom trenutku izašla iz autobusa… U Bogdanovcima su četnici gađali naše autobuse, ja sam dehidrirala, mama je izašla iz autobusa, tražila vode i zamalo je nisu ubili… Jedan mladi vojnik dao joj je čuturicu s vodom, brzo se vratila u autobus…

POVRATAK U VUKOVAR: U NAŠOJ KUĆI ŽIVIO JE PRVI SUSJED, NA ZIDOVIMA SU IŠARALI STIHOVE CECE I LEPE BRENE…

Ivana Mujkić, djevojački Zujić, prisjetila se i svoje sestrične Suzane Hovanček, koja je u tužnoj koloni protjeranih iz Vukovara završila sa svega devet godina: – Točno dva dana prije kolone, Suzana je na svoje oči vidjela kako joj je majka poginula… Nakon svega, nju i brata, još su i odvodili iz autobusa na ispitivanje, pregledavali su im torbice, izđeparili ih! Često se priča o djeci iz kolone, a ona rijetko dobije priliku da netko čuje i njezinu priču.

Prognaničke dane Ivana je provela u Podstrani kod Splita, a u Vukovar se njezina obitelj vratila među prvima: – Došli smo natrag ’97. godine, stric nas je provozao pokraj kuće, a mama je još u vožnji htjela otvoriti vrata i izaći van, počela je plakati… Dida je preminuo u progonstvu u Splitu i nije dočekao povratak, iako se toliko silno htio vratiti u Vukovar… U našoj je kući živio naš prvi susjed, od prije rata. Naša je kuća bila veća od njegove pa mu je valjda kod nas bilo ugodnije… Kada je moja baka, ženica od metar i po’ došla na svoj kućni prag, susjed je otvorio vrata našega doma i pitao je hoće li ući na kavu! Ona je u tom trenutku dobila silnu snagu, gurnula nogom vrata, ušla i rekla: “Ti ćeš mene u moju kuću na kavu pozivati?!”

Zidovi našeg doma bili su posve išarani stihovima Lepe Brene i Cece – s gnušanjem se prisjeća Ivana Mujkić: – Na zidu je stajao jedan goblen i to je bilo sve što nam je ostalo… U međuvremenu su opljačkali sve do cigle i odnijeli sa sobom u Srbiju…

ZAMJENICA GRADONAČELNIKA VUKOVARA: “PLENKOVIĆ I PUPOVAC MOGU SE U ZAGREBU MIRITI KOLIKO GOD ŽELE!”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u potpunosti je prokazala politiku tzv. pomirbe Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca: – Apsolutno je riječ o politici izjednačavanja žrtve i agresora! Pupovac i Plenković mnogo vremena, naročito u zadnjih godinu dana, troše oko komemoracija i polaganja vijenaca, na način – mi ćemo tu, a vi ćete, zauzvrat, tamo… Na taj način pokušavaju izjednačavati nešto, što se izjednačiti ne može. Kako to da Pupovca nije bilo u Sotinu, Lovasu i na mnogim drugim mjestima hrvatskog stradanja?! U teoriji, Milorad Pupovac i Andrej Plenković mogu se miriti u Zagrebu koliko god to oni žele! U praksi, mi u Vukovaru to ne osjećamo. I ne samo u Vukovaru… Plenković smatra da je pomirenje gurnuti sve pod tepih i pristati na apsolutno sve što od njega traži Europa. Pri tome, u obzir treba uzeti ponajpirje činjenicu da većinu u Saboru drže tri SDSS-ove ruke.

“Ja sam i danas bila na Ovčari i svaki puta, kad dođem tamo, pogledam u ta polja i pomislim; Bože, koliko je tu bilo boli i patnje, krvi i straha,” govori Ivana i pita se: “Što su sve ti ljudi prošli da bi danas netko s njima trgovao, zbog osobne koristi ili koristi neke stranke?!”

O BORISU MILOŠEVIĆU: “NISAM ČULA DA JE SPOMENUO VELIKOSRPSKU AGRESIJU!”

Komentirala je i fejsbuk objavu potpredsjednika Plenkovićeve Vlade Borisa Miloševića, povodom sudjelovanja u Koloni sjećanja 18. studenoga: – Milošević i Pupovac su dio istog sustava, jedne stranke – SDSS-a. Sve što oni rade je da vuk bude sit, a ovce na broju. Formalno odrađuju stvari i pritom paze da ne povrijede osjećaje srpske nacionalne manjine. Miloševićeva objava na Facebooku je glasila: “Ne mogu pronaći dovoljno snažne riječi da izrazim žaljenje zbog onoga što se dogodilo Vukovaru…”  A što se to dogodilo u Vukovaru?! Ja ni u jednom trenutku, u svim njihovim izjavama, nisam čula niti od jednog člana SDSS-a, bilo kakvo spominjanje velikosrpske agresije na Vukovar i na Hrvatsku. Oni o tome ne pričaju.

Dokle god mogu pričati, inzistirat ću na tome da se govori kako je na Vukovar izvršena velikosrpska agresija – rezolutna je Ivana Mujkić: – Nema druge istine, nema druge povijesti i to je ono što Andrej Plenković ne razumije!

Otvoreno je optužila premijera da je zloupotrijebio ovogodišnju Kolonu sjećanja u predizborne svrhe, s ciljem rušenja Ivana Penave: – Plenković je bio prilično eksponiran… Ja sam u toj koloni hodala pored jednog Filipa Karaule, koji je bio zapovjednik obrane Mitnice i bila mi je čast hodati pored njega. Hodala sam pored moga Zlatka, koji je izgubio brata i invalid je bez noge. To su ljudi koji su u koloni bitni, koje cijenim i poštujem i čija mi je potpora najvažnija. To su pravi heroji i naglasak 18. studenog treba biti na njima, a ne na političarima.

KOALICIJA HDZ-SDSS I NA LOKALNIM IZBORIMA U VUKOVARU…

“HDZ i SDSS na nacionalnoj razini vrlo dobro surađuju i ta trgovačka priča je razrađena do najsitnijih detalja,” kaže Penavina zamjenica i upozorava: “Mislim da je najveći interes SDSS-a Vukovar i zato im je bitno dobiti za njih prihvatljivog gradonačelnika, a Ivan Penava to sigurno nije. Na lokalnim izborima u svibnju, u Vukovaru će se dogoditi koalicija HDZ-a i SDSS-a ispod tepiha, gdje će zajednički gurati njima poželjnog kandidata. Poželjan znači da nema previše svoga stava i da će pognuti glavu, šutjeti i odraditi sve što mu se kaže iz Zagreba. Uostoalom, kada je Pupovac s Miloševićem bacio vijenac u Dunav 17. studenoga, nisam čula da se netko iz Gradskog odbora HDZ-a u Vukovaru oglasio, a kamo li prosvjedovao! I to je pokazatelj kakva će se politika u Gradu Vukovaru voditi, ako uspiju srušiti gradonačelnika Penavu.”

Kao veliki problem Ivana Mujkić u Bujici je navela popis stanovništva koji planira provesti državna vlast, a koji bi pripadnicima srpske nacionalne manjine omogućio da sami sebe popisuju, što može dovesti do velikih manipulacija i potpune promjene biračke strukture u Vukovaru. Na konkretno pitanje, što će napraviti ukoliko Plenković SDSS-u dopusti falsificiranje popisa, gošća je jasno odgovorila: – Onda je Plenković prodao sve nas! Nadam se da će to imati na umu, prije nego donese takvu odluku. Prodaju Vukovara nećemo dopustiti i sigurna sam da će Penava dobiti izbore!

BUJICA

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

TIHOMIR DUJMOVIĆ U BUJICI: Vučić Darom iz Jasenovca huška na novi rat, a službeni Zagreb od toga okreće glavu

“Tri tjedna nakon pada Vukovara Balašević je hrvatske branitelje nazvao “ustašama“, četnike i JNA “oslobodiocima“, a morbidno je izvrijeđao časne sestre!“

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Tihomir Dujmović u Bujici

Čovjek kojeg danas oplakuju u Hrvatskoj, za zaštitnika Vukovara, Svetog Bonu, napisao je u beogradskoj ‘RTV Reviji’: “E, jesi ga i zaštitio, svaka mu čast!“ – citirao je u Bujici na Z1 televiziji, neke od Balaševićevih tekstova iz ’91. godine, novinar i publicist Tihomir Dujmović: – Pitam se znaju li ovi, koji su se okupili na Peristilu, što je Đorđe pisao o Ivaniševiću? Zamjerio mu je što je prestao igrati za Jugoslaviju, nazvao ga je ‘Arlekinom’, a hrvatski grb koji je Goran nosio, ismijao je do te razine da ga je usporedio s “kariranim peškirom“!

Za Balaševićem plaču zapušteni Hrvati, koji ništa ne razumiju – i Jugoslaveni, jer ne treba zaboraviti da su upravo Hrvati izmislili jugoslavenstvo i Jugoslaviju – rekao je Dujmović, uz napomenu da “u Titovo vrijeme jedan Vice Vukov nije smio pjevati, dok je Đorđe Balašević bio projekt režima“: – On je bio dar s neba za KOS, Udbu i Titovu Jugoslaviju, a da je Hrvatska, kojim slučajem, izgubila rat i da je Kadijević s JNA osvojio Zagreb, uopće ne dvojim da bi na Jelačić placu umjesto ‘Prljavaca’, gledali koncert Đorđa Balaševića.

BALAŠEVIĆ ONE KOJI SU PJEVALI ‘U BOJ, U BOJ’ NAZVAO “ZAGREBAČKIM TALOGOM“

“O mrtvma sve najbolje, ali ta histerija oko Balaševića je prešla svaku granicu,” rezolutan je Dujmović: “Bez ikakvog ustezanja, isključivo panegirici Balaševiću… Balašević kao pjesnik i kao tvorac balada, apsolutno je bio talentiran, popularan i slušan, međutim, devedeseta je razdjelnica u Hrvatskoj u svemu. Tada su sve moguće maske padale i to je crta, od koje naš život izgleda sasvim drukčije. Držanje ljudi ’90. je kapitalno važno za današnju ocjenu svih tih ljudi… Došao sam do zbirke njegovih kolumni, koje je’91. i ’92. objavljivao u beogratskoj ‘RTV Reviji’, a u kojima piše o recentnim događajima, pa tako kaže; “Zar bi trebalo da pevam ‘U boj ,u boj’ kao onaj tamo talog u Zagrebu?!” Svima koji sada u tom istom Zagrebu pale svijeće Balaševiću i traže njegove ulice od Pule, preko Splita, pa sve do Osijeka, treba reći da je taj čovjek mislio da je u Zagrebu ’91. postojao talog koji pjeva ‘U boj, u boj’…”

Da me Balašević prevario, shvatio sam kada sam ’92. vidio njegov intervju u beogradskoj ‘Politici’ gdje je priznao da je ‘Ne lomite mi bagrenje’ pjesma o srpskoj stvari na Kosovu – priznaje Dujmović: – Ispao sam idiot, jer sam kao i pola nekadašnje Jugoslavije, mislio da je to čisto ljubavna pjesma, a ne širenje mržnje protiv Albanaca.

Nastavio je citirati Balaševića: – Kada govori o Vukovaru, 06. prosinca 1991. godine, dakle, tri tjedna nakon okupacije, Đorđe Balašević, pjesnik ljubavnih pjesama i “antiratni heroj”  ili “čovjek koji je mrzio sve nacionalizme i sve ratove” kako ga je nazvao Rade Šerbedžija, kaže ovako: “Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija”… Spominje i “uhvaćene ustaše”… Oni koji su mu palili svijeće, moraju znati da su zarobljeni hrvatski branitelji u Vukovaru, za njega bili “uhvaćeni ustaše”, a JNA i četnici koji su ušli u grad – “oslobodioci”… Zamislite koja to mržnja mora biti prema Katoličkoj crkvi, kada za sirote časne u okupiranom Vukovaru, kaže da su imle “voštana lica, koja su odavala predumišljaj”… Dubina te mržnje jednaka je onoj kakvu smo vidjeli u ‘Dari iz Jasenovca’.

BALAŠEVIĆ IVANIŠEVIĆA NAZVAO “MLADIM JURIŠNIKOM”, RUGAO SE HRVATSKOM GRBU!

“To je patologija svake patologije, a prema van je ‘Vasa Ladački’, ‘Ne lomite mi barenje’, balade, ljubav,” smatra Dujmović: “Ako mislite da pjeva samo o ljubavi, najbolje bi bilo da pročitate što je pisao o Goranu Ivaniševiću…”

Balašević o Ivaniševiću: “Ponekad, kad nisam dobro koncentrisan, još mi se desi da navijam za Ivaniševića, pogotovo za Prpu (Prpića)… Htio sam da malo pametujem o njihovom odbijanju da dalje igraju za Jugoslaviju, ali bolje da nisam… Gledam izjavu Ivaniševića u Parizu, dajući izjavu poslije meča, pominje suverenost, genocid, u životu više ni reči o Živojinoviću, zato jer je Srbin… Komentator ga zato čudno gleda, ali još čudnije smo izgledali nas par budala koje smo navijali za njega! Niste gledali Ivaniševićevu izjavu, nema veze, sad ću vam reći, pogledajte kako je to bilo; Goran se pojavio u crnoj majci s napisom “Zaustavite genocid u Hrvatskoj” i s neizbežnim amblemom na grudima i rekao šta je rekao… S pozicije estetike i tzv. šminke, čini mi se da je amblem na majci mladog jurišnika bio tri broja veći nego li je trebalo… Meni se učinilo da ima karirani peškir prebačen preko ramena, ah ne, to je ipak bio istorijski grb!”

Taj pjesnik ljubavnih pjesama riječ Hrvatska pisao je u navodnim znacima i opravdavao je gaženje hrvatske zastave od strane Vlade Divca – spomenuto je u Bujici, u kojoj je puštena već pomalo zaboravljena snimka, na kojoj Đorđe Balašević šovinistički vrijeđa Slovence, od kojih je kasnije dobio državljanstvo: – Mudri i lukavi Balašević ’90. i ’91. te jedan dio ’92. godine čvrsto stoji na jugoslavenskim i srpskim pozicijama, a kada je vidio da je rat završio i kako je završio, da je Hrvatska preživjela i dobila samostalnost, malo, pomalo se okreće…

DUJMOVIĆ: “ĐORĐE BALAŠEVIĆ NE ZASLUŽUJE ULICU NIGDJE U HRVATSKOJ!”

Evo što je još u to vrijeme napisao o Vukovaru, nastavlja čitati Dujmović: “Vukovar, oslobođen je, kažu jedni. Pao je, kažu drugi. Netko tu laže…” On, dakle, ne zna što se dogodilo u Vukovaru! Ako taj Đorđe Balašević, sa svim tim izjavama, zaslužuje ulicu negdje u Hrvatskoj, onda nek’ je i dobije, no, ja mislim da je ne zaslužuje!

“Rat protiv četnika je dobiven, ali priča o jugoslavenstvu uopće nije zatvorena,” zaključio je Tihomir Dujmović: “Ona je deset puta kompleksnija i teža, a ni u kojoj sekvenci nije otvorena na pravi način… Stara Šufflayeva istina življa je danas, nego prije stotinu godina: “Nije problem u srpstvu, problem je u jugoslavenstvu.”  I to je onaj problem, koji se u Hrvatskoj vidi baš u svakoj temi, u svakom trenutku, nakon dobivenog rata. Da taj rat 1995. godine nije dobiven, onda bi razgovarali o drugim prioritetima, međutim, pobijedili smo Srbe i sada je ključni hrvatski problem zbog kojeg ne možemo naprijed – jugoslavenstvo.”

DUJMOVIĆ O ‘DARI IZ JASENOVCA’: “VUČIĆ TIM FILMOM HUŠKA NA NOVI RAT!“

U prvom dijelu emisije, Dujmović je prokomentirao ‘Daru iz Jasenovca’: – Nema nikakve sumnje da Aleksandar Vučić ovim filmom huška na novi rat, a službeni Zagreb od toga okreće glavu!

Bujica je objavila komentare Srba nakon premijere filma na prvom programu RTS-a, iz kojih se jasno vidi što je glavni cilj Vučićevog projketa, a poseban komentar ‘Dare iz Jasenovca’ dao je voditelj s Podcasta Inkubator, Ratko Martinović…

“Srbija je najavila da nastavlja sa svojom velikosrpskom politikom, a u memorandumu SANU 2, sve su detaljno opisali,” podsjetio je Dujmović: “Evidentno je da se vraćaju na stare priče o Jasenovcu… Srbi su i rat 90-tih ložili na lažnom mitu o Jasenovcu, a hrvatski komunisti su pustili da se pedeset godina tvrdi da je tamo pobijeno čak 700 tisuća ljudi… Cijela priča oko Jasenovca je postavljena tako – ako su Hrvati ubili milijun Srba u Drugom svjetskom ratu, onda Hrvat ne može imati državu, jer čim dođe u priliku imati državu, ubije milijun ljudi! U tome je mitologija Jasenovca.”

Ponovo se pripremaju za sukobe, nadam se da ipak ne oružane, ali ovo nije ništa drugo nego pripremanje srpskog naroda na novu mržnju prema Hrvatima – još je jednom ponovio Dujmović: – Kada gledate taj film i slušate sve te brojke, primjerice, Dodika, koji svaku godinu u Gradini, nerijetko u nazočnosti Milorada Pupovca, govori o 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu, svatite da je to glavna tema oko koje grade staru mržnju prema Hrvatima… Nakon ovakvog i sličnih filmova, ako ste neupućeni i ako ste tendenciozni, a živite s druge strane Dunava, ne preostaje vam ništa drugo nego mrziti Hrvate i čekati da obračun ponovo počne.

DUJMOVIĆ: “LORDAN ZAFRANOVIĆ ISPAO JE ŠEGRT PREMA GAGI ANTONIJEVIĆU!”

Mete ‘Dare iz Jassenovca’m bile su Stepinac, časne sestre, Katolička crkva i Hrvatska država – rečeno je u emisiji, a posebno se komentiralo nekoliko scena, iz kojih je jasna poveznica između NDH i RH, pa tako Maks Luburić govori o tome da će Hrvati dobiti autoceste, nakon što se riješe Srba iz Hrvatske ili da će idealna Hrvatska biti ona 2000-te godine… Posebno se kompromitira pozdrav ‘ZDS’, a u filmu se čak ne upotrebljava na autentičan nači… Logorom dominiraju zastave Trećeg Reicha, a ne hrvatske, dok se u dijelovima govora Maksa Luburića, mogu prepoznati riječi dr. Franje Tuđmana koje je izgovarao na Kninskoj tvrđavi – sve to demantira redatelja Gagu Antonijevića, koji je u više navrata rekao da ‘Dara iz Jasenovca’ nije antihrvatski, nego je antiustaški film…

“Srbi su u tom filmu spakovali sve što su htjeli spakovati i iz filma se jasno može iščitati po kojim pravcima planiraju dalje napadati Hrvatsku, iz svih oružja,” analizirao je Tihomir Dujmović: “U prvom redu, u ovome trenutku, meta im je Stepinac. Vidi se jasno i glasno sva ta mržnja, ne samo prema Stepincu, nego i prema Katoličkoj crkvi, prema časnim sestrama… Kada govorimo o izopačenost uma, mislio sam da je Lordan Zafranović s ‘Padom Italije’ došao do vrha perverzije, ali vidim da je on šegrt prema Gagi Antonijeviću! To, što je napravio ovaj srpski redatelj prelazi apsolutno svaku razinu najbujnije mašte!”

Unatoče prividnom neredu, u ‘Dari iz Jasenovca’ postoji savršeni red i postoji zaključak – smatra Dujmović: – Zaključak je da nema nikakve razlike između NDH i današnje Hrvatske. Dapače, po njima, postoji poveznica, a ona se zova Jasenovac, o kojem Hrvati šute… Poveznica se zove istrebljenje i izbacivanje Srba, dakle NDH jednako današnja Hrvatska. To je glavni zaključak ovog filma.

Upravo je ključni koalicijski partner Andreja Plenkovića, Milorad Pupovac u Saboru iznosio iste teze, kakve smo gledali u filmu, podsjeća Dujmović: – Stjetite se kako je mahao prstom, kao – bit će RH ista ili slična država kao NDH, ako ne napravite to, to i to!

SRBI RADE PUNOM PAROM, A PLENKOVIĆU JE TO NEBITNO…

“Nevjerojatno je da nitko nije reagirao na ovakav film, kojeg je već pogledalo više od dva i po’ milijuna Srba,” govori Dujmović i pri tome ne misli samo na predstavnike HDZ-ove vlasti koja šuti, već općenito, na ljude s hrvatske društvene i kulturne scene: ”Svi šute, nitko ni o čemu ne vodi računa, onda se dogodi ovakav film… Srbi rade punom parom, a Hrvati spavaju svojim starim snom hrvatske šutnje, kakvoj smo već svjedočili od ’71. do ’90. Nitko ne poduzima ništa, zato jer je HDZ-u to svejedno i jer se Plenkoviću to ne čini relevantnim, važnim, ni na koji način…”

Na pitanje zašto su takve stvari premijeru nebitne, Dujmović je odgovorio: – Zato što se Plenkoviću cijeli taj set pitanja čini potpuno nebitnim. Njemu je to razina folklora i on je potpuno neosjetljiv na nacionalnoj relaciji.

“Kompletni krivac za najnoviju manipulaciju Jasenovcem leži na Hrvatskoj,” uvjeren je poznati novinar: “Hrvatska mora pričati svoju priču i svoju istinu. Zašto imamo HAVC?! Kako je moguće da taj HAVC ne snimi niti jedan film o Vukovaru?!”

Hrvatska je danas središnja točka velikosrpskog projekta i to zato jer su oni osjetili slabost ove vlasti – nastavio je Dujmović govoriti o tome da odgovornost leži na službenom Zagrebu: – U Beogradu su osjetili da kod nas postoji potpuna nezainteresiranost, ako ne i nešto više… Još kad su vidjeli da je moguće da nastane ovakva koalicija, koja na kugli zemaljskoj ne postoji, naravno da su shvatili da je za njih otvoren jedan veliki prostor… Paralelno sa svime time, dobili su i utvrdu velikosrpstva, a to je Porfirije, koji je sada na čelu kompletne Srpske pravoslavne crkve, a zapravo je Vučićev čovjek i sada će se tek vidjeti kako će biti mučno i teško, kada oni nastave sa svojom ofenzivom…

BUJICA

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

HRVATSKI ARHIEPISKOP ALEKSANDAR O NOVOM PATRIJARHU: “Porfirije nije 46. nego 8. patrijarh SPC-a, ne bi me iznanadilo da je Vučić namjestio njegov izbor!“

“Hrvatska je jedina država u svijetu, u kojoj su svi pravoslavci Srbi,” napominje arhiepiskop: “To nije slučaj čak ni u Srbiji! I u Srbiji ima milijun i po’ nekih drugih pravoslavaca – Rumunja, Bugara, dok su u Hrvatskoj baš svi pravoslavci – Srbi.”

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

MILORAD POPOVIĆ EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “VUČIĆ I PORFIRIJE RAZMIŠLJAJU ISTO!“

Nije problem što Srbi lažu, nego je problem što hrvatksa politika njihove laži prihvaća kao istinu – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, arhiepiskop Aleksandar, prvi čovjek Hrvatske pravoslavne crkve: – Plenković se požurio među prvima čestitati Porfiriju, kojega naziva “njegovom svetosti“ iako je pjevao četničke pjesme i prizivao njihov povratak na Dinaru i u Donji Lapac!

Hrvatski arhiepiskop komentirao je izbor novog patrijarha SPC-a pomoću tri kuverte, ali i mogući utjecaj Aleksandra Vučića i srbijanske ‘Vojno-bezbednosne agencije’ na postavljanje Porfirija Perića za prvog čovjeka svetosavlja: – Cijela procedura napravljena je na način da bi se mogla odabrati odgovarajuća osoba… Ne bi bilo neko iznenađenje da je Vučić namjestio izbor!

ARHIEPISKOP ALEKSANDAR: “DUŠAN JE ‘SILNI’ SAMO ZA SRBE!”

Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je autokefalnom prvi puta postala 1219. godine, pa je voditelja emisije zanimalo kako je onda Porfirije 46. po redu patrijarh: – To je vrlo smjehotovorno! Zašto je on 46., a ne, recimo, 346. patrijarh?! Mogli su i to reći… Godine 1920. patrijarh Dimitrije Pavlović, koji je bio poglavar novostvorene crkve u Kraljevini SHS, govori o sebi kao o prvom srpskom patrijarhu. Ako je on, kao što sam kaže, prvi patrijarh, kako je Porfirije sada 46. – to nije moguće! Po toj njihovoj računici, sadašnji mora biti osmi!

“Srbi uporno traže neku povijesnu povezanost s crkvama koje su postojale prije, a koje su po njima bile srpske, međutim, takvih crkava nije bilo,” rezolutan je poglavar HPC-a, a usput se osvrno i na 1346. godinu, kada je carigradski patrijarh prokleo Dušana ‘Silnog’: – Dušan IV. Uroš je ‘Silni’ samo za Srbe! Nitko drugi njega ne naziva ‘Silnim’, a još manje bi ga tako nazvao vladar Mađarsko-hrvatskog kraljevstva. Taj Stefan IV. Uroš je bio njihov vazal. Ne mogu oni svojega vazala priznati za cara, kada su oni sami – kraljevi. Stefan IV. Uroš izgubio je čak pet ratova protiv Mađarsko-hrvatskog kraljevstva. U prva dva rata je izgubio osobno, a u sljedeća tri čak se nije usudio izaći na bojišnicu, skrivao se – i tako “proslavio”… On je dobio tomos za svoju novostvorenu crkvu od bugarskog patrijarha Simeona i postavio je za poglavara novostvorene crkve Bugara. Kada je to saznao carigradski patrijarh, izopćio ga je…”

HRVATI, BEOGRAD I STOCKHOLMSKI SINDROM…

Posebno se osvrnuo na vrlo slične čestitke koje su Porfiriju povodom izbora za patrijarha, uputili Andrej Plenković i Aleksandar Vučić: – Meni, najprije, nije jasno zašto uopće u Hrvatskoj imamo tako veliko zanimanje za to, tko će biti poglavar Srpske pravoslavne crkve?! Kada su, prije pet godina, birali patrijarha Bugarske pravoslavne crkve, u hrvatskim medijima nije bilo nikakve vijesti o tome i nije bilo nikakve potrebe da se u vijestima čitaju čestitke političara. A izbor Porfirija je udarna vijest, kao da svi u Hrvatskoj ovisimo o tome! Je li to neki stokholmski sindrom?! Izgleda da u Hrvatskoj još uvijek postoji svijest, kojom sami sebi namećemo bezrezervni pogled prema Beogradu… Ma, koga je briga što se događa u Beogradu?!

Voditelj Bujice primjetio je kako se u tzv. mainstream medijima uopće ne problematizira vijest da se iz Bosne i Hercegovine preko granice sada više ne smije voziti roba vrednija od 300 kuna, što jasno ukazuje na katastrofalan odnos političkog Zagreba prema Hrvatima iz BiH, dok se, s druge strane, sve iz Beograda prati kao prava “ekskluziva”: –  Nije mi jasan hrvatski stav prema Bosni i Hercegovini. Na tom su teritoriju u Osmanskom carstvu živjeli Hrvati. Neki od njih su bili katolici, neki pravoslavci, a neki muslimani… Kasnije su, na temelju Hrvata, jednoga naroda, ali tri vjere, stvorena tri naroda. Hrvatska država to prihvaća kao Sveto pismo jer se ta podjela temelji na odlukama AVNOJ-a; od dijela Hrvata koji su pravoslavne vjeroispovijesti, stvara se Srbe, a oni koji su bili Hrvati muslimani, postali su muslimani sa velikim ‘M’ ili sad Bošnjaci…

POGLAVAR HPC-a: “STEPINAC TREBA BITI PROGLAŠEN SVETIM!”

“Hrvatska je jedina država u svijetu, u kojoj su svi pravoslavci Srbi,” napominje arhiepiskop: “To nije slučaj čak ni u Srbiji! I u Srbiji ima milijun i po’ nekih drugih pravoslavaca – Rumunja, Bugara, dok su u Hrvatskoj baš svi pravoslavci – Srbi.”

Najmanje 90 posto njih etnički su Hrvati – nastavlja Aleksandar: – Ako pogledate popis stanovništva iz 1785. i 1802. godine, vidjet ćete da je u svih sedam hrvatskih područja, u tadašnjem austrijskom carstvu, živjelo milijun i 476 tisuća ljudi, a jedinu manjinu činili su Židovi. Srba jednostavno nije bilo, ali četvrtina stanovništva su bili pravoslavci. Svi su bili Hrvati, a četvrtina njih pravoslavci!

Poglavar Hrvatske pravoslavne crkve u Bujici se posebno osvrnuo na protivljenje SPC-a da kardinal Alojzije Stepinac postane svetim, uz napomenu, kako izbor Porfirija tu neće baš ništa promijeniti: – U cijeloj svjetskoj povijesti nisam čuo za događaj da je neka crkva namjeravala nekoga proglasiti svecem i da je pritom tražila mišljenje neke druge crkve! Toga nigdje nema! U slučaju da je Katoličkoj crkvi zaista potrebno mišljenje neke druge crkve, može se slobodno obratiti nama, jer mi smo hrvatska crkva i jasno ćemo reći da je Katolička crkva u pravu i da taj čovjek mora biti proglašen svetim! Ja bih to potvrdio, ali mene nitko ne pita.

ANDREJ PLENKOVIĆ IGNORIRA HRVATSKU PRAVOSLAVNU CRKVU, A PODUPIRE SRPSKU?!

“Andreju Plenkoviću uputio sam nekoliko pisama, baš kao i predsjednicima prijašnjih Vlada, ali oni ignoriraju Hrvatsku pravoslavnu crkvu i uopće ne shvaćaju nacionalni interes,” upozorio je arhiepiskop Aleksandar: “Nakon što smo skoro tri godine čekali da Ministarstvo uprave odluči o našem zahtjevu za registraciju, a moralo se oglasiti u roku od trideset dana, dobili smo negativan odgovor!”

Nakon toga sam Plenkoviću uputio prijedlog za potpisivanje izravnog Ugovora, istog kakav je Račan potpisao sa Srpskom pravoslavnom crkvom, međutim, nikakav odgovor dobili nismo, iako imamo više od 16 tisuća vjernika –  otkriva poglavar HPC-a i kao potpuno drukčiji, pozitivan primjer, navodi Crnu Goru: – Država Crna Gora podupire svoju autokefalnu crnogorsku crkvu i brine se o svojim državnim interesima, a Hrvatska potpisuje ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom i ja stvarno ne znam gdje je tu hrvatski interes?!

EKSKLUZIVNO IZ PODGORICE – MILORAD POPOVIĆ KOMENTIRAO IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA: “Vučić i Porfirije razmišljaju isto!”

Izbor Porfirija Perića za patrijarha SPC-a, uživo iz Podgorice, za Bujicu je ekskluzivno prokomentirao Milorad Popović, predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika: – Porfirije je već duže vrijeme bio štićenik Ireneja Bulovića, sive eminencije SPC-a. Jedno je vrijeme Porfirije bio šef radio difuzije za davanje elektronskih koncesija u Srbiji… Imenovan je i u vojsku kao episkop Vojske Srbije. Poslije toga je poslan u Zagreb na mjesto mitropolita, koji je dosta važan za SPC, s obzirom na sve specifičnosti srpskoga pitanja… U ideološkom smislu, među srpskim kaluđerima i popovima nema razlike kada je u pitanju četništvo kao vojno krilo velikosrpske ideologije i kad je u pitanju podjela Bosne i Hercegovine ili ponovno pripojenje Crne Gore. Tu svi oni imaju unisono mišljenje.

“Sad već bivši mitropolit Porfirije i episkop Jovan Čulibrk, bili su vrlo angažirani u tzv. litijama ili molitvenoj revoluciji u rušenju prozapadne crnogorske vlasti,” upozorava Popović na angažman visokog srpskog svećenstva iz Hrvatske u rušenju Vlade u Podgorici: “Nakon gubitka rata na Kosovu ’99. godine, Srbi su promijenili narativ i umjesto pojma ‘Velika Srbija’, uveli su pojam ‘srpski svet’… U tom ‘srpskom svetu’ dominantni moraju biti Srbi, treba ih biti preko 90 posto, a granica je od Banja Luku i Prijedora, pa do Ulcinja.”

Milorad Popović komenitrao je i moguću ulogu srbijanske ‘Vojno-bezbednosne agencije’ u odabiru Porfirija, kao i informacije da je bivši zagrebački mitropolit bio ispovjednik Aleksandra Vučića u mladim danima, a po nekim pričama su i rođaci: – Postoji jedna fatalna privlačnost između tih polutajnih društava, popova i obavještajnih te paraobavještajnih centara. Poznato je još iz doba komunizma da je UDBA kadrovirala, pogotovo u srpskoj crkvi, ali i u drugim vjerskim zajednicama. Nitko nije mogao postati ni episkop, ni mitropolit, ni patrijarh, ako nije dobio prolaznu ocjenu od tih struktura.

“Svi oni razmišljaju isto,” uvjeren je ugledni crnogorski književnik: “I Aleksandar Vučić i Porfirije i Grigorije i Irinej! Oni sve rade da unište crnogorsku naciju, crnogorsku kulturu i da od Crne Gore naprave drugu ‘Republiku Srpsku’.

JE LI PORFIRIJE DODIKA BLAGOSLIVLJAO PREKO MASKE?!

Arhiepiskop Aleksandar se u Bujici posebno osvrnuo na nepravdu koja se nanosi hrvatskim braniteljima pravoslavne vjere: – U Domovinskom ratu je bilo više od 12 tisuća Hrvata pravoslavaca. I vi ste spominjali Kostu Danilovića iz Siska, nakon potresa… Kada su ga ’91. zarobili četnici, strpali su ga u glinski zatvor, a kada se izjasnio kao Hrvat pravoslavne vjere, bio je duplo više maltretiran nego što su bili drugi zarobljenici. Pravoslavni branitelj iz Šibenika, Goran Macura, koji se prošle godine prijavio na natječaj  za zapošljavanje u hrvatskoj policiji, a jedini je bio kvalificiran da dobije posao, nije imao nikakve šanse! Više od tisuću dana, cijeli rat proveo je na bojišnici i njega su odbili, dok bivši ‘milicajci’ tzv. Krajine u Vukovaru bez problema rade u sustavu MUP-a.

“Pukovniku Hrvatske vojske Ratku Despotu, godine 2019. prijetili da će ga ubiti, kada je objavio da je Hrvat pravoslavne vjere,” otkriva šokantan podatak arhiepiskop Aleksandar: “Tijekom postupka zbog te prijetnje čovjek se jasno pred sudom izjasnio kao Hrvat pravoslavne vjere i rekao je da mu je ubojstvom prijetio četnik, međutim, taj je još uvijek na slobodi!”

I hrvatskom specijalcu Đuri Pavliniću, također hrvatskom pravoslavcu, kojem je kuća kod Petrinje srušena u potresu, više su puta prijetili oni koji su u ratu pucali na Hrvate i bili na suprotnoj strani, a sada mirno žive u državi protiv koje su se borili – navodi poglavar HPC-a i usput upozorava na negativnu ulogu Milorada Pupovca u “proizvodnji” incidenata u Vukovaru, usmjerenih protiv hrvatskih nogometnih navijača, a u kojima često sudjeluju ekstremisti povezani s Beogradom.

Poglavar Hrvatske pravoslavne crkve ne nosi masku, a na kraju Bujice narugao se Miloradu Dodiku, koji je u Zagrebu nedavno posjetio Porfirija Perića: – Ispali su smiješni! Tradicija u pravoslavnoj crkvi nalaže vjerniku ili svećeniku, kada se susretne s episkopom, da od njega zatraži blagoslov i poljubi ruku koja ga je blagoslovila… Stiže Dodik, maska mu je u ruci, stavlja masku na lice i preko maske ljubi ruku Porfirija. Ne znam je li i Porfirije njega blagoslivljao preko maske?!

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

Tomislav Sunić: Kako kroz povijest glupani kroje hrvatsku sudbinu.

Gost u Podcastu Velebit je književnik, diplomat, politički emigrant i filozof Tomislav Sunić.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

► Kako jezične manipulacije postaju suptilna metoda kontrole misli pa tako i kontrole ljudi?
► Kako su u demokratskom novogovoru ‘izmi’ dobili težinu opasne osude?
► Zašto je najnoviji Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje uvod u ukidanje neovisnosti rada pravosuđa i policije u Hrvatskoj?
► Je li prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima da se kriminalizira nacionalizam zapravo kriminaliziranje ljubavi?
► Što je danas lov na vještice i kako je principijelno identičan onom iz XVII stoljeća o kojemu Slobodan Prosperov Novak piše u prvoj knjizi Edicije Velebit ‘Oživjela Hrvatska’?
► Što je Zaklada za hrvatsku povijest i kako je pomogla tiskanje Edicije Velebit?
► Zašto je Trump postao oličenje zla u SAD-u?
► Kako se u liberalnoj EU uvodi globalistički intelektualni teror?
► Što je oporba za današnje demokratske mislioce?
► Kako je provincijski nacionalizam, oportunizam i trgovanje zastavama postao identitet novih glupana?
► Što je luteranski pastor, žrtva nacističkog režima Dietrich Bonhoeffer pisao u svojem političkom eseju o fenomenu ljudske gluposti?
► Zašto je glupost opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo?
► Zašto smo protiv gluposti nemoćni?
► Zašto argumenti ne vrijede protiv prethodno formiranih mišljenja i kakve to ima veze s primjerom nekritičke dominacije jugoslavenske historiografije u Hrvatskoj?
► Zašto je velik dio hrvatske akademske zajednice zaluđen jugoslavenskom historiografijom koja im je bila desetljećima sustavno ulijevana u mozak?
► Kako godina intelektualnog programiranja stvaraju kod ljudi nepopravljivu štetu?
► Zašto je Bog, kad je izveo Židove iz ropstva, 40 godina čekao da u pustinji pomre jedan naraštaj?
► Zašto je glupan za razliku od zločinca, u potpunosti zadovoljan samim sobom, te nema problem sa savješću?
► Zašto je glupan najopasniji kada se razdraži gnjevom pravednika, misleći da čini dobru stvar?
► Kako glupost i srditost idu zajedno?
► Kako partijski vojnici, zaluđeni članovi na argumente izvikuju parole, nekad od Titu i partiji, danas o SDP-u i HDZ-u i o njihovim vođama?
► Kako primjeri ubojica iz blajburških streljačkih strojeva, udbaških likvidatora ili brutalnih istražitelja, pa do današnjih ministara, župana, ravnatelja, sudaca, DORH-ovaca, ili profesora na fakultetima, u diplomaciji pokazuju da su glupani opasniji od zločinaca?
► Kako glupost i oholost idu zajedno?
► Zašto je opasno ići u raspravu i pokušavati glupana uvjeriti argumentima?
► Je li glupost defekt intelekta ili ljudskosti?
► Kako i vrlo inteligentni i obrazovni ljudi mogu biti glupani?
► Kako su lijenost i glupost čvrsto povezani?
► Kako s vremenom ograničenost vlastitog života na kraju dođe glave, i kako vrlo inteligentan čovjek u konačnici na kraju života postane potpuni glupan?
► Kako uživanje i grabežljivo stjecanje bogatstva protokom vremena čovjeku ukrade zdravlje ili ga dovede do ekonomskog bankrota?
► Zašto sustav inteligentne ljude kada ih iskoristi, životno iscijedi, odbacuje i zaboravi?
► Je li glupost urođena slabost i zašto ljudi rado pristaju ići linijom manjeg otpora?
► Kako oportunisti uvijek biraju pogrešan put?
► Koji su ljudi puni parola, pošalica, sočnih parola i naučenih ‘mudrosti’?
► Zašto ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, rijeđe postaju glupani?
► Kako je u Hrvatskoj kmetstvo i sluganstvo uvijek prisutno kod onih oportunističkih političkih opcija koje se stavljaju na službu okupatorima, a te opcije onda svoje ljude temeljito pretvaraju u glupane?
► Kako moć, politička sila koja se razvija u nekom prostoru, određenim ljudima oduzima njihovu samostalnost te oni svjesno ili nesvjesno, odustaju od svoje slobode?

► Uputa za postupanje s glupanom: Činjenica da je glupan često tvrdoglav ne smije nas prevariti da povjerujemo kako je samostalan. U razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim osobno, da ne razgovaramo sa slobodnomislećim čovjekom, nego da razgovaramo sa sloganima i parolama koji su ga potpuno zarobili. Dakle glupan je zapravo demonski opsjednut, zaslijepljen, zloupotrijebljen; on je u biti zlostavljan u cijelom svom biću, pretvoren je u instrument bez volje i zato je u stanju činiti svako moguće zlo. Istovremeno nije u stanju spoznati da je to što radi zlo. I upravo u tome leži opasnost od demonske zloupotrebe glupana.

Izvor: projektvelebit.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x