Kontaktirajte nas na:

Preporuka

INTERVJU Živko Budimir: Komšić, a ne Čović, potpuno je uništio oporbu kod bh. Hrvata

Bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, tijekom mandata tzv. platformaške vlade nedavno je oslobođen i optužbe za zloupotrebu položaja i ovlasti. Na dužnost predsjednika FBiH imenovan je ispred HSP-a BiH da bi nakon prijepora u stranci iz nje istupio te bio jedan od utemeljitelja Stranke pravde i povjerenja (SPP) i njen predsjednik. Međutim, nakon što ta stranka nije ostvarila zapažen rezultat, a što Budimir pojašnjava pokradenim izbornim rezultatima, on odlazi u anonimnost.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Budimir je 2015. godine oslobođen od optužbe za nezakonito nošenje oružja, a koja se temeljila na činjenici da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) prilikom pretresa prostorija ureda u Sarajevu, u travnju 2013., pronašli pištolj „češka zbrojovka“ za koje nije imao odobrenje. Budimir je tokom suđenja tvrdio da je pištolj dobio na poklon od Ministarstva obrane 1996. godine, a sud je u obrazloženju presude naveo da nije sporna činjenica da oružje nikada nije registrirao, ali da se to ne može smatrati kaznenom djelom.

On je u srpnju oslobođen i optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti, primanje dara ili drugih oblika koristi, optužbe da je primao novac za pomilovanje osuđenika. Zbog toga je, tada još kao predsjednik FBiH, uhićen, a u pritvoru je proveo mjesec dana. Javnost još pamti spektakularni upad specijalaca u zgradu Predsjedništva BiH i njegovo privođenje s lisicama na rukama. Također, još uvijek su brojne nejasnoće i oko samog pretresa njegovog ureda u Mostaru. Epilog tog svojevrsnog pravosudnog cirkusa je – oslobađajuća presuda.

Nakon godina anonimnosti, za Dnevni list Budimir govori o brojnim temama, ali najodlučniji je da je politika za njega – prošlost.

Gospodine Budimir, niste uopće prisutni u javnosti?

Od trenutka kada sam prestao biti predsjednik Federacije BiH, pet godina, u Mostaru sam, angažiran na obrani svoje časti i ugleda kroz sudski proces koji se vodio protiv mene i koji je ove godine, u srpnju, rezultirao oslobađajućom, doduše još uvijek prvostupanjskom presudom. Ali, ona je već svojevrsna pobjeda pravde nad nepravdom i istine nad laži.

Međutim, o ovoj presudi se nije previše pisalo u medijima. U svakom slučaju, skoro da nije zamijećena što nije bio slučaj i s vašim uhićenjem i optužbama o kojima se danima i mjesecima izvješćivalo?

Da, potpuno ste u pravu. U trenutku moga uhićenja, svi mediji u BiH, pa i u Hrvatskoj su danima prikazivali slike moga uhićenja i tako sugerirali javnosti da se radi o čovjeku niskog morala, pisani su takvi tekstovi, a sve s jednim ciljem – rušenje moga ugleda kao čovjeka, kao generala, kao političara. Međutim, pet godina nakon toga, oslobađajuća presuda iz koje ja moram citirati jedan dio izjave sutkinje koja je rekla da ‘Tužiteljstvo nije uspjelo, ni objektivno ni subjektivno, dovesti u vezu optuženog u svezu s djelima koja mu se stavljaju na teret’, što bi, laički rečeno, značilo da je posrijedi bila notorna laž.

No, međutim, tužiteljica koja je vodila istragu u vašem slučaju, gospođa Kajmaković, nedavno je imenovana zamjenicom glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH?

Na Općinskom sudu u Sarajevu tužitelj je bio gospodin Sanin Bogunić, međutim gospođa Kajmaković je jedna od onih koji su započeli taj proces i vodili tu istragu u početnoj fazi dok je ona bila u nadležnosti Suda BiH. Međutim, puno je bitnije da mi imamo sada činjenicu da je bivši predsjednik Federacije oslobođen optužbe od strane suda, a da to mediji skoro da su ignorirali. Ne mogu sebi logički objasniti kako to nije zanimljivo medijima i što to zapravo znači, a pogotovo u Republici Hrvatskoj gdje su se danima u udarnim vijestima „vrtjele“ slike moga uhićenja. Pa, ja sam general hrvatske vojske i hrvatska država umjesto da kaže ‘pogledajte, general hrvatske vojske bio je lažno optužen, uspio se obraniti na sudu u Sarajevu, bez ičije pomoći i intervencije’, stiče se dojam da je hrvatskim institucijama žao što je oslobođen general Živko Budimir. Možda zato što nije stranački podoban, jer nije „drag“ ljudima koji su na vlasti u Republici Hrvatskoj? To jasno govori u kakvim državama živimo i kakve institucije imamo.

Bili ste predsjednik Federacije ispred HSP-a BiH u tzv. platformaškoj vladi. Biste li ponovno isto učinili?

Ne, ne bih to ponovno uradio. Smatram to svojom osobnom pogreškom jer je u pitanju bila moja pogrešna procjena.

Kako to mislite?

Mislim da sam tada pogrešno procijenio da ljudi žele promjene. Stavio sam svoj ugled, ugled svoje obitelji na kocku kako bi pokušao promijeniti stvari, odnosno, ove negativne pojave zaustaviti i početi razvijati pozitivne odnose u BiH jer sam mislio da to ljudi žele. Realno, ugrozio sam i svoj život jer su bila dva pokušaja moje likvidacije, da bi nešto promijenio u ovoj zemlji. Vidim da ljudi ne žele pozitivne promjene jer je vrlo je malo onih koji nisu obuhvaćeni bilo kojim vidom korupcije. I to je bila moja pogreška, moja pogrešna procjena. Ne mislim da sam nanio štetu svom narodu i ovoj državi. Kada bih znao da ljudi žele pozitivne promjene i da će podržati nekoga tko zagovara te promjene tada bih to isto uradio ponovno. Međutim, nakon ovoga svega, moj je zaključak da ljudi ovdje ne žele promjene i iz tog razloga sam donio čvrstu odluku da se više ne bavim politikom.  I ovaj moj istup u medijima nakon toliko godina nije u cilju da se nekome dopadnem jer želim kazati ono što mislim.

Zašto mislite da ljudi u BiH ne žele promjene?

Zato što ništa ne čine. Ljudi su ovdje potkupljeni, sebični egoisti…Moram biti malo i sarkastičan jer imate situaciju da iz nekih obitelji i domaći psi rade u državnim institucijama i primaju plaću, a njihovi susjedi nemaju od čega živjeti jer im nitko nije zaposlen. Takvi ljudi nemaju ni malo empatije prema drugome, niti ih zanima kako drugi žive kao ni oni koji odlaze iz ove zemlje. Zato sam uvjerenja da ovi ljudi ne žele ništa mijenjati i da su zanesenjaci svi oni koji misle da se nešto može pozitivno promijeniti.

Gdje je u toj cijeloj priči uloga međunarodne zajednice?

Međunarodna zajednica je zaista nositelj promjena u BiH, ali negativnih. I to od samoga početka, od Daytonskog sporazuma. Nemojte biti u zabludi da onaj koji je pisao ovakav stav BiH nije znao da takva država ne može funkcionirati. BiH, ovakva kakva jest, namjerno je stvorena da bi živjela i „funkcionirala“ u ovakvoj ozračju, gdje se ne dozvoljava promjena takvog okvira.

Koji je cilj svega toga, onda?

Ciljevi su razni. Jedan od njih da je ovo nekakvo eksperimentalno područje na kojem će se istraživati određeni procesi i vidjeti mogu li oni funkcionirati do toga da im je trebalo BiH zadržati u takvom stanju da bi se ponovno mogla izazvati neka turbulentna stanja koja bi rezultirala određenim promjenama na nekim drugim područjima. Kraj svega toga biti će kada tvorcima ovakve BiH ona, kao takva, više ne bude trebala. Pogledajte što se događa nakon prošlih izbora. Nema ni jednog objektivnog razloga za neformiranje vlasti, za nefunkcioniranje državnih institucija. Nema nikakve opipljive reakcije na ovo što se događa nakon izbora. U ovom trenutku, moglo bi se kazati, kulminiraju određeni odnosi između velikih svjetskih igrača i zbog toga se ovaj prostor ostavlja u ovakvom stanju u kojem jest. Onoga trenutka kada se počnu rješavati ti sporovi, krenuti će se i s rješavanjem pitanja u BiH.

Pratite li kandidate i zbivanja oko predsjedničkih izbora u susjednoj Republici Hrvatskoj?

Mogu kazati da ja ne vidim zrelog kandidata koji bi mogao biti inicijator pozitivnih procesa.  Sadašnja predsjednica, nakon onog govora u Kninu za Dan pobjede, kada je „puzala“ pred američkom generalicom, više ne može dobiti moj glas. Predsjednica ili predsjednik samostalne države ne može se onako ponašati pred generalom neke vojske, bez obzira čija to vojska bila. Također, Zoran Milanović je jednom prilikom, koliko se sjećam, izjavio da su samo polupismeni i oni koji nemaju dovoljno pameti išli u rat i sve dok se ne ispriča ne i trebao dobiti potporu onih koji su se borili za Hrvatsku. Isto tako i Miroslav Škoro, čovjek koji je ono što ima u dobroj mjeri stekao zahvaljujući onima koji su sada na vlasti i gdje nisam visio njegovu aktivnu ulogu u suzbijanju negativnih trendova.

Kolika je uloga zemalja susjeda kada je u pitanju političko stanje u BiH?

Na sceni imamo velikosrpsku politiku od 1986 i Memoranduma SANU. Ništa se od tada u tim velikosrpskim planovima nije promijenilo i nisu odustali od njega. Većina onoga što se događalo u hrvatskoj politici ne može se promatrati izolirano i bez refleksije te velikosrpske politike. I danas ta velikosrpska politika, odnosno srpska obavještajna služba, imaju svoje ljude i u hrvatskoj i u bošnjačkoj politici i izvršavaju naloge iz Beograda u svom političko djelovanju i u Hrvatskoj i u BiH. Kada govorim o BiH, to se odnosi i na Bošnjake i na Hrvate političare koji naloge za svoje političko djelovanje dobivaju iz Beograda i lako će ih se prepoznati –  svi oni koji svo vrijeme rade na pogoršavanju odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Jednako tak smatram odgovornim i hrvatsku politiku iz Hrvatske, prvenstveno HDZ koji je tu najodgovorniji, koja dopušta takvo političko djelovanje koje je štetno i za Hrvate u BiH, ali i za Hrvatsku kao državu. Zašto to dopuštaju? To mogu dopuštati samo oni koji su instruirani od iste te velikosrpske politike.

Predsjednik Demokratske fronte, Željko Komšić, izabran je treći put kao član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Što mislite o tome?

Da sam mogao i imao utjecaja savjetovati Željka Komšića rekao bih mu da se ne kandidira. Definitivno, kandidatura Željka Komšića pomogla je Čoviću u ponovnom homogeniziranju tzv. hrvatske nacionalne politike i biračkoga tijela oko njega i HDZ-a i to su pokazali izborni rezultati. Poraz Dragana Čovića za Predsjedništvo BiH donio je HDZ-u od 1996. najbolji izborni rezultat. I to zahvaljujući Željku Komšiću. Bez Željka Komšića takvog rezultata ne bi bilo. U svakom slučaju, to je rezultiralo i potpunim nestankom, uništavanjem oporbe unutar hrvatskog političkog nacionalnog bića u BiH. To je zasluga Željka Komšića, ne HDZ-a i Dragana Čovića.

 „Zašto časnici HVO-a šute na očite laži“

Što mislite o aktualnom položaju Hrvata u BiH i smjernicama hrvatske politike u BiH?

Nije nikakva novost ni moja umotvorina da se konstantno pogoršava stanje među Hrvatima u BiH. Ali ne samo Hrvata. Iz godine u godinu, svima je loše u ovoj zemlji, i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima. Stanje je bez perspektive da bi se nešto moglo promijeniti u pozitivnom smislu. Kada je u pitanju hrvatska politika, što očekivati od ljudi koji vode hrvatsku politiku, a koji su, kada se počela stvarati hrvatska država 90-tih godina i kada se branio hrvatski narod u BiH, nisu bili među nama. Pa, mogu li hrvatsku politiku voditi oni koji su bili protiv stvaranja hrvatske države?

U tom kontekstu, vjerojatno ste upoznati i da je nedavno objavljen Registar branitelja u FBiH. Kako vi na to gledate?

Registar branitelja je potvrda onoga što je urađeno pri davanju certifikata. Znači, 190 tisuća ljudi dobilo je certifikate kao da su bili pripadnici HVO-a. Mi svi dobro znamo da nije moglo biti 190 tisuća ljudi koji su bili pripadnici HVO-a. Vjerujem da je to netko svjesno ovako uradio i kada su se pripremali ti certifikati, neke pripremalo za „blistavu, vojničku karijeru“, pa tako imate primjere da pojedinci imaju više od 1400 dana provedenih u oružanim snagama HVO-a, kao primjerice naš veliki vođa Dragan Čović. Ja ne mogu dešifrirati koji su ti dani sakupljeni u HVO-u i neću pretjerati ako kažem da iz tog vremena nema čovjeka koji je nešto značio u HVO-u, a da ga nisam poznavao.

Međutim, udruge proistekle iz Domovinskog rata nisu se posebno oglašavale po objavljivanju Registra branitelja kako bi demantirale neke objavljene informacije.

Svi šute o tome jer su svi kupljeni da šute. Vi nemate danas niti jednu udrugu koja je uistinu neovisna, slobodna i koja  istinski štiti interese i dignitet bivših pripadnika HVO-a. Manje se osjećam pozvanim o tome govoriti od onih ljudi koji su ovdje bili od osnutka HVO-a. Ja nisam  – ja sam bio u HV-u. Međutim, generali HVO-a, visoki časnici HVO-a – svi šute. Neka se svaki vaš čitatelj zapita zašto šute na eklatantne laži.

Izvor: Dnevni list

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Preporuka

ŠAROVIĆ: “Paddy Ashdown nas je sve uklonio 2003. godine, a Dodik je instaliran”

Lider SDS-a i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović je večeras za N1 rekao kako je tekao njegov razgovor sa tadašnjim visokim predstavnikom Paddyjem Ashdownom koji ga je smijenio sa mjesta potpredsjednika SDS-a i zabranio političko djelovanje.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Ja sam pričao s Ashdownom 2003. godine u njegovoj rezidenciji i rekao mi je šta je scenario. Prvo me je zvao u sjedište OHR-a i rekao mi direktno: ‘Gospodine Šaroviću, sve ovo što je ovih dana bilo, potpiši odluku da se Vojska RS sjedinjuje i pravi nova struktura na nivou države i ovo ćemo sve zaboraviti’. U prvoj fazi sam optužen da sam prodavao MIG-ove 27, to je ozbiljna optužba. Rekao mi je direktno ovako: ‘Ima nekih vaših kolega koje su ovo potpisale i sve će da krene na novo’. Poslije toga mi je rekao: ‘Ti si OK čovjek i znam da nisi kriv za dosta toga, ali ja moram da uradim ovo. Ja ću sankcionisati mnoge ljude u SDS-u. Od vas trojice, Čavića, Kalinića i mene’. Rekao je da će ostaviti samo jednog koji će biti kao drvo u posječenoj šumi koje će on da zaliva. Dodik je instaliran poslije toga kao ključni faktor i njemu su bonska ovlaštenja odgovorala i sve je dobio zbog toga”, ispričao je Šarović.

Kazao je da su nakon toga poslanici SDS-a tražili da se smjeni Ashdown.

“Poslije toga poslanici iz SDS-a su tražili da se smjeni Ashdown i da se ja zaštitim, a on (Milorad Dodik) je rekao: Ma nek se brani, mora da je nešto kriv. Kada je Poplašen skinut 1999. godine, on me prvi nazvao i rekao da ga imenujem za mandatara. Baš ga je bilo briga što je Poplašen skinut”.

Mirko Šarović je potom ispričao kako je proveo godinu dana zatvora u Doboju.

“Ja sam bio kod njega i on meni kaže: ‘Gospodine Šaroviću, evo vam odluka o smjeni, ali možemo raditi drugačije, a to je da se vi povučete i izaberete poziciju koju hoćete’. A u Lukavici me čekaju Ivanić, Kalinić i ostali. Odem kod porodice, to je težak životni trenutak, ja sam prvi čovjek BiH, predsjedavajući. Tada Ivanić i ostali su me ubjeđivali da podnesem ostavku jer ujutro ta odluka treba da se obznani. Nakon ubjeđivanja duboko u noć, oni su otišli kod Ashdowna i rekli da ću ja sutra obznaniti ostavku i preuzeti SDS. Ali nikada nisam preuzeo SDS tada”, kazao je i nastavio:

“Otišao sam godinu dana zatvora u Doboju, to je jedan užasan zatvor. Jedan težak period mog života, dolaze tužioci i nude mi nagodbu da priznam krivicu i da mi kaznu svedu na četiri godine. To nije bila jedina optužnica, imao sam tri procesa, to je nevjerovatan dio mog života koji sam izdržao”.

Dodao je da “ako iko može da kaže nešto loše o OHR-u”, da je to on, a ne Milorad Dodik.

“Poslije toga sam uhapšen od NATO-a, oduzeta mi imovina, sav novac koji sam imao kod sebe, morao sam da bježim iz zemlje, oduzeti su mi dokumenti, nisam mogao imati žiro račun niti da radim bilo šta u ovoj zemlji. Morao sam da se snalazim po bijelom svijetu. Ako ima neko ko može da kaže nešto loše o OHR-u to sam ja, o NATO-u to sam ja, ali sva ta situacija i tragedija me nije učinila lošim, naprotiv”.

Dodik nas vodi u izolaciju

“On RS vodi u izolaciju i neizvjesnost, to je po meni najveća opasnost. Mislim da je on kao slijepac koji ne zna šta je na kraju. Još veća opasnost je to što želi da ostane po svaku cijenu”, kazao je lider SDS-a Mirko Šarović.

Kako se desi da čovjek koji je bio optužen za skrivanje Radovana Karadžića, kako može biti tretiran kao jedan od najumjerenijih političara i najuspješnijih ministara?

“Ja sam znao ko sam i šta sam i vjerovatno negdje se zadesio u nekom trenutku u kome je sve to trebalo da se skrši i svali na mene, ali ja sam želio da izdržim i dokažem da ništa od toga nije tačno. Uspio sam u tome i najveća satisfakcija je u tome što sam želio pokazati normalno lice i mene i stranke u kojoj sam i da pokažem da ono što radim, da sam vrijedan i ta šansa mi je pružena”, kazao je Šarović.

Povratak u politički život odlukom Valentina Inzka? Oslobođeni optužnice za ranije optužbe?

“Jedan proces se vodio, pa jedan proces sa montiranim i zaštićenim svjedokom i ovaj glavni zbog kojeg sam odležao godinu dana, to je oko 200.000 KM naknade. Ta naknada govori više o tome da sam bio u pravu”, dodao je.

Kazao je kako smatra da su sve normalne stranke doživjele jednu evoluciju kroz vrijeme.

“Mislim da su sve normalne stranke doživjele jednu evoluciju vremenom. Užasno bi bilo da smo u ratnoj ljušturi. Drugačija je bila SDA, drugačiji HDZ. Smatrali smo da nam djeca ne trebaju biti u ratnim uniformama i da nam baza ne treba biti 1992. Ja duboko vjerujem da sve stranke, pogotovo SDS, treba da insistira na vrijednostima koje će da donesu dobro svima u ovoj zemlji”.

Na pitanje šta misli o Radovanu Karadžiću, kazao je:

“Njegova sudbina je teška i tragična. On je osoba kojoj je presuđeno u Hagu, ako pitate bilo koga u RS vjerovatno će vrtiti glavom i teško se s time nositit. Ako me pitate kao predsjednika SDS-a, ja sam odlučio da se ne okrećem nazad i gledam naprijed. Ako se okrećem nazad i elaboriram ko je šta u tom ratu, izgubiću vrijeme. To je upravo problem, većina lidera je u devedesetim godinama. To je problem zemlje. Glava im je u 1992. godini, a žele riješiti probleme iz 2019. godine”.

Ima li Dodik razloga da se plaši?

“Vjerovatno. Ne samo mene, nego SDS-a. Imali smo mnogo utakmica, rijetko je dobijao utakmice protiv mene ali mi se odlično znamo. Ojačao je, ja znam kakav je on, on zna kakav sam ja. Došao sam u SDS uvjeren da imamo snage da pobijedimo i mislim da bi bilo bolje za RS”, kazao je Šarović i dodao:

“On RS vodi u izolaciju i neizvjesnost, to je po meni najveća opasnost. Mislim da je on kao slijepac koji ne zna šta je na kraju. Još veća opasnost je to što želi da ostane po svaku cijenu”.

“Republike Srpske je bilo i prije Dodika i biće i poslije Dodika. Čak poslije njega će biti još bolja”, dodaje Šarović. | S.B.

Nastavi čitati

Preporuka

Svećenik SPC iz Beograda Bojan Jovanović: Zašto smo tužili SPC na Visoki sud u Londonu

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Svećenk Srpske pravoslavne crkve iz  Beograda Bojan Jovanović gostovao je kod Marka Juriča u emisiji Podcats Velebit. Govorio je o stanju u SPC, Srbiji, Vučiću, Vulinu, SANU-u, ćirilici u Vikovaru, posjeti Pape Srbiji, Stepincu i o niz drugim aktualnim temama. Vrlo zanimljivi stavovi jednog svećenika SPC zaslužuju našu preporuku.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati

Preporuka

Anto Đapić: Hrvatska bi trebala trajno zabraniti ulazak Izetbegoviću i Komšiću

Godinama se čuje “tražimo ravnopravnost”, “želimo biti konstitutivni”. Od koga to tražimo, tko bi nam trebao i smije li nam netko “dati ravnopravnost”? To je samo po sebi gubitnički, ponižavajuće. Ravnopravnost se samostalno postiže, osvaja ako je izgubljena i brani.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Anto Đapić jedan je od političara iz susjedne Republike Hrvatske s najdužim političkim stažem. Bio je jedan od osnivača osječkog ogranka HDZ-a, bio je dopredsjednik i predsjednik HSP-a, saborski zastupnik, gradonačelnik Osijeka, načelnik Glavnog stožera HOS-a, da bi nakon što je isključen iz HSP-a, posljednjih godina skoro otišao u političku povijest. Jedno vrijeme čak je i bh. pravaška opcija nosila naziv HSP Đapić-dr. Jurišić.

Međutim, Đapić je nedavno istaknuo kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske i to kao predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) te dao do znanja da još nije za ropotarnicu jer obećava i aktiviranje za sljedeće lokalne izbore u Hrvatskoj. Za Dnevni list govori o političkim aktualnostima u Hrvatskoj i BiH, ali i oštro kritizira stanje u BiH, kao i službenu „politiku Zagreba“, no u nekim stavovima ‘balansira’ na tankoj liniji prijetnji te će se zasigurno ponovno profilirati kao vođa hrvatske desnice.

Kao predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) istaknuli ste svoju kandidaturu za predsjednika RH. Jedno vrijeme ste bili i u “političkoj tišini”. Za što ćete se zalagati?

Gotovo svatko tko poznaje moj politički put može s priličnom sigurnošću znati kako ću ja reagirati na svako nacionalno političko pitanje. To je moja velika prednost u kvaliteti u odnosu na sve ostale suparnike. Većina njih pokušava svoje političke stavove modelirati prema nametnutom raspoloženju izbornog tijela ili ciljanim skupinama, a ja svoje poruke upućujem hrvatskom narodu. Ne građanima, ne manjinama, ne antifašistima, ne ateistima, muslimanima ili pravoslavcima, nego hrvatskom narodu. Tko se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda u potpunoj pripadajućoj punini, njemu ja govorim, ponajprije zato što ja nisam izmišljao svoj program niti ga kupovao na bjelosvjetskim burzama. To što govorim izvire iz baštine, kulture, civilizacijske kršćanske pripadnosti i prava naroda na svoju državnost. Zalažem se za puni suverenitet hrvatskog naroda u cjelini, te za njegovu državnu institucionalizaciju u RH i hrvatskoj republici na prostoru BiH. Naglašavam prostor BiH, jer tek u BiH treba, ako se može, oformiti saveznu zajednicu državnog karaktera triju federalnih ili konfederalnih država suverenih naroda. Moj ideal je nacionalna država, to je ideal filozofije državnog prava od Starčevića do Tuđmana, a nacionalna država je i u znanstvenom smislu prepoznata kao najbolji oblik ostvarivanja slobode naroda. Trenutno smo u Hrvatskoj daleko od toga, a u BiH toga nema ni u tragovima.

Vaš program podrazumijeva i Hrvate u BiH, a posebno ste istaknuli zalaganje u sprječavanju vrijeđanja HVO-a i Hrvata u BiH kao i inzistiranje na zabrani ulaska u RH onih koji to čine? Kako to mislite?

Hrvati BiH za mene su neraskidiva sastavnica hrvatskog naroda. Nema polovične ili tročetvrtinske državnosti. Ili je državnost, u prijevodu sloboda naroda, ili nije. Nije moj interes za status Hrvata u BiH izražen zbog moga podrijetla, nego zbog toga što sam odgojen i formiran kao integralni Hrvat. Hrvatski narod u BiH je povijesna činjenica na tom prostoru i svi povijesni elementi državnosti izvan okupacijskih razdoblja na tim prostorima zapadno od Drine, baština su hrvatskog naroda. Baš svi. U srpskoj agresiji na Hrvate i muslimane u BiH, a kasnije u muslimanskoj agresiji na hrvatski narod, HVO je bio oslobodilačka i obrambena vojska. Isključivo je HVO uz sudjelovanje HV-a tijekom zajedničkih operacija osigurao opstanak Hrvata na današnjim prostorima pa je zbog toga stijena hrvatske suverenosti u BiH. Udar na HVO je udar u srce hrvatskog naroda i prenošenje vojnih i ratnih neprijateljstava u političke odnose. Ne mogu i ne smiju sami bh. Hrvati braniti svoj status, vrijednosti i pravo na državnost. To je najvažnije nacionalno-političko pitanje i imperativ nad svim pitanjima hrvatske državne politike danas. Govorim o RH.

Niste mi odgovorili na zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku…

Ne može RH raširenih ruku dočekivati otvorene progonitelje i neprijatelje hrvatskog naroda u BiH. Ne može BakirIzetbegović, kompletna islamistička agresivna falanga u Zagrebu koristiti hrvatske nacionalne blagodati kao svoje, a pri tom prijetiti ratom mome narodu. Ne može glumac Emir Hadžihafizbegović, Jasmila Žbanić i stotine sličnih ostvarivati se u svakom, od umjetničkog, socijalnog do egzistencijalnog, medijskog i političkog interesa, a u BiH osporavati minimum nacionalne državnosti mome narodu. Takvi će istoga trenutka budem li imao mogućnost i podupre li me hrvatski narod, ostati bez državljanstva, mnogi među njima će biti odmah trajno izgnani, a Izetbegović, Komšić i ostali imali bi trajnu zabranu ulaska u Hrvatsku, kao i svi pripadnici zloglasnih muslimanskih brigada, osumnjičeni zločinci, progonitelji. A ne bi pred hrvatskim državnim institucijama mirno spavali ni u Zenici ili Sarajevu.

Nisu li to prijetnje?

Ne. Ovo su konstatacije i nadam se sutra temeljna polazišta državne politike, koje svi neprijatelji hrvatskog naroda, a pogotovo oni koji su nam počinili zlo, moraju znati. Tek kad takvi budu sigurni da će hrvatska država ovako reagirati, svi ostali će početi poštovati hrvatska politička prava. A svi u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, kao i cijela međunarodna zajednica znaju da ću ja budem li u prilici to i ostvariti. Sve dok muslimanski narod bude podupirao agresivne islamističke politike protiv Hrvata, nitko od njih bez rigorozne vizne provjere neće ući u Hrvatsku.

Odnosi li se to i na HOS koji su, kako znate, bili zajedničke postrojbe Hrvata i Bošnjaka?

I HVO je u početku na većinskim hrvatskim prostorima imao puno pripadnika muslimanskog naroda. Naravno da se to odnosi i na HOS, jer za hrvatski narod i njegove države u Hrvatskoj i BiH, HOS je jedna od najslavnijih oslobodilačkih komponenti.

Kako gledate na aktualnu politiku u BiH, prvenstveno na vodeće nacionalne lidere?

Iskreno rečeno, mene nikada nisu naročito zanimali lideri srpskog i muslimanskog naroda, niti oni mogu biti nama Hrvatima naročito važni. Sve je uvijek, pa i danas, ovisilo o nama samima. Iako ne mogu reći da sam u puno čega istomišljenik Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, iako bih puno jasnije i oštrije artikulirao hrvatske politike, ne slažem se s mnogima iz tzv. pravaškog ili nacionalističkog spektra u Hrvatskoj, koji ga napadaju kao glavnog krivca za položaj Hrvata u BiH. Glavna krivnja je na Zagrebu, na državnim politikama koje su nakon Tuđmana praktično pogodovale razdržavljenju hrvatskog naroda, pogotovo muslimanskim politikama. Razdržavljenje u Hrvatskoj pod kolokvijalnim nazivom “detuđmanizacija” ostavilo je strašne posljedice na Hrvatsku, a neusporedivo veće i opasnije na Hrvate BiH.

Vidite li Vi kao neki političari i mediji s desnog spektra u Hrvatskoj, problem u suradnji Dragana Čovića i Milorada Dodika?

BiH je ili država tri naroda ili je nema. Često u Hrvatskoj jedan dio nazovi desnih političara i novinara u istu ravan stavljaju odnose Čovića i Dodika s odnosom Plenkovića i Pupovca. To je tragično ili neznanje ili namjerna podvala. Hrvatska nije moguća sa srpskom politikom, a BiH nije moguća bez nje. Političkog Pupovca Hrvatska mora uništiti, a Dodika kao predstavnika srpskog naroda u BiH treba respektirati. Tu sve započinje i završava, a imati iluzija da nam je srpska politika danas strateški saveznik, jednako je pogubno kao romantičarska staropravaška iluzija da su nam muslimani braća. Nisu, niti trebaju biti.Ja vidim veći problem u nečem drugom, o čemu se gotovo nikako ne govori među Hrvatima.

A to je?

Strateški savez svetosavlja i panislamizma. U Hrvatskoj je nezapaženo prošla promjena Ustava SPC, kojom je patrijarhu SPC dodan naziv i – Pećki patrijarh. Svi koji se bave politikom trebali bi proučiti “Južnoslavensko pitanje” Ive Pilara. U toj knjizi su mnogi odgovori. Jugoistok Europe gdje hrvatski narod traži trajni model svoga opstanka oduvijek je pozornica na kojoj igraju veliki igrači. Taj prostor je kao tigrova koža išaran pravoslavljem i islamom, a od pamtivijeka je i jednima i drugima povijesna ambicija prodor što dublje prema zapadu, gdje je istočna obala Jadrana nekakva mitska granica. Zbog tih politika, koje su se međusobno stoljećima podupirale, hrvatski narod je izgubio više od dvije trećine svoga životnog prostora i demografski je desetkovan. Nazad nekoliko stoljeća, do turskih osvajanja, mi smo bili najbrojniji narod s uvjerljivo najvećim teritorijem, a Srbi, koji su bili pod Turcima potpuno, za razliku od nas, upravo u tom razdoblju su postali i najbrojniji i jako proširili svoj životni prostor.Hrvatska mora imati državni i učinkovit odgovor na strateški savez svetosavlja i panislamizma, a koji se u mnogo čemu uvelike ostvaruje. Primjerice, na uvođenju desetina tisuća islamskih migranata na područje Federacije.

U BiH, Hrvati i Bošnjaci, većinom dijele Federaciju, ali su im odnosi daleko lošiji nego s Republikom Srpskom. Kako to komentirate?

Rješenje je u političkom pojmu – nacionalni suverenitet. Suverenost počiva na tri temeljna elementa: zemlja ili teritorij, narod i vlast. S tim se rješavaju sva pitanja, pa i pitanje opstanka BiH. Bez punog suvereniteta sva tri naroda nema BiH u današnjim granicama, a s punim suverenitetom BiH može biti trajno stabilna zajednička država, sastavljena od tri državne cjeline svojih naroda. Hrvatima je s civilizacijskog stajališta važan opstanak BiH, ali u političkom smislu to ne smijebiti nimalo važnije nego ostalima, jer u suprotnom postajemo talac iluzija ili tuđih skrivenih interesa. To smo danas. Podređeni realno jesmo, no razlog tome nisu srpske i muslimanske politike, nego činjenica da mi kao narod još nismo jasno definirali što hoćemo.

Na što točno mislite?

Godinama se čuje “tražimo ravnopravnost”, “želimo biti konstitutivni”. Od koga to tražimo, tko bi nam trebao i smije li nam netko “dati ravnopravnost”? To je samo po sebi gubitnički, ponižavajuće. Ravnopravnost se samostalno postiže, osvaja ako je izgubljena i brani. Jedina razina ravnopravnosti s bilo kim među državotvornim nacijama današnjice je moguća sa svoga teritorija, sa svojim narodom i vlašću. Ne želim biti ravnopravan s muslimanima i Srbima, oni mene ne zanimaju. Ja samo želim suverenost moga naroda, a ako će nam biti u interesu neki zajednički državni savez sa Srbima i muslimanima, ako će taj savez ojačati suverenost i interese Hrvata, onda – da. Ili izraz konstitutivnost. Ukratko, Hrvati kao integralni politički narod, bez obzira na granice, moraju kao nulti politički prag postaviti hrvatsku republiku na prostorima BiH. Tek tada se može govoriti o mogućoj BiH, a tek tako prihvaćena savezna tronacionalna država, s nacionalnim državnim sastavnicama, može biti dobar temelj procvatu ljudskih, manjinskih pa i građanskih prava.

Što je sporno s konstitutivnošću?

Sve je sporno. Kad ističemo da se zalažemo za ” konstitutivnost”, mi a priori i bezuvjetno prihvaćamo neki postojeći okvir i tome okviru prilagođavamo pravo na suverenost. Konstitutivnost nije političko pravo naroda, to je izmišljotina kojom se drži Hrvate u bilo kakvoj BiH. Nema nikakve konstitutivnosti bez primarne prethodne suverenosti. Tek suveren narod samostalno, na temelju svojih interesa može odlučiti hoće li prihvatiti zajednički okvir s drugima i kakav će taj okvir, ili konstitucija biti. Ako se prihvati, tada se i tako može govoriti i o konstitutivnosti.

Aktualni član Predsjedništva BiH Željko Komšić, već treći mandat izabran je na tu dužnost. Vaš stav o tome?

Komšićev izbor nije ni demokracija, ni obična manipulacija. To je islamistička agresija na hrvatski narod. Za početak na Hrvate u BiH, a u drugoj organski povezanoj fazi, na svakog živućeg Hrvata i njegov politički identitet. To se ne može suzbiti fokusirajući se na Komšića ili rasprave o tome kakav je on Hrvat. On je politički islamist po svome izbornom legitimitetu, a protiv takvih pojava se efikasno bori uništenjem islamističkih temelja agresije i stvaranjem moćne, odlučne i države spremne u svakom trenutku na uništenje tih zametaka. Nama uzor u tom smislu mora biti Izrael.

Većina hrvatskih stranaka okupljena je u HNS. Brojna su stajališta da to omogućava homogeniziranje oko najjače stranke, HDZ BiH, te nepostojanje hrvatskog pluralizma. Kako to komentirate?

Uvijek je tako, u svemu, kad se radi okupljanje. I planeti su okupljeni oko sunca, elektroni oko jezgre atoma. To je zato što je princip svakog uspješnog okupljanja, okupljanje oko najvećeg i najmoćnijeg. To je i normalno, i dobro u određenim okolnostima, ali i opasno. Dobro je ako se tako definira i štiti minimum nacionalnih interesa, a opasno je jer se upravo pod tom deklaracijom, najlakše mogu i uništiti nacionalni interesi. Hrvati u BiH su ovom trenutku, a bit će tako sve dok nemamo svoju republiku, nemaju optimalne preduvjete poticanju političkog pluralizma. To najviše odgovara HDZ -u i može biti, a vjerojatno i jest, izvorište čitavoga niza devijacija. HDZ bi baš zbog toga, ako već nema državno-političkih preduvjeta za razvoj političkog pluralizma, morao u procesima predpolitičkog ili prethodnog odlučivanja okupiti svu hrvatsku pamet te omogućiti pluralizam mišljenja o metodama ostvarivanja nacionalnog suvereniteta.

Stranke desnice u BiH su rascjepkane te malog političkog dometa. Kako ih pomiriti i imate li njihovu zajedničku podršku?

Među Hrvatima u BiH ne može oko temeljnih nacionalnih pitanja biti ljevice i desnice. Ne može biti nikakvog centra, jer je centar politička izmišljotina globalističkih oligarhija. Svi ljudi znaju što im je intimno i osobno blisko, no, na žalost opredjeljuju se na izborima na različite načine i zbog refleksa priklanjanja ili jačemu, ili u nedostatku dobrih ponuda, manjemu zlu. Uvjet za razvoj autentičnih desnih politika u hrvatskom narodu je, ostvarivanje nacionalnog suvereniteta. To je esencija misli Ante Starčevića o državnom pravu. Dakle, u BiH bi sve što hrvatski diše moralo biti na tim pozicijama, jer to nije pitanje slobode mišljenja ili demokratske kulture, to je pitanje opstanka naroda. Na toj paradigmi se jedino može ujedinjavati desnica.

Slično je u Hrvatskoj gdje desnice skoro uopće nema. Kako se dogodilo?

Dogodilo se metastaziranjem zloćudnih naslijeđenih komunističko-jugoslavenskih ostataka kroz politički poredak, afirmacijom antifašističke paradigme kao službenog društvenog okvira vrijednosti, infiltracijom političkog srpstva u državni poredak, te osmišljenom višeslojnom ubitačnom kampanjom protiv jačanja pravaštva dok sam mu ja bio na čelu. Mislite da je slučajna suluda javna kriminalizacija mene osobno, koja ne prestaje već 15 godina, a dobije silovite obrise kad god progovorim o nacionalnim problemima? I s navodne desnice najhisteričnije.To govori da su na sve tzv. nacionalne, prokršćanske i suverenističke pozicije zasađeni virusi razaranja iznutra. Zato od postojećih strančica i liderčića ni ne treba očekivati nekakvo nacionalno jedinstvo, niti su oni rješenje.

Što biste poručili Hrvatima u BiH?

Dragi Hrvati BiH, poduprite moj politički program, oslonite se na razum i vjerujte sami sebi. Moj politički program je jedino svenacionalno hrvatsko rješenje, bez toga nitko ne može osigurati snažnu državnost i procvat hrvatskog naroda. Bez takvih politika nije moguće biti slobodan. Ja bih bio sretan da ovaj program zastupaju puno jači od mene, tada se ne bih ni kandidirao. Ali, ne samo da ne zastupaju, da ne znaju, mnogi od njih ni neće, a mnogi promiču suprotne politike.

Izvor: dnevni-list.ba

Nastavi čitati

Popularno